Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Josip Bozanić

Fetva za Lustiga

2 komentara

Nakon nedavnih biskupskih jadikovki o tome kako “crveni vragovi” provode “kulturološku revoluciju” i žele nametati svoj svjetonazor, katolički je puk demonstrirao svoje viđenje tolerancije i prava na drugačije mišljenje.

Nakon Lustigove izjave kako ne vjeruje da bog postoji jer u protivnom ne bi dopustio holokaust, roditelji kninske djece (i/ili vjerojatnije ravnatelj osnovne škole) odlučili su tolerantno ga ne uznemiravati vjerničkom prisutnošću. Ostavili su ga u praznoj dvorani, samoga s njegovim monstruoznim idejama o negiranju božje bezuvjetne milosti, promicanju zajedništva i ravnopravnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost i najoštrije osude genocida, kako onog nacističkog tako i onog novijeg, srebreničkog. (Lustig ne vjeruje u boga pa izazvao konsternaciju?! )
Fanatični zaštitnici života od začeća do prirodne smrti ovim su činom pokazali hrvatsku pripadnost Europi, ali ne ovoj današnjoj, već onoj od prije sedamdesetak godina, onoj poraženoj. Ovu današnju, naime, obilježavaju dva kamena temeljca: antifašizam i demokracija koja uključuje slobodu govora. Kninska djeca, za koju se nadam da su u ovom slučaju bila samo instrument odraslih, uspješno su u svijet odaslala anticivilizacijsku poruku kojom poručuju da ne drže ni do jednog ni do drugog.

Otvoreno koketiranje nižeg klera s fašizmom i izostanak reakcija s Kaptola opće su poznate pojave. Da to nisu slučajni ekscesi koji su tek promakli pažnji biskupa potvrdilo se i prilikom nedavnog Bozanićevog, a još više Košićevog anticivilizacijskog mahnitanja kada je ovaj potonji vrlo jasno pokazao na čijoj su mu strani simpatije:

Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.

Kad se ovako uopćava, bez ulaženja u povijesne finese o razlikovanju antifašizma, komunizma i ateizma i individualiziranja krivnje, onda Košićeva ista logika (uopćeno i bez namjere pravljenja razlika među vjernicima) vrijedi i za zaključivanje tko su bili sljedbenici Krista. To je osobito zanimljivo u svjetlu činjenice da su se vjernici navodno silno uvrijedili jer se u jednom od prikazanih filmova kršćane povezuje sa zločinima. Koliko mi je poznato, na Košićevu izjavu nisu tako reagirali iako je svojom generalizacijom dvostruko uvrijedio vjernike. Naime, i među antifašistima (partizanima) je bilo kršćana.

Katolička crkva inkorporirana je u školski sustav tako da se sve više ravnatelja ponaša kao da su Bozanićevi ministranti – organiziraju mise na početku i na kraju školske godine, u medijima izjavljuju da ih nitko ne može prisiliti na skidanje križeva u učionicama … a prema nekim naznakama i kninski je slučaj ravnateljevo djelo.
Crkva dobiva enorman medijski prostor i ima stalno angažirane jurišnike poput notornog manipulatora Ivice Šole u Večernjaku koji uz mnoge druge konstrukcije širi i strah od građanskog odgoja u čijem kurikulumu, nota bene, kao glavni ciljevi stoje promicanje ravnopravnosti, jednakosti, tolerancije i povrh svega osposobljavanje učenika za samostalno (e, da, to je trn u oku Crkve: samostalno) i odgovorno građansko odlučivanje.
Političari ustrašeni navodnim utjecajem Crkve koji im može oduzeti birače (iako rezultati dosadašnjih izbora i anketa pokazuju da to nije tako) ponizno slušaju objede na vlastiti račun, a kada s oltara prime poveće količine pljuvačke onda se ponašaju kao da je to samo počela padati kiša.

Uza sve to, nije ni čudo što su neki gorki plodovi sazreli. Bilo bi čudno da nisu.

Na kraju ću ponoviti (retoričko) pitanje iz jednog od prethodnih tekstova:
Je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Oglasi

Written by Ajgor

28. 9. 2012. at 9:15

Konstruktivni i destruktivni

8 komentara

Na T-portalu osvanuo je članak Hrvatska širom otvara vrata destruktivnim sektama koji se bavi prijedlogom novog zakona koji bi svim vjerskim zajednicama omogućio sklapanje ugovora s državom i financiranje iz proračuna.
S obzirom da je Republika Hrvatska po Ustavu sekularna država koja ujedno jamči slobodu vjeroispovjesti, u traženju ravnopravnosti ne bi ništa smjelo biti sporno.
Kako kaže u članku …

Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, smatra kako je, ako do liberalizacije na području prava vjerskih zajednica riječ dođe, riječ o pozitivnom pomaku. ‘Ukoliko su članovi sljedbi državljani Republike Hrvatske i ako slijede pozitivne propise zakona i Ustava, nema razloga da budu diskriminirani u odnosu na povijesne vjerske zajednice. Ne treba zaboraviti da su i te povijesne religije nekoć bile sljedbe i počinjale od malog broja ljudi koji su bili proganjani’, kaže Markešić.
Smatra kako je riječ o nekorektnoj i protuustavnoj praksi prema osobama koje na nov način u novom vremenu traže ‘osmišljavanje društvene zbilje’.

Ravnopravnost se najbolje i najpravednije može postići tako da niti jedna sekta ili vjerska zajednica ne bude financirana iz državnog proračuna već da se oslanja isključivo na konzumente svojih usluga.

Mene je u ovome članku više zaintrigirala jedna druga stvar – tvrdnja da su neke vjerske sekte prepoznate kao destruktivne i da ih kao takve neke europske države zabranjuju.

Kao prva apostrofirana je ona najpoznatija – scijentološka crkva koju se definira kao …

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultraliberalnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

Ako promijenimo samo jednu riječ u definiciji

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultrakonzervativnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

prepoznat ćemo … ?
Ova potonja ima čak i svoju velom tajne obavijenu banku za prikrivanje i pranje novca.

Što se još stavlja na teret scijentološkoj crkvi? U Belgiji je 2007. protiv nje podignuta optužnica …

… kao zločinačka organizacija zbog iznude, prijevare, nezakonite medicinske prakse, nepomaganja osobi u opasnosti, povrede privatnosti, zavjere…

Ako se s tim argumentima vratimo nekoliko stoljeća u prošlost prepoznat ćemo …?

U Njemačkoj je …

ministarstvo unutarnjih poslova 1997. godine izvijestilo da ‘postoji značajan dokaz da je scijentologija organizacija koja je uključena u aktivnosti koje su usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka te je organizacija stavljena pod nadzor Ureda za nadzor Ustava’.

U Hrvatskoj prilikom posljednjeg posjeta pape ministarstvo unutarnjih poslova uopće nije moralo ulagati trud da bi prikupilo dokaze kako su aktivnosti RKC usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka. Dapače, pozivanju na nepoštivanje pravnog poretka iz prvih su se redova mutavo smijuljili prvi ljudi vlasti, a biskupi i dalje koriste svaku prigodu kako bi uvijek iznova naglašavali svoje nedemokratske i anticivilizacijske stavove. I to od raznih miklenića koji demokratski izabranu vlast proglašavaju nenarodnom pa do prvoga među biskupima.
Bozanić je tako katoličku crkvu u propovjedi u Mariji Bistrici još jednom potvrdio kao izrazito netolerantnu lijepeći drugima etikete koje ponajbolje oslikavaju upravo njegovu ideologiju (samo treba pažljivo čitati i ponekad zamijeniti neke pojmove).

Pod raznim nazivima (školskih, op.a.) programa naći će se uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.’

Strah je onodobno bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih napada, a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala mogućnost poleta i obnove.

‘Zatim slijedi drugi korak: pokušati izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva nije bila.

Vjera se suočava s istinom prošlih događaja’, dok ‘ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži’.

I onda jedna pametna:

… posvetite puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu. Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako poučavati i odgajati vašu djecu.

Potpisujem!

Na kraju je bahato i drsko zaključio kako smije laprdati što god želi jer

‘Crkva sebe ispituje samo pred Isusovim Evanđeljem’. ‘Biskupsku, pak, službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica’

Ostali, STFU!

Koje su još destruktivne sekte? Tu su razne istočnjačke sekte koje se maskiraju kao terapeutske i obavljaju ilegalne iscjeliteljske radove. Za razliku od Zlatka Sudca koji se naziva karizmatikom pa tu istu djelatnost smije obavljati.
U opisu ovih sekti posebno mi je zanimljiva ova rečenica:

Da bi se dobila licenca Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, potrebno je priložiti deset potpisanih izjava iscijeljenih osoba.

Neodoljivo podsjeća na proces beatifikacije koji traži izjave “svjedoka” o čudima koja su izveli svetački kandidati i onda od Vatikana dobivaju “licencu”.

Još jedna destruktivna sekta su Jehovini svjedoci. Na glasu su kao izuzetno dosadni i naporni. Jesu, ako pristanete na razgovor. Međutim, ako ih već s ulaza odbijete, jednostavno će bez riječi otići. Neće vas vući za rukav niti na mjestima gdje prodaju “Stražarsku kulu”, samo će stajati i šutke nuditi svoju robu. Sve u svemu, znatno su manje agresivni od onih bez čijih mudroslova u medijima ne može proći niti jedna svetkovina i koji imaju običaj iskakati iz paštete i grmiti o grijehu i moralu.

Parlamentarna istraga u Francuskoj utvrdila je da je riječ o apokaliptičnoj sljedbi koja pomno prati svaki aspekt obiteljskog, emocionalnog i društvenog života svojih članova.

Ne, citat nije uzet iz vremena Francuske revolucije i ne opisuje katoličku crkvu. Riječ je o Jehovinim svjedocima. A glavna zamjerka je sljedeća:

No najspornije u njihovoj doktrini jest odbijanje transfuzije krvi i transplantacije organa.

A u čemu je razlika između odbijanja “umjetne oplodnje” i transfuzije krvi i transplantacije organa? Svakodnevno se liječnici puno više “igraju boga” dajući transfuziju i “odlučuju o životu” nego što “umjetno oplođuju”. Svakodnevno se liječnici puno “više igraju boga” obavljajući transplantacije. I kao i kod “umjetne oplodnje” moraju odlučivati tko će živjeti. Moraju se, naime, pridržavati određenih medicinskih kriterija jer bi u protivnom transplantacija bila neuspješna. Isto kao što se kod “umjetne oplodnje” drže kriterija po kojemu odabiru samo najkvalitetniji genetički materijal da bi rođena djeca bila zdrava, a roditelji sretni (što je, sjećamo se, naišlo na zgražanje klera).
S obzirom da ne postoji opasnost da će biskupi biti ponovo začeti, svoje protivljenje medicini mogu usmjeravati upravo u tom smjeru, dok se transfuziji i transplantaciji neće protiviti. Dapače, pape ohrabruju davatelje organa jer su klerici i sami često zadovoljni korisnici istog “protunaravnog čina”.

Što na kraju odlučuje o tome koja je sekta ili vjerska zajednica destruktivna, a koja nije, koja je društveno prihvatljiva, a koju treba gledati s podozrenjem?
Hrvatski zakon do sada je to rješavao ovako:

Po tom, još uvijek aktualnom Zakonu, da bi se stekao status vjerske zajednice, pet godina organizacija mora biti registrirana kao udruga te mora imati najmanje 500 sljedbenika. S druge strane, za 17 vjerskih zajednica koje imaju ugovor s državom bio je uvjet da su u Hrvatskoj djelovale prije Prvog svjetskog rata i da imaju najmanje šest tisuća vjernika.

Kao što se može zaključiti, u vrijednosnom smislu i nema razlika između nekih destruktivnih i konstruktivnih, između sekti i vjerskih zajednica pa je zakonodavac pribjegao kriterijima koji se temelje na dvjema logičkim pogreškama:
Argumentum ad antiquitatem (dobro je zato što je staro)
i
Argumentum ad numerum (dobro je zato što puno u to ljudi vjeruje)

Imajući u vidu najnovije biskupsko mahnitanje (Košić, Uzinić) uz već spomenuto Bozanićevo, a koje se može svesti pod zajednički nazivnik netolerantnog, nedemokratskog, antiznanstvenog i anticivilizacijskog, mislim kako je umjesno postaviti pitanje je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

10. 9. 2012. at 12:45

Uprisutnjenje vjerničkog elementa u pitanjima MPO

5 komentara

Zasjedala je Hrvatska biskupska konferencija. Kako i priliči skupu uzoritih čiji je član i počasni doktor Bozanić koji je uvijek znao hrabro i kritički progovoriti o aktualnim pitanjima, uglavnom su se bavili komunističkim zločinima nakon drugog svjetskog rata.

U pripremi je i znanstveni skup o otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima.

(Oduševio me izraz “uprisutnjenje” pa sam ga jednostavno morao staviti u naslov 🙂)

Iskoristili su prigodu i kako bi se očitovali o izjavama ministra zdravlja R. Ostojića o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Uzoriti su se …

… s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života, koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane

Evo što je izjavio ministar Ostojić odgovarajući na pitanje novinara o MPO:

… rekao da je postojeći zakon definitivno zakon 20. stoljeća, da je rigidan i konzervativan i da će on ostati za građane koji smatraju da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Dodao je da će se onima koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, ili kada majka osjeti njegove prve pokrete, omogućiti zamrzavanje embrija.

Te izjave su prema mišljenju biskupa u javnosti odjeknule kao nestručne. Nisu precizirali u kojoj javnosti, ali opće je poznato da oni vole “teološku spiku” … kada je obavijena velom tajnovitosti. Btw, na zasjedanju nisu precizirali niti na koju se Ostojićevu izjavu referiraju, ali novinari pretpostavljaju da je to gore navedena.

Izjave su nehumane? Tko o čemu, biskupi o humanosti. Jedan od njih je i Mile Bogović koji je svojevremeno demonstrirao svoj humanizam zdušno braneći Jelenu Brajšu nakon što je izbio skandal oko Brezovice i nije pokazao previše sućuti prema zlostavljanoj djeci. Ali kada je u pitanju dignitet oplođene stanice, e tada im nema ravna.

Izjave su ideološki obojene? E, ovdje su pogodili. Naime, lijeve političke stranke su po svojoj naravi liberalne, a liberalizam podrazumijeva zalaganje za toleranciju i poštivanje ljudskih prava. Ostojićeva izjava kako će parovi imati pravo izbora između “starog” načina koji je rađen po mjeri RKC i zakona koji će omogućiti zamrzavanje embrija upravo je odraz tolerancije i poštivanja prava vjernika, ali i onih koji to nisu.

Skup uzoritih čiji je član i laureat za izvanredna dostignuća na polju ljudskih prava očigledno se s takvim pristupom ne slaže.

UPDATE 26.01.2012.

Tolerantni katolici ne mogu podnijeti ideje militantnog ljevičara (vjerojatno i ateiste) Rajka Ostojića koji bi ljudima dao pravo izbora ovisno o svjetonazoru pa su pokrenuli akciju “spamanja” ureda premijera.

Ovime se po tko zna koji puta dokazuje da Crkva nema nimalo povjerenja u svoje stado i da bez pomoći države ne može funkcionirati po svojim načelima.
Kolika može biti snaga vjere dokazuju brojni primjeri Jehovinih svjedoka kojima ne treba nikakva državna zabrana transfuzije ili transplantacije. Katolici koji se silno trude svoju vjeru nametati drugima kao jedini ispravan put nisu im u tom pogledu ni do koljena pa pastiri koji su toga svjesni moraju posezati za svjetovnim korbačem.

Written by Ajgor

24. 1. 2012. at 18:37

Kako je mali Ivica nabavio novi bicikl

8 komentara

Mali Ivica je poželio novi bicikl. Ništa skupo, za kojih 1000kn, za koliko bi vjerojatno dobio vrhunski bicikl od, recimo, stričeka pravosudnog policajca. Jedini problem je bio da on nije imao 1000kn (pričam o Ivici; pravosudnim policajcima to i nije neki novac), a nisu mu mogli pomoći niti roditelji kojima je ta svota ipak značila kojih 5000 plastičnih flaša, a još nisu podmirili niti zadnje dvije rate “darova” koje je od njih tražio lokalni svećenik.

Kao dobro odgojeni mali katolik, Ivica je odlučio napisati pismo Bogu. U njemu je opisao kako je on dobar dečko, kako redovito moli krunicu, ide na vjeronauk i pobožno mlati klince koji na taj isti vjeronauk ne idu (“to je za njihovo dobro”, objasnio je, “da se već sada privikavaju na pakao u kojem će, prema riječima vjeroučitelja Paklenića, gorjeti”).

Na kraju pisma zamolio je Boga da mu pošalje 1000kn. Na kuvertu je, naravno, napisao jednostavno “Bog”, u nadi da će službenici Hrvatske pošte izabrati onog jednog (ili ne bas bukvalno jednog?) pravog, među tisućama (A big list of Gods (but nowhere near all of them), How many gods and goddesses are there?, Names of gods and godesses) ili čak milijunima (How many gods?) kandidata.

Službenik u pošti, primivši pismo, važno se počešao po čelu i pitao svog nadzornika: “Kome da ovo pošaljem? Možda Jaci? Ili ipak onom Milanoviću?” Kad su se salve smijeha utišale i službenici došli k sebi, reče nadzornik: “Budimo ozbiljni. Ajmo to uvaliti Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.” I bi tako.

Probudio se idućeg jutra striček Srakić, onako sneno se protegnuo i zapitao “Koju bedastoću da danas izvalim za svoje vjerne ovčice? Možda da Mao Ce Tunga optužim za Tuđmanovu smrt?”. Pritom mu pogled pade na svježe pristiglu poštu, na vrhu koje se nalazilo i Ivičino pismo Bogu.

Zaintrigiran, jer rukopis je bio očito dječji, a znamo kakve emocije djeca stvaraju kod klera diljem svijeta, striček Srakić je posegnuo za pismom, otvorio ga i pročitao. Očito dirnut dječačkom iskrenošću i naivnošću (priznanje da Ivica mlati ateiste, pedere i djecu ljevičara izvuklo je suzu radosnicu na oko mudrog starca), odlučio se pozabaviti Ivičinom molbom.

Sastao se s kolegama Bozanićem, Barišićem i Devčićem, pokazao im pismo i rekao: “Ajde, odriješ’te kesu, pa da malome pošaljemo nešto para… pardon, novaca.” Tu je malo krenulo muvanje, pa ovaj kupio novi auto jer mu oni kupljeni prošlih mjeseci nisu baš sjeli, pa onaj kupio novu vilu, pa ih ljubavnice od’rale, pa odštete za ušutkati onu lajavu dječurliju,… Nema se, kriza se toliko razmahala da čak ni oni koji ništa ne rade, nemaju.

Skupili oni tako 10ak kuna, ponosni na sebe, jer što će malom djetetu soma kuna, ubacili u kovertu, potrpali plastične križiće i naljepnice HBK (da bi Ivica shvatio tko je stvarno njegov bog i kome se treba moliti), ubacili Miklenićevu sliku s autogramom (što ionako nitko neće, pa da se riješe toga) i poslali Ivici.

I stigne tako Ivici pismo. Nakon što je platio globu jer ekipa iz HBK nije stavila marku (skupo, brate!), uzbuđeno je otvorio pismo i, u hrpi bedastoća, pronašao novac. Sretan i zahvalan što mu je Bog odgovorio (ehej, na eBayu se dobiju lijepi novci za takve relikvije), sjeo je i napisao pismo:

Dragi Bože,

puno ti hvala što si mi uslišio želju i poslao novac. Molim te, samo, drugi put šalji direktno meni (zato sam i priložio broj svog računa u Hypo banci), a ne preko Hrvatske biskupske konferencije, jer su mi lopovi maznuli 99% poslanog!

Iskreno zahvalan,

tvoj Ivica

Zašto sam se sjetio ove pradavne bajke (ipak nije realistično očekivati da biskupi daleko od kamera poklone čak 10kn)? Stigla je kratka vijest da je g. Bozanić dao 150.000 kuna za otpuštenu ekipu iz Sisačke željezare:

Kardinal Josip Bozanić uručio je danas vrijednu novčanu pomoć od 150.000 kuna sisačkom biskupu Vladi Košiću za potrebe osoba pogođenih ekonomskom krizom u Sisku.

“Pozvao sam sve odgovorne u državi da što prije riješe ove probleme koji se nameću Sisku, a s druge strane donio ovu svotu za one obitelji koje su najjače izložene”, kazao je Bozanić za Večernji list.

Podsjetimo, zbog povlačenja američkog CMC-a iz sisačke željezare podijeljeno je 916 otkaza.

Neću, što bi neki očekivali, prigovarati svoti. Tih cca 160kn po obitelji (ako naivno pretpostavimo da će svih 916 obitelji dobiti isto) je sigurno dobrodošla pomoć ljudima u nevolji, a ni ukupna svota nikako nije mala (ok, biskupima možda i je; ja živim od svog rada i nisam baždaren kao oni).

Ali, Bozaniću, zašto putem posrednika? Zašto pred kamerama daješ svom čovjeku novac “za ljude”? Zašto ne daš novce direktno tim ljudima? Nije valjda toliki posao užicati ih brojeve računa ili im poslati u koverti (ovaj put s markom)?

Poznavajući transparentnost crkvenih financija, jako sam skeptičan oko cijele Bozanićeve samopromotivne priče. Iskreno se nadam da će sisački Ivice dobiti svih 160kn po glavi, a ne samo 1% te svote, kao naš Ivica s početka ove priče. Ili, gore, bojim se da je cijela priča za novinare i da “obitelji koje su najjače izložene” neće dobiti ništa.

A naš Ivica, mudar i razuman, kakvi već jesu hrvatski katolici, naučio je lekciju i shvatio kako Bog posluje. Idući dan, vraćajući se s mise, ukrao je bicikl i zatim molio Boga da mu oprosti. Svi sretni i zadovoljni! (ok, osim možda sisačkih nesretnika i bivšeg vlasnika novog Ivičinog bicikla)

Written by Charon l'Cypher

17. 12. 2011. at 22:22

18+23=41

leave a comment »

Prema nekim procjenama koje se mogu pročitati u tisku, papin posjet koštat će porezne obveznike 42 milijuna kuna. To je približno iznosu iz naslova: 18 + 23 = 41, a odnosi se na (samo) dva financijska promašaja katoličke crkve o kojima se proteklih dana pisalo u tisku.

Prvi je Bozanićev «Dovraga, propalo nam 23 milijuna kuna u Karlovačkoj banci», a drugi promašaj od 18 milijuna kuna je varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka koji je poslovao s «uglednom» poduzetnicom Barbarom Bešenić, trenutno polaznicom remetinečke poslovne akademije.

Biskup Mrzljak nije pretjerano zabrinut zbog toga gubitka, što i ne čudi previše. Pa i obični župnici imaju po dva – tri milijuna kuna «ušteđevine»

Vidimo, dakle, da Crkva s lakoćom ulazi u rizična ulaganja, ali nekako je neodlučna kada su u pitanju sigurna ulaganja u vlastitu temeljnu djelatnost i poslanje kao što je npr. posjet pape koji će učvrstiti svoju braću i sestre u uskrsnoj vjeri.

Premijerka Kosor je prilikom beatifikacije Ivana Pavla II rekla kako je došla iskazati zahvalnost «Svetom Ocu». Benedikt XVI ima još više razloga prilikom svoga dolaska u Hrvatsku izraziti zahvalnost hrvatskim vjernicima, nevjernicima i ne-katolicima što se tako lijepo i nesebično brinu o njegovim službenicima.

Written by Ajgor

3. 5. 2011. at 14:17

Postano u Financije

Tagged with ,

Rasklimani stupovi društva

2 komentara

Nedavno smo imali prilike pročitati kako najvažniji duhovni stup u Hrvata bez ikakvih moralnih dvojbi gradi skupocjene palače iz kojih će duhovno osnaženi krenuti u sveti boj protiv materijalizma i konzumerizma.

Nekako u isto vrijeme, jedan drugi, svjetovni stup društva također je pokazao zavidan stupanj skromnosti, morala i socijalne osjetljivosti naručujući namještaj za svoje urede. Pa su tako naručili stolce, svaki po cijeni uštede na 20 000 bočica nearomatizirane umjesto aromatizirane vode… ili vitrinu po cijeni uštede na 147 000 bočica nearomatizirane umjesto aromatizirane vode…

Svaka država koja drži do sebe ima još jedan važan stup društva – to su nacionalne akademije znanosti i umjetnosti koje okupljaju znanstvenu i intelektualnu elitu društva – najbolje od najboljih.

Čitam tako da je hrvatska znanstvena i intelektualna elita iz HAZU otjelovljena u novim članovima Uprave našla za potrebno posjetiti kardinala Bozanića. Znanstvena elita blagoizvoljela je tako upoznati uzoritog kardinala s programima novog vodstva HAZU, a uručili su mu i pozivnicu za proslavu 150 obljetnice ove uvažene znanstvene institucije koja njeguje kritički i nadasve racionalan pogled na svijet.

Moram priznati da u prvi mah nisam shvatio svrhu posjeta – naime, Index Librorum Prohibitorum ukinut je još davne 1966 godine (kad je Bozanić tek počeo studirati). Stoga mi se «upoznavanje s programom rada akademije» radi eventualnog upotpunjavanja Indexa činilo nepotrebnim.

Kao jedino logično nametnulo mi se da su uvaženi znanstvenici na ovaj način išli uzoritom kardinalu izraziti zahvalnost za sve dobro što je Crkva činila znanosti i znanstvenicima kroz mnoga stoljeća, a povremeno čini i danas. Predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić je medicinar koji ima posebno velike razloge za izražavanje zahvalnosti Crkvi – kako za prošlost, tako i za sadašnjost.
Ipak nisu naši akademici poput talijanske studentske bagre koja svojevremeno nije htjela na svome sveučilištu vidjeti Papu … i sve to radi nekakvog minornog nesporazuma oko izvjesnog Galilea.

Na žalost, u delegaciji nije bio uzoriti akademik Paar koji bi sigurno znao naglasiti i obrazložiti prirodnu potrebu suradnje Kaptola i HAZU.

Uz takva opravdana i nadasve prirodna stremljenja članova Akademije, posve je jasno da u HAZU nema mjesta za npr. dr. Ivana Đikića. Kada su ga lani novinari pitali što bi radio u okviru HAZU kada bi bio primljen, on se, zamislite, drznuo reći ovo:

«Željeli smo potaknuti aktivniju ulogu Akademije u hrvatskom društvu, posebice u području znanosti i obrazovanja koje su moje primarne teme rada. Primjerice, željeli smo pripremiti međunarodni simpozij u HAZU na kojem bi okupili vodeće svjetske stručnjake iz područja istraživanja tumora. Imali smo i planove za pokretanje novih programa u školama, javnim tribinama te popularizaciji znanosti u društvu i druge ideje…»

Pa jasno je da za takve sumnjive likove ostaje jedino članstvo u trećerazrednoj Leopoldini.

Što se tiče uručivanja pozivnice za proslavu obljetnice HAZU, siguran sam da će ih uvaženi akademici na isti način dostaviti protojereju, rabinu, muftiji …

Written by Ajgor

28. 2. 2011. at 14:14

Postano u Politika, Znanost

Tagged with , ,

U sekularnoj državi svi smo pred zakonom jednaki

leave a comment »

Crkva se opet ruga svjetovnom pravnom poretku!
Najnoviji primjer za to može se pronaći u Jutarnjem, u članku Svećenik zlostavljač djeci i dalje bezbrižno predaje vjeronauk!

Nasilni svećenik Željko Zuanović , iz Rušćice u općini Klakar, u Brodsko-posavskoj županiji, kojeg je osječka policija zbog prijetnji nevjenčanoj supruzi K. Z. i zapuštanju njihovo dvoje malodobne djece 8. prosinca prošle godine privela a potom i kazneno prijavila, i dalje – kao da se ništa nije dogodilo – predaje vjeronauk u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Slavonskom Brodu i još druge dvije škole u istoj županiji.
U OŠ Vladimir Nazor kažu da oni nisu u mogućnosti poduzeti nikakve mjere protiv župnika prijavljenog za obiteljsko nasilje, već da je sve u rukama Đakovačko-osječke nadbiskupije.
… … …
Da se radilo o bilo kojem drugom nastavniku sličnog ponašanja, suspenziju bi mogla odrediti uprava škole, no budući da je riječ o vjeroučitelju, to može uraditi jedino Crkva. Ona to nije učinila.

Osim što možemo zaključiti kako ovakav postupak ponovo ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost samoproglašene moralne vertikale i jedinog pravog arbitra za pitanja ćudoređa, očigledno je kako je Crkva «država u državi», (poput JNA u Jugoslaviji), a za njene djelatnike ne vrijedi ustavno načelo o jednakosti svih građana pred zakonom.

Podsjetit ću da je na ulazu u svaku osnovnu školu postavljena ploča s natpisom
“Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje” (u potpisu je Vlada Republike Hrvatske).

U ovome slučaju iluzorno je očekivati neku oštriju reakciju Ministarstva znanosti i obrazovanja jer je ono već tradicionalno «slizano» s Kaptolom (sjetimo se kakoje u vrijeme mandata ministra Primorca kardinal Bozanić “postrojavao” ravnatelje škola).

Isto bi tako bilo nerealno očekivati bilo kakvu reakciju ovog ministarstva i u slučaju «duhovne obnove» koju je organizirao karlovački gradonačelnik. Naime, osim službenika gradske uprave, na «duhovnu obnovu» otišli su i neki ravnatelji osnovnih i srednjih škola. Osnivači i vlasnici škola jesu gradovi i županije, međutim glavnu riječ ipak vodi Ministarstvo koje i plaća te ravnatelje. Kako će ravnatelji opravdati trodnevni izostanak s radnog mjesta? Hoće li možda zaračunati i dnevnice jer se ovo prema zamisli organizatora vodi kao seminar?
Ako su ravnatelji otišli uz blagoslov Ministarstva, onda je stvar utoliko tragičnija.
Jer ako je to Ministarstvo odobrilo, onda se i na njega odnosi dio prigovora koji su karlovački Laburisti uputili gradonačelniku:

Četvrto, gospodine Jeliću, da li vam je poznato da je RH sekularna država? Ako jest, onda biste trebali znati da je vaša vjera vaša stvar! Peto – možete li nam objasniti kako je moguće dobivati dnevnice a biti u isto vrijeme na duhovnoj obnovi obzirom na to da smo sekularna država? Tko radi dok se vi duhovno “obnavljate”?

Gradonačelnik Jelić vjerojatno ima jaku potrebu za duhovnim snaženjem jer kako se može naći u tisku, svojevremeno je nokautirao ravnatelja gimnazije. S obzirom da od tada nisu zabilježeni slični incidenti, duhovna obnova je čini se bila uspješna. Stoga bi bilo bolje da je umjesto ravnatelja škola i gradskih službenika na duhovnu obnovu poveo mladež svoje stranke.

Written by Ajgor

14. 1. 2011. at 13:08

%d bloggers like this: