Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Katekizam

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

Blago siromašnima duhom …

leave a comment »

… jer njihovo je kraljevstvo nebesko!

Lutajući bespućima internetske zbiljnosti, nedavno sam nabasao na zanimljiv BBC-jev dokumentarac “Nevolje u amiškom raju”. Osim što plastično prikazuje amiški način života, film odlično oslikava jedan od najbitnijih mehanizama funkcioniranja religije koji se može svesti na moto “Crkva misli za vas i umjesto vas!”.

Tko su Amiši? Oni su potomci njemačkih i švicarskih protestanata koji su prije tristotinjak godina izbjegli pred vjerskim progonima iz Europe i naselili se u SAD-u. Želeći očuvati vjeru i običaje svojih predaka uspostavili su jedan autistički način života koji ih je u velikoj mjeri isključio od vanjskog svijeta i njegovih utjecaja. Njegovali su jezik predaka koji se zbog izoliranosti s vremenom razvio u poseban jezik i uspostavili su pravila kojih se svi moraju slijepo pridržavati. Ne smiju se koristiti automobilima, ne smiju u stambenom prostoru imati elektirčne ili telefonske žice (jer bi ih to povezivalo sa svijetom), smiju koristiti samo zaprežna kola koja moraju biti određene boje, muškarci nose brade bez brkova, djecu šišaju “na lonac”, propisani su kroj i boja odjeće, imaju propisan čak i način nošenja “hozentregera” … itd. itd. Svi su duboko religizni, redovito odlaze na mise, a vjerski poglavari uvjeravaju ih da im samo strogo poštivanje propisanih pravila omogućava vječni život nakon smrti.

Prilikom tumačenja i nametanja pravila vjerski poglavari pozivaju se na Bibliju. Kako im je zabranjeno koristiti suvremene engleske prijevode, imaju samo onu Bibliju koju su u SAD donijeli njihovi preci. I oko ove činjenice se vrti zaplet spomenutog dokumentarca.

Naime, ta Biblija pisana je na arhaičnom njemačkom jeziku koji više nitko od Amiša ne govori niti razumije!

Ephraim i Jesse Stoltzfus, glavni junaci priče, usudili su se čitati englesku verziju i iznenadili se uočivši da većina onoga što im se servira od strane vjerskih poglavara uopće nema uporište u Bibliji!
To nije pokolebalo njihovu vjeru u Isusa Krista (uz indoktrinaciju od rođenja i zabranu školovanja nakon četrnaeste godine to bi bilo nerealno očekivati), ali je dovelo u pitanje autoritet vjerskih poglavara čiji se ugled i moć temelje upravo na bezpogovornom izvršavanju njihove volje. Tako nešto je za svaku religiju preveliki i neoprostiv grijeh i obojica su ekskomunicirani! Srećom, nisu se tražila drva i potpala, ali niti ovakva kazna nije bila bezazlena. U filmu se može pratiti kako je taj događaj za protagoniste i njihove obitelji prilično traumatičan i u potpunosti im je izokrenuo dotadašnji način života, a jedan od likova rezignirano ponavlja: “Za sve bi bilo bolje da su nas ubili.”

Tumačenje Biblije nije samo amiški običaj. U njihovom slučaju stvar je dovedena do apsurda, ali tumačenje je nezaobilazno i u katoličanstvu, a vjerojatno i u drugim kršćanskim denominacijama.

Prepuštanje pastvi da sama čita i tumači Bibliju za katoličku je crkvu nepoželjno jer se na taj način ne mogu dobiti željeni rezultati. Teško je, na primjer, opise svih starozavjetnih opačina koje naređuje ili provodi Jahve podvesti pod “odgojni postupak Božje spasiteljske ljubavi” kako to tumači Katekizam (122.).

Stoga se Crkva proglasila jedinim vjerodostojnim tumačem Biblije (Katekizam 84, 85, 87, 119), a obrazac je sljedeći:

Mi smo jedini vjerodostojni tumači Biblije! Zašto? Zato što tako piše u Bibliji! A tko je to tako protumačio? Mi smo to protumačili! A zašto bi vam trebalo vjerovati? Zato što smo mi jedini vjerodostojni tumači Biblije!

Dobar vjernik će se zadržati na prvoj konstataciji i neće postavljati dodatna pitanja koja će ga dovesti do zaključka da se radi o cirkularnoj argumentaciji.

Dobar vjernik neće naći ništa čudno u činjenici da se Božja objava spasenja što bi trebao biti vrhunaravni čin ljubavi prema čovječanstvu daje na tako kompliciran način da u Crkvi niti nakon gotovo dva milenija nije sazrio konačan sud (Katekizam 119). U međuvremenu su zacijelo mnoge duše koje su pogrešno shvatile Objavu završile u paklu (osim onih sretnika čije je krivovjerje Crkva očistila ognjem).

U jednom sažetku djela teologa Jakoba Kremera “Biblija riječ Božja za sve ljude” našao sam ovaj citat koji objašnjava religijski pristup znanju i kritičkom mišljenju:

Konačno, bolje je biti neznalica da ne bi naučio nešto što ne smiješ. Ono naime što znati moraš već znadeš. Tvoja te vjera spasila, a ne poznavanje svetog pisma vjera je izložena u Vjerovanju: ono obuhvaća zakon i, kao posljedica opsluživanje Zakona, spasenje.“

Written by Ajgor

22. 5. 2012. at 11:11

%d bloggers like this: