Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘katolici

Pismo kršćanima

leave a comment »

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2013. at 3:03

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

5 komentara

Za neupućene, dragi papa Naci trenutno šeće po svojoj domovini. Provod mu je solidno rutinski: puna pozadina političara, nekoliko (20) tisuća prosvjednika, pun stadion (70.000) vjernika,… Malo odskače da su mu, iako to “nije ni državnički ni misionarski posjet”, dali pričati u Bundestagu (njemački parlament). No, kao što je policija sakrila demonstrante (iz “sigurnosnih razloga” prosvjed je premješten čak 2km daleko od Bundestaga), tako su se i neki parlamentarci (njih stotinjak) pokupili, iz raznih razloga (od protesta protiv brižne njege o pedofilima, preko homofobne i ženotlačiteljske politike, do jednostavne činjenice da taj govor narušava sekularni karakter Njemačke).

U nastavku prenosimo članak Deutche Wellea, Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu koji daje pregled tog posjeta:

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

Papa u FreiburguPapa Benedikt XVI. je posljednjeg dana svog posjeta Njemačkoj održao misu u Freiburgu pred stotinjak tisuća vjernika. Polako se povlači i bilanca trećeg boravka Pape u njegovoj domovini – a ona nije osobito bogata.

Počeo je u Berlinu političkim susretima, nastavio je u Erfurtu susretom s protestantima, a ove nedjelje (25.9.) Benedikt XVI. završava svoj četverodnevni posjet Njemačkoj boravkom u Trieru, dijacezi predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Zollitscha.

Papa predvodi misu

Papa je njemačke katolike pozvao da slijede put Vatikana i Petrovog nasljednika

Sveti otac u svojoj domovini nije štedio s dobrim savjetima: u Bundestagu je zatražio više moralnog promišljanja, protestante je upozorio da vjera “nije politika” pa da se mogu sklapati kompromisi, na susretu s muslimanima u Njemačkoj ih je upozorio da poštuju temeljne vrijednosti njihove nove domovine, a i njemačke katolike u Freiburgu je, nakon svih njihovih želja za reformom crkve, upozorio kako će “Crkva u Njemačkoj i dalje biti blagoslov za katoličku zajednicu u svijetu, ako ostane vjerna vezi s nasljednikom svetog Petra i apostola”.

Protestanti su se nadali poklonu

Utoliko su i reakcije na boravak Pape u Njemačkoj pretežito suzdržane: ako su se protestanti i nadali kako Papa donosi neki poklon koji će unaprijediti ekumenu, Benedikt XVI. im je poručio da su takve želje “nesporazum” te da je mnogo važnije da se dvije velike crkve u Njemačkoj zajednički bore protiv sve veće bezbožnosti u društvu.

Masa vjernika u Erfurtu

U Erfurtu se zbio manji incident s jednim posjetiteljem, ali to nije ništa prema razočarenju protestanata

Potpredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj, saski pokrajinski biskup Joachen Bohl je utoliko razočaran što nije riješen niti temeljni problem miješanih, katoličko-evangeličkih brakova gdje je supružnicima praktično nemoguće zajednički biti na misi. Jer Vatikan uporno ustraje na “tajni vjere”, obredu Pretvorbe koju ne želi zajednički slaviti s protestantima.

Papini posjeti državama u svijetu su se u međuvremenu pretvorili i u tužni obred susreta sa žrtvama spolnog zlostavljanja čiji su počinitelji crkveni službenici: tako je bilo u SAD, Australiji, Malti, Velikoj Britaniji, a ovog petka (23.9.) se u Erfurtu susreo i s predstavnicima žrtava zlostavljanja u Njemačkoj.

“Neiskrena gesta” Pape

Emmanuel Henckens, i sam žrtva zlostavljanja predstavlja slike drugih žrtava

Predstavnici žrtava zlostavljanja su jednostavno - razočarani

Papa je i ovom prigodom za vrijeme polusatnog susreta izjavio kako je “dirnut i potresen” onime što je učinjeno žrtvama i njihovim obiteljima i izrazio “duboko suosjećanje i žaljenje.” Predstavnici žrtava Papi nisu povjerovali: nakon susreta su izjavili kako je susret bio “neiskrena gesta” i “lijep, ali zapravo beskoristan čin jednog čovjeka koji bi veoma lako mogao zaštiti svoju djecu, ali ne želi to doista učiniti”.I kod ostalih spornih pitanja koja opterećuju odnose Katoličke crkve s društvom, Papa nije propustio priliku ponoviti svoje konzervativne stavove. Tako je u susretu s predstavnicima pravoslavnih vjerskih zajednica osobito pohvalio “integritet i jedinstvenost braka između jednog muškarca i jedne žene” za kakvu se zalažu i pravoslavci i poželio da se i katolici “uzdrže od svakog krivog tumačenja” institucije braka.

Ništa novog iz Vatikana

Njemački predsjednik Christian Wulff i supruga Bettina u društvu Pape

I predsjednik se - kao i njegova druga supruga - nadao 'više milosrđa' prema sudbinama poput njegove

To je bila i više nego jasna poruka vjernicima homoseksualnih usmjerenja, a neugodni odgovor dočekao je i njemačkog predsjednika Wullfa. On je i osobno katolik i oženjen po drugi put, tako da je predsjednika Njemačke biskupske konferencije Zollitscha zamolio za “više milosrđa crkve prema razvedenima”. Benedikt XVI. tu ima samo jedno mišljenje: važno je “bezgranično se vezati za jednog partnera. Postoji još jedva hrabrosti obećati biti vjeran čitavog života.”

I kod pitanja celibata i uloge žena u crkvenim obredima, ovaj Papa jedva da želi što dodati tradicionalnim stavovima: i prilikom trećeg boravka u Njemačkoj, Benedikt XVI. je našao prigodu da podsjeti kako “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” i kako stoga mora biti neoženjen. Utoliko na sve probleme na koje upozorava Katolička crkva u Njemačkoj i brojne udruge vjernika, Papa jedino iznosi, da tako kažemo, “Benediktinski obrat”: nije Crkva u krizi, nego je u krizi vjera. Previše je rutine u Crkvi koja prekriva pravi vjerski žar. A kada se ta vjera – kao što smo čuli, prema Vatikanu i mišljenju Pape – opet probudi, sve će biti u redu.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm

Eto, barem zlostavljani znaju da ih nisu napastovali pedofili, nego vlastiti nedostatak vjere. I skrivanje pedofila nije kriza Crkve, nego vjere i to, valjda, vjere zlostavljanih, jer kako bi neki “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” pokleknuo i upao u krizu vjere? To bi bilo kao da nekom iskrenom vjerniku treba, ne znam, Mercedes s neprobojnim staklom da ga, umjesto Božje providnosti, štiti od metaka…

Written by Charon l'Cypher

25. 9. 2011. at 15:10

Ima se, može se

3 komentara

Papu Benedikta XVI. prilikom posjeta Hrvatskoj neće dočekati samo pristrani logo, već i nova zgrada Hrvatske biskupske konferencije koja se užurbano gradi.

Kompleks od 6 tisuća četvornih metara trebao bi biti dovršen do posjeta Svetog oca svojim bogobojaznim ovcama. Čemu takva zgradurina? Pa eto, u nju treba smjestiti sva tijela HBK i njeno tajništvo, uključujući Iku, Tiskovni ured, Hrvatski katolički radio, Nacionalni katehetski ured, Hrvatski Caritas. Objekt bi trebao uključivati kapelice, dvorane za sjednice, apartmane za biskupe i drugo. Nadamo se da će se u toj golemosti naći i malo prostora za računovodstvo koje bi moglo izrađivati bilance i utvrđivati financijske rezultate za objavu u javnosti.

I već kad se spominju financije, neka to računovodstvo ubaci u bilancu i trošak za zaklon pročelja spomenute zgrade, odnosno za konstrukciju od poludragog kamena oniksa. Želite li i vi nešto tako za svoju kuću, morate izdvojiti cifru od 2000 eura. Naravno, po četvornom metru.

Što, ne možete si to priuštiti jer je kriza?

Ma nije. Ako upravo oni koji promiču skromnost i ističu siromaštvo kao vrlinu imaju 1,2 milijuna eura za pokrivanje fasade zgrade oniksom, kako ne bi imali svi. Zamislite samo koliko su izdvojili za sve ostalo.

Crkva, kao moralna vertikala i glas pravde, po ne zna se koji put ignorira vlastiti neukus. Jer ne znam kako uopće nazvati milijunski pothvat u doba kada sa burze rada stiži poravajući podaci, a jedini ispravak situacije će biti ispravak cijena kada se na građane bude okomilo tko zna koje po redu poskupljenje.

Naravno, crkveni objekti trebaju biti grandiozni i u doba krize i nikome to ne smije smetati jer ipak živimo u državi u kojoj je 90% stanovništva katoličkog predznaka.

Pazite se, ovčice moje, jer ako i dalje budete samo klimali poslušnom glavom, ne samo da će vas ošišati do kože, već će u državi živjeti 90% siromaha.

IZVOR: net.hr

Written by isisrosenkreuz

22. 2. 2011. at 14:51

Hrvatska danas

5 komentara

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj – diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na  činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika :mrgreen:).

Po Bozaniću:

“Demokracija sve više poistovjećuje s relativizmom, pa se kršćanima oduzima njihova karakteristika: da budu zajednica društveno identificirana tj. negira im se dimenzija prisutnosti u društvu.”

Hm. Da.

S druge pak strane, isti medij isti dan prenosi vijest o neugodnosti koju su proživjeli parovi koji su odlučili na građanski oblik sklapanja braka. Naime, u gradskoj vijećnici ih je, uz sliku Voljenog Vođe Franje Tuđmana, dočekalo i raspelo. Što je najgore, to je otkriveno tek nakon obreda.

“Kad sam razvila fotografije i vidjela da mi iznad kćerine glave stoji glava dr. Franje Tuđmana, poludjela sam. Tražila sam od fotografa da sve slike na kojima se on vidi, kako se ono kaže, ‘fotošopira’, inače ne znam što bi bilo. Propao bi mi pir.”

U Trogiru su se mladenci požalili na raspelo koje ih je dočekalo prilikom građanskog obreda sklapanja braka, te je isto uklonjeno.

Nekima smeta križ, a nekima slika dr. Franje Tuđmana, i tih pritužbi ima sve više.

No, budući da ni križ ni Franjo nisu državni simbol, pitanje je zašto takva ikonografija krasi gradsku vijećnicu.

A pitam se i kako su to katolici diskriminirani ako se njihovi simboli nalaze i tamo gdje ne bi trebali – po gradskim vijećnicama, školama, bolnicama…u državi koja je, sudeći po Ustavu, sekularna.

Dokaz da se katolički svjetonazor upliće u svaki segment društva jest i reakcija Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na skoru dostupnost na hrvatskom tržištu t.zv. “pilule za dan poslije”:

“Riječ je o abortivnom sredstvu, a nazvati ga kontraceptivom obmana je javnosti, jer se za pilulom poseže upravo uz pretpostavku da je oplodnja već nastala.”

Upravo to – pretpostavka. Stoga, “pilula za dan poslije” i je i nije abortivno sredstvo. Što u krajnjoj liniji katolike ne bi trebalo zanimati budući da oni, iz moralnih razloga, niti prakticiraju pobačaj niti koriste kontracepciju. Ili je meni nešto promaknulo 😉 Zanimljivo je da se bune protiv proizvoda kojeg ne koriste 😉

Nadalje, zanimljivo je i to moraliziranje protiv pobačaja od strane liječnika koji, da bi došli do te titule, su tokom studija i stažiranja vjerojatno obavili takav zahvat, naročito ako je riječ o ginekolozima. Zanimljivo je vdidjeti kako takve individue, koje bi trebale pomagati ljudima, odjednom otkrivaju  “savjest” i “moral”.

Eto, ovo je slika i prilika naše zemlje – s jedne strane cvile da ih se proganja, s druge nameću svoje stavove svima.

Progon…Kako da ne.

Koliko mi je poznato, u pulskoj Areni se odvijao filmski festival, a ne neka druga vrsta zabave :mrgreen:

IZVORI: t-portal, net.hr, net.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 7. 2010. at 12:11

Budućnost – Srednji vijek

9 komentara

Često čujemo naše dušobrižnike kako se za svoje neumjesne intervencije u javni život opravdavaju velikim brojem katolika u ovoj zemlji – oni govore u njihovo ime i štite njihove interese (hm).

Iako nedavno objavljeni rezultati Europskog istraživanja vrijednosti pokazuju da se u Hrvatskoj od 1999. do 2008. za šest posto smanjio broj katolika i premda neki tvrde da bi to mogao biti signal nadolazeće sekularizacije u Hrvatskoj, Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve tvrdi:

“U Hrvatskoj je sve više religioznih među mlađim generacijama, sve više naših ljudi odbacuje pobačaj, sve smo restriktivniji u području spolnog morala, sve smo konzervativniji po pitanju bračne nevjere i razvoda.”

(Osobno, bode mi oči ta bračna nevjera – čisto sumnjam da je nereligioznim osobama svejedno da li ih suprug(a) vara i da takav čin smatraju normalnim)

Na žalost, istraživanja i dalje govore o 85% katolika u ovoj državi, no koliko su ti ljudi zapravo katolici – to samo bog zna 😉

Najalarmantniji je fenomen porasta mladih ljudi koji se smatraju katolicima. Črpić tvrdi da istraživanje otkriva kako je veliki broj mladih, oko 40%, spremno posvetiti se karitativnim i ostalim religijski motiviranim djelatnostima. I evo opet nečega što mi smeta – karitativna djelatnost koja je religijski motivirana. Nužno je objasniti, kao da se to ne zna, da altruizam i milosrđe nisu isključivo vjerski motivirani, a od tog svojatanja pozitivnih ljudskih osobina od strane crkvenjaka mi je već zlo. Bilo bi vrijeme da se prestane razmišljati o Crkvi kao o karitativnoj ustanovi koja čini dobro te bi se trebalo prestati vezati karitativan rad isključivo uz tu organizaciju. Medecins Sans Frontieres debelo šiša Vatikan što se tiče koristi i požrtvovnosti. No nije potrebno ići tako daleko – dovoljno je uključiti se u rad Crvenog križa. Obje organizacije nemaju veze sa crkvenim parazitom, a njihova (međunarodna) korist je neupitna. Za razliku od crkvene.

Možda još ima nade za Hrvatsku budući da Črpić tvrdi da pravu vjerničku jezgru čini oko 25% stanovništva. Ono što mene zabrinjava, jest spremnost mladih generacija da postanu poslušne ovce u rukama Crkve te da zastupaju njena “moralna” načela. Iako je veliki broj mladih kritičan prema Crkvi, kritiku upućuje upravo zato jer Crkva ne živi  religiozno poput njih.

Kako god bilo, u ovoj je državi Crkva sigurna. Sve dok će biti mladih nadobudnih Hrvatina koji su spremni na osudu pobačaja i rastave braka, ali nemaju ništa protiv koketiranja sa zdravoseljačkim i homofobnim nacionalizmom, Hrvatska će ostati ono što je sada – patrijarhalna, zaostala i netolerantna sredina.

Uostalom, što očekivati od katolika kada je sama Crkva netolerantna i nazadna. Najnovija vatikanska direktiva definira zaređivanje žena kao “jedan od težih zločina” prema crkvenom pravu. Čin zaređivanja žena je, po težini, tik uz seksualno napastovanje i garantira izopćenje. Da, svećenica i biskup koji ju je zaredio bi garant bili izopćeni, kakav je tretman za svećenike pedofile je sasvim drugi par rukava.

A tko mi je kriv što sam rođena u krivom tijelu. Nemojte me krivo shvatiti, garant se ne bi zaredila jer vjerujem u crkvene bajke, ali lagodan život bi mi godio – 1,3 milijuna dolara nije mala stvar. A zavjeta celibata se tako i tako nitko ne drži :mrgreen:

IZVOR: Jutarnji List, Guardian

Vjernici za bolji svijet

leave a comment »

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

  • Nacionalna politikaBorimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
  • Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
  • Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
  • EdukacijaPokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko :P)

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. 😛 Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Nešto drugačija slika «katoličke» Hrvatske

3 komentara

Svaki put kada se netko drzne katoličku Crkvu u Hrvatskoj podvrgnuti kritici zbog uplitanja u politiku ili zbog javnog netransparentnog financiranja, prva linija obrane je pozivanje na brojnost vjernika iz kojeg proizlazi nekakvo pravo na takvo ponašanje.

Brojnost vjernika utvrđena je popisima stanovništva 1992. i 2001. godine. Prema ovom potonjem u Hrvatskoj živi oko 87,83% katolika.

Ovaj veliki postotak poslužio je Crkvi pri sklapanju konkordata s Vatikanom, a u Ugovoru o gospodarskim pitanjima izrijekom se na njega i poziva…

«… imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.»

No jesu li svi oni koji se izjašnjavaju katolicima uistinu katolici?

Po mome shvaćanju, a takvo načelo primjenjuje se u svim ljudskim aktivnostima, katolik je onaj tko potpuno prihvaća katolički nauk te se ponaša u skladu s njim. Kao što postoji razlika između «izjašnjavati se nogometašem» i «biti nogometaš» što se očituje u vještini igre i poštivanju pravila…

Do sada sam uvijek na temelju opće poznatih činjenica o društvu u kojemu živimo tvrdio da praktičnih vjernika u Hrvatskoj ima znatno manje od onoga što se želi prikazati učestalim tvrdnjama kako smo «katolička zemlja».

A danas, hvala Bogu :wink:, naiđoh na jedno istraživanje agencije Puls koje je mome stavu dalo i malo čvršće uporište.

Istraživanje je objavljeno na T-portalu, a ispod teksta nalazi se i link s kojega možete preuzeti cjelovite rezultate u xls formatu.

Za početak pozabavio sam se onime što prilično vjerno ilustrira privrženost katoličkom nauku. Ponuđene su sljedeće tvrdnje:

– Zakonom treba zabraniti pravo na pobačaj osim kada je to nužno iz medicinskih razloga;
– Umjetna oplodnja nije prirodan način začeća pa ga treba izbjegavati;
– Zamrzavanje oplođenih jajnih stanica je grijeh kao i abortus;
– Brak je sveta institucija i partneri ga nemaju pravo samovoljno raskinuti;
– Život u izvanbračnoj zajednici je grijeh kojeg se previše tolerira u našem društvu;
– Muškarci i žene se biološki razlikuju pa se treba razlikovati i njihova uloga u obitelji;
– Žene i muškarci se biološki razlikuju pa se trebaju razlikovati i njihove uloge u društvu.

Ispitanici su imali ponuđeno 5 mogućih odgovora za svaku od gornjih tvrdnji:

– Uopće se ne slažem
– Uglavnom se ne slažem
– Uglavnom se slažem
– U potpunosti se slažem
– Ne zna

Pravi vjernik katolik trebao bi na sva pitanja odgovoriti «U potpunosti se slažem», zar ne? Rekao bih da se ovdje radi o temeljnim «vrijednostima» koji karakteriziraju katoličanstvo.

Crvena crta predstavlja broj katolika prema izjašnjavanju iz ovog ispitivanja, 84,60% (u popisu stanovništva 2001. bilo je 87,83% ili 3,23% više … je li ovo možda dobar nagovještaj?! )

Plavi stupac predstavlja one koji su na zadane tvrdnje odgovorili «U potpunosti se slažem», dakle one koji se nedvojbeno mogu nazivati katolicima.

graf01

Zeleni stupac prikazuje (zbrojeno) one koji su odgovorili «U potpunosti se slažem» i «Uglavnom se slažem» pa bi se i njih, po nešto blažem kriteriju također moglo smatrati katolicima.

Slika govori više od tisuću riječi pa komentar nije potreban!

U mnoštvu podataka iz istraživanja zanimljivo je uočiti i kako većina ispitanika smatra da svećenici ne žive u skladu s naukom koji propovijedaju – samo njih 6,9% se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom, a dodatnih 11,1% se uglavnom ne slaže!

Još je veći broj onih koji misle kako svećenici ne žive skromno kako bi trebali – samo njih 5,2% se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom, a još njih 9,2% se uglavnom ne slaže!

Ovo je pak u skladu sa stavovima ateista koji u ovoj činjenici često pronalaze bitne razloge za kritiku položaja Crkve u društvu.

Zanimljivi su i podaci o ideji plaćanja tzv. Crkvenog poreza. Kad bi se uveo Crkveni porez sigurno bi ga plaćalo 11,9%, a vjerojatno 23,8% ispitanika. Čini se da je i Crkva već obavila slična istraživanja pa je jasnije zbog čega se tako žestoko opire ovoj ideji.

Što zaključiti?

Iako se možemo smatrati prevarenima jer je Crkva na temelju proizvoljnih podataka uzela lovu iz proračuna i uzurpirala pravo na govorenje u ime većine, utješno je što ipak nismo većinski zatucani već samo većinski licemjerni.

(Tekst napisao Ajgor. Thanks, mate. 😉 )

Written by isisrosenkreuz

9. 11. 2009. at 21:27

%d bloggers like this: