Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Katolička crkva

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

3 komentara

Na blogu Young Freethought autor MJP Campbell objavio je izvrsni komentar na beatifikaciju Ivana Pavla II. Tekst je objavljen 2.5.2011, a ovdje prenosim svoj (donekle slobodni) prijevod cijelog uratka:

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

Jučer smo svjedočili vatikanskom besramnom ignoriranju pravde u punom sjaju i blještavilu. Pokojni papa Ivan Pavao II., sada blažen, jedan od najpopularnijih pontifa u povijesti, beatificiran je, što je u osnovi predzadnji korak prema svetosti. Jučer je milijunska gomila ljudi nahrupila u baziliku Sv. Petra, slaveći što je njihov omiljeni pontif sigurno smješten u Raju. Prema svim izvještajima, gomila je slavila u karnevalskom raspoloženju, a mnogi mladi su plesali i klicali.

I u čemu je problem? Ivan Pavao II. vladao je institucijom koja je redovito silovala djecu u gotovo svakoj državi u kojoj postoje svećenici, znao je za skandal i odbijao poduzeti bilo što da tome stane na kraj, Vatikan podatke o slučajevima nije prosljeđivao odgovarajućim institucijama, svećenicima nije suđeno pred kaznenim sudovima, djeci je nabijan osjećaj krivnje zbog vlastitog zlostavljanja, a svima koji su na ikoji način bili uključeni u događaje bilo je branjeno govoriti o tome. Da ne spominjemo kako je Ivan Pavao II. značajno umanjio upotrebu kontracepcije u zemljama u razvoju izazivajući time fatalno širenje HIVa te je širio uobičajenu katoličku gorčinu protiv žena, homoseksualaca i pobačaja. Postoje velike (i još uvijek rastuće) količine dokumenata koje podupiru ove tvrdnje i bilo bi uopće smiješno negirati ih. Svi oni koji su jučer slavlili, za ovo ili znaju — pa su za svaku moralnu osudu ili jednostavno ignoriraju očito — ili ne znaju za Crkvinu ulogu u skandalima, pa je njihovo nepoznavanje vlastite crkve skandalozno. U tome je problem. Ništa se neće poduzeti oko toga i stara budala će sigurno biti proglašena svetom u bliskoj budućnosti. Naše vlade su već pokazale da su nesposobne i da nemaju volje poduzeti išta vezano uz te silovatelje, pedofile i pederaste (to nisu “pederi” nego nešto a la pedofili, samo se “bave” adolescentima, op. Charon) te njihove vladare koji se skrivaju iza vatikanskih zidina.

Kao da nije bilo dovoljno uvreda svima koji drže do pravde, Vatikan je pozvao Roberta Mugabea na jučerašnju ceremoniju. Predsjednik Zimbabwea trenutno ima zabranu putovanja Europskom unijom zbog zločina protiv čovječnosti i izbornih prijevara, no to nije spriječilo kukavičku talijansku vladu da dozvoli Mugabeu dolazak na rimski aerodrom kako bi mogao doputovati u Varikan koji je očito, prema svim praktičnim mjerilima, ionako iznad međunarodnog prava.

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Sve to više nikoga ne čudi, no zaprepašćuje kako ovim zlotvorima to sve prolazi. Proces beatifikacije nadzirao je Ratzinger, čovjek osobno odgovoran za zataškavanje svih slučajeva zlostavljanja (pogledati, na primjer, film Sex crimes and the Vatican, op. Charon). Da bi bio proglašen blaženim, Ivan Pavao II. je trebao napraviti jedno čudo. Navedeno čudo do sada nije potvrđeno od strane neovisnih istražitelja (što se ionako nikada ne događa), a vijesti o tome da se navodno ozdravljeloj osobi bolest vratila jednostavno su zanemarene. Jedina dobra stvar vezana uz Crkvu trenutno je nedavni zahtjev suda u Kentuckyju da trenutni papa dođe pod zakletvom odgovoriti na pitanja vezana uz skandale zlostavljanja. Trenutno nije jasno hoće li se to svjedočenje ikada i dogoditi.

Činjenica da živimo u dobu koje tako otvoreno slavi živote ovakvih ljudi, da tako sramotno možemo ignorirati pravdu i glasove onih koje su silovali isti ljudi koji su ih trebali štititi i voditi, stvara mi osjećaj krajnje nelagode i srama. Jak osjećaj da pravda nikad neće biti zadovoljena jedan je od najtužnijih koje uopće mogu pojmiti.

— Original: The Catholic Church Fights Justice Once More

IMO, svaka je pogođena (osim možda pokojeg harsh izričaja koji, opet IMO, nepotrebno provocira i odbija upravo one kojima bi tekst trebao barem malo otvoriti oči). Zašto ljudi biraju biti slijepi i slaviti zlo, možemo raspravljati nadugačko, no korisnije bi bilo naći način da se tome stane na kraj, pa da ovoj našoj napaćenoj planeti konačno krene na bolje.

Ma što to Crkvu najviše boli?

leave a comment »

Iz pera Vlade Bulića, ex-blogera i kolumniste na portalu Danas.hr, dolazi izvrstan članak na temu duševnih i drugih boli Crkve, kojeg ovdje, uz dozvolu autora, prenosimo u cijelosti:

Ma što to Crkvu najviše boli?

Bole je ovčice koje su odlučile napustiti stado, a tih ovčica je i na lokalnom i na globalnom planu sve više (u Austriji je samo prošle godine Crkva ostala bez 80.000 vjernika). A znamo kako to ide s ovčicama – što je manje ovčica u stadu, manji je (politički) utjecaj, što je manji (politički) utjecaj, manji je budžet.

Zamislimo sljedeću situaciju – u dućanu ste s cipelama i za oko su vam zapele neke svijetložute. Probate ih, udobne su, dobro vam stoje pa s parom žutih cipela dolazite do tete na blagajni i kupujete ih. U tom trenutku vam prilazi starija gospođa i počne urlati na vas.

“Šta vi imate protiv nas koji nosimo crne i smeđe cipele!?”

Vi i prodavačica u čudu se pogledate.

“Nemam ništa protiv vas”, kažete gospođi.

“Kako nemate?!”, histerizira gospođa i dalje. “Mislite da ste pametniji od nas?! Mislite da bismo svi trebali nositi žute cipele?! E pa nećemo!”

“Gospođo, uopće me ne zanima kakve cipele vi nosite! Nisam ove žute kupio vama nego sebi.”

“Nećete vi sa žutim cipelama nas terorizirati, ja vam kažem!” urla gospođa i dalje.

Tu se već pojavljuje redar iz dućana i pridržava histeričnu gospođu pokušavajući je spriječiti da i fizički ne nasrne na vas, a uskoro se pojavljuje i policija, koja gospođu odvodi do ustanove u kojoj se utvrđuje da gospođa ima problema s napadima paranoje.

Kad sličnu stvar izvedu hrvatski biskupi, ne pojavi se redar, ne dođe policija, ne odvede ih ni do kakve ustanove, nego se njihova paranoja, pretočena u pismo, objavi u svim medijima, a sljedeće je nedjelje svećenici po crkvama diljem Lijepe naše nadugo i naširoko elaboriraju svom stadu.

Život ‘na probu’

U zadnjem pismu Hrvatske biskupske konferencije stoji, naime, sljedeće: “… sve rasprostranjeniji je i zajednički život ‘na probu’, na određeno vrijeme, bez obveza, koji OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji”.

Ovo “na probu” neću uopće komentirati jer i svi oni uzorni katolici koji se uredno vjenčaju u crkvi imaju “probni” period od barem godinu, dvije dana koji se inače naziva veza. Ili biskupi priželjkuju scenarij u kojem se iz diska, kafića, s tuluma, sa susreta katoličke mladeži, nakon prvog eye contacta odlazi pred oltar?

Ovo “na određeno vrijeme” je još gluplje. Znam za raznorazne kombinacije u kojima se ljudi nalaze – ljubavni trokuti, četverokuti, gej veze, bi-trokuti, veze na daljinu, ali ne znam ni za koga tko je stvar postavio ovako: “Bit ćemo zajedno do 12. 5. 2012.” ili “Planiramo jako dugu vezu pa ćemo ostati zajedno do ulaska u EU”.

A neće biti ni da je sporna konstelacija “bez obaveza”. Svatko tko je iti 10 dana proveo u “zajedničkom životu”, pa makar se radilo i o najobičnijem cimerluku, zna da to ne ide “bez obaveza”. Netko, u krajnjoj liniji, mora iznijeti smeće i kupiti kruh. Uostalom, to je i zakonski riješeno – nakon tri godine zajedničkog života, veza se tretira kao izvanbračna zajednica u kojoj vrijede ista prava i obaveze kao i u braku.

Proračunati napad

No, dobro, uzmimo da svi ovi biseri naših biskupa proizlaze iz izostanka uvida u materiju – ipak se radi o muškarcima koji su se odrekli svakog oblika zajedničkog života, osim onog grupnog – sa svojim stadom. Puno problematičniji je ovaj zadnji dio u kojem biskupi tvrde da zajednički život neokrunjen brakom “…OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji”.

Situacija pomalo nalikuje onoj iz dućana s početka priče, u kojoj se paranoična bakica osjeća napadnutom samo zato što je netko kupio cipele kakve ona ne nosi. Bakici ćemo, pošto smo utvrdili da ima zdravstvenih problema, još i oprostiti, ali biskupima malo teže. Zašto? Zato što ovo rade proračunato.

Radi se o taktici koju Crkva u Hrvata primjenjuje i na homoseksualcima, i na ateistima, i agnosticima, a sad su, eto, na red došli i svi oni koji su u izvanbračnim zajednicama. Ljude koje za Crkvu i njene “upute za život” naprosto nije briga, etiketira se kao napadače na obiteljske, tradicionalne, hrvatske i ine vrijednosti, a kako bi se prema njima otvorio front u kojem Crkva zauzima poziciju žrtve koja se brani.

“Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga.”

Da bismo vidjeli koliko je stvar suluda, idemo se spustiti na najbanalniju razinu. U svom si stanu, u svojoj izvanbračnoj zajednici, kuhaš nekakvu večeru dok ti djevojka u dnevnom boravku, uz tihu muziku, prakticira agnosticizam, kad ti na vrata pokuca hrvatski biskup i zaurla:

“Zašto ti otvoreno napadaš brak i obiteljske vrijednosti?!”

“Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga.”

On pričeka da se okupi dovoljno susjeda i onda zaurla još glasnije, upirući u tebe prstom.

“Ovo je, dragi moji vjernici, napadač na Crkvu i njene vrijednosti! Na sve ono što vi živite! Svi smo mi njegove žrtve!”

Njega, kao što rekosmo, nitko zbog tog neće spremiti ni u kakvu ustanovu. Posljedica svega će biti to što ćeš ti, koji si u miru doma svog kuhao večeru, sad biti etiketiran kao napadač, a uskoro ćeš postati i žrtva jer će te susjedi vjernici (a oni su većina) uskoro početi gledati preko oka i sanjati dan kad ćeš iseliti iz njihove zgrade. Jer ih, eto, napadaš. A zapravo te nije briga ni za njih ni za Crkvu.

Ali, to je ono što biskupi i žele. Žele zagorčati život svima koji s Crkvom ne žele imati ništa. To je najveći krimen i homoseksualaca, i ateista, i agnostika, a sada i ljudi u izvanbračnim zajednicama. Nije to ni “protuprirodni blud”, nije to ni “odricanje od Boga”, niti “život neokrunjen svetim sakramentom braka”. Najveći krimen je to što su svi ti ljudi u jednom trenutku svog života odlučili sljedeće: “Ne želim imati posla s Crkvom!”

To je ono što Crkvu najviše boli. Bole je ovčice koje su odlučile napustiti stado, a tih ovčica je i na lokalnom i na globalnom planu sve više (u Austriji je samo prošle godine Crkva ostala bez 80.000 vjernika). A znamo kako to ide s ovčicama – što je manje ovčica u stadu, manji je (politički) utjecaj, što je manji (politički) utjecaj, manji je budžet.

I umjesto da se sve te učene sijede glave u Crkvi upitaju zašto im ovčice napuštaju stado, one se odlučuju za taktiku ognja i mača: “Ako nećete da vam mi pokažemo put u raj, upirat ćemo u vas prstom, nazivati vas bolesnicima, etiketirat vas kao napadače na obiteljske i ine vrijednosti. Ukratko, od života na zemlji napravit ćemo vam pakao.”

Obrana od gejeva

Ali, nisu samo svojeglave ovčice žrtve ove taktike. Primarne žrtve ove taktike su vjernici kojima Crkva sije strah u kosti ne bi li zbog tog straha zbili redove i ostali u stadu. Što čovjek vjernik, kojem su biskupi rekli da je gej, agnostik, ateist, čovjek u izvanbračnoj zajednici napadač na sve njegove vrijednosti, može misliti o tom istom geju, agnostiku… Sve najgore. On kad vidi geja na ulici, vidi napadača na njegove vrijednosti i ima potrebu da se od njega brani, iako ga ovaj ni na koji način ne dira.

Rezultat svega je netrpeljivost i strah. Strah koji vjernici imaju od onih koji su se odrekli Crkve (jer su biskupi rekli da su to napadači na njihove vrijednosti), kao i strah koji potonji imaju od vjernika (jer se brane kad za tim nema nikakve potrebe). Netrpeljivost i strah koji u radikalnim slučajevima dovede i do nasilja.

A kad se ono dogodi, biskupi se zgroze. Pa organiziraju okrugli stol, pa traže uzroke i najčešće zaključe kako je ključan manjak razumijevanja i kršćanskog dijaloga među ljudima.

Vlado Bulić

04.02.2011.

Stvarno dobro pogođeno i opisano, pogotovo paralela s prodavaonicom cipela.

Još jednom hvala gospodinu Buliću na dozvoli da prenesemo tekst.

Written by Charon l'Cypher

11. 2. 2011. at 4:55

Il’ moje il’ ničije!

with one comment

Poslovni dnevnik javlja da se oglasila Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Iustitia et pax, protiveći se pretvaranju Hrvatskih voda u trgovačko društvo, “jer to olakšava privatizaciju”, a “trgovačko društvo ne može i neće braniti niti obraniti javni interes u sektoru voda jer cilj trgovačkoga društva je profit, a ne obrana javnoga interesa”.

Lijepo je to, Oni brinu o Nama i odjednom pozivaju “sve stručnjake da udruže znanja te daju doprinos u obrani tog posljednjeg obiteljskog srebra, a znanstvene ustanove i udruge da svojim znanjem i autoritetom daju svoj doprinos”. Dakle, daju legitimitet inače mrskim neprijateljima — znanstvenicima i stručnjacima!

O samoj inicijativi neću. Niti sam ja ekonomist niti je ovo blog koji bi se bavio ekonomijom. Ali, osvrnuo bih se na nešto drugo… na činjenicu da su prije samo dva tjedna pretvaranje istih Hrvatskih voda u trgovačko društvo i privatiziranje toj istoj Crkvi bili itekako poželjni! Jedina razlika: tada je Crkva mislila da će ona biti taj privatnik. Da stvar bude bolja, očekivali su Hrvatske vode dobiti kao poklon, tj. kao zamjenu za imovinu koja im je oduzeta… istu imovinu koju su i oni nekome davno preoteli.

Crkva će za oduzetu imovinu tražiti udjele u državnim tvrtkama. Ta se informacija već dulje vrijeme može čuti u visokim crkvenim krugovima, a posljednjih je dana intenzivirana kada se u javnosti počelo govoriti o novom valu rasprodaje državne imovine kako bi se zemlja izvukla iz dugova.

Na prvome su mjestu Croatia Osiguranje, Hrvatska poštanska banka, ali i Hrvatske šume, HEP, Hrvatske vode… Sve što je od nacionalnog interesa i u vlasništvu države, a potencijalna su meta rasprodaje.

Dakako, dođe li do konkretnih prijedloga i razgovora, Crkva bi formirala timove eksperata iz građanskih redova, tj. ne bi biskupi vodili poslove.

Izvor

Naravno, oni to sve za zaštitu naroda kojeg uredno cijede (kad se tako postavi, još je očitije zašto žele vodu). Zato biznise ne bi vodili biskupi, nego “eksperti iz građanskih redova”. Ti eksperti se sigurno ne bi povodili za profitom, nego za obranom javnog interesa. Menadžeri su i inače poznati po svojoj blagoj, čovjekoljubivoj i karitativnoj prirodi…

Da očekujem išta dobro od nove Vladine rasprodaje ključnih državnih firmi… naravno da ne. Da sam toliko naivan, ne bih pisao na ovom blogu, nego eventualno protiv njega (ako bih znao pisati). Ali barem neću dobiti račun za vodu sa stavkama “tarifa za ateiste +200%” i “doprinos znanstvenika, +100% na osnovnu cijenu vode”.

Written by Charon l'Cypher

9. 2. 2011. at 16:28

Ne slažem se s Crkvom, ali što ja tu mogu? (2)

14 komentara

Prije cca 4 mjeseca pisali smo kako su homofobni komentari predstavnice demokršćanske stranke u Finskoj pokrenuli bijeg skoro 25.000 vjernika iz evangelističko-luteranske crkve (članak).

Danas ćemo se osvrnuti na katoličku Belgiju. Prema podacima CIA – The World Factbook: Field Listing :: Religions, oko 75% stanovnika Belgije su katolici. No, prema pisanju Jutarnjeg, taj se — ionako prenapuhani — broj rapidno smanjuje:

BRUXELLES – Katolička crkva u Belgiji se, nakon što je uzdrmana skandalom svećeničkog zlostavljanja djece, našla pred novim problemom: odljevom vjernika. – Kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je – izjavio je Damien Spleeters za AFP. On pripada skupini Belgijaca koji ne samo da okreću svoja leđa Crkvi nego traže da se njihovo krštenje opozove te da budu “ispisani” iz crkvenih knjiga krštenih. Taj pokret, na globalnoj razini poznat kao debaptizacija, hvata tako korijene i u ovoj većinski katoličkoj zemlji (jedan od problema vezanih uz to je i činjenica da se u političkoj krizi u kojoj Begija nema vladu već dulje od 200 dana upravo kralj i Crkva smatraju onim što zemlju još drži na okupu).

Spleeters navodi kako je od lokalne crkve u kojoj su ga roditelji krstili zatražio da oglasi kako više ne želi da Crkva “govori u njegovo ime” i da ga uklone s popisa krštenih.

Kao i u slučaju Finske, želim naglasiti ono što bi trebalo biti očito, ali mnogi u Hrvatskoj ne razumiju: “kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je“. Tako jednostavno, tako razumno,… i vjernicima tako teško za razumjeti. A da je riječ o političkoj stranci ili nevladinoj organizaciji, odmah bi to razumjeli!

Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o “bijegu od Boga” i sl. “strašnim” stvarima kojima biskupi pokušavaju popljuvati odbjegle i zaplašiti preostale ovčice:

Ovaj 24-godišnjak je rekao kako se ne smatra ateistom, ali da ga je rastuća ljutnja na katoličku hijerarhiju navela na taj korak. Na to su utjecali, s jedne strane, stavovi Crkve o AIDS-u, pobačaju i drugim temama, ali, jasno, i skandali sa zlostavljanjem djece: u travnju prošle godine objavljeno je da je biskup Brugesa punih 13 godina zlostavljao svog nećaka.

Daniel Leclerq iz skupine “Prijatelji sekularnog moraliteta” ističe kako na jačanje debaptizacije posebnu utječu stavovi pape Benedikta XVI. o kondomima, imenovanje konzervativnog Andre-Josepha Leonarda na čelo belgijske Crkve početkom prošle godine te otkrivanje seksualnih skandala. Prema podacima te skupine, prošle je godine debaptizaciju zatražilo 1700 ljudi, godinu prije 380, a 2008. samo 66.

Naravno, crkva su uhvatila u koštac sa samom srži problema točno onako kako to inače rade: omalovažavanjem primijećene pojave.

Crkva, pak, minorizira cijeli problem navodeći da je riječ o vrlo malom postotku u usporedbi s belgijskom katoličkom zajednicom.

No, posljednje istraživanje javnog mnijena ipak pokazuje značajne promjene: samo 8 posto Belgijaca ima povjerenje u instituciju Crkve, a 2009. godine u Crkvu je imalo povjerenja njih 28 posto.

Sad je možda dobro pitanje da se zapitamo: odakle CIA-i onih 75%? Uz razumnu pretpostavku da američki špijuni imaju pametnijeg posla nego da zaviruju Belgijancima kroz prozore kuća i popisuju koliko često ovi mole krunicu i kako revno izbjegavaju predbračni seks, bit ću slobodan zaključiti da je vjerojatno riječ o službenom popisu stanovništva. Dakle, 75% su katolici. U Crkvu povjerenje ima 8% stanovništva.

Što mislite, koju od te dvije brojke Crkva bira kad priča o svojim ovčicama?

Družite se s Bogom, nitko Vam ne brani niti Vas ne tjera od njega, ali kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je.

Written by Charon l'Cypher

5. 2. 2011. at 11:54

Želim van iz vašeg kluba!

18 komentara

Čini se da nije trebalo proći puno vremena do prvih reakcija puka na konstantnu paljbu novih pedofilskih skandala koji prijete potapljanjem reliktu zvanom Katolička crkva. Potpuno neprihvatljiva forma regrutiranja dojenčadi i djece u pravilu stare 1-2 godine nastavlja se i danas pa roditelji koji su često katolici samo pro forma svoju djecu i dalje bez pitanja doživotno učlanjuju o ovaj klub koji eto mrko gleda na prava žena i Drugih općenito, ali je jako osjetljiv na potrebe pedofila u redovima svojih djelatnika.

U nastavku se nalazi prijevod otvorenog pisma koji je Paul Constant uputio biskupu države Maine, Richardu Maloneu. U pismu koje na poseban način ujedinjuje globalne i osobne zamjerke Katoličkoj crkvi Paul (ateist, a formalno katolik) zahtijeva od biskupa da ga ekskomunicira. I iako sam i sama razmišljala o nečemu sličnome, čak sam i na netu našla broj telefona svoje župe kako bi ih upitala za tu mogućnost, nisam to još učinila. U isto vrijeme, jako mi smeta činjenica da teoretski ja, koja nisam tražila da budem član njihovog kluba, moram tražiti od njih da mene izbace. Žao mi je gospodo, ja želim izaći svojevoljno van…

Ustvari, dat ću si vremena i sročiti pismo. Možda ga objavim u formi otvorenog pisma, ali Bozanić će u svakom slučaju dobiti svoj primjerak.
P.s. Pitanje – ukoliko Katolička crkva u Rvata ne dopušta mogućnost iščlanjenja, kao što predviđam da ne dopuštaju (pitanje je koliko bi novaca dobivali od Vlade da se lova dijeli po principu broja aktivnih vjernika!), koji stupanj blasfemije bi bio potreban da te izbace van? Jedna dovoljno sočna psovka u pravo vrijeme na pravom mjestu? Ili nešto veće? Discuss, please!

Bishop Richard Malone
c/o Roman Catholic Diocese of Portland
510 Ocean Avenue, P.O. 11559
Portland, Maine 04104

Upućujem ovo pismo vama zato što sam svoj cijeli život kao katolik proveo u državi Maine. U Katoličku crkvu sam ušao krštenjem u crkvi St Matthew u Limericku nekoliko tjedana nakon mog rođenja 1976. Svetu potvrdu sam primio 16 godina kasnije u crkvi St Anne’s u Gorhamu.

Iako nikada nisam vjerovao u Boga, život nakon smrti ili bilo što drugo u što vjeruju katolici, primio sam sakrament Svete potvrde u crkvi bez prisile, i iako bi svako kršteno ljudsko biće trebalo postati „potpuni katolik“ u trenutku rođenja, svojevoljno primljeni sakrament Svete potvrde* trebao bi, riječima crkve „učiniti vezu s crkvom još savršenijom“.

Moj otac, Joseph Constant, radio je svoj cijeli život, obožavao svoju ženu 45 godina i volio nas bez obzira na sve. I ja sam sa 16 godina odlučio da ću, dok god živim pod njegovim krovom, pripadati njegovoj crkvi. Želio je susresti se sa mnom jednog dana na nebu i vjerovao je da postoji samo jedan način za to: vjerovanjem u jednu svetu Katoličku i apostolsku crkvu. Moja Sveta potvrda bila je odrađena njemu u čast, ali do tuda je moja vjera išla: nakon što sam započeo sa samostalnim životom, živio sam kao ateist.

Pretpostavljam da sam, barem tehnički gledano, katolik, jedan od milijuna katolika koje američki biskupi navodno vode i u čije ime govore kada se Crkva upliće u naš politički život.

Danas, biskupe Malone, ja zahtijevam od vas da me ekskomunicirate. Ne mogu mirne savjesti više pripadati vašoj Crkvi; ne želim da me se ubraja u 200.000 katolika u državi Maine ili 68,115,001 katolika u SAD-u ili 1.1 milijardi katolika u svijetu.

Užasnut sam pratio događaje tijekom proteklih nekoliko tjedana. Papa (bivši član Hitlerove mladeži kojega su kolege biskupi s ljubavlju nazivali Božji rotvajler) je tijekom propovijedi na Cvjetnicu cvilio o onome što je nazvao „sitničavi tračevi“. Ti „sitničavi tračevi“ o kojima govori je pravi tsunami izvještaja o silovanju djece vršenom od strane katoličkih svećenika širom svijeta i pokušajima biskupa, nadbiskupa, kardinala i samoga pape da sakriju to silovanje djece preseljenjem silovatelja u nove župe gdje su mogli, i jesu, ponovno silovati. Ti „sitničavi tračevi“ uključuju jedan slučaj gdje je papa zaustavio internu istragu katoličkog svećenika u Wisconsinu koji je navodno silovao više od 200 gluhih dječaka.

I onda je 30. ožujka Bill Donohue iz Katoličke lige za vjerska i ljudska prava objavio oglas u New York Timesu u kojem je jednostavno optužio Times da „kopaju za prljavštinom“ koja se „dogodila prije pola stoljeća“ i rekao da je Crkvina „pedofilska kriza cijelo vrijeme bila homoseksualna kriza“. Optužio je Times da guraju priču o skandalima kako bi promovirali progresivnu politiku koja uključuje „abortus, gay brakove i primanje žena u svećenstvo“.

Zahtijevam da me ekskomunicirate jer ne vjerujem da su žene građani drugog reda. Zahtijevam da me ekskomunicirate jer vaši misionari uče siromašne građane zemalja trećeg svijeta da je kontracepcija grijeh, kada je u stvari riječ o jedinoj stvari koja im može pomoći postići malu količinu kontrole nad svojom ekonomskom situacijom i zdravljem. Zahtijevam da me ekskomunicirate jer je vaša Crkva postala grupa mržnje, gorljiva kao bilo koja do sada, grupa koja je neprirodno zainteresirana za seksualne živote dobrih muškaraca i žena širom svijeta. Zahtijevam da me ekskomunicirate jer ne opravdavam silovanje djece ili skrivanje silovanja djece.

Možete pitati, biskupe Malone, što bi moj otac mislio o ovome. Joseph Constant umro je 30.8.2009. nakon duge bitke s akutnom plućnom fibrozom. Sakrament posljednje pomasti pružio mu je utjehu na kraju i zahvalio sam svećeniku koji mu je pružio sakrament. Ali onda, na misi koja je bila posvećena Josephovom imenu u rujnu, umjesto propovijedi o tome kako je moj otac živio životom koji bi drugi katolici trebali oponašati – velikodušan, vrijedan, dobar, pošten – svećenik je pustio video snimku. Vi ste se pojavili na monitoru koji je bio postavljen na oltaru (kao i u svim drugim crkvama diljem Mainea taj vikend) i moja obitelj je bila prisiljena gledati vas kako držite predavanje puno mržnje o tome zašto se ne smije dopustiti da skori Maineov zakon o gay brakovima zaživi i tada se u svakoj crkvi pružala škrabica drugi put na toj misi samo kako bi se skupila sredstva za borbu protiv izjednačavanja gay brakova (Zahvaljujući u velikom djelu trudu Katoličke crkve – koji uključuje i prijetnje uklanjanja dobrotvornih katoličkih organizacija iz države Maine ukoliko zakon zaživi – gay brak i dalje je nezakonit u Maineu. Sigurno ste jako ponosni.) Zbog vas je prilika koja je trebala slaviti život moga oca oteta i pokvarena vašim govorom mržnje.

I zato vam s dubokim osobnim zadovoljstvom kažem – sročit ću to tako da vi to možete razumjeti – idite kvragu biskupe Malone. Neka ide kvragu vaša crkva. Posebno neka ide kvragu vaš papa. Ako mislite da vas katolički Bog gleda s neba i sa smiješkom gleda na vašu mržnju, tada neka i vaš Bog ide kvragu. Odričem se vaše crkve, vašeg Boga i vaših tradicija. Neću biti dio ijedne organizacije koja pruža dobrodošlicu i utjehu širiteljima mržnje, silovateljima djece, ili vama.

Zahtijevam da me odmah ekskomunicirate i da mi pošaljete potvrdu što je prije moguće da ste me maknuli s popisa članova Katoličke crkve.

Paul Constant
c/o The Stranger
1535 11th Avenue, Third Floor
Seattle, Washington 98122

* Možda vam je čudno da tako detaljno objašnjavam sakrament Svete potvrde katoličkom biskupu. Ovo pismo nije samo za vaše oči, biskupe Malone. Ono je otvoreno pismo, objavljeno u tisku i na internetu, i do trenutka kad ćete ga vi primiti poštom, pročitat će ga barem deseci tisuća ljudi. Neki od čitatelja neće biti katolici pa stoga neće biti upoznati s ovim jedinstveno katoličkim sakramentom. Kako ne bi samo okrenuli stranicu odlučio sam im objasniti. Jer želim da što je više moguće ljudi pročita ovo i želim da pročitaju do kraja. Želim da ovo pismo pročita cijeli svijet. Ne želim da me itko ikada poveže s nekim kao što ste vi.

Written by astounded100

16. 4. 2010. at 14:13

Kome trebaju mrzitelji naših najbližih?

6 komentara

Da je Crkva dežurni mrzitelj svega što im se ne sviđa, to znamo. No, što “običan vjernik” tu može učiniti?

Pitanje je to koje često čujem od onih vjernika koji shvaćaju da je Crkva daleko od svog nauka i daleko od “širenja ljubavi i tolerancije” s kojima se toliko šminka. I ovdje se, prije cca pola godine, u komentarima na članak “Mogu li ateisti biti (dobri) roditelji?” povuklo slično pitanje:

nomad67:
Mozda je moje misljenje malo uvrijezeno ali cu ga ipak iznijeti. Procitao sam dosta clanaka ovdje i podosta se napada krscane od kojih sam ja jedan :) Jasno napada se i kler ali i krscane u cjelini. Mislim da to nije OK, jer sto moze obican krscanin u ovom svijetu kakav jest, da ne spominjem hrvatski mentalitet, da ide govrit svom duhovnom vodi kako mu nije u redu interpretiranje naseg zajednickog medugalaktickog bica ili nesto slicno. Pa antikrist je najmanji epititet sto bi dobio makar i krscanin da pokusa nesto takvo.

Nakon ovog komentara razvila se rasprava koja je dodirnula i još neka pitanja, no moj odgovor je bio i ostao: ako Vam već treba nekakav tor, nekakav posrednik prema bogu, izaberite onog čije se učenje i ponašanje ne kose s Vašim stavovima. Čak sam dao i popis nekih kršćanskih crkava koje mi se čine kao dobri kandidati za one koji cijene ljudska prava, a koliko sam pogodio pokazalo se samo tri mjeseca kasnije, kad je jedna od predloženih crkava, švedska luteranska crkva, za biskupa glavnog grada Švedske imenovala lezbijku u višegodišnjoj vezi i s posvojenim djetetom.

Naravno, promjena službene religije nije nimalo jednostavna i to je tako s razlogom (a taj sigurno nije čovjekoljublje ili briga za dobrobit Vaše besmrtne duše). Nezanemariv faktor u tome je i potencijalna osuda okoline, labeliranje “izdajnikom” i sl.

No, ako Vam je sve to toliko važno, koliko Vam je onda važno što će o Vama misliti Vaš bog? Onaj isti od kojeg očekujete da Vas jednog dana pogleda i… što vidi? Osobu koja je podržavala one koji riječima i, pogotovo, djelima idu mimo (a često i kontra) osnovnog nauka te religije (npr. kontra Isusovog propovijedanja ljubavi prema bližnjem, opraštanja, tolerancije, nesuđenja drugima i sl). Pa, ako Vam to nije bitno, onda baš i niste neki jako uvjereni vjernik, nego više onako… šminker. 😛

Cijela ova lamentacija potaknuta je sljedećim primjerom iz svijeta slavnih (moje boldanje):

Obitelj slavne američke glumice Anne Hathaway napustila je Katoličku crkvu zbog njenih tvrdih stavova i netolerancije prema homoseksualcima. Anne je u djetinjstvu željela postati časnom sestrom, međutim, odustala je od tog nauma kada je saznala da joj je stariji brat Michael homoseksualac.

– Cijela obitelj obratila se na episkopalizam nakon što je moj stariji brat otkrio svoju spolnu orijentaciju, izjavila je glumica za britanski časopis GQ. – Zašto bih podržavala organizaciju koja ima tako ograničene nazore prema mojem voljenom bratu – objasnila je.

Daleko od toga da je riječ o osobi kojoj će netko lako zalijepiti etiketu šminkerice ateistice (ili neku sličnu). Naime, Anne nije okrenula leđa vjeri  niti je napustila kršćanstvo, nego jednostavno želi pripadati religijskoj organizaciji koja će ju duhovno ispunjavati.

Međutim, zvijezda filma ‘Vrag nosi Pradu’ priznaje kako se nije pronašla ni u novoj Crkvi, odnosno da se još uvijek traži.

– Tako trenutno nisam ništa. Jebi ga! Tražim se. Ja sam djelo u procesu nastajanja – objasnila je.

Ako su mogle Anne i njena obitelj, zašto ne možete i Vi? Je li riječ o lijenosti ili konformizmu zbog kojeg su Vam okolina i muškarci u haljama važniji od Boga u kojeg se kunete?

Written by Charon l'Cypher

11. 2. 2010. at 4:43

Skandal u Irskoj: Crkva desetljećima tajila pedofiliju

leave a comment »

Bez puno komentara, prenosimo vijest sa stranice Dnevnik.hr:

Irska katolička Crkva desetljećima je zataškavala spolno zlostavljanje djece koje su činili njezini svećenici, brinući se samo da se ne ukalja ugled Crkve i očuva crkvenu imovinu, a nimalo za zlostavljanu djecu i pravdu za žrtve, zaključci su službenog izvješća irske vlade koje u četvrtak prenose svjetske agencije.

Izvješće, nastalo nakon trogodišnje istrage i pregledavanja dotad strogo čuvanih crkvenih dokumenata, pokazalo je kako je Dublinska nadbiskupija opsesivno prikrivala sveprisutno svećeničko spolno zlostavljanje djece do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća, posljedicu flagrantne zloporabe središnje uloge koju katolička crkva ima u irskom narodu. Sudac i dva odvjetnika koji su pregledali 60 tisuća dokumenata brižno čuvanih u sefovima dublinske nadbiskupije u izvješću na 720 stranica pokazuju sav užas koji su djeca desecima godina trpjela od osoba u koje su se, u tako religioznom društvu kao što je irsko, najviše uzdali. Istraga je, po izvješću, ‘jasno pokazala kako se u nadbiskupiji provodila sustavna i proračunata opačina moći i povjerenja nad bespomoćnom i nedužnom djecom’.

>> Irska: Crkva nudi 161 milijun eura zlostavljanoj djeci

‘Jedina briga Dublinske nadbiskupije glede slučajeva spolnog zlostavljanja djece, barem do sredine 1990-ih godina, bila je očuvanje tajnosti, izbjegavanje skandala, zaštita ugleda Crkve i očuvanje njezine imovine’, stoji u vladinom izvješću. ‘Svi drugi mogući razlozi za zabrinutost, među kojima i dobrobit djece i pravda za žrtve, bili su podređeni tim prioritetima’, ističe se u izvješću koje je objavilo irsko ministarstvo pravosuđa. Žrtve zlostavljanja pozdravile su objavljivanje rezultata istrage o nedjelima počinjenim nad djecom u Dublinskoj nadbiskupji, koja obuhvaća četvrtinu od ukupno četiri milijuna irskih katolika, u razdoblju od 1975. do 2004., ali i naglasili kako je pred irskim političkim i crkvenim dužnosnicima još mnogo posla u nastojanju da barem donekle kompenziraju štetu iz prošlosti.

11 svećenika osuđeno za zlostavljanje djece

Izvješće su istražitelji vladi podnijeli još u srpnju, ali je ono objavljeno tek pošto je to prošlog tjedna odobrio irski vrhovni sud, koji je uklonio neke pojedinosti kako ne bi ugrozile sudske postupke. Izvješće se bavi slučajevima 46 svećenika protiv kojih je predano 320 tužbi. Ta 46-orica su izabrana između više od 150 dublinskih svećenika povezanih sa zlostavljanjem ili silovanjem dječaka i djevojčica od 1940. nadalje. U izvješću se imenom spominje 11 svećenika koji su svi osuđeni za zlostavljanje djece. Njih 33 spominje se samo pod lažnim imenom, bez prezimena, a imena preostale dvojice iz izvješća je odstranio Vrhovni sud, smatrajući da bi im se objavom imena umanjili izgledi za pravedno suđenje. Dokumente iz strogo čuvanog arhiva istražiteljima je predao dublinski nadbiskup Diarmuid Martin, iskusni vatikanski diplomat koji je u glavni irski grad stigao 2004. sa zadaćom da se jednom za svagda obračuna sa skandalom oko spolnog zlostavljanja djece.

Među dokumentima je bilo i 5500 onih koje je Martinov prethodnik, umirovljeni kardinal Desmond Connell, čuvao zaključane u privatnom sefu dublinskog nadbiskupa. Istražitelji su u izvješću istaknuli kako su uvjereni da su 46-orica svećenika zlostavljala mnogo više od 320 djece. ‘Jedan je svećenik priznao da je seksualno zlostavljao više od 100 djece, a drugi je kazao kako je zlostavljao djecu jednom u dva tjedna tijekom 25 godina službe’, piše u izvješću u kojem se, zahvaljujući i drugim podacima, zaključuje kako je ‘potpuno jasno da je svećeničko zlostavljanje djece bilo jako raširena pojava cijelo vrijeme’. Istražno povjerenstvo utvrdilo je kako trojica dublinskih nadbiskupa – John Charles McQuaid (1940.-1972.), Dermot Ryan (1972.-1984.) i Kevin McNamara (1985.-1987.) nisu željeli policiji otkriti ništa o seksualnim nedjelima svećenika, već su skandale izbjegavali tako da su počinitelje slali stalno u druge biskupije.

Biskupi nisu bili svjesni razmjera zlostavljanja

U izvješću se odbacuje glavna teza biskupa kako nisu bili svjesni ni raširenosti spolnog zlostavljanja djece među svećenstvom ni težine nedjela. Istraga je otkrila kako je Dublinska nadbiskupija još 1987. ugovorila policu osiguranja za troškove budućih sudskih postupaka i odštetne zahtjeve. ‘Ugovaranje osiguranja čin je koji potvrđuje da se znalo za seksualno zlostavljanje djece i da se na to gledalo kao na mogući veliki novčani trošak za biskupije, što učinkovito pobija tvrdnju da su dužnosnici nadbiskupije tek mnogo poslije počeli ‘nešto slutiti’ ili da nisu bili svjesni fenomena svećenika seksualnih zlostavljača djece’, naglašava se u izvješću. I vlada je priznala krivnju za nedostatak vlastitog djelovanja u sprečavanju i otkrivanju zlodjela svećenika. ‘Bez obzira na povijesne i društvene razloge za to, vlada se, u ime države, bezrezervno i u potpunosti ispričava za svoje nesupjehe… u odnosu prema tom problemu’, kaže se u izvješću.

Ovo je već drugo izvješće u posljednjih šest mjeseci koje baca veliku mrlju na status katoličke crkve kao jednog od stupova tradicionalnog irskog društva. U svibanjskom izvješću o nekadašnjim obrtničkim školama i sirotištima koji su bili pod patronatom Crkve otkrila se mučna istina o fizičkom zlostavljanju, batinanju, grupnim silovanjima koje je provodilo svećenstvo koje je bilo na čelu tih institucija koje danas više ne postoje. Više od 12 tisuća žrtava tih institucija već je od države dobilo odštetu na ime pretrpljenog zlostavljanja pripadnika Crkve u ukupnom iznosu većem od 800 milijuna eura. (Hina)

Što reći nego čestitati Irskoj što je smogla snage, pravde, a u krajnjoj liniji i mudrosti da se upusti u raščišćavanje ovih gadarija “moralne vertikale”?

U nadi da Irska neće ostati svjetla iznimka…

%d blogeri kao ovaj: