Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Ljudska prava

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

Oglasi

O Jupiteru i volu …

9 komentara

Žive tu negdje, blizu nas. Znamo da su u manjini i uvjereni smo kako se oni trebaju prilagođavati većini … iako se volimo pozivati na demokratska prava kada smo mi u manjini. Nevoljko im priznajemo pravo da budu to što jesu, ali ne volimo kada “paradiraju” u javnosti. Bojimo se da će ugroziti naš način života iako znamo da to što oni rade nije zarazno. Volimo da oni “to” rade u svoja četiri zida iako mi neke “naše” stvari volimo javno pokazivati. Znamo da zabranama nećemo ništa promijeniti već samo prikriti.

Tko bi to mogao biti? Pederi i lezbe?
Da, i oni, ali mislio sam na nešto drugo …

Nedavno je objavljena vijest o muslimanki koja nije poštivala belgijski zakon o zabrani nošenja burke. Taj zakon je donesen još u srpnju 2011. godine i ovdje i ovdje smo već raspravljali o njemu, a najnoviji događaji daju za pravo onima koji su smatrali kako se zakonom neće postići ništa pozitivno već samo pojačati tenzije.

Neugodno me iznenadilo i razočaralo kada sam na “Protagorinom” fejsu vidio komentar ove vijesti koji je glasio približno ovako: “Neki još nisu shvatili da se u sekularnoj državi zakoni moraju poštivati.”

Da je u komentaru pisalo “pravnoj” umjesto “sekularnoj” to bih bezpogovorno prihvatio jer i sam zagovaram poštivanje zakona pa čak i kada su glupi i meni neprihvatljivi, ali oni nisu sveto pismo pa se mogu i trebaju mijenjati ako je to potrebno. Ali zakon o zabrani nošenja burke u javnosti nema veze sa sekularnošću.
Čak niti belgijski zakonodavac nije imao na umu sekularnost već ga je pravdao sigurnosnim razlozima.

Sigurnosni razlozi?!

Sekularnost podrazumijeva odvojenost religije (Crkve) od države te nepostojanje privlegirane vjerske zajednice iz čega logično proizlazi ravnopravan tretman svih religijskih i drugih uvjerenja, ali ne i zabranjivanje njihovih simbola na javnim mjestima!

U slučaju belgijskog, kao i istovjetnog francuskog zakona, uza sva “opravdanja” očigledno se radi o diskriminaciji samo jedne vjerske (pod)skupine, a to ni u kom slučaju nije sekularnost. Naime, zabrane se ne odnose na simbole ili tradicionalnu odjeću koja se povezuje s religijskom pripadnošću drugih vjerskih skupina.

Sekularnost?!

Ako želimo biti vjerodostojni u zalaganju za ljudska prava, onda trebamo imati isti stav i prema onim skupinama koje nam baš i nisu po volji.

U ovom slučaju je i EU licemjerna jer, kako nam je objasnila ministrica Pusić, Europa će pod povećalom pratiti zbivanja na splitskom prajdu, ali pozornost joj je popustila kada su u pitanju Francuska (kojoj nije sankcionirala ni svojevremenu diskriminaciju Roma) i Belgija.

Written by Ajgor

4. 6. 2012. at 12:38

Katolička crkva u obrani ljudskih prava

3 komentara

Nakon “Splitske subote” uslijedile su brojne i žestoke reakcije klera što je za Crkvu inače prilično neuobičajeno. Sve te reakcije svode se na jedno:
“Dobili su što su tražili.”
Neki su radi folklora ili političke korektnosti dodali kako osuđuju nasilje.

Da bi bilo degutantnije, pobrinuo se Zvjezdan Linić koji je na sve to dodao:

‘Znači li to da će sutra, tražeći svoja prava, na ulicama paradirati pedofili, kriminalci…?’

Ne znam kako mu je uopće tako nešto palo na pamet, osim ako nema neku insajdersku informaciju, barem što se ovih prvih tiče. 😉

Vrh Crkve vrlo glasno i jasno nije se oglasio.

Nasuprot iskazanoj brizi za moralnu čistoću nacije, podsjetit ću kako je Crkva reagirala na sindikalne prosvjede zbog pokušaja mijenjanja zakona o radu:

M. Srakić:
«Piše vam u socijalnom nauku, pa ne moramo to stalno ponavljati.»

HBK preko svoga glasnogovornika:
“… postignut je dogovor da se biskupi ne izjašnjavaju o situaciji. Ancić nije objasnio zašto su se biskupi odlučili suzdržati od komentara“

Živko Kustić:
“Ali sasvim je moguće da u ovom slučaju ne bi bilo mudro službeno stati na stranu sindikata. Osobito ako je zapravo većini jasno što odgovorni u Crkvi o tome misle i kakav socijalni nauk navještaju …”

Možda ovakav stav proizlazi iz pretpostavke crkvenih otaca da su svi katolici naizust naučili “Socijalni nauk katoličke crkve” (tome u prilog idu i neka istraživanja ;-)) pa je dovoljno samo podsjetiti vjernike. 😉

Socijalni nauk crkve je jedan od važnijih dokumenata na koje se kler voli pozivati … kada mu to odgovara.
U slučaju reakcija na splitski pride, pokazalo se da je licemjerje konstanta katoličke crkve, ili mogli bismo reći: jedno pišu, drugo govore, a treće rade.

Evo što piše u Socijalnom nauku:

O dostojanstvu:

Osnovna načela su dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općeg ili zajedničkog dobra, supsidijarnost, solidarnost, sudjelovanje, povlaštena briga za siromašne.

Zbog toga Crkva neumorno inzistira na dostojanstvu ljudske osobe protiv svih izrabljivanja i manipulacija koje su na štetu čovjeka ne samo na političkom i gospodarskom polju nego i na ideološkom, kulturnom i drugim područjima života.

O ljudskim pravima:

Ljudska prava imaju svoj temelj u Svetom pismu. (😀 😀 :-D, op.a.) Polazište je da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1,26). U Svetom pismu se čovjeku pridaje nedodirljivo dostojanstvo. Bog je čovjeku poklonio određene darove koje ne smije čovjek drugom čovjeku osporiti…

Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava! (😀 😀 :-D, op.a.)

Danas je Crkva po svojem nauku i svojoj djelatnosti važan činitelj na području ljudskih prava. Njezin se doprinos vrlo cijeni i društvo traži njezin savjet kako bi se ukupan trud oko punog priznanja ljudskih prava mogao pokazati djelatnim i plodnim”.

Danas je Katolička Crkva uistinu važan zagovornik ljudskih prava, a u mnogim opresivnim sustavima spada među malobrojne uspješne.

Napokon, treba spomenuti još jednu vrstu ugrožavanja ljudskih prava koja je također slična farizejstvu: riječ je o gotovo inflacijskom verbalnom priznavanju ljudskih prava u dokumentima i govorima nasuprot nepoštovanju ljudskih prava u praksi. O poštovanju i ovdje će najbolje svjedočiti djelo. Na to smo svi mi pozvani.

Oni koji mogu bez problema povjerovati da prikrivatelj pedofilije može biti najveći svjetski moralni autoritet, lako će povjerovati i u ovu neumjerenu i neutemeljenu samohvalu.

Međutim, oni koji čvrsto stoje na zemlji uočit će nešto sasvim drugo:

Socijalni nauk crkve u jednom dijelu teksta poziva se i na Opću deklaraciju o pravima čovjeka (UN, 1948. god.). Republika Hrvatska potpisnica je ove deklaracije koja nije pravno obvezujuća, ali je ugrađena u naš pravni sustav. Tako su npr. ustavne odredbe o zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi ili o jednakosti pred zakonom sukladne odredbama Deklaracije.

Deklaracija inače nigdje izrijekom ne spominje spolne i rodne manjine što je razumljivo jer je usvojena 1948. godine. U to vrijeme mnoge države su još uvijek kriminalizirale homoseksualce. Međutim, desetljećima kasnije, onoga trenutka kada su pojedine države dekriminalizirale homoseksualce i priznale i u pravne sustave uvrstile spolne i rodne manjine, one su automatski ušle pod zaštitu Deklaracije i to po osnovu prava na jednakost temeljem “neke druge okolnosti” (čl.2) i pod pravom na mirno okupljanje i slobodno udruživanje (čl.20).

Nadalje, načela Deklaracije ugrađena su i u mnogobrojne konvencije i sporazume o ljudskim pravima koje su uslijedile kasnije. Jedna od njih je i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čija je potpisnica i Republika Hrvatska. Za razliku od Deklaracije, ona je pravno obvezujuća i ušla je u pravni sustav Republike Hrvatske (ima istu pravnu snagu kao npr. i oni Ugovori …).

Protokol 12. Konvencije u članku 1.1. koji se zove Opća zabrana diskriminacije kaže:
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

Taj drugi status može se primijeniti na spolne i rodne manjine. Pravno priznanje homoseksualaca ušlo je u hrvatsko zakonodavstvo 2003. godine kada je usvojen Zakon o istospolnim zajednicama. Izričita zabrana diskriminacije po osnovu spolne orijentacije ili rodnog identiteta ozakonjena je u srpnju 2008. godine kada je usvojen Zakon o suzbijanju diskriminacije.

Članak 1.1. je nedvosmislen:
Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi … … … rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Vratimo se sada tvrdnji iz Socijalnog nauka Crkve:

“Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava!”

Ne samo da Crkva nije zaštitnica ljudskih prava, već njihovim nepoštivanjem krši
– domicilno zakonodavstvo
– međunarodne konvencije, uključujući i one koje je uvrstila u svoj vlastiti Socijalni nauk!

Deklaracija o ljudskim pravima sadrži još neke zanimljive odredbe u kojima bi također mogli prepoznati najveće zaštitnike ljudskih prava :-):

Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Članak 20.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.

POST SCRIPTUM:

Dan nakon objavljivanja ovoga teksta, u Jutarnjem se pojavio tekst Adalbert Rebić: Oprostite mi svi koje sam uvrijedio. Jedini nam je put suživot u ljubavi, a ne u mržnji

On dokazuje kako je kler potpuno zaslijepljen svojim dogmatskim stavovima, a zahvaljujući privilegiranom statusu u društvu uopće se niti ne trudi shvatiti u čemu je problem niti pokušava korigirati svoje ponašanje.

Rebić, naime, u nečemu što bi trebalo biti demantij, uopće ništa ne demantira. Dapače, izrijekom to potvrđuje kao što potvrđuje i to da je pobornik nasilja nad gay populacijom. (Nadam se kako ugledni teolog zna da nasilje ne mora biti samo fizičko.)

Evo kako demantira:

Rečenicu “dobili su što su tražili” izrekao sam u kontekstu najavljenog visokog rizika održavanja takve parade: “Ta je parada proglašena skupom visokog rizika i unaprijed se moglo znati što će se dogoditi…”

Rebić smatra da su Splićani ipak mogli drukčije reagirati i svoje nezadovoljstvo iskazati glasnim negodovanjem i protestiranjem, a ne kamenjem. Žao mu je ljudi koji su stradali, ali i onih koji su kamen bacili…

(Žao mu je onih koji su kamen bacili?! Zato što nisu dobro gađali ili zato što će snositi posljedice?!)

Pa još malo bisera:

… za krvavi epilog parade odgovornima smatra i organizatore gay parade, ali i one koji su je dopustili”.

O, kako je to dirljivo pravedna raspodjela krivnje. A oni koji su to dopustili, morali su to dopustiti jer to nalaže zakon!

Poštujem tuđe mišljenje, ali neka homoseksualci i lezbijke ostanu to unutar svoje privatnosti.”

A kako bi bilo da malo za promjenu počnete poštovati i zakone države u kojoj živite?

Heretički studiji

leave a comment »

Ljudi svašta studiraju, a ponekad zaglibe i u bezbožničke vode, istražujući stvari koje mogu napraviti neviđena zla, npr. – saklonimebože – “izazvati sumnju u vjeru”. Srećom, na svijetu postoje države i režimi toliko moralno čisti i vjerski osvješteni da nas štite od najgorih izroda u svijetu spoznaje.

Tako je, prema pisanju T-Portala, Iran zabranio čak dvanaest društvenih predmeta na sveučilištima u toj zemlji, a preispitat će se i dosadašnji programi. Sve to zahvaljujući brižnom vjerskom vođi ajatolahu Ali Hamneiu, koji je “odaslao poruku da je zabrinut kako bi ti predmeti mogli izazvati sumnju u vjeru”.

Kao vjerski kritične okarakterizirane su katedre za pravo, filozofiju, ljudska prava, ženske studije, politologiju i menadžment. Nije loše. Bit će lakše kamenovati nevjernice (pogotovo one lažno optužene) u zemlji u kojoj je pravo – ilegalno. Ljudska prava su također stari neprijatelj vjere i bilo je samo pitanje vremena kad će ih i službeno kriminalizirati.

Jadan Vatikan, mora da su zeleni od zavisti.

Evo jedna prigodna scena iz uratka koji također spada pod “zapadnjačku dekadenciju”:

Živjelo društvo u kojem ludilo zakonski ukida razum!

Vjernici za bolji svijet

leave a comment »

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

  • Nacionalna politikaBorimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
  • Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
  • Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
  • EdukacijaPokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko :P)

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. 😛 Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

(Religijsko) pravo negiranja tuđih prava

5 komentara

Dallin H. Oaks, “prorok” je i jedan od vođa crkve Latter Day Saints. Zvuči poznato? To su oni koji su predvodili bitku za ustavnu zabranu gay brakova u Kaliforniji (iako su pretežno locirani u obližnjem (no čak ne niti susjednom!) Utahu). Spominjali smo ih već.

Od kad su progurali tu ustavnu zabranu, našli su se na udaru javnosti, pogotovo gay aktivista i prijatelja. Bilo je ponešto nasilja i vandalizama, no najviše ih je pogodio bojkot biznisa pobornika i sponzora zabrane, a koji je poprilično masovno prihvaćen među gay-friendly populacijom.

Naš dragi Dallin 13.10.2009. održao je govor o religijskim slobodama u Sveučilištu Birminghama Young u Idahu. Iz tog nadahnutog govora — ponavljam: o religijskim slobodama — izdvajamo zanimljive dijelove (naravno, moje boldanje).

An 1833 revelation to the Prophet Joseph Smith declared that the Lord established the United States Constitution by wise men whom he raised up for that very purpose (Doctrine and Covenants 101:80). The Lord also declared that this constitution “should be maintained for the rights and protection of all flesh” (Doctrine and Covenants 101:77; emphasis added).

In 1833, when almost all people in the world were still ruled by kings or tyrants, few could see how the infant United States Constitution could be divinely designed “for the rights and protection of all flesh.” Today, 176 years after that revelation, almost every nation in the world has adopted a written constitution, and the United States Constitution profoundly influenced all of them. Truly, this nation’s most important export is its constitution, whose great principles stand as a model “for the rights and protection of all flesh.” On the vital human right of religious freedom, however, many constitutions fall short of the protections that are needed, so we are grateful that the United States government seeks to encourage religious freedom all over the world.

“For the rights and protection of all flesh” the United State Constitution includes in its First Amendment the guarantees of free exercise of religion and free speech and press. Without these great fundamentals of the Constitution, America could not have served as the host nation for the restoration of the gospel, which began just three decades after the Bill of Rights was ratified.

The First Amendment reads: “Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof.” The prohibition against “an establishment of religion” was intended to separate churches and government, to prevent a national church of the kind still found in Europe. In the interest of time I will say no more about the establishment of religion, but only concentrate on the direction that the United States shall have no law “prohibiting the free exercise” of religion.

The inherent conflict between the precious religious freedom of the people and the legitimate regulatory responsibilities of the government is the central issue of religious freedom. Here are just a few examples of current controversial public issues that involve this conflict: laws governing marriage and adoption; laws regulating the activities of church-related organizations like BYU-Idaho in furtherance of their religious missions – activities such as who they will serve or employ; and laws prohibiting discrimination in employment or work conditions against persons with unpopular religious beliefs or practices.

Unpopular minority religions are especially dependent upon a constitutional guarantee of free exercise of religion. We are fortunate to have such a guarantee in the United States, but many nations do not. The importance of that guarantee in the United States should make us ever diligent to defend it. And it is in need of being defended. During my lifetime I have seen a significant deterioration in the respect accorded to religion in our public life, and I believe that the vitality of religious freedom is in danger of being weakened accordingly.

Religious freedom has always been at risk. It was repression of religious belief and practice that drove the Pilgrim fathers and other dissenters to the shores of this continent. Even today, leaders in all too many nations use state power to repress religious believers.

The greatest infringements of religious freedom occur when the exercise of religion collides with other powerful forces in society. Among the most threatening collisions in the United States today are (1) the rising strength of those who seek to silence religious voices in public debates, and (2) perceived conflicts between religious freedom and the popular appeal of newly alleged civil rights.

Atheism has always been hostile to religion, such as in its arguments that freedom of or for religion should include freedom from religion. Atheism’s threat rises as its proponents grow in numbers and aggressiveness. “By some counts,” a recent article in The Economist declares, “there are at least 500 [million] declared non-believers in the world – enough to make atheism the fourth-biggest religion.”

Such forces – atheists and others – would intimidate persons with religious-based points of view from influencing or making the laws of their state or nation.

For example, a prominent gay-rights spokesman gave this explanation for his objection to our Church’s position on California’s Proposition 8:
“I’m not intending it to harm the religion. I think they do wonderful things. Nicest people… My single goal is to get them out of the same-sex marriage business and back to helping hurricane victims.”

Aside from the obvious fact that this objection would deny free speech as well as religious freedom to members of our Church and its coalition partners, there are other reasons why the public square must be open to religious ideas and religious persons. As Richard John Neuhaus said many years ago, “In a democracy that is free and robust, an opinion is no more disqualified for being ‘religious’ than for being atheistic, or psychoanalytic, or Marxist, or just plain dumb.”

Religious Freedom Diluted by Other “Civil Rights”

A second threat to religious freedom is from those who perceive it to be in conflict with the newly alleged “civil right” of same-gender couples to enjoy the privileges of marriage.

We have endured a wave of media-reported charges that the Mormons are trying to “deny” people or “strip” people of their “rights.” After a significant majority of California voters (seven million – over 52 percent) approved Proposition 8’s limiting marriage to a man and a woman, some opponents characterized the vote as denying people their civil rights. In fact, the Proposition 8 battle was not about civil rights, but about what equal rights demand and what religious rights protect. At no time did anyone question or jeopardize the civil right of Proposition 8 opponents to vote or speak their views.

The real issue in the Proposition 8 debate – an issue that will not go away in years to come and for whose resolution it is critical that we protect everyone’s freedom of speech and the equally important freedom to stand for religious beliefs – is whether the opponents of Proposition 8 should be allowed to change the vital institution of marriage itself.

The marriage union of a man and a woman has been the teaching of the Judeo-Christian scriptures and the core legal definition and practice of marriage in Western culture for thousands of years. Those who seek to change the foundation of marriage should not be allowed to pretend that those who defend the ancient order are trampling on civil rights. The supporters of Proposition 8 were exercising their constitutional right to defend the institution of marriage – an institution of transcendent importance that they, along with countless others of many persuasions, feel conscientiously obliged to protect.

Woo-hoo! Odakle početi?

Pa, prvo, kad je riječ o religijskim slobodama, onda piše da su to ljudska prava; ostale slobode su tobožnja i “ljudska prava” (pod navodnicima!). Licemjerno i omalovažavajuće? Procijenite sami.

Zatim hvali američki ustav, višestruko naglašavajući da mu je glavna uloga “prava i zaštita živih bića” (“for the rights and protection of all flesh”). I još objašnjava kako je svrha ustavnog jamstva religijskih sloboda  — odvajanje države i crkve. I onda krene kako se religijske slobode narušavaju kad se netko protivi da pripadnici jedne ili više religija nameću zakone (stvar države, čiju se odvojenost od crkve hvali samo nekoliko pragrafa prije) svim građanima države — i pripadnicima te/tih religija i onima koji to nisu!

Zgodna je i primjedba da vlade diljem svijeta nasiljem napadaju religije… Hmpf… Bliski Istok, Filipini, Malezija, Poljska, Bugarska,… ja vidim vladu kako napada sve one koji ne žive u skladu s većinskom religijom. Ionako ateisti, koliko je meni poznato, niti u jednoj državi na svijetu nisu u većini.

A kad smo već kod ateizma, i njega se g. Oaks dotiče, objašnjavajući kako je taj ateizam zao jer tvrdi da religijske slobode ne uključuju samo prakticiranje religije i obreda po volji, nego i — saklonimebože! — neprakticiranje nikakve religije!

I onda dolazimo na ono što ovog proroka, kao pravo duhovno biće, zapravo muči: tretman Mormonske crkve nakon Prijedloga 8 (ustavne zabrane gay brakova u Kaliforniji). Saznajemo da zabrana ljudima da se vjenčavaju “nije stvar ljudskih sloboda, nego onoga što ljudska prava traže, te prakticiranja religijskih sloboda”. Jer, je l’ te, već smo vidjeli da se religijskim slobodama (uz odvojenost države i crkve) smatra nametanje zakona svima, neovisno o religijskom opredjeljenju.

Također smo saznali da je 52% “značajna većina”. Uzmemo li u obzir da je na te izbore/referendum (organizirano je paralelno s predsjedničkim izborima prije skoro godinu dana) izašlo sitno ispod 80% glasača, ova “značajna većina” zapravo predstavlja oko 41% svih glasača u Kaliforniji. Također, razlika onih koji su podržali Prijedlog 8 i onih koji su mu se usprotivili iznosti 600.000 glasača — otprilike jedna šezdesetina ukupnog broja stanovnika u Kaliforniji. Stvarno “značajna većina”. (podaci preuzeti s Wikipedije: 1, 2)

Simpatično je i kako kršćani već “tisućljećima” naučavaju da je brak zajednica muškarca i žene… a poznato je da u ranom kršćanstvu brak nije imao veze s crkvom. Nadam se da će Isis to malo raspisati u komentarima. 😉

Kao šlag na kraju, pročitajte zadnje poglavlje (VI) g. Oaksovog govora, da vidite kako se LDS nosi sa svim ovim stravičnim napadima na religijske slobode. Saznat ćete da to čine propovijedanjem ljubavi, inzistiranjem na svom samoproglašenom “pravu” da nameću drugima svoje zakone (naravno, on je to malo drugačije sročio), te još kojekakvim ljepotama. Ima ukupno pet stavki.

Za kraj, g. Oaks nas podučava da je najvažnije od svega sačuvati religijske slobode (na način kako ih je opisao). Ništa nije važnije od toga da se ne dira u “kršćanske temelje Amerike”…

Religious values and political realities are so interlinked in the origin and perpetuation of this nation that we cannot lose the influence of Christianity in the public square without seriously jeopardizing our freedoms. I maintain that this is a political fact, well qualified for argument in the public square by religious people whose freedom to believe and act must always be protected by what is properly called our “First Freedom,” the free exercise of religion.

Written by Charon l'Cypher

15. 10. 2009. at 3:53

%d bloggers like this: