Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘London

Tko molitvom ubija ljude?

3 komentara

BBC donosi priču “Church HIV prayer cure claims ’cause three deaths’” o tri slučaja oboljelih od HIVa koji su, navodno na poticaj svećenika, prestali uzimati lijekove, kao dio “liječenja molitvom”, te su nakon nekog vremena preminuli. Prevodim samo poantu; ostalo možete pročitati na BBCjevom siteu:

Barem troje ljudi oboljelih od HIVa je u Londonu preminulo nakon što su, na nagovor evangelističkih svećenika, prestali uzimati lijekove koji su ih do tada držali na životu.

Dalje u originalnom članku slijede svjedočanstva prijatelja i obitelji preminulih u kojima optužuju svećenike za “neodgovorne savjete”, komentari Lorda Fowlera (bivšeg ministra zdravstva poznatog po velikoj anti-AIDS kampanji 80-ih godina prošlog stoljeća), te očitovanje crkve i svećenika da “nisu nikome rekli da prestane uzimati lijekove”, ali i da “liječnici tretiraju, a Bog liječi”.

Ništa novo pod Suncem i neću se baviti navodnim uspješnim “izlječenjima” niti mislim analizirati smislenost svećenićkih obećanja. No, postavlja se razumno pitanje: tko je kriv?

Na prvu loptu, mnogi će skočiti i uzviknuti “pa naravno da popovi!”. Jesu li zbilja oni krivi?

Imamo religije koje su bazirane na vjeri u svemoćnog, dobrog Boga koji stalno intervenira u Svijetu (inače molitve ne bi imale smisla). Imamo ljude koji u to iskreno vjeruju i koji su oboljeli od opake bolesti. Vjerojatno se možemo složiti i da ti ljudi nisu baš zaslužili mučku smrt koju donosi AIDS.

Čak i ako nismo tako “milostivi”, religije imaju institut oprosta grijeha. Nerazumno je očekivati da su ovi molili za izliječenje, a da prije toga nisu tražili oprost grijeha (ili, vjerojatnije, “grijeha”) koji ih je doveo do bolesti. Dakle, ako su se i smatrali “krivima”, izmolili su oprost i smatraju (tj. smatrali su) da krivnje više nema.

Zbrojimo sve nabrojeno: dobri svemogući Bog koji pomaže ako ga se zamoli + ljudi koji ni krivi ni dužni pate. Što je logičnije nego zamoliti dotičnog boga za izliječenje i očekivati da se ono i desi? Ti ljudi su jednostavno konzistentni sa svojim vjerovanjima!

Svećenici? Isto tako. Oni otvoreno tvrde da u to vjeruju — ta to im je u opisu posla! — i tako su i propovijedali. U čemu je problem?

Svaki drugi postupak i svećenika i oboljelih bio bi — licemjeran!

Ili vjeruješ ili ne. Ispravno, za razliku od većine “vjernika” koji, kao, “vjeruju”, a često su spremni i nasiljem (barem vebalnim, no nerijetko i fizičkim) braniti to svoje “vjerovanje”, a onda na prvi znak problema trče liječniku, a ne u lokalnu crkvu. Uostalom, i Ivan Pavao II. je obilato koristio usluge liječnika, a uvjeren sam da to radi i ovaj sada. No, što to govori o njima?

  1. Sami smatraju da nisu dobri, pa ne očekuju da ih Bog spasi. Khm… većina vjernika, uključujući i pape…? Ionako je dosta pokajati se, pa ovaj “argument” pada u vodu. Ili je ipak uvjerljivije
  2. Ne vjeruju ni približno toliko koliko tvrde.

Yup, mislim da točka 2 zvuči puno realističnije od točke 1.

Da se vratimo na svećenike i njihove preminule vjernike iz gornje priče. Zaključili smo da su ljudi samo (bili) konzistentni. Tko je onda kriv za mrtve?

Religije se u društvu stalno tretiraju kao svete krave. Ne slažete se s nečijim religijskim stavom? Kaže društvo: ne morate se slagati, ali nemojte ga “pljuvati” (što je labela koja se nalijepi na svaku, neovisno koliko argumentiranu, kritiku). Naravno, ako kažete “idi, liječi se, neće te Bog izliječiti”, onda je to ok. Ali, ako kažete “što se moliš Bogu, ionako ti neće pomoći”, onda ste netolerantni divljak. A u čemu je razlika?

Britanija je premrežena raznim religijskim školama. Dakle, društvu je prihvatljivo da od malih nogu djecu šopamo vjerskim “istinama” (zapravo dogmama). “Istinama” u koje očekujemo da vjeruju, ali samo kad nije ozbiljno (tipa terminalne bolesti). Jednako tako očekujemo i poštivanje religije, ali samo kad nije ozbiljno. Očekujemo i da svećenici propovjedaju (i prakticiraju!) takve stavove, ali — opet — samo kad nije ozbiljno! Za sve drugo, tu je… moderna znanost. A religija ima utihnuti (ili eventualno poslužiti kao utjeha), dok medicina ne dovede do boljih dana. Tada će opet Bog postati svemoćan. Ili se samo vratiti s dopusta?

Vrijeme je da se, kao društvo, opredijelimo. Hoćemo li konačno početi prakticirati sekularnost ili ćemo i dalje prihvaćati religiju kao “važno viđenje istine”. Ako ovo drugo, onda moramo prihvatiti i sve (u pravilu negativne) posljedice takvog stava. Sjedenje na dva stolca, tako tipično za politički korektno neoliberalno društvo, ali i većinu “vjernika” u tom društvu, donosi samo najgore od oba svijeta: zla religije i šok sekularnog društva kada iracionalno ponašanje dovede do tragedije.

A kod nas se vjeronauk širi kao kuga… prvo srednje škole, zatim osnovne,… a evo ga polako i u vrtiće. Popovi blagoslivljaju škole i bolnice, za uspjeh i zdravlje đaka/bolesnika. I onda očekujemo da djeca zaključe kako taj Bog koji, zbog malo pošpricane vode i jedne mantre godišnje, može brinuti o cijeloj školi, ne može ili neće spasiti oboljelog koji ga usrdno moli za spas? Pa to je ludost! Naravno da će Bog spasiti! Evo, čak i kobajagi sekularna država priznaje da dotični to može (zato i šarade po školama), a roditelji i svećenici objašnjavaju da i hoće (jer Bog je dobar)!

A za 20-30 godina, kad netko od te djece dobije AIDS “jer su kondomi zli i uzrokuju tu bolest” (kako nas uči sam božji namjesnik na zemlji), a zatim i umre jer se pokušao “liječiti molitvom”, neće mu biti kriv nitko drugi doli roditelja koji su ga poslali u ralje religije, i rekli mu da je religija svetinja, ali su zaboravili objasniti da to vrijedi samo dok nije stvarno ozbiljna situacija

Da odgovorim na pitanje iz naslova (ako to već nije jasno): krivi su svi oni koji u odgojni proces puštaju pradavna praznovjerna kao nešto vjerodostojno. Roditelji prvi, a školski sustav (i, općenito, društvo na čelu s političarima) odmah iza. Pitanje je samo zašto roditeljska ljubav redovito ustukne pred ponosom, dogmom i praznovjerjem.

Written by Charon l'Cypher

18. 10. 2011. at 18:16

%d blogeri kao ovaj: