Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Marijana Petir

Propast demokršćanske ponude na hrvatskom političkom tržištu

10 komentara

Izbori su opet pokazali ogroman raskorak između deklariranog katoličanstva i nekatoličke prakse. Za razliku od prethodnih, na ovim izborima je demokršćanska ideja još dublje zakopana. Zvuči paradoksalno jer u Hrvatski sabor ulazi (umirovljeni) svećenik, ali on je jedan od najvećih kritičara načina djelovanja RKC i zastupa stavove svih onih vjernika i nevjernika kojima smeta gramzivost i dvoličnost Crkve i zalaže se za reviziju ili potpuno ukidanje ugovora sa Svetom Stolicom. Nema sumnje da će Grubišić zastupati katolički svjetonazor jer u protivnom bi pljunuo na svoj cijeli radni vijek, međutim vjerujem da će on to činiti kao i do sada tolerantno i razumno.

I što je ostalo od demokršćanstva?
Krenimo od najveće «demokršćanske» stranke. Hrvatska demokratska zajednica – iako demokršćanski lažnjak, koristila je taj mamac za privlačenje birača.
Počelo je posjetom Pape, njegovo nalivpero reklamirano je u svakoj prigodi :-); vlada je (čitaj porezni obveznici) donirala milijunske iznose za gradnju crkava i za uzvrat dobivala obećanja o potpori klera; predsjednica stranke koristila je svaku prigodu kako bi naglasila da je vjernica i sotonizirala je «crvenog» Milanovića kojeg su na silu morali privesti Papi; najavljivali su kako će Hrvatska biti zaštitnik kršćanstva u EU; plašili su kako će «crveni» ukinuti vjeronauk u školama i danonoćno su osjećali smrad Jugoslavije čije ime asocira na onaj bezbožni režim, plašili su homoseksualnim terorom na šetnicama naših pitomih katoličkih gradova … Sve se to pokazalo manje važnim u srazu sa surovom realnošću.

Iako je dio klera HDZ-u davao javnu potporu, radilo se o sporednim likovima. Oni glavni igrači vješto su izbjegli otvoreno svrstavanje i agresivnije navijanje (kao što je npr. na predsjedničkim izborima bio susret Bandić – Bozanić) jer su vrlo rano shvatili da su izgledi za pobjedu HDZ-a minimalni, a sukladno višestoljetnom umijeću i tradiciji, Crkva je na vrijeme osigurala dostatne količine vazelina.

HSS je stranka koja se može svrstati među demokršćanske, ali ostala je na jednom zastupniku, veletrgovcu i pragmatiku Josipu Friščiću, dok je Marijana Petir kao najmilitantnija križarica koja je i svoju kampanju posvetila širenju kršćanskih «vrijednosti», uglavnom homofobije, ovaj put izvisila.

Desničarske stranke koje su po definiciji bliske kršćanstvu također su neslavno propale i osvojile samo jedan mandat (HSP A.S.).

HDSSB?! S obzirom da se radi o regionalnoj stranci, nisam pratio njihovu kampanju pa ne znam koliko im je demokršćanstvo ugrađeno u program. Prema dosadašnjem radu u saboru prepoznao sam ih samo kao dežurne troublemakere, a ako se i pozivaju na demokršćanske vrijednosti ne znam kako Bog gleda na činjenicu što im je uzor i duhovni vođa ratni zločinac.

Lesarovi Laburisti se ne mogu programski svrstati među demokršćane i oni su uz Grubišića jedini koji se zalažu za kresanje prava Crkvi.

I na kraju su ostali crveno – narančasto – zelenožuti – sivi bezbožnici koji su nas ateiste razočarali jer su u kampanji obećali da neće dirati Crkvu. Mali tračak nade krije se u izjavama Vesne Pusić, vjerojatne buduće ministrice vanjskih poslova koja je javno priznala kako se njeni stavovi u vezi s Crkvom razlikuju od ostalih koalicijskih partnera. Možda će se ipak iskoristiti u Ugovorima predviđeno pravo na reviziju ugovora ako se promijene okolnosti, a to može biti smanjenje broja vjernika (ako to pokaže popis stanovništva) ili teška ekonomska situacija.

Opširniji i profesionalniji članak o rezultatima izbora i Crkvi možete pročitati u članku Kristijana Grđana «Crkvena oporba».

Katolici u politici (2)

6 komentara

Razmatranje (nastavka) teme započet ću opisom sadašnjeg položaja katolika u Hrvatskoj:

– katolici poput svih ostalih vjernika imaju Ustavom zajamčeno pravo na slobodno izražavanje svojih vjerskih uvjerenja i na prakticiranje vjere;

– RKC kao njihova «matična kuća» ima pristup medijima, ima pravo na osnivanje vlastitih medija, a zahvaljujući Ugovorima financijski je potpomognuta od poreznih obveznika i ima privilegirani status u društvu;

– vjernici također imaju slobodan pristup medijima (uključujući i pravo na javno iznošenje budalaština), a mediji nesebično «servisiraju» vjerničke potrebe kroz prijenose nedjeljnih misa, specijalizirane emisije te pretvaranjem javne u katoličku televiziju za vrijeme Božića i Uskrsa)

– svi važniji katolički blagdani ujedno su i državni blagdani te slobodni dani

niti jedan zakon ne obvezuje ili potiče katolike na nešto što se protivi njihovoj vjeri: imaju pravo na jednog Boga kojeg poštuju, nitko ih ne prisiljava da njegovo ime izgovaraju uzalud, imaju slobodu ne ubiti, ne griješiti bludno i ne ukrastiimaju punu slobodu ne biti oholi, škrti, bludni, zavidni, neumjereni, srditi i lijeni … imaju pravo ne obavljati abortus (ni kao pacijenti ni kao liječnici), imaju pravo ne koristiti kontracepciju i ne biti homoseksualci … imaju pravo svaki dan dvaput odlaziti na misu … imaju pravo upisati djecu i na školski i na župni vjeronauk …

Iz navedenog slijedi da katolici u Hrvatskoj mogu u potpunosti i neometano živjeti sukladno zahtjevima svoje vjere.

Svi dodatni zahtjevi koji se mogu politički rješavati dolaze uglavnom od Crkve, a ne od vjernika i oni ne samo da nisu u suglasnosti s katoličkim naukom već su s njim u suprotnosti.
(Najnoviji primjer je zahtjev da se umjesto povrata imovine Crkvi daju udjeli u državnim tvrtkama. Ako to dođe u Sabor, nadam se da će Marijana Petir sukladno svojem zalaganju za dosljednim angažiranjem katolika u politici biti protiv toga prijedloga i znati ga obrazložiti … npr. prispodoba s trgovcima u hramu mogla bi biti dobar početak …)

Usprkos očiglednim činjenicama koje pokazuju da katolički puk ima apsolutno sve uvjete za nesmetano i potpuno svjedočenje svoje vjere, neki političari katolici ipak smatraju kako se pri glasovanju za neke zakone trebaju striktno pridržavati vjerskih dogmi. U praksi to znači da bi kroz svjetovno zakonodavstvo željeli nametnuti svoje tzv. vrijednosti i svjetonazor i onima koji to ne žele.
Teškom mukom smo se riješili nametanja jednog svjetonazora na što nas Crkva često i rado podsjeća pa ne želimo to valjda ponoviti, ovaj put s drugačijim predznakom?

Ali demokracija dopušta i takve stvari. No kako demokracija znači prije svega poštivanje procedure, ovakav način angažiranja političara katolika na kakvom inzistira papa Benedikt podržan od nekih političara duboko je nepošten!

Zašto?

Demokratska procedura nalaže da stranke prije izbora predstave svoje programe te osnovne ideje koje će zastupati. Na političkom tržištu birači odabiru proizvod prema ponudi iz reklame, a pošteni ponuditelji uglavnom će se toga pridržavati.

Ako dakle Marijana Petir želi pošteno odigrati, a pod pretpostavkom da je podržava i stranka, onda HSS treba jasno i nedvosmisleno u predizbornoj kampanji (koja je sve bliže) iznijeti na primjer ovo:
– promijenit ćemo Ustavi i RH više neće biti sekularna
– zabranit ćemo abortus i medicinski potpomognutu oplodnju
– zabranit ćemo prodaju kontracepcijskih sredstava
– otvorit ćemo klinike za liječenje homoseksualizma
– uvest ćemo obavezu prisustvovanja misama najmanje jednom tjedno
– zabranit ćemo Irreverent Impiety 🙂
– itd.

Ako većina birača da svoj glas za ovo, nema nam druge nego poštovati ga i prilagoditi mu se. Po svemu sudeći, ne moramo se plašiti takvog ishoda. Toga su zacijelo svjesni i u Crkvi, pa se traže zaobilazni putevi kada već ne ide pošteno!

Međutim, nakon formiranja parlamenta i uspostave “vladajuće – oporbenih” odnosa pozivati političare katolike kojih ima u svim strankama, uključujući i one koje nisu ni približno demokršćanske, da glasuju prema vjerskom opredjeljenju, a ne prema programu stranke koji ih je i doveo u parlament, ravno je poticanju i pozivanju na izbornu prijevaru te na kršenje ustava koji Hrvatsku definira kao sekularnu!

I kada papa poziva političare katolike iz svih stranaka da vjeru stave ispred političkog programa, i on poziva na prijevaru onih birača koji su svoje glasove dali za nešto drugo!

Kako je quod licet vjernicima non licet drugima, tako se zarad poštivanja vjerskih sloboda stvari izbjegavaju nazivati pravim imenom.

Političari moraju biti svjesni pluralizma interesa i svjetonazora u svome okruženju te usprkos stranačkim ili osobnim uvjerenjima moraju pokazivati barem minimum tolerancije prema drugima i drugačijima. Oni koji tome nisu sposobni prilagoditi svoja privatna uvjerenja, trebaju potražiti profesiju koja im neće razdirati savjest. U politiku se ionako ulazi svojevoljno, pa se tako može i izaći.

————————————————————-
Off topic info: od prošlog vikenda na adresi http://ateizam.org/ možete naći novi portal za ateiste. Autorima portala želim puno čitatelja i dug život u virtualnom svijetu 😉

Written by Ajgor

25. 1. 2011. at 17:08

%d blogeri kao ovaj: