Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Milan Bandić

Money, money, money

5 komentara

Neki izgleda nisu dobro pratili na vjeronauku kad se obrađivala lekcija o tome da se put u raj ne može kupiti novcem. I eto tako imamo Milana Bandića koji donira 28 000 kuna, ne svojih, što ne bi bio problem, nego iz ionako praznih proračunskih zaliha, za – molitvu! Bolje rečeno, za kupovanje glasova zaslijepljenih ovčica, ali zadržimo se na službenoj priči.

Točka 25 dnevnog reda u svom Zaključku kaže:

Odobrava se korištenje 28.000,00 kuna iz sredstava organizacijske šifre 0701 Aktivnost 07. Proračunska zaliha, pozicije 31-3811 Tekuće donacije u novcu, Uredu gradonačelnika na poziciju 52-3811 Tekuće donacije u novcu, financijske potpore za Pokret krunice za obraćenje i mir-crkva Sv. Križa, radi molitve podrške iseljenoj Hrvatskoj dana 24. rujna 2011.

A u Obrazloženju piše:

U povodu molitve kojom se podržava iseljena Hrvatska pod geslom ujedinjeni molitvom očuvajmo Hrvatsku, Pokret krunice za obraćenje i mir obratio se Gradu Zagrebu zamolbom za financijskom potporom u prigodi organiziranja spomenute molitve koja će se održati 24. rujna 2011.

E, sad, pokušala sam pronaći gdje se molitva organizira, u kojem hotelu, Crkvi ili gdje već. No, nisam pronašla tu informaciju, zadnja vijest na stranici Pokreta je od 25.04.2011, a i guglanje kao jedinu informaciju na tu temu daje da se molitva održava 24. rujna, no gdje – to se ne spominje. Zanimljivo, nije li? No, glavno da ako se učlanite u Pokret dobivate iskaznicu kao vidljivi znak molitvenog zajedništva sa već preko 100 tisuća članova Pokreta.

Čime se bavi Pokret?

Glavni je cilj Pokreta promicanje svakodnevnog moljenja krunice ili barem jedne desetice za: obraćenje grešnika, mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kršćansku obnovu bračnog i obiteljskog života, rađanje začete djece; borbu protiv psovke, droge, alkoholizma i pornografije, za redovnička i svećenička zvanja, te za povratak svih prognanih i izbjeglih na stoljetna ognjišta i njihovu obnovu.
Pokret krunice sudjeluje u svim bitnim vjerskim događajima u hrvatskom narodu sa željom da čitav narod molitvom poveže u jedan neraskidivi lanac Božje ljubavi svjestan da samo oni koji grade s Bogom i na Bogu, grade na neuništivim temeljima. Neka Hrvatska, poput golubice raskriljenih krila, postane zemlja žive krunice. I Vi možete tome doprinijeti! Najprije njegovanjem dostojanstvenog kršćanskog života, a zatim dnevnom molitvom krunice ili barem jedne njezine desetice. Svaki član Pokreta ima puno pravo daljnjeg širenja djelatnosti Pokreta, dapače svi oni koji se oko toga angažiraju primit će poseban Gospin blagoslov i zaštitu, jer će na taj način postati Njezini apostoli.

Dobije li se za ovo boldano neki certifikat ili im se treba vjerovati na riječ?

Ako izostavimo (trenutno neobjašnjeni) trošak na molitvu, ima li od toga bar nekakve koristi? Hoće li 25. rujna Playboy misteriozno nestati s kioska, neće se više čuti ni jedna psovka ili će se najednom svi iz iseljeništva vratiti u Hrvatsku? Što se efekta molitve tiče, prema npr. ovoj studiji molitva nema nikakv efekt na zdravlje ljudi, ni pozitivan ni negativan. Ili, nit’ škodi, nit’ koristi. E, ali – nije besplatna nego nas i lijepo košta!

Na što se moglo utrošiti tih 28 tisuća kuna, a da se, i to pozitivan, efekt negdje i vidi? Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, a prema ovome, pred zatvaranjem je 5 od 7 skoloništa za zlostavljane žene zbog – financijskih poteškoća. U prvih šest mjeseci ove godine osam je žena ubijeno od strane sadašnjih ili bivših partnera dok je zabilježeno 18 pokušaja ubojstva. Čini se da živimo u društvu u kojem je više stvarnost nego vic: Što ćeš ti bit kad odrasteš? – Ženu. Prema istraživanju koje je Autonomna ženska kuća Zagreb provela 2003. godine, pokazalo se da je oko 30% žena u Hrvatskoj bilo žrtvom fizičkog nasilja svog supruga, partnera ili dečka. Gotovo jednak broj žena bio je prisiljavan na neželjeni seksualni odnos od strane svog partnera. Prema gornjem istraživanju, 12% žena misli da zato što su vjernice trebaju ostati uz svog muža, kakav god da je, jer rastavom krše Božju zapovijed i čine grijeh. Mislite li da se stanje popravilo s vremenom?

Ne živim u iluziji da bi 28 000 kuna dugoročno pomoglo sigurnim kućama, no definitivno bi tako utrošen novac bio korisniji nego da ga se potroši na molitvu.

“Pray: To ask the laws of the universe to be annulled on behalf of a single petitioner confessedly unworthy.”
— Ambrose Bierce

“Two hands working can do more than a thousand clasped in prayer.”
— unknown

“Give a man a fish, and you’ll feed him for a day;
Give him a religion, and he’ll starve to death while praying for a fish”
— unknown

Oglasi

El presidente no tiene quién le escriba – 2. dio

16 komentara

Povijest je učiteljica života, a ponavljanje je majka znanja … s obzirom da Crkva stalno ponavlja isto, onda valjda i ja smijem malo ponavljati.

Dakle, u tekstu El presidente no tiene quién le escriba pisao sam o «zanimljivim» kriterijima koje ima Crkva ima pri ocjenjivanju nečijeg lika i djela.

Ista priča ponavlja se i danas, samo su u glavnim ulogama predsjednički kandidati.
Jučerašnji Bandićev dvosatni posjet Kaptolu tumači se kao Bozanićevo davanje potpore.
Dakako, u skladu s tradicijom, Bozanić nije rekao ništa konkretno, ali umjesto njega je na HTV-u u središnjem Dnevniku jedan fratar rekao kako bi trebalo slijediti nauk sv. Pavla i glasati za onoga koji se nije izjasnio kao agnostik.

Pa u čemu se tako suštinski razlikuju Josipović i Bandić?

Milan Bandić studirao je ONO i DSZ (općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu) na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Ovaj studij bio je u funkciji komunističke ideologije, a nastava ONO i DSZ u srednjim školama i na fakultetima bila je praktično dodatak nastavi marksizma ili TIPSS-a (teorije i prakse samoupravnog socijalizma).

Bandić se 1983. godine zaposlio u Općinskom komitetu SKH Pešćenica – to piše u njegovoj biografiji, a negdje sam pročitao i da je bio partijski sekretar, ali ne mogu naći potvrdu te informacije.
No bez obzirao što je bio, činjenica je da 1983. godine nije mogao biti član općinskog komiteta SK i predstavljati se kao vjernik, a pogotovo nije smio prakticirati vjeru. To bi bilo kao da se danas neki vjeroučitelj javno izjašnjava i djeluje kao ateist! Kao predstavnik «komunističke avangarde» Bandić je tada morao (barem javno) djelovati kao ateist!
Međutim, usprkos ovim činjenicama, Milan Bandić tvrdi i uporno ponavlja kako je katolik od rođenja … vjeru je upio s majčinim mlijekom.

Ivo Josipović završio je pravo i muzičku akademiju – dakle dva fakulteta koja nisu ideološki obojena. I on je bio član SKH i to od 1980. godine. Nisam pronašao podatak je li bio i na nekakvoj funkciji.
No za razliku od Bandića, on se deklarira kao agnostik.

I iako je Bandić u jednom dijelu svog života bio (ili je) licemjer … bolje rečeno nije govorio istinu (ovo nije kleveta već samo logičan zaključak: ili se kao partijski funkcionar lažno predstavljao kao ateist ili se danas lažno predstavlja kao «vjernik od rođenja» – logika naprosto ne dopušta da i jedno i drugo bude istinito) on je po svemu sudeći prihvatljiviji Crkvi iako je, između ostalog, evidentno prekršio jednu od božjih zapovijedi. A zašto?

Ma nisu ni Bozanić & Co. tako naivni pa da snagu Bandićeve vjere ocjenjuju veličinom svijeće koju svake godine tegli u Mariju Bistricu niti brojem ponavljanja mantre o «bogoljublju».
Opet se radi o jako prozaičnim razlozima: novcu – koji je do sada velikodušno davao Crkvi kao gradonačelnik.
Kao predsjednik to ne bi mogao, ali bi u nekom drugom odnosu snaga u izvršnoj vlasti mogao biti od pomoći Crkvi ako to ustreba i velika brana pokušajima revizije čuvenih «vatikanskih» sporazuma. Također bi njegova stalna potpora bila značajan doprinos Crkvi tako dragom društvenom i političkom utjecaju.

U ovom kontekstu možda nije neumjesno niti pitanje po čemu se tako suštinski razlikuje socijalni nauk Crkve od komunističke ideologije koju Bozanić naziva ideologijom laži?

1. Inzistiranje na dostojanstvu ljudske osobe protiv izrabljivanja i manipulacija koje su na njegovu štetu u političkom, gospodarskom, ideološkom, kulturnom i svim drugim područjima života.

2. Neprihvatljiv je odnos dominacije jednih ljudi nad drugima.

3. Društveni uvjeti koji pospješuju razvoj čovjeka nadilaze privatni interes!

4. Zemlja je dana svima, a ne samo bogatima.

5. Radnici trebaju sudjelovati u upravljanju poduzećima.

Čitajući ove retke, oni stariji među nama sigurno su se prisjetili nastave marksizama i TIPSS-a. Ali oni nisu iz udžbenika marksizma nego iz Socijalnog nauka Crkve.

A Wikipedia slikovito opisuje:

U Novom Zavjetu, opis načina života prvotne kršćanske zajednice u Jeruzalemu daje nam sliku idealne komunističke zajednice (u prva dva gore navedena smisla riječi “komunizam”), u kojoj je ostvareno načelo “Od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama”:
“U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.”

I koja je to suptilna razlika koja komunističku ideju čini mračnom i lažnom?
Komunizam teži oslobođenju ljudi i od izmišljenih gospodara … a to za posljedicu ima gubitak društvenog utjecaja Crkve i njezinog materijalnog blagostanja.

Bozanić&Co. ne prave distinkciju između komunističke ideje i provedbe.
Kao i u svim državama u kojima je uspostavljen, «komunizam» je i u Jugoslaviji plemenite ideje napustio kao cilj i počeo ih koristiti kao alibi za svoje totalitarno djelovanje.
Pojednostavljeno: čovjek je lako pokvarljiva roba pa su komunistički ideolozi i aparatčici ubrzo po dolasku na vlast shvatili kako komunistički raj na zemlji za njih i nije tako daleko – pogotovo onaj prigodno modificirani dio «radi koliko hoćeš, a uzmi koliko želiš».

Kako bi se takav režim održao trebala je snažna represija. Ali represija nije bila rezultat ateizma:

Religiozne osobe često tvrde da su zločini Hitlera, Staljina, Mao Tse Tunga i Pol Pota neminovno proizvodi ateizma. Problem fašizma i komunizma, međutim, nije u tome da su oni suviše kritički spram religije; problem je da su oni suviše slični religiji. Takvi režimi su u srži dogmatski i općenito uzvisuju kult ličnosti koji se ne razlikuju od kultova koji slave religijskog heroja. Auschwitz, gulag i polja za ubijanje nisu primjeri što se dogodi kada ljudska bića odbace religijske dogme; to su primjeri političkih, rasnih i nacionalističkih dogmi koje podivljaju. Ne postoji društvo u ljudskoj povijesti koje je ikada patilo jer su članovi tog društva postali suviše razumni.

Sam Harris, autor knjige “Kraj vjere: Religija, teror i budućnost razuma” i “Pisma kršćanskoj naciji”, prijevod citata: «Gordon Freeman» 2009. godine
http://car-je-gol.netau.net/

Vijeće Europe donijelo je 2006. godinu rezoluciju iz čijeg se naziva, ali i sadržaja, može iščitati kako razlikuje režime od ideologija:

Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima

Resolution 1481 (2006) Need for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes

Ponekad i kler voli podsjetiti na ovu rezoluciju, ali «zaboravlja» da su osuđeni režimi, a ne ideologija!
Isti taj kler nikada tako zdušno ne osuđuje nacizam i fašizam čije su i ideologije i režimi bili zločinački.

No bez obzira što će i dalje interpretirati povijest na svoj osebujan način, bez obzira što će se i dalje otvoreno ili prikriveno petljati u politiku, utješna je činjenica da Crkva nema utjecaj kakav bi željela te da Hrvatska ipak nije “katolička država” – ne znam, naime, kako drugačije protumačiti to što su već u prvom krugu predsjedničkih izbora otpali i oni kandidati katolici (npr. Hebrang, Jurčević, Primorac) koji za sobom nisu vukli “crvene repove”.

Written by Ajgor

3. 1. 2010. at 16:59

Kad se male ruke slože…

with one comment

B & B, odnosno K und K - Komunist und Katolik

Kardinal Bozanić i njegov vjerni henchman Ivan Miklenić često upozoravaju vjernike na crvenu opasnost u hrvatskom društvu. Poput umobolnog talijanskog premijera i jebača na baterije Silvija Berlusconija, spomenuti dvojac posvuda vidi komunističke utvare čiji podli planovi pokušavaju još dan danas uništiti temelje obitelji i domovine.  Kao što je rekao sam don Ivan Grubušić, kada se Crkva nema na koga obrušiti, dobro joj dođe i mrcvarenje po krepanoj  političkoj doktrini.

Prisjetimo se nekih detaljčića: glavni urednik Glasa Debi…pardon, Glasa Koncila svojedobno je napisao kako bi budući Predsjednik RH “trebao biti čovjek koji nije bio ni član Komunističke partije ni ‘rukovoditelj’ u ‘socijalističkoj’ omladini”. Bozanić je 2003. godine tvrdio da je u Hrvatskoj potrebno još uvijek “čišćenje ostataka provincijskog i komunističkog mentaliteta”, dok je u veljači 2009. tvrdio da komunizam u Hrvatskoj još uvijek živi “na razoran način”.

Shodno tome te u skladu sa svojim zdravim i čvrstim načelima, kardinal Bozanić primio je predsjedničkog kandidata Milana Bandića– bivšeg člana Saveza komunista Hrvatske, donedavnog člana SDP-a i par excellence primjera provincijskog mentaliteta oboljelog od kroničnog zdravkotomacitisa.

Tko je ovdje veći licemjer, prosudite sami.

Očigledno Bozanić ne čita Miklenićeve kolumne.

Bandić je nakon susreta izjavio:

“Hrvatska je u dubokoj moralnoj, političkoj i gospodarskoj krizi pa i ovaj sastanak koji je trajao gotovo dva sata nije bio dugačak s obzirom na to da je pred nama puno problema koje moramo riješiti.”

Bandić može riješiti moralnu, političku i gospodarsku krizu jednako kao što Josef Fritzl može riješiti obiteljske probleme između roditelja i djece.

Anyway, predsjednički kandidat počastio je hrvatsku javnost novom nebulozom da su njegovi najvažniji principi “bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje”. Prisjetimo se nekih najupečatljivijih izjava tog velikog humanista:

“Žene ne vole šonje!  Vole frajera, fakina koji iza sebe ima najmanje pet do deset tučnjava i to sa teškim ozljedama, da je veća šljiva!”    (izvor)

‘Bilo je i većih muda od tvojih. Nikoga od onih koji su loše pisali o Milanu Bandiću više nema u novinama. Bilo bi ti bolje da počneš vjerovati u Boga jer će te kazniti. Mogao bi se tu dolje poskliznuti i slomiti nogu ili bi se nekome od tvojih moglo nešto dogoditi. Možeš to sve napisati.’  (izjava upućena novinaru Večernjeg Lista Vojislavu Mazzoccu, izvor)

“Glupačo, j… ti mater” (obraćajući se bivšoj gradonačelnici Vlasti Pavić, izvor)

Dalo bi se ovdje citirati afere Zagrepčanke, Cvjetnog prolaza, astronomsko skupih WC-a, pokušaja podmićivanja policijskog službenika zbog vožnje pod utjecajem alkohola, navodnih izjava u svezi pozitivnih aspekata nacizma i cijeli niz drugih bisera koji ne mogu baš krasiti jednog bogoljuba, čovjekoljuba i domoljuba, no sve bi to zahtijevalo brdo vremena za pisanje.

Imajte na umu da je i Berlusconi započeo svoju političku karijeru sličnim ispadima te da ga ljudi u početku nisu baš previše ozbiljno doživljavali. I Berlu je nekada bio samo vic. Poput Berlusconija, Bandić se koristi ad hoc vokabularom kojeg mase mogu lako probaviti bez previše razmišljanja. Obratite malo pažnju na njegov rječnik. Čista retorika populizma. Talijanski premijer u svakom govoru ponavlja u nedogled izraz liberta’ (sloboda), dok Bandić voli često verglati o Bogu, braniteljima, Isusu, ponosu, vlastite jednostavnosti (on je čovjek iz pravog života, ne iz knjiga) i o drugim stvarima na koje se dobar dio naroda pali.

Winston Churchill je umjesto praznih riječi i plitke retorike jednom prilikom izjavio da narodu može ponuditi samo suze, krv, težak rad i znoj. No, pretpostavljam da bi na riječi blood, toil, tears, and sweat naš Bandić rekao jednu jedinu stvar.

Ke?

Written by Teomondo Scrofalo

3. 1. 2010. at 16:48

Zla maćeha i 12 patuljaka

3 komentara

Svakih pet godina na jumbo plakatima i TV ekranima pojave se kojekakvi manje ili više smiješni likovi i traže da baš njima povjerite posao predsjednika države. Već nas neko vrijeme bombardiraju svojim obećanjima iz kojih se, u pravilu, nazire jedino očita činjenica da ili svjesno lažu ili nemaju pojma koje su dužnosti i — daleko važnije — ovlasti predsjednika.

Bez brige, nećemo se ovdje baviti propovijedanjem koga (ne) trebate zaokružiti. Ekipa Irreverent Impietyja dovoljno cijeni svoje čitatelje da odluku za koga (i da li uopće) glasovati prepusti njima. Ovdje ćemo se osvrnuti na vezu nekih od 12 patuljaka sa svima nama dragom maćehom Crkvom.

Iznosim samo po jedan, meni najzanimljiviji detalj odnosa svakog od kandidata s Crkvom. Cijeli tekst pročitajte na stranicama Večernjeg lista.

Bandić:
– U posljednje dvije godine Bandić je polovinu donacija dao upravo Crkvi. Od ukupno osam milijuna kuna, pripalo im je čak četiri milijuna kuna milodara: 3 milijuna kuna za obnovu zagrebačke katedrale, zajednička gradnja 2500 socijalnih stanova, 350 tisuća kuna šibenskoj biskupiji, 170 tisuća kuna zadarskoj nadbiskupiji, izgradnja novih dječjih vrtića, projekt Hrvatskoga katoličkog sveučilišta

Primorac:
– Raspela u javnim ustanovama: Zalažem se za poštovanje vjerskih sloboda koje podrazumijeva i pravo isticanja religijskih simbola

Hebrang:
– Smatra da je, ne samo zbog ugovora koji je obvezuju, država dužna sudjelovati u financiranju Crkve koja je tijekom borbe za samostalnost RH dala velik doprinos

Josipović:
– O raspelima u javnim prostorima: Treba uvažiti činjenicu da su većina građana katolici, ali i da ima pravoslavaca, muslimana, ateista, agnostika…

Vidošević:
– Raspela u javnim prostorima: Nisam za zabrane, križ nije sveprisutan u našem društvu, ali je najsnažniji izraz kršćanskog identiteta ove nacije

Pusić:
– U Saboru je zatražila da se javno prelistaju crkvene financije

Ovako sročeno, zvuči kao da cimam za V. Pusić, pa ću samo reći da ona nije moja kandidatkinja, jednostavno iz razloga što izbore nemam namjeru gledati samo kroz prizmu odnosa kandidata i Crkve. No, da mi je i to jedan od faktora, je.

Tko god da bude izabran, neka nam je svima sa srećom! Trebat će nam…

%d bloggers like this: