Istinita priča

Upravo sam bio prilegao poslije dobrog ručka, kad odjednom kuc, kuc, netko je na vratima. Otvorim vrata i ugledam muškarca i ženu srednjih godina, poslovno odjeveni, s aktovkama u rukama.
– Dobar dan, izvolite, obratih im se.
S osmijehom na licu žena reče:
– Dobar dan. Mi smo, znate, iz Ministarstva financija, točnije iz Porezne uprave. U posljednje vrijeme obilazimo porezne obveznike kako bismo ih informirali o njihovim obvezama i kako bismo razriješili nesporazume ako ih ima.
– Oooo, iznenadih se, – to je vrlo ljubazno.
Muškarac se nadoveže:
– Da, znate, bilo je prigovora od građana kada dobiju nekakvo rješenje ili dopis pisan suhoparnim birokratskim jezikom koji ne razumiju.
Širom otvorih vrata i pozvah ih unutra.
Sjeli smo, ponudio sam ih sokom i keksima (alkohol su odbili jer su na dužnosti). Nakon uvodnog ćaskanja o vremenu kako bismo relaksirali atmosferu, žena započe:
– Vaša supruga je profesorica, je li tako?
– Da, točno i nije kod kuće. Na poslu je.
– I radi u dvije škole?
– Da, tako je.
– E, znate, tu se pojavio jedan mali problemčić, zapravo možda i nije problemčić …
Na to se umiješa muškarac:
– Ja bih prije rekao nesporazum.
– Da, nesporazum, prihvati žena. – Vaša supruga, a možda i vi smatrate da je njen poslodavac ministarstvo prosvjete.
– Da, upravo tako, odgovorih.
– E pa vidite, de facto ona dobiva plaću iz jedne kase, ali prema našim propisima svaka škola u kojoj ona radi smatra se poslodavcem, a kada netko radi kod dva ili više poslodavaca mora podnijeti poreznu prijavu.
Na te riječi problijedih i upitah:
– A ona nije podnijela prijavu?
Na to će muškarac:
– Molim Vas, nemojte se uzrujavati. Događa se to, nije ona jedina. Neki ljudi jednostavno se služe logikom, a ne poznaju propise i onda dođe do nesporazuma. Ali zato smo tu da to razriješimo.
Tu opet žena preuzme riječ:
– Htjeli smo Vas dakle pitati bi li Vaša supruga bila voljna ubuduće podnositi porezne prijave ako i dalje bude radila u dvije škole?
– Da, naravno, odgovorih.
– I ako ne mislite da smo previše zahtjevni, pitajte suprugu bi li htjela podnijeti i ovu prijavu koju je omaškom zaboravila …
I tada se probudih.

Onako snen prisjetio sam se zašto sam usnio ovaj san. Za vrijeme ručka supruga i ja prisjećali smo se ovog događaja koji se zbio kada se zaposlila. Sve je bilo upravo tako, osim nekih sitnica:
nisu došli službenici porezne uprave već poštar koji je donio preporučen dopis s povratnicom. U njemu je pisalo: zbog nepodnošenja porezne prijave učinjen je porezni prekršaj po članku tom i tom … novčana kazna u iznosu … plaćanje u roku 15 dana … žalba ne odgađa izvršenje … obavezna u roku od 7 dana podnijeti poreznu prijavu …

I dok jedni mogu samo sanjati, drugima je to java.

Čist račun

Spora ruka pravde (ili barem reda) možda sustigne i crkvene račune.

Prema novom Zakonu o fiskalnoj odgovornosti, svaka udruga koja prima sredstva iz proračuna Republike Hrvatske imat će zakonsku obvezu da jednom godišnje Ministarstvu financija podnese detaljan izvještaj o tome kako su se i za što ta sredstva koristila. Možda će za neke župe biti teško stavku “nenamjenska sredstva” preimenovati u “svećenikov Audi”, ali ako zakon prođe neće se više moći izvlačiti na foru da nisu dužni, u skladu sa 4. ugovorom s Vatikanom, donositi financijska izvješća. Naime, u tom istom ugovoru naglašava se da će “HBK osnovati središnju ustanovu za uzdržavanje klera. Isto će učiniti i (nad)biskupije za svoje područje. Te ustanove dužne su poštivati zakone RH o financijskom poslovanju”.

Možda ovaj put (sekularni) Zakon uspije pobijediti (crkveni) zakon 😉

Inače, već i sada Zakon o izvršenju proračuna te Zakon o državnoj reviziji  obvezuju sve kojima se dodjeljuje novac iz proračuna da podnosi izvješća o trošenju tog novca. Međutim,

“Od Katoličke crkve dosad nismo dobili niti jedno izvješće o načinu trošenja proračunskog novca”,

veli Biserka Čoh-Mikulec, glasnogovornica u Uredu državne revizije.

Tko zna, možda je ovo prvi sramežljivi korak i prema zakonu koji će omogućavati da građani sami biraju koje će udruge financirati iz svojeg poreza. Bilo bi lijepo kada bi Crkvu (ne samo katoličku, da se razumijemo) financirali isključivo njeni vjernici, umjesto da nečiju vjeru financiraju svi građani države koja je po Ustavu sekularna 😉

IZVOR: Jutarnji list