Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘moral

Teokratski karakter “ateističkih sistema”

10 komentara

U svome najnovijem video uratku, prof. Milan Polić bavi se religijskim moralizmom, a na to su ga potakle neke tvrdnje don Tomislava Ivančića koji je ovdje nedavno spomenut kao osnivač hagioterapije.

Između ostalog, jedna od Ivančićevih tvrdnji koju analizira Polić je i ova:

Nedavna povijest nam je pokazala da je nemoguće očekivati od ateista i ateističkih sistema napredak kulture, čovječanstva, gospodarstva i međuljudskih odnosa.

Prof. Polić prokomentirao je ulogu i dostignuća ateista kroz povijest, ali nije se bavio tzv. ateističkim sistemima. “Ateistički sistemi”, a prva asocijacija su oni komunistički, omiljeni su argument klera i vjernika za diskreditiranje ateizma, no rijetko se može pronaći suvisla argumentacija na što se zapravo misli.

Prvo, odražava li naziv “ateistički sistem” narav takvoga društva?

Jasno je kakvi su to teistički sistemi tj. teokracije. To su takva društvena uređenja u kojima religijski poglavar ima i političku vlast (u današnje vrijeme takvi su Sveta Stolica i Iran). Takva društva imaju ideologiju, zakonodavstvo, sustav vrijednosti i norme ponašanja izgrađene u skladu s religijom.
U društvima ili sistemima koje Ivančić naziva ateističkima, stanovnici su se većinom izjašnjavali kao ateisti, međutim ateizam nije određivao ideologiju već je on bio posljedica ili samo jedan dio te ideologije.

Ateizam sam po sebi nije ideologija, on je tek svjesno odricanje od religijskih vjerovanja. Ateisti po svojim političkim i ideološkim uvjerenjima mogu biti vrlo šaroliki, što se ne može reći za religijske skupine kojima religija u velikoj mjeri uvjetuje i ograničava uvjerenja i ponašanje.

Drugi razlog zbog čega termin “ateistički sistem” smatram u Ivančićevom kontekstu pogrešnim leži u činjenici da su ti sistemi zapravo kvazireligijski.

Staljin, kao omiljena paradigma “ateističkih sistema” otvoreno je progonio Crkvu, ubijao svećenike i rušio crkve. U dokumentarcu o Staljinu mogu se pogledati orignalne snimke iz onog vremena o postupcima protiv Crkve i klera (početak u 6 min 10 sek). No treba pažljivo slušati i što jedan od sugovornika u filmu govori (početak u 7 min 05 sek):

Staljin je zapovjedio da se unište sve religijske slike i ponudio je Rusiji drugog boga: sebe! Njegove će slike sada visjeti u svakom domu.
Dakle, bila je to zamjena ikona, bilo je to očigledno. Cijeli sistem moći temeljio se na tome.

U ovih nekoliko rečenica sažeto je ono što se može primijeniti na svaki “ateistički” tj. komunistički sistem.
Svi komunistički diktatori funkcionirali su po ovom obrascu. Ovisno o podneblju, tradiciji, kulturi, prigrabljenoj moći i okruženju razlikovao se samo intenzitet. Najdalje su došli u Sjevernoj Koreji gdje je Kim Jong Il sa svojim nadnaravnim sposobnostima bio na korak od uznesenja u nebo.

Jedan od blažih slučajeva bio je Tito. Nakon žestoke antireligijske represije neposredno nakon rata i uspostavljanja kulta ličnosti, u kasnim šezdesetima je malo popustio pa je čak i potpisao Protokole o suradnji SFRJ i RKC.

(Kroz povijest je bilo i drugačijih diktatura, kao što su bile npr. Hitlerova, Pavelićeva, Francova, Pinochetova … One su umjesto apsolutnog preuzimanja božanske uloge velikog vođe izabrale obostrano lukrativno savezništvo s katoličkom crkvom. Danas Crkva te diktature naziva bezbožničkim samo iznuđeno i prigodno i Ivančić u svojoj kritici sigurno nije mislio na njih.)

Koje su zajedničke osobine religije i komunističkih diktatura?

IKONOGRAFIJA

Ikonografija ili vizualna promidžba vrlo je slična. Kao što se moglo vidjeti u spomenutom dokumentarcu o Staljinu, njegova slika na zidu zamijenila je raspelo.
Tako je bilo i u SFRJ: pored državnog grba u svim javnim prostorima (školama, uredima, ustanovama) morala je biti izvješena Titova slika.
Nakon rata komunisti su mahom porušili raspela i male kapelice koje su se nalazile u svakom selu, kod svakog većeg križanja, u šumama itd. itd. Njih su nadomjestili spomenicima NOB-u, a umjesto velikih raspetih Isusa kerumovog tipa, planinski obronci bili su ukrašeni velikim “grafitima” TITO i zvijezdama petokrakama.
(Omladinci su ih “dobrovoljno” slagali od kamena.)

HAGIOGRAFIJA

Uljepšani životopisi komunističkih svetaca i mučenika bili su sastavni dio nastavnih programa i bili su nezaobilazni u medijima povodom državnih praznika.
Što se tiče vrhovnog božanstva, divinizirane su čak i takve banalnosti kao što je kuhanje svinjske glave (onima koji ne znaju o čemu se radi predlažem da pitaju nekoga starijeg od 40 🙂 )
Bila su tu i nevjerojatna junaštva znanih i neznanih narodnih heroja:
Sava Kovačević junački je poginuo na Sutjesci.
Jedna neimenovana djevojčica prišla je njemačkom tenku i preko vozačevog vizira bacila deku koja je “oslijepila” posadu pa su partizani s lakoćom uništili tenk.
Poput Isusova ulaska u Jeruzalem slavili su se ulasci oslobodilaca u gradove.

PROGON HERETIKA

I komunisti su imali svoju inkviziciju koja je proganjala heretike. Kao i u slučaju katoličke crkve, motivi za progon nevjernika bili su dvojaki: zbog ideoloških, ali i materijalističkih razloga. Osuda heretika imala je za posljedicu i konfisciranje njegove imovine pa su mnogi komunistički prvosvećenici iz seoskih potleušica preselili u urbane vile.
Umjesto Kramera i Sprengera, Sovjeti su imali Beriju, a mi Rankovića, Sovjeti su imali Lubianku i gulage, a mi Goli otok.

OBREDI

Komunisti su također imali i prvu “pričest” i “krizmu”. Učenici 1. razreda osnovne škole bili su svečano primani u Savez pionira, a u 7. razredu u Savez socijalističke omladine. I to je bilo dobrovoljno, čak i malo dobrovoljnije 🙂 nego što su danas ekvivalentni religijski obredi.
No da si Crkva ne bi pripisivala autorsko pravo, radi se o obredima uvođenja u svijet odraslih koji su karakteristika svih društava. Masaji npr. kao “prvu pričest” imaju slanje dječaka u savanu gdje sami trebaju prenoćiti.
Razne procesije bile su zamijenjene radničkim povorkama, uglavnom prvomajskim. Umjesto simbola samoprozvane kulture života kao što su dijelovi leševa svetaca, nošeni su razni alati, parole koje veličaju rad i socijalizam, zastave i sl.

HODOČAŠĆA

Počevši od osnovne škole, hodočastilo se svim značajnijim svetištima: Neretvi, Sutjesci, Kragujevcu, Jasenovcu, Podgariću… Mislim da nema učenika iz toga vremena koji nije bio u najvažnijem svetištu – Kumrovcu i vidio “štalicu”. Kako i priliči takvom mjestu, komunisti su tu izgradili i veliko svetište – političku školu.
Odrasli su također hodočastili i to u organizaciji partije, sindikata ili Socijalističkog saveza radnog naroda (to je bila organizacija koja je obuhvaćala sve one koji nisu članovi SK, a služila je samo kao demokratski ukras … i povremeno kao putnička agencija.)
Nakon Titove smrti, cilj obaveznog hodočašća preseljen je iz “Betlehema” u “Jeruzalem”.

NABOŽNO LICEMJERJE

Komunistički moral koji Ivančić oštro osuđuje u mnogome je bio jako sličan katoličkom moralu. Na primjeru
pionirske zakletve mogu se uočiti sličnosti. Ako se zanemare ideologemi, može se uočiti kako su najmlađe komunističke uzdanice obećavale marljivost, poštivanje roditelja i domoljublje što nije sporno ni sa stanovišta uzvišenog katoličkog morala.
U nekim stvarima komunisti su napravili i korak dalje. Zalagali su se za ravnopravnost svih ljudi oslobođenih bilo kakvog ropstva, žene su, barem formalno, imale status i prava koji je bitno različit od katoličkog tretmana, obećavano je blagostanje za sve.
Kao i kod katoličkog klera, tako je i kod komunističkih aparatčika bilo izraženo licemjerje:
“Jedno govorim, drugo mislim, treće radim.”

Europa je na ovakav način funkcionirala tijekom Srednjeg vijeka i potpuno je promašeno kada Ivančić ovakavo funkcioniranje društva naziva “ateističkim”, ali je ispravno kada smatra da takvi sistemi nisu bili poticajni za napredak kulture, čovječanstva, gospodarstva i međuljudskih odnosa.

Oglasi

Written by Ajgor

11. 4. 2012. at 14:37

Kra(l)j moralnosti

3 komentara

Čitatelj D.H. nam je poslao link na jednu zanimljivu analizu poruka najvećeg moralnog autoriteta ikad, samog Isusa, iz pera jedine autoritativne knjige na tu temu (Biblije, je l’). Članak prenosimo u cijelosti, uz dodatak linkova na citirane dijelove, da biste mogli provjeriti da te stvari stvarno tamo i pišu. Linkani prijevod Biblije je srpski zato jer je daleko pregledniji i upotrebljiviji od verzije HBKa.

ISUSOVE “MORALNE” PORUKE

Za Novi zavjet tvrdi se da je pun „moralnih“ poruka Isusa i njegovih učenika koje bi svi kršćani trebali slijediti i prakticirati u osobnom životu. Međutim, kako običnom vjerniku koji živi pošteno i krotko objasniti da ga se poziva slijediti ovu Isusovu poruku: Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: „Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko:“Zašto driješite?“, ovako recite: Gospodinu treba.“ (Luka 19, 29-31).

Dakle, ako vam treba prijevozno sredstvo, slobodno se poslužite tuđim, a ako netko slučajno upita: „Zašto mi kradeš Audi?“, možete mu odgovoriti: „Zato što u blizini nije bilo BMW-a!“ Povesti se za ovim biblijskim primjerom značiti će privođenje u policijsku postaju, gdje će vas zasigurno pitati odakle ideja da kradete tuđu imovinu? Vi, kao pravi kršćanin i vjernik lijepo odgovorite: „Dao mi ju je Isus osobno!“

Isto tako, ukoliko se u blizini neke monumentalne i nakaradne građevine u vašem kvartu koja se zove Crkva, nađe neki Konzum, Getro, Mercator ili slično, slobodno ga možete rasturiti i porazbijati sva stakla što većim komadima cigle i kamenja, jer je Isus učinio slično: „I načini bič od užeta te ih istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde, i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ (Ivan 2, 13-16).

Zanima me samo kako bi reagirali crkveni oci kada bi to isto napravili recimo u Mariji Bistrici ili na Trsatu, gdje je „trgovanje u kući Oca“ sasvim legalna stvar. Tamo ne treba razbijati, već kupiti što više kičastih vjerskih đinđuva, jer zakupci štandova plaćaju Crkvi korištenje njenog zemljišta. Ako nemate sreće, pa vas ponovno uhvati policijska patrola pri uništavanju trgovačkog centra, slobodno se možete obraniti kako slijedite Isusov nauk i ne dozvoljavate da se u blizini Crkve trguje, a posebno ne nedjeljom.

Idući primjeri zorno prikazuju kako Isus zamišlja onu: „Ljubi bližnjega svoga.“
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10, 37).

Znači, ukoliko želite živjeti po biblijskom nauku kao pravi kršćanin, obavezno se morate odreći oca, majke i vlastite djece, čime ćete zasigurno steći veliku milost ljubomornog Isusa koji oko vas ne trpi apsolutno nikoga osim sebe.

„Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.“ (Matej 10, 35).

To će reći, ukoliko se prije svi u obitelji međusobno ne pobijete, možete očekivati da intervenira Isus i odvoji vas od, recimo svekrve, koju ionako ne podnosite, pa ćete iz zahvalnosti što ste izbavljeni iz njenih kandži još revnije slijediti Gospodina i njegovo učenje. Isto vrijedi ako ste sin ili kćer roditelja koji vas cijeli život neumorno tlače i živciraju ili ako ste roditelj i jedva čekate da se riješite nezahvalne i bezobrazne dječurlije.

Kada vas začuđeni susjedi, koji još nisu spoznali Bibliju, upitaju kako ste se mogli odreći cijele familije, lijepo im odgovorite da, za razliku od njih neupućenih, vi u potpunosti slijedite kršćanski nauk.

Vjerojatno najgnjusnija rečenica koju je „moralni autoritet“ izgovorio po pitanju obiteljskih odnosa je sadržana u slijedećem citatu: „Drugi mu od učenika reče: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca! Isus mu kaže: „Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“ (Matej 8, 21-22).

Eto, ako vam je, ne daj Bože, umro otac, svakako se na to nemojte obazirati nego nastavite čitati Sveto pismo i mudre Isusove izreke. Još bi bolje bilo staroga ostaviti da ga sahrani vaša pokojna baba, a vi krenite na neko hodočašće gdje ćete iznova upoznati svu dubinu Božje riječi ili na uvijek aktualan vjerski seminar koji će vas u potpunosti duhovno obnoviti.
Nakon što ste se odrekli preživjelih članova obitelji, a oca ostavili da se nepokopan raspada i čeka uskrsnuće, možete malo kroz Bibliju proanalizirati što vas čeka na financijskom planu.

„Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Luka 19,26). U ovoj se izreci Isus ponaša kao hrvatski ministar financija, jer ako imate gomilu nekretnina, bijesan auto, debeli račun u banci i markiranu obleku budite uvjereni kako će vam Svevišnji dati još. Međutim, ako pošteno živite od bijedne plaće, Isus će se svojski potruditi da vam i to uzme, ako nikako drugačije onda metodom nebeskog harača. Ukoliko posjedujete neki mali vinograd za osobne potrebe, obavezno ga prepustite susjedu, jer bi u protivnom mogli ostati bez glave: „Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.“ (Luka 20, 16).

Isus se percipira kao „najmoralnija osoba u povijesti“, ali nakon samo ovih nekoliko biblijskih citata sva njegova silna moralnost u potpunosti pada u vodu. Žalosno je što, ukoliko zaista želite živjeti kao vjerni sljedbenik Isusovog nauka, morate postati lopov, razbijač, te se odreći vlastite obitelji. Ako se tako ne ponašate i ne smatrate naputke Isusa Krista pogodnim vodičem kroz vaš osobni život, možete očekivati sudbinu sadržanu u sljedećoj rečenici za koju stvarno nije potreban komentar: „A moje neprijatelje – one koje me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!“ (Luka 19, 27).

Izvor: “Istina će vas osloboditi” by Grešnica i Vještica

Hvala D.H.-u na linku (uz ispriku za kašnjenje: GMailov spam filter ne voli čitatelje Irreverent impiousa), te grešnici i vještici na simpatičnom štivu.

Written by Charon l'Cypher

26. 5. 2011. at 18:20

Trebate li “mangupe” u svojim redovima?

2 komentara

Nedavno je prof. Milan Polić na portalu H-alter objavio tekst “Prezrena katolička manjina” u kojemu u svjetlu ankete o religioznosti koju su proveli Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i Siniša Zrinščak s Pravnog fakulteta u Zagrebu analizira nedavnu Bozanićevu jadikovku o prezrenim katolicima.

O ovome je bilo riječi i na našim stranicama, a tekst prof. Polića koji dotiče i neke stvari na koje se mi ovdje nismo osvrnuli toplo preporučam.

“Okidač” za pisanje ovoga teksta zapravo i nije bio navedeni Polićev tekst već rasprava koja me pak podsjetila na mnoge koje sam pratio na raznim portalima.

Dakle, kada se diskutira o brojnosti katolika u Hrvatskoj i proračunskom financiranju Crkve, prevladavajuća većina komentatora koji se predstavljaju kao vjernici

– grčevito brani podatak o broju katolika u Hrvatskoj na koji se poziva Crkva
– isto tako grčevito brani pravo RKC na proračunsko financiranje.

U mnogim tekstovima i komentarima već sam se bavio brojevima pa sam i sam sebi već pomalo dosadio, stoga se ovaj puta ne bavim pitanjem “koliko” već “zašto”.

1. STATISTIKA

Iako se u javnosti pojavilo mnoštvo anketa koje pokazuju da među onima koji se izjašnjavaju katolicima ima jako puno kvazikatolika, vjernici ustrajavaju u obrani podatka iz popisa stanovništva (koji je za Crkvu najpovoljniji).

Pri tome se može uočiti fascinantno funkcioniranje vjerničkog uma. Naime, vjernici bez imalo kritičnosti kao istinite prihvaćaju potpuno iracionalne stvari koje nikada nisu dokazane, koje se u stvarnosti ne događaju i za koje nema živućih svjedoka. Za svoja uvjerenja neki su (bili) spremni podnijeti mučeništvo, a bili su ga spremni braniti i ognjem i mačem.

Međutim, kada se pojavi neka tvrdnja koja im ne odgovara, a koja je logična, vrlo vjerojatna i za koju postoje iskustvene potvrde živućih suvremenika, u vjernicima se odjednom probudi skeptik koji za dokaz traži doktorsku disertaciju s dva zaprisegnuta svjedoka, a poželjan je i “pištolj iz kojega se još dimi”.

Na portalu “Sekularizam” uz Polićev tekst koji se također bavi statistikom, na kraju se nalazi i jedan “Jubito”video prilog iz emisije HRT-a Ekumena. Na kraju priloga (8:35) jedan od sudionika emisije, deklarirani vjernik (ne znam mu ime, ali nije ni bitno za ovu priču) kaže:

Nije lagano biti vjernik, pa to zahtjeva cijelog čovjeka …

Nije to pitanje identifikacije ili uspjeha u društvu, nije to statistika.

Kako bi bilo jasnije na što “ciljam”, parafrazirat ću spomenutog vjernika:

Nije bilo lagano biti branitelj! Nije to pitanje identifikacije ili uspjeha u društvu, nije to statistika.

I kada se čuveni Registar počeo sumnjivo povećavati, kada se braniteljski status počeo koristiti kao pitanje identifikacije ili uspjeha u društvu, branitelji su vrlo jasno i glasno izrazili svoje negodovanje (uz izuzetak interesnih skupina koje su branile Vladu):

“Ne želimo da se lažnjaci kite časnim imenom branitelja!”

Lažnjaci kradu, kradu zasluge i (po)časti, ali kradu i novac i materijalne privilegije na koje nemaju pravo.

Kako se vjernici vole prikazivati moralno superiornijima u odnosu na ateiste (s čime se djelomično slažem, npr. oni su “Ne ukradi” dobili od Boga, a mene su tome učili mama i tata koji su sigurno inferiorniji 😉 ), čudi me kako istinski, praktični vjernici nisu digli svoj glas protiv lopova koji si nezasluženo prisvajaju časno ime katolika?! – jer ne zaboravimo,
nije lagano biti vjernik, pa to zahtjeva cijelog čovjeka!

Kako to da vjernici nisu digli svoj glas protiv “mangupa u svojim redovima” koji omogućavaju i onu drugu “krađu” – tj. da Crkvi pripadnu materijalne privilegije koje po svemu sudeći nisu sukladne veličini stada?!

Ili, da ne budem baš previše kategoričan, zašto barem nisu digli glas i tražili da se nešto poduzme kako bi se skinula sumnja s Crkve kao (tzv.) moralne vertikale?!

Prirodna je stvar da o veličini grupe ovisi i osjećaj sigurnosti, no ne bi li moral ipak trebao biti na prvome mjestu, osobito ako ga se voli isticati kao glavnu razlikovnu kvalitetu u odnosu na ne-vjernike?

2. FINANCIRANJE

Kada se brani neko pravo, prirodno je, logično i legitimno time zastupati i vlastiti interes. Posebno je to izraženo kod financiranja.

Velika većina vjernika čije sam komentare čitao brani pravo na proračunsko financiranje Crkve.

Nikako ne mogu dokučiti koji je njihov interes u tome?! Naime, vjernici govoreći o vjeri kao primarnu ističu duhovnost koja i jest glavna djelatnost Crkve.

Pitanje je, dakle, kako su na kvalitetu njihovog duhovnog života utjecale enormne izravne i neizravne državne donacije?
Koje su to duhovne vrijednosti koje bez njih nisu imali?

Kako nisam korisnik usluga koje daje Crkva, ne mogu niti nagađati pa ću ovim pitanjima i završiti u nadi da će mi neki vjernik (kojemu nije gadljivo posjećivati ovu stranicu) prosvijetliti pamet na čemu sam unaprijed zahvalan!

Written by Ajgor

25. 8. 2010. at 12:02

Hrvatska danas

5 komentara

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj – diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na  činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika :mrgreen:).

Po Bozaniću:

“Demokracija sve više poistovjećuje s relativizmom, pa se kršćanima oduzima njihova karakteristika: da budu zajednica društveno identificirana tj. negira im se dimenzija prisutnosti u društvu.”

Hm. Da.

S druge pak strane, isti medij isti dan prenosi vijest o neugodnosti koju su proživjeli parovi koji su odlučili na građanski oblik sklapanja braka. Naime, u gradskoj vijećnici ih je, uz sliku Voljenog Vođe Franje Tuđmana, dočekalo i raspelo. Što je najgore, to je otkriveno tek nakon obreda.

“Kad sam razvila fotografije i vidjela da mi iznad kćerine glave stoji glava dr. Franje Tuđmana, poludjela sam. Tražila sam od fotografa da sve slike na kojima se on vidi, kako se ono kaže, ‘fotošopira’, inače ne znam što bi bilo. Propao bi mi pir.”

U Trogiru su se mladenci požalili na raspelo koje ih je dočekalo prilikom građanskog obreda sklapanja braka, te je isto uklonjeno.

Nekima smeta križ, a nekima slika dr. Franje Tuđmana, i tih pritužbi ima sve više.

No, budući da ni križ ni Franjo nisu državni simbol, pitanje je zašto takva ikonografija krasi gradsku vijećnicu.

A pitam se i kako su to katolici diskriminirani ako se njihovi simboli nalaze i tamo gdje ne bi trebali – po gradskim vijećnicama, školama, bolnicama…u državi koja je, sudeći po Ustavu, sekularna.

Dokaz da se katolički svjetonazor upliće u svaki segment društva jest i reakcija Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na skoru dostupnost na hrvatskom tržištu t.zv. “pilule za dan poslije”:

“Riječ je o abortivnom sredstvu, a nazvati ga kontraceptivom obmana je javnosti, jer se za pilulom poseže upravo uz pretpostavku da je oplodnja već nastala.”

Upravo to – pretpostavka. Stoga, “pilula za dan poslije” i je i nije abortivno sredstvo. Što u krajnjoj liniji katolike ne bi trebalo zanimati budući da oni, iz moralnih razloga, niti prakticiraju pobačaj niti koriste kontracepciju. Ili je meni nešto promaknulo 😉 Zanimljivo je da se bune protiv proizvoda kojeg ne koriste 😉

Nadalje, zanimljivo je i to moraliziranje protiv pobačaja od strane liječnika koji, da bi došli do te titule, su tokom studija i stažiranja vjerojatno obavili takav zahvat, naročito ako je riječ o ginekolozima. Zanimljivo je vdidjeti kako takve individue, koje bi trebale pomagati ljudima, odjednom otkrivaju  “savjest” i “moral”.

Eto, ovo je slika i prilika naše zemlje – s jedne strane cvile da ih se proganja, s druge nameću svoje stavove svima.

Progon…Kako da ne.

Koliko mi je poznato, u pulskoj Areni se odvijao filmski festival, a ne neka druga vrsta zabave :mrgreen:

IZVORI: t-portal, net.hr, net.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 7. 2010. at 12:11

Budućnost – Srednji vijek

9 komentara

Često čujemo naše dušobrižnike kako se za svoje neumjesne intervencije u javni život opravdavaju velikim brojem katolika u ovoj zemlji – oni govore u njihovo ime i štite njihove interese (hm).

Iako nedavno objavljeni rezultati Europskog istraživanja vrijednosti pokazuju da se u Hrvatskoj od 1999. do 2008. za šest posto smanjio broj katolika i premda neki tvrde da bi to mogao biti signal nadolazeće sekularizacije u Hrvatskoj, Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve tvrdi:

“U Hrvatskoj je sve više religioznih među mlađim generacijama, sve više naših ljudi odbacuje pobačaj, sve smo restriktivniji u području spolnog morala, sve smo konzervativniji po pitanju bračne nevjere i razvoda.”

(Osobno, bode mi oči ta bračna nevjera – čisto sumnjam da je nereligioznim osobama svejedno da li ih suprug(a) vara i da takav čin smatraju normalnim)

Na žalost, istraživanja i dalje govore o 85% katolika u ovoj državi, no koliko su ti ljudi zapravo katolici – to samo bog zna 😉

Najalarmantniji je fenomen porasta mladih ljudi koji se smatraju katolicima. Črpić tvrdi da istraživanje otkriva kako je veliki broj mladih, oko 40%, spremno posvetiti se karitativnim i ostalim religijski motiviranim djelatnostima. I evo opet nečega što mi smeta – karitativna djelatnost koja je religijski motivirana. Nužno je objasniti, kao da se to ne zna, da altruizam i milosrđe nisu isključivo vjerski motivirani, a od tog svojatanja pozitivnih ljudskih osobina od strane crkvenjaka mi je već zlo. Bilo bi vrijeme da se prestane razmišljati o Crkvi kao o karitativnoj ustanovi koja čini dobro te bi se trebalo prestati vezati karitativan rad isključivo uz tu organizaciju. Medecins Sans Frontieres debelo šiša Vatikan što se tiče koristi i požrtvovnosti. No nije potrebno ići tako daleko – dovoljno je uključiti se u rad Crvenog križa. Obje organizacije nemaju veze sa crkvenim parazitom, a njihova (međunarodna) korist je neupitna. Za razliku od crkvene.

Možda još ima nade za Hrvatsku budući da Črpić tvrdi da pravu vjerničku jezgru čini oko 25% stanovništva. Ono što mene zabrinjava, jest spremnost mladih generacija da postanu poslušne ovce u rukama Crkve te da zastupaju njena “moralna” načela. Iako je veliki broj mladih kritičan prema Crkvi, kritiku upućuje upravo zato jer Crkva ne živi  religiozno poput njih.

Kako god bilo, u ovoj je državi Crkva sigurna. Sve dok će biti mladih nadobudnih Hrvatina koji su spremni na osudu pobačaja i rastave braka, ali nemaju ništa protiv koketiranja sa zdravoseljačkim i homofobnim nacionalizmom, Hrvatska će ostati ono što je sada – patrijarhalna, zaostala i netolerantna sredina.

Uostalom, što očekivati od katolika kada je sama Crkva netolerantna i nazadna. Najnovija vatikanska direktiva definira zaređivanje žena kao “jedan od težih zločina” prema crkvenom pravu. Čin zaređivanja žena je, po težini, tik uz seksualno napastovanje i garantira izopćenje. Da, svećenica i biskup koji ju je zaredio bi garant bili izopćeni, kakav je tretman za svećenike pedofile je sasvim drugi par rukava.

A tko mi je kriv što sam rođena u krivom tijelu. Nemojte me krivo shvatiti, garant se ne bi zaredila jer vjerujem u crkvene bajke, ali lagodan život bi mi godio – 1,3 milijuna dolara nije mala stvar. A zavjeta celibata se tako i tako nitko ne drži :mrgreen:

IZVOR: Jutarnji List, Guardian

Ono što nam sada treba…

5 komentara

…nije godišnji odmor, već obnova vjere.

Papa se duboko brine zbog stanja u Europi – toliko se brine da je odlučio osnovati novo papinsko vijeće za reevangelizaciju Zapada. Svrha tog novog vijeća” je jasna: promicanje obnovljene evangelizacije u zemljama u kojima je vjera već objavljena, u kojima je Crkva davno utemeljena, ali proživljavaju progresivnu sekularizaciju društva i neku vrstu ‘pomrčine smisla za Boga’.

Lijepe li definicije kako bi se prikrilo agresivno lobiranje sa svrhom da crkveni zakoni vrijede isto (ako ne i više) kao i svjetovni zakoni.

Na čelu tog vijeća trebao bi se naći nadbiskup Salvatore Fisichella.

Zanimljivo. Osniva se vijeće koje bi trebalo Europu podsjetiti na kršćanski sveti i uzvišeni moral, a vodit će ga čovjek koji se ne ustručava dati sakrament pričesti talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, “čovjeku” koji je poznatiji po aferama s maloljetnicama i prostitutkama nego po dobrom vođenju države. Da ne spominjem i činjenicu da je na pomolu Berlosconijeva druga rastava.

Možda je ovo naznaka puta kojim će krenuti ta nova evangelizacija – ulizivanje politici i centrima moći kako bi se sekularna država ugurala u drugi plan.

I dok “kršćanski korijeni Europe” ostaju samo fantazija onih koji bi najrađe pisali povijest po svojim kriterijima, moramo se zapitati koliko će Europa biti spremna na poslušno saginjanje glave i novo krštenje.

Ako se već Europa može boriti protiv marama, burka i sličnih ponižavajućih aspekta vjere, bilo bi vrijeme da se udare temelji za borbu protiv onih koji se smatraju moralnom vertikalom, a djelima dokazuju sasvim suprotno. Vrijeme je da se Europa bori za svoje građane, a ne za svećenike.

Iskreno, malo me briga za smisao boga kada njegovi poslanici zaboravljaju na smisao čovjeka.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

6. 7. 2010. at 14:06

Ecce homo

3 komentara

Već smo dosta puta pisali o donu Grubišiću kao o tolerantnom i nadasve humanom svećeniku (prava rijetkost u moru onih crkvenjaka koji dominiraju našom medijskom i političkom scenom).

Ovaj put prenosimo u cijelosti otvoreno pismo koje je don Grubišić, zajedno sa ostalim članovima Građanskog etičkog foruma (akademici i intelektualci Josip Kregar, Vlatko Silobrčić, Mirjana Nazor, Danko Plevnik i drugi) potpisao i poslao Vladi, Saboru i predsjedniku RH Ivi Josipoviću:

“Gospođe i gospodo, `izabrani` predstavnici hrvatskoga naroda, dokle mislite da vas moramo, takve kakvi jeste, trpjeti kao voditelje društva u kojem živimo? Koliko još mislite ustrajati u svojoj nesposobnosti i autizmu? Ovih dvadesetak godina koliko ste na vlasti ili pri vlasti pokazali ste vrlo jasno što su vaši prioriteti i koji su vaši dosezi.

`Hrvatski brod` je nasukan. Sada to konačno, nakon mnogo oklijevanja priznaje i `posada` zajedno s kapetanicom. Ali posadi koja je očito konzumirala malo previše `virusa bahatosti`, ne pada napamet priznati poput Papandreu: `Krivi smo mi u vlasti za nastalu krizu`.

Vi ste uvjereni da bi putnici na brodu morali podmetnuti leđa, napregnuti se do posljednjeg atoma snage kako bi odsukali brod iako nasukavanju nisu doprinijeli. Može li se uspjeti kada je na komandnom mostu i dalje osoba koju ni posada ni putnici nisu birali već ju je na to mjesto ustoličio `kapetan` koji je s `malo vitra` pobjegao kad je shvatio da je vožnja postala opasna?

Veliki Albert Einstein je rekao: `Za djelotvorno prevladavanje poteškoća neophodne su korjenite promjene odnosa u kojima su one nastale.` Međutim, umjesto korjenitih promjena koje zagovaramo od 2008. godine, a koje su tada proglašene radikalnim zahtjevima uz napomenu da je sve pod kontrolom, tek sada dobivamo jako zakašnjele naznake nekih vrlo neodređenih ad hoc mjera koje nisu ni socijalne ni pravedne.

Ovoga puta, budući da su naši apeli do sada ostali samo `glas vapijućeg u pustinji` pokrećemo inicijativu za moralnu, političku i kaznenu odgovornost svih koji su bili na kapetanskom mostu hrvatskog `broda` koji se nasukao. Nadamo se da će nam se pridružiti i udruge civilnoga društva, mediji, i svi koji još pamte što znači pojam odgovornosti.

Ovakav sustav uređenja države generira krizna stanja i bez njegove promjene nema izlaza ni prevladavanja krize. Nužno je poticati otvaranje novih radnih mjesta jer 310.000 nezaposlenih vape: `Rada, rada gospodaru`. Nažalost i deseci tisuća mladih koje smo školovali, napuštaju Hrvatsku, a svoju budućnost će graditi negdje u bijelom svijetu. Bez razvijanja socijalne države nema socijalne pravde. Javne i Caritasove kuhinje, dakle socijala, ne mogu biti zamjena za nefunkcioniranje socijalne države. Smatram da je opravdana uspostava Vijeća za socijalnu pravdu pri Uredu Predsjednika države. Pitanje je, koliko Vijeće i sam Predsjednik mogu doprinijeti neobično složenoj, slojevitoj i dubokoj krizi u kojoj se naše društvo nalazi jer su ovlasti minimalne.

Želimo li pomaknuti taj `nasukani brod` nužno je: ukidanje svih političkih i drugih povlastica koje nisu plod osobnog rada; objavljivanje transparentnog popisa branitelja, a onima koji su koristili nezaslužene privilegije oduzimanje svega; objavljivanje vjerodostojnog popisa birača; smanjivanje broja saborskih zastupnika i deprofesionalizacija njihova rada; provođenje reforme državne uprave i samouprave; smanjivanje broj županija, gradova i općina…

Osobno, i kao predsjedavajući GEF-a Hrvatske akademske udruge-čovjek nadasve, zalažem se za korjenite promjene u našem društvu. Temeljno je pitanje na koje treba konačno jasno odgovoriti: `Tko je odgovoran za ovakvu krizu u našem društvu i što je generira?` Čini se da mi još uvijek nismo odgovorili na pitanje: `Kakvu Hrvatsku hoćemo?!` Za to nam nedostaje strategija, vizija i svakako politička volja. Gospodo, umjesto korumpirane i nesposobne vlasti, tražimo demokratsku, socijalnu, pravnu i pravednu državu! Vođenje države prepustite onima koji taj posao znaju i koji mogu raditi na dobrobit naše domovine i svih njenih građana, a ne radi vlastitih i skupih probitaka svoje kamarile. Maknite se s položaja za koje nemate ni znanja ni morala!”

Teško da će riječi poput:

“Smatramo da bez korjenite promjene tonemo u sve dublju krizu. Naš sustav generira krizu, ona nije uvezena. Tražimo moralnu, političku i kaznenu odgovornost za posadu koja je nasukala brod”,

izaći iz Bozanićevih ili Srakićevih usta (a i Puljić ima drugog posla). Njima nije u interesu kritizirati političko stanje u RH, osim kada se politički događaji nepovoljno odražavaju na Crkvu. Ako im je i stalo do građana, to je u obliku nebuloznih rečenica o potrebi za socijalnom osjetljivošću i borbi protiv sveopćeg zla modernog življenja. Žvakano i prežvakano.

Ako netko zna što je milosrđe i što znači stati na stranu slabijih, onako kako govore da je Isus propovjedao, onda bi to u ovoj zemlji gdje se kler bahato bogati i zastupa svoje interese to mogao biti don Grubišić. Možda ga baš zato na Kaptolu previše ne vole.

IZVOR: Index.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 5. 2010. at 14:47

%d bloggers like this: