Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘MPO

Smisao života Montya Kaptola

6 komentara

Gotovo istovemeno, u medijima su se pojavile dvije različite vijesti o istoj temi:

“Prikupili 130.000 potpisa protiv zakona o umjetnoj oplodnji”

Više od 130.000 potpisa vjernika u oko 500 župa prikupljeno je za Deklaraciju o zaštiti i početku ljudskog života u akciji udruga “I ja sam bio embrij” i “Vigilare”. Riječ je, zapravo, o velikoj probi i “predreferendumskom testu” jer katoličke udruge u konačnici žele potaknuti raspisivanje referendumskog pitanja o novom Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, s kojim se Katolička crkva u Hrvatskoj ne slaže jer je protiv eksperimentiranja ljudskim životom.

Druga vijest kaže:

“Od 1978. rođeno 5 milijuna “beba iz epruvete”

Brojka od 5 milijuna temelji se na podacima o oplodnji in vitro prikupljenim u svijetu do 2008. te na procjenama za 3,5 sljedeće godine za koje statistika još nije dostupna.

“Tehnike su se uvelike poboljšale kroz godine, uz povećanje postotka uspješnih trudnoća. Bebe koje se rađaju medicinski potpomognutom oplodnjom jednako su dobrog zdravlja kao i bebe začete prirodnim putem”, kazao je David Adamson, predsjednik Međunarodnog odbora za nadzor medicinski potpomognute oplodnje.

Podatak o broju rođene djece odnosi se samo na metodu “in vitro” (izvan tijela žene), dakle na onu kojoj najviše odgovara naziv “umjetna oplodnja”.

Kao što možemo vidjeti iz ovih brojki, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako pet milijuna djece (što je po broju nešto više od cijele Hrvatske) nije trebalo biti rođeno!
Slijedom toga, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako deset milijuna ljudi (još dvije Hrvatske) nije zaslužilo sreću roditeljstva!

Najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako suosjećanje sa zamrznutim nakupinama bjelančevina Bogu milije od suosjećanja s petnaest milijuna ljudskih bića! I ne samo to – oni to žele zabraniti kako se niti ubuduće ne bi rodila još koja Hrvatska i usrećila još kojih desetak milijuna ljudi. (Prema riječima dr. Šimunića, ova metoda primjenjuje se danas u svijetu oko milijun puta godišnje!)

E svaka vam čast, dragi sugrađani!

E svaka vam čast, poštovani Počasni Doktore, Zaslužniče za Promicanje Humanizma!

Odličan komentar, kakav jedino i priliči vjerskim fanaticima (jer da se s njima može argumentirano raspravljati, onda ne bi bili vjerski fanatici), dao je satirički portal News Bar:

Borba za svetost ljudskog života ne može stati samo na umjetnoj oplodnji! Koliko samo nerođene djece strada pri samozadovoljavanju muškaraca? Koliko svaki mjesec neoplođenih jajnih stanica, znači potencijalnih malih Hrvata i Hrvatica, uzalud završi na ulošcima i tamponima? To tako više ne može biti. Mi dižemo svoj kršćanski glas za zabranu tih bezbožnih navada koje razdiru moralno tkivo ovoga napaćenog naroda – nadahnuto je objasnila predsjednica udruge “I ja sam bila jajna stanica” Krista Agatić.

Za one druge, koji se vole služiti zdravim razumom, preporučam snimku tribine “Izvantjelesna oplodnja – in vitro fertilizacija”

Izdvajam iz izlaganja dr. Šimunića (počinje u 4 min 42 sek):

U optimalnim okolnostima, reprodukcija u čovjeka je relativno niska i od 100 ciklusa, od 100 jajnih stanica koje se ponudi oplodnji, rodit će se svega 23 – 25 djece (riječ je o “prirodnoj” oplodnji, op.A.) Sve ostalo je reprodukcijski gubitak koji je najviši, čak 60% tog gubitka, otpada na onaj period oko implantacije. Ja odmah sada moram napomenuti ono što se često govori da se kod in vitro fertilizacije gubi nebrojeno embrija, da ih se baca, da ih se ne uspije dovesti do rođenja da je to netočno zbog toga što ta metodologija i taj način liječenja ima manji reprodukcijski gubitak nego što ima priroda.

Ako je neki vjernik čudom zalutao na ove stranice, i još većim čudom pročitao ili pak poslušao što govore stručnjaci, mogao je zaključiti da su naši moralni sugrađani od Boga obdareni beskrajnim čovjekoljubljem svoje nezadovoljstvo izraženo u peticiji uputili na pogrešnu adresu. 😉

Oglasi

Written by Ajgor

4. 7. 2012. at 12:27

Postano u Miroljubivi i tolerantni, Znanost

Tagged with

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

3 komentara

Prenosimo izvrstan satirični komentar sa Sprdexa (osobni favorit: komentar uz sliku). 😀

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

Nakon pobačaja, umjetne oplodnje i kondoma, Crkva je danas i upotrebu zubne paste proglasila direktnom uvredom Bogu.

Neki ljudi slabije vide i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja.

KAPTOL – Nakon što je svojim nastupom u jučerašnjoj emisiji Nedjeljom u 2 don Ivan Miklenić, kako to samo svećenik može, utješio tisuće parova koji se bore s neplodnošću riječima: ”Neki ljudi ne mogu imati djecu i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”, glavni urednik Glasa Koncila svoje je izlaganje nastavio i danas na stranicama ovog megapopularnog lista.

”Nekim ljudima smrdi iz usta. To je volja Božja. Tko smo mi da odbijamo Božji dar smrada iz usta? Tko smo mi da glumimo Stvoritelja i govorimo ova usta hoće smrdjeti, a ova neće?” – stoji u uvodu članka s naslovom ”Nije sve što smrdi smrad”.

Rekli bi neki možda Miklenić ovim člankom želi opravdati neugodan miris koji je zasigurno ostao u njegovim ustima nakon jučerašnjih verbalnih proljeva kod nekad popularnog Aleksandra Stankovića. Uistinu, činilo se na trenutke kako će Aco povratiti, ali, srećom po Miklenića, to bi iziskivalo pokretanje mišića koje je ovaj novinar odavno izgubio.

Iako se tako na prvi pogled nikako ne bi reklo, Miklenićeva poruka neplodnim parovima zapravo neočekivani iskorak čelnih ljudi Crkve prema modernom dobu. Do sada se, naime, čvrsto vjerovalo kako se problemi policističnih krajnika i niskog broja spermija najbolje rješavaju – molitvom. MIklenićevim priznanjem kako se s nekim fizičkim nedostatcima ipak treba pomiriti Crkva je tako hrabro zakoračila u 17. stoljeće.

Za samo nekoliko stotina godina, procjenjuje se, Crkva će prestati biti posljednja organizacija na svijetu koja ženskim zaposlenicima ne dopušta pristup rukovodećim pozicijama. Do 2300-te godine trebala bi biti gotova crkvena studija o tome sprječavaju li kondomi širenje AIDS-a. Nastave li ovim tempom i uz malo sreće, Crkva bi u 21. stoljeće trebala zakoračiti već u 51. stoljeću.

Možda se baš tada kakav urednik Glasa koncila inspiriran nedjeljnim iskorakom (sic!) Ivana Miklenića osili i kaže:

”Neki ljudi su homoseksualci i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja”.

FOTO: Darko Tomaš

— Izvor: Mislav Blago, “Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:34

Hoću tatu

7 komentara

Hajci na Ostojićev prijedlog zakona o MPO pridružila se i udruga “Hoću tatu”. Udruga je osnovana još u travnju ove godine pa zahtjev o skidanju hitnog postupka više nije aktualan. Ostatak priče je manje – više predvidljiv …

Glavne zamjerke predloženom zakonu o MPO opisane su u članku Osnovana mreža udruga ‘Hoću tatu’

Uz već uobičajenu priču o zamrznutim ljudima, članovi udruge posebno su zabrinuti jer bi Ostojićev zakon mogao dovesti do jednog nečovječnog (“bezočnog”) društva i čak urušiti pravni poredak.

Trn u oku su prava žena bez partnera na MPO i rađanje djece ili, zamislite zla, pravo da lezbijke imaju djecu. Zaboravlja se, međutim, kako žene bez partnera već imaju neotuđivo pravo rađati djecu kao što ga imaju i lezbijke. Zašto u tom pogledu diskriminirati one žene koje ne mogu prirodno začeti?

Neka pitanja koja postavlja Udruga u najmanju su ruku čudna. Tvrdi se, naime, da bi Zakon otvorio neka nova pravna pitanja:

Što je to obitelj? Tko je dijete i koji su kriteriji utvrđenja? Tko je nasljednik i u kojem trenutku? Je li začeto, a nerođeno dijete nasljednik (ako se rodi živo)? Je li zametak nasljednik ako se rodi kao živo ljudsko biće i u kojem roku? Može li se osporavati krvna veza i u kojem slučaju?

Kao prvo, fizička osoba kao subjekt prava u hrvatskom zakonodavstvu postaje rođenjem, a završava smrću. Stoga su pitanja o nasljednim pravima začete djece i zametaka deplasirana.

Svi “sporni” slučajevi regulirani su Zakonom o nasljeđivanju i Obiteljskim zakonom.
Podsjećam: majke bez partnera, nepoznati očevi, zatajivanje biološkog oca, lezbijke koje imaju djecu … sve je to realnost i Ostojićev zakon neće u tome smislu donijeti ništa novo niti sporno. Razlika je samo u načinu oplodnje.

U obrazlaganju opasnosti od urušavanja pravnog poretka, Udruga se poziva na razne zakone i konvencije. U jednome (i jedinom!) od njih, u preambuli Konvencije o zaštiti prava djeteta, koristi se pojam zaštite djeteta prije i nakon rođenja što je za udrugu vjerojatno ključni dokaz ispravnosti teze o zamrznutim ljudima. Iako nije precizno definirano, pretpostavljam kako se pod pojmom djeteta prije rođenja smatra plod nakon 10. tjedna trudnoće. I Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (to je onaj zakon koji je još uvijek na snazi u RH) u članku 15. također štiti nerođeno dijete, što za razliku od trabunjanja o zamrznutim ljudima ima smisla.

U svim ostalim pravnim aktima koje navodi i ne navodi udruga, fizička osoba u pravnom smislu postaje se tek nakon rođenja. (U kanonskom zakoniku to je čak malo i prolongirano – nakon krštenja.)

Druga bitna stvar je činjenica da se spomenuti akti najvećim dijelom bave pravima. Već smo se uvjerili da Crkva i apologeti imaju problema s razlikovanjem prava i obaveza.
Da bi se pravo konzumiralo potrebno je zadovoljiti dva uvjeta: subjektivni – postojanje želje za ostvarivanjem prava i objektivni – postojanje objektivnih mogućnosti za konzumaciju prava.
Ustav jamči pravo na rad: da bi se to pravo konzumiralo treba prvo željeti raditi i trebaju postojati slobodna radna mjesta. Kada bi se pravo tretiralo kao obaveza, sada bi na Ustavnom sudu vjerojatno imali 350 000 ustavnih tužbi.
Dijete ima pravo znati tko mu je biološki otac, ali ako je on katolički svećenik koji želi prikriti tu činjenicu, dijete neće moći konzumirati to pravo.

U čemu je poanta? Kao i u slučaju zakona koji ženama daje pravo na abortus, i ovaj zakon će davati širok spektar prava, ali nikoga ni na što neće obvezivati. Nitko neće niti jednu članicu udruge “Hoću tatu” moći prisliti na medicinski potpomognutu oplodnju po Ostojićevim pravilima! Ako budu imale problema s plodnošću, imat će punu slobodu obratiti se Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu koje će im molitvom omogućiti majčinstvo. Ili Tomislavu Ivančiću koji će ih izliječiti hagioterapijom.

Već sam spomenuo kako prijedlog udruge ne korespondira s realnošću. Tome treba dodati i činjenicu kako se po starom dobrom kršćanskom običaju inzistira na formi (otac, majka, djeca), a zanemaruju se stvarni odnosi u obitelji te težnje i potrebe pojedinih članova. Prema kršćanskoj doktrini majka je diskriminirana i svedena na status “fertilnog kontingenta”, odgajateljice, sluškinje i seksualnog objekta – tako barem naučava Biblija. Utoliko je smješnije pozivanje ove udruge na ravnopravnost spolova i to na ovako budalast način:

Ruši se načelo ravnopravnosti spolova! Žene mogu same imati djecu, a muškarcima je isto “pravo” uskraćeno!

Zadovoljavanje forme na kojoj inzistiraju Crkva i apologeti ne jamči kvalitetu obiteljskih odnosa. Isto kao što se ne može tvrditi da će dijete koje odrasta samo s majkom ili nedajbože u lezbijskoj zajednici biti loše odgojeno ili nesretno.

Kako bi se uvjerili u ono prvo, dovoljno je uguglati npr. “otac silovao” (783 000 rezultata) ili “otac monstrum” (46 000 rezultata), “otac zlostavljao” 636 000 rezultata). Usput, prepoznajete li gospodina sa slike?

Ovo ne znači da sam protivnik “tradicionalne” obitelji, ne, naprotiv, odrastao sam i živim u takvoj. Njih je daleko najveći broj, bez obzira na religiju ili bilo kakvu ideologiju. Stoga su inicijative poput “Hoću tatu” objektivno nepotrebne – u populaciji je zanemarivo malo onih žena koje će konzumirati “sporna” prava. Problem se krije u činjenici što bi ozakonjenje za katolike nepoćudnih prava dodatno pokvarilo već narušenu sliku o katoličkoj Hrvatskoj. Naime, jamčeći ustavna i zakonska prava svako društvo ujedno šalje poruku kakvo je ili čemu teži. Davanje prava seksualnim i rodnim manjinama, zabrana njihove diskriminacije, pravo na abortus … sve to odskače od vizije konzervativne kršćanske države na kojoj inzistira Crkva.

A najkomičnije od svega je što su članovi udruge poput “Hoću tatu”
– obožavatelji žene koja je začela “neprirodno”;
– sljedbenici tipa koji nikada nije zasnovao obitelj (što je u ondašnjoj židovskoj zajednici bio razlog za ozbiljnu “sumnju”)
– poštovatelji zemaljskih predstavnika gore navedenih koji ne zasnivaju obitelji, a ako im se dogodilo, prikrivaju svoje očinstvo.
😉

Written by Ajgor

7. 5. 2012. at 8:15

(M)alograđanski (P)odobna (O)plodnja

6 komentara

Neki problemi mogu biti složeni pa se moraju rješavati na složen način. Neki problemi mogu biti jednostavni pa se jednostavno i rješavaju. Međutim, neki problemi mogu biti relativno jednostavni, ali postaju strahovito komplicirani kada se u priču upletu različiti svjetonazori i ideologije. Riječ je o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji koji za razliku od mnogih drugih zakona učas raspali strastvene rasprave.

Prema definiciji, neplodnost ili sterilitet je bolest koju karakterizira nemogućnost zanošenja nakon godine dana bez kontracepcije uz redovite spolne odnose. (“Vaše zdravlje”)

Ova bolest ponekad se može izliječiti samo postupkom koji se kolokvijalno naziva “umjetna oplodnja” i tu neplodnost prestaje biti medicinski i postaje ideološki problem!

Prema najnovijem prijedlogu kojom ministar Ostojić pokušava promijeniti katolički obojen Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, žene koje nemaju partnere neće se moći podvrći ovom postupku i upravo je ta odredba uzrokom najnovijih trzavica u vladajućoj koalciji, ali i među raznim zainteresiranim grupama građana.

Već poznati stav Crkve sažeto i jasno iznio je Ivan Miklenić:

Crkva se protivi svakoj umjetnoj oplodnji jer smatra da je dar života plod suradnje Boga – stvoritelja i ljudske ljubavi. Dakle, svaki pokušaj koji inovira suvremena znanost, dokle god čini na takav način da mora birati između oplođenih jajnih stanica, koja će se uništiti i koja će preživjeti, Crkva nikada neće to odobriti.

Raskorak između ovog beskompromisnog stava katoličke crkve i stvarnosti krije se u činjenici da oplodnja može ponekad biti izvršena u suradnji Boga i alkohola, Boga i nepažnje ili neznanja, a ponekad i u suradnji Boga i silovatelja u čemu nema baš ni malo uzvišene ljubavi.

A ovaj Miklenićev stav o onim vidovima neplodnosti za koje nije potrebna MPO prilično je dvojben sa stajališta zdravog razuma:

Ako je moguće izliječiti se – fala Bogu.

Znači, ako upalu slijepog crijeva možemo izliječiti antibioticima, onda je fala Bogu. Ali ako istu moramo operirati, e onda više nije. Naravno, slijepo crijevo Bogu nije od primarnog interesa pa tu nema problema.
Ali zato Bog ima stroge kriterije u određivanju prihvatljivosti metode za liječenje neplodnosti. Iz Miklenićeve izjave može se zaključiti kako se u mnogobrojnim uspješnim slučajevima MPO Bog nadureno okrenuo na drugu stranu i više nije fala Bogu.

S druge strane ideološke barikade nalaze se borci protiv diskriminacije:

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić napominje kako je ovdje riječ o diskriminaciji po tri osnove: temeljem obiteljskog statusa, temeljem spola (jer pretpostavlja tradicionalnu ulogu žene gdje se pretpostavlja da je za roditeljstvo poželjno i potrebno da dijete ima oba roditelja), temeljem spolne orijentacije jer će onemogućavati istospolnim partnericama da imaju dijete.

Zakonsko određivanje obiteljskog statusa kojim bi se stekli uvjeti za imanje djeteta zaista je diskriminacija. Naime, kada se radi o “prirodnom” načinu oplodnje, smije ga obaviti svatko, bez obzira na bračni ili radni status, dob, zdravstveno ili imovinsko stanje ili bilo koji drugi faktor koji bi u budućnosti mogao postati socijalni problem. Čak i kada se radi o parovima koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete o minimalnoj dobnoj granici, “rezultat” se ipak prihvaća jer se ne može napraviti “undo”.

Pronalaziti međutim diskriminaciju temeljem spolne orijentacije jer istospolne partnerice neće moći imati dijete izgleda mi besmisleno kao i Miklenićevi stavovi, osim ako u toj izjavi nije izostavljena pretpostavka neplodnosti obje partnerice (a to bi zaista bio veliki peh).

MPO je naime namijenjena neplodnim osobama. Ako je u istospolnoj ženskoj zajednici barem jedna plodna žena, hm, pa tko joj brani da zatrudni na staromodan način. Ima tu stanovitih prepreka koje mogu razumijeti kao i svatko tko bi morao izvršiti čin protivan njegovoj spolnoj orijentaciji, ali ni MPO nije odlazak na piknik.

Da pojasnim što mi je na umu: zašto bi zdrave osobe trebale imati pravo na nepotreban medicinski tretman pa čak i da je u pitanju onaj najjednostavniji postupak MPO (inseminacija)?! … koji nije besplatan.

Jasno da MPO nije medicinski zahvat poput drugih i ne može se tretirati kao popravak zuba. “Posljedica” uspješnog liječenja postat će osoba, jednog dana manje ili više uspješan član društva.

Kada je u pitanju “prirodan” način oplodnje, svaka žena ima ga pravo konzumirati. Ima ga pravo konzumirati neograničen broj puta čak i onda kada je očigledno da će roditelji biti nesposobni samostalno uzdržavati tu djecu pa će ona pasti na teret društva. O takvim slučajevima s divljenjem izvještavaju mediji, a političari u njima nalaze priliku za samopromociju.

Djetetu iz “prirodnog” čina oplodnje nitko pak ne može jamčiti da će sretno odrastati uz oba heteroseksualna roditelja. Na žalost, u mnogim slučajevima djeca koja su “ispravno” začeta odrastu s roditeljima nasilnicima ili samo s jednim roditeljem zbog razvoda ili smrti onoga drugoga ili ostanu siročad i završe u nekom domu …
Neka djeca imaju nesretno djetinjstvo u obitelji ili budu napuštena jer su plod neželjene trudnoće što kod MPO nikada nije slučaj. Ukratko, postoji toliko mnogo mogućnosti da od začeća do zrelosti nešto krene neplanirano i u velikom broju slučajeva status partnera postane sasvim drugačiji nego što je bio u trenutku začeća.

Nije li stoga suludo i malograđanski ženama koje imaju mogućnost začeti uz pomoć medicine uvjetovati da u trenutku začeća budu udane ili da imaju heteroseksualnu vezu? Što se time želi postići i što bi to trebalo jamčiti, osim privida tradicionalnog (katoličkog) morala?! Jesu li neplodne neudane žene ili žene bez partnera toliko drugačije da im se samo zbog načina na koji će doći do oplodnje uskraćuje mogućnost da svojevoljno budu samohrane majke kao što to može bilo koja plodna žena koja to poželi? I tko može tvrditi da se samohrana majka ne može predomisliti i jednoga se dana udati? I tko može tvrditi da će samohrana majka lošije odgojiti dijete nego da je u braku? A možda je najbitnije pitanje koliko bi uopće bilo takvih žena?

Ova namjera vlasti da MPO onemogući ženama bez partnera tumači se i kao ustupak Crkvi. Takvi ustupci su besmisleni jer je Crkva protiv svake MPO, a Miklenić kao službeno neslužbeni glas Kaptola ionako će koristiti svaku priliku da u Glasu koncila temeljito “opere” vladajuće. Stoga bi im bilo pametnije da se prestanu “igrati boga” uvjetujući koja žena smije postati sretna majka i razmisle kako bi se neki iznos … šta ja znam … evo lupit ću neki broj 😉 … npr. 245 milijuna kuna godišnje mogao pametno investirati u zdravstvo.

Written by Ajgor

28. 3. 2012. at 8:31

Uprisutnjenje sudačkog elementa u duhovnoj obnovi

6 komentara

Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa, staro je novinarsko pravilo. U tom smislu mogli bismo reći kako u Hrvatskoj više nije vijest kada se Crkva upliće u državne poslove već kada bi država na to reagirala sukladno Ustavu.

Stoga se članak poput onog da je karlovački gradonačelnik opet vodio djelatnike gradske uprave i ravnatelje karlovačkih škola na “duhovnu obnovu” više i ne čita kao vijest već kao informacija o nastavku tradicije. S obzirom da je to treća duhovna obnova, Karlovčani su već zacijelo osjetili rezultate obnove u povećanju učinkovitosti gradske uprave i poboljšanju kvalitete obrazovanja. 😉

Nije ništa neobično niti kada Ljilja Vokić (bivša ministrica prosvjete i sadašnja ravnateljica VII zagrebačke gimnazije) najavi predavanje na temu „Odgoj naše djece-roditelji, škola, crkva” Da bi farsa bila potpunija, tribinu organiziraju Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika i Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Ovo potonje društvo u posljednje je vrijeme poznato po tome što će se moliti za supružnike kojima Bog nije podario radost roditeljstva.

Stoga je i sasvim “normalna” vijest poput ove:

Suci i odvjetnici navalili na duhovne vježbe: U postupcima ne vidimo čovjeka, nego spis. Zato idemo na vjerski seminar

Radi se o “duhovnim vježbama” namijenjenim pravnicima i sucima, a teme o kojima će se “duhovno obnavljati” su:

„TKO SAM, ODAKLE SAM I KAMO IDEM?“
„PRENATALNA EUTANAZIJA“
„PRAVO I PRAVEDNOST U BIBILIJI“
„SAVJEST – GLAS BOŽJI U ČOVJEKU. TEMELJI HAGIOTERAPIJE“
“SOCIJALNI KRIŽNI PUT”
„KRŠĆANIN – LAIK U POLITICI“
“RELIGIOZNO ISKUSTVO I SPOZNAJA TEMELJNIH VREDNOTA“
„STRES, KRIZA, PSIHOTRAUMA – DIJAGNOZA I TERAPIJA“
„NEPOVREDIVOST LJUDSKOG ŽIVOTA – PROBLEMATIKA UMJETNE OPLODNJE“
„IZAZOV SVJETONAZORA: NEW AGE I KRŠĆANSTVO”

Dvije teme osobito su zanimljive: “Prenatalna eutanazija” i “Nepovredivost ljudskog života – problematika umjetne oplodnje” i treba ih gledati u kontekstu nedavnih napada na ministra Ostojića koji je najavio promjene zakona o MPO. Crkva ima pravo zastupati svoje stavove, međutim čini mi se da je u ovom slučaju napravila iskorak u pokušaj nedopuštenog utjecanja na pravosudne djelatnike. Suci, naime, moraju suditi sukladno zakonima i Ustavu (čl. 2 Kodeksa sudačke eitke) i postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa. Nikakvi osobni svjetonazori ne smiju utjecati na donošenje odluka, nikakvo “Pravo i pravednost u Bibliji” ne smiju utjecati na njihove odluke i nikakva “Religiozna iskustva i spoznaje temeljnih vrednota” ne smiju ući u sudnicu.

Svaku put kada se političari ili novinari drznu komentirati sudačke postupke ili odluke, promptno se oglašava predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i osuđuje vršenje pritiska na pravosuđe. Hoće li u ovom slučaju UHS prepoznati perfidan pokušaj nametanja svjetonazora koji je suprotan vrijedećim zakonima Republike Hrvatske i utjecanja na suce?!

Već spomenuti Kodeks sudačke etike u čl. 5 kaže

Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

Ne želim osporavati ničije pravo na religioznost, pa tako niti sucima, međutim, nije li sudjelovanje na javnom skupu s ovako tendencioznim temama stvaranje dojma pristranosti?
Koliko mi je poznato, suci izbjegavaju nazočnost na političkim skupovima i aktivno članstvo u političkim strankama upravo zato da ne stvaraju dojam pristranosti.

Prema čl. 14

Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama ovog Kodeksa

pa sam si i ja kao sitnozuban vulgaris eto dopustio slobodu postaviti pitanje hoće li se nazočnost sudaca na ovakvoj duhovnoj obnovi smatrati kršenjem Kodeksa?

Written by Ajgor

29. 2. 2012. at 11:54

Glas naroda (5): Nadnica za laprdanje: 250.000 kn

6 komentara

Čitatelj Ajgor posjećuje pomalo čudne siteove, pa nas je tako obavijestio o planu demografske obnove iz pera legendarnog don Ante Bakovića. Cijeli plan možete pročitati na blogu drugog poznatog katoličkog redikula, don Kaćunka; navodno postoji i na stranicama Bakovićevog Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, no ja to nisam uspio naći na tom Flash-only siteu. 😳

Plan je definitivno štivo za preporuku svima koji vole apsurdne tekstove, a Ajgorovu analizu možete pročitati u nastavku.

Otac na poslu, majka u kući!

Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralove rubrike “Greatist Shits”, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković.

Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/1626168615/godine-demografskog-preporoda-hrvata.html i na http://www.jednodijetevise.com/ s nešto opširnijim uvodnim slovom.

Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke “vrijednosti” koje danas njeguje Katolička crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive.

(Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom “na prvu”)

1. Totalitarna svijest

(Wikipedia: “Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.”)

Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. “Zwei Kinder System”.

Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.

Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.

Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.

Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje.

Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je u studenom 2008. izjavio uzoriti kardinal Bozanić:

Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.

2. Nerazumijevanje demokracije

Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).

Možda je najkomičniji, a zasigurno i dovoljan za pojašjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije, ovaj Bakovićev prijedlog:

Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.

3. Nacionalizam i ksenofobija

Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.

U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije, npr.

Njima (arhitektima i investitorima koji zbog profita grade manje stanove, op.a) je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.

No, ima i vrlo otvorenih stavova:

Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama — a na štetu nacionalne većine — treba ukinuti.

Zanimljivo je podsjetiti kako “katolička” znači “univerzalna”. (Ali, poznato je i to da naš isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da “crno” zapravo znači “bijelo”).

4. Diskriminacija žena

Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana — žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.

Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.

Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće — treba joj osigurati i tu mogućnost.

Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja… za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena “Pater familias — glava obitelji”:

Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.

Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.

Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!

U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu.

5. Nerazumijevanje stvarnosti

U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti.

Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.

Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti; pitanje je samo može li se i od kuda dobiti.

Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!

Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva… iako, kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat.

Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!

Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.

Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo tek Bakovićeva idejna rješenja; još “samo” treba riješiti tehničke pojedinosti.

6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja — nekako su Crkvi najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode.

Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Još malo

Na kraju, jedna zanimljivost:

U vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest. Tako je Glas Koncila vrlo kršćanski ismijao  neplodnost (uz doda tak homoseksualnosti, te omiljene teme muškaraca u haljinama), što je na svom blogu prenio i već spomenuti don Kaćunko. Istovremeno, don Baković predlaže ovo:

23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI

U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!

Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!

Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina… ali kome vjerovati?!

Na stranici Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više” najavljeno je da se 23. svibnja ove godine trebalo održati savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave.

A bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu…

Opaske by Charon

Svakako je bilo zanimljivo, mada ne i naročito iznenađujuće, saznati tko financira rečenu udrugu: Proračun Republike Hrvatske. Npr. u Izvješću o korištenju sredstava proračunske zalihe državnog proračuna za siječanj-prosinac 2006. godine (PDF), na stranici 297 (dvanaesta od petnaest stranica samog dokumenta) nalazi se podatak o isplati 250.000 kn proračunskih sredstava Bakovićevoj udruzi “za podmirenje dugova i financijsku pomoć izdavanja lista “Narod” u 2007. godini”. Postignuta svota je time fascinantnija ako se zna da je ta udruga, prema podacima Baze udruga Republike Hrvatske i podacima stranice Donacije Info, osnovana 10.7.2006. godine! Dakle, tek u drugoj polovici iste godine u kojoj su iz Proračuna RH dobili četvrtinu milijuna kuna! Koliko se mladih obitelji moglo pomoći tim novcem u visini 50ak tadašnjih prosječnih plaća?

Inače, na stranicama Donacije Info ima i simpatičan opis djelatnosti rečene udruge, odakle ćemo izdvojiti sljedeći paragraf:

U svojoj djelatnosti, se ne služi nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja već se isključivo u duhu Zakona o udrugama kao i svojeg Statuta poštuje svačija sloboda odlučivanja o broju djece, ali svojim radom motivira, animira i oduševljava zdrave obitelji da se odluče na treće i četvrto dijete.

Osim toga, radimo na povezivanju sa sličnim međunarodnim udrugama i ako u Europi i svijetu nema ovakve identične udruge. Stoga ova naša Udruga svojim će sadržajem obogatiti Hrvatsku, Europu i svijet, te će biti na čast i ugled Hrvatskoj.

Povežite napisano s Ajgorovom analizom, tj. sa ksenofobijom (valjda taj dio ide “na čast i ugled Hrvatskoj”, kao i pojedini školski udžbenici) i protuustavnim pozivima na diskriminaciju (to valjda ide u “ne služenje nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja”).

No, kad jednom i pregrmimo mržnu prema različitosti (prikrivanu u ljubav prema svojemu), ostaje gola činjenica ovog i sličnih pamfleta: treba rađati, bez ikakvog plana i brige kakav će život ta rođena djeca imati!

I, naravno, žene su samo živi inkubatori…

Hvala, Ajgore, na ovom vrijednom doprinosu.

Pregledavajući arhivu objavljenih tekstova na vašoj stranici, nisam
pronašao komentar na jedan vrlo, vrlo zanimljiv tekst iz travnja ove godine – radi se o
Bakovićevom programu demografske obnove. Malo je out of date, ali kako se radi o tekstu koji
svjedoči o bezvremenim dometima klerikalnog uma, dopustio sam si malo ga komentirati te podastrijeti
javnosti ako to zadovoljava vaše kriterije za objavu.
 Pozdrav,
 Ajgor
 PS: Nisam mogao smisliti dobar naslov pa sam se poslužio citatom iz Bakovićevog programa. Ako
smislite nešto bolje, slobodno promijenite.
«Otac na poslu, majka u kući!»
 Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg
standardnog prvotimca Feralovog Greatist Shits natjecanja, don Ante Bakovića. 

 U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove
čiji je autor gore navedeni don Baković.
 Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/index.html (objavljeno 26.4.2009.) i na
http://www.jednodijetevise.com  s nešto opširnijim uvodnim slovom.

 Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke
«vrijednosti» koje danas njeguje katolička Crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i
priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli
vodilje su prepoznatljive.

 (Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom «na prvu» …)

 1. Totalitarna svijest

 (Wikipedia: «Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava
gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.»)
«Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje
prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System".»
«Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.»
«Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj
novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.»
«Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se
brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.»

 Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih
rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje. 

 Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je izjavio
uzoriti kardinal Bozanić u studenom 2008:
“Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno
oblikovati.”  

 2. Nerazumijevanje demokracije

 Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje
demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).
 Možda najkomičniji i samim time i dovoljan za pojašnjenje teze o nerazumijevanju osnova
demokracije je ovaj Bakovićev prijedlog:
«Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih
roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.»

 3. Nacionalizam i ksenofobija

 Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet
i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.
 U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije …
«…Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.»
… ali ima i vrlo otvorenih stavova:
«Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi
zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu
nacionalne većine – treba ukinuti.»

 Zanimljivo je podsjetiti kako «katolička» znači «univerzalna». (Ali,
poznato je i to da naši isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati
i zaključiti da «crno» zapravo znači «bijelo»).

 4. Diskriminacija žena

 Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana – žena prvenstveno služi za
rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.
«Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa
četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini
svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.
Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati
kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.»

 Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja … za čime čezne svaka ona
koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena
«Pater familias – glava obitelji»:
«Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.
Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se
majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla
pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate
također može spasiti od izumiranja.»
«Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na
izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti
ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti
izvan snage!»

 U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o
svome tijelu. 

 5. Nerazumijevanje stvarnosti

 U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i
nerazumijevanje realnosti.
«Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga
projekta …»

 Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti, pitanje je samo može li se i od kuda
dobiti.
«Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom
djecom u svemu imaju povlastice!»

 Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva … iako kad bolje
razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je
poznat.
«Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat,
onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!»
«Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih
stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske
kuće.»

 Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo Bakovićeva idejna rješenja, još samo
treba riješiti tehničke pojedinosti. 

 6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

 Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je
kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja – nekako su joj
najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do
zgode.
 Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,
socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode
i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše
su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.»
“Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može
oduzeti državljanstvo…”
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
 Svi su pred zakonom jednaki.“
„U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.”
„Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog
života, dostojanstva, ugleda i časti.“
„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

 Na kraju, jedna zanimljivost:
 u vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest
– već spomenuti don Kaćunko je neplodnost vrlo kršćanski ismijao
(http://angelo1.blog.hr/2009/07/index.html, objavljeno 19.07.2009.), a don Baković predlaže ovo:
«23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
 U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje.
Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu
kliniku za liječenje neplodnosti?!
 Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila
velik dobitak za demografski preporod Hrvata!»

 Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina … ali kome vjerovati?!

 Kako je bilo najavljeno na stranici http://www.jednodijetevise.com/, 23. svibnja ove godine trebalo
je biti održano savjetovanje o predloženom programu.
 Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su
bili sudionici i kakve su bile rasprave.
 Bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu
%d bloggers like this: