Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘MZOŠ

Dobra i loša vijest

7 komentara

Može li prvo loša?

Vlada je definitivno odustala od pregovaranja o reviziji Ugovora. Kada je glasnogovornica vlade svojevremeno objasnila kako se takvi pregovori moraju prvo zaopčeti diplomatskim kanalima, daleko od očiju javnosti, tada je još i postojao tračak nade da će se nešto pozitivno ipak dogoditi. Međutim, nakon vrlo jasne izjave kako vlada za sada nema namjeru pokrenuti pitanje revizije, i to se očekivanje rasplinulo.

Ostala je još mogućnost da Crkva pokrene pregovore ali to je tema za raspravu među najokorjelijim optimistima u mlađoj vrtićkoj grupi. 🙂

U javnosti se prilično “zatalasalo” oko revizije, a kao i u prethodnim slučajevima, od zagovornika proračunskog financiranja Crkve mogli su se čuti svakakvi kvaziargumenti.

Najdrskije ruganje pravnoj državi došlo je na tu temu od biskupa Bogovića:

Crkva nije od ovoga svijeta niti kada treba pravdati kako se troši novac poreznih obveznika.

Hrvatska se pak televizija pobrinula da u najboljoj Hlo-tradiciji organizira demokratsko sučeljavanje u emisiji “Otvoreno”. Zagovornici revizije Ugovora bili su:

– jedan umirovljeni splitski svećenik
– don Ivan
– don Grubišić
– saborski zastupnik Ivan Grubišić

Ovoj četvorici bila su ravnopravno suprotstavljena četiri zastupnika suprotne teze:

– Antun Šuljić
– Krešimir Miletić
– Darko Pavičić
– Ivica Šola.

Sve u svemu, emisija se mogla zvati i “Prisavski masakr notornim stilom”.

Potezani su, između ostalog, ovi “argumenti”:
U hrvatskoj postoji 44 000 udruga koje troše daleko više proračunskog novca i to financiranje također nije transparentno.
Broj od 44 000 zvuči impozantno, međutim nisu sve udruge korisnice državnog proračuna. I među onima koje su korisnice proračunskih sredstava ima onih koje neuredno vode financije, međutim sve one podliježu mogućnosti nadzora i revizije i ne može ih spasiti nikakva izjava tipa “vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo po zakonu voditi financije, ali za sada to ne radimo” kao što je svojevremeno nešto slično izjavio varaždinski biskup Mrzljak.

Druga, možda još bitnija stvar je činjenica što se RKC ne može uspoređivati s udrugama iz jednostavnog razloga što ona nije niti građanska udruga, niti nevladina organizacija, niti neprofitna udruga … ona ima jedinstven status u Hrvatskoj.
Ako ćemo već uspoređivati kruške s jabukama, onda jednako (bez)vrijedan argument može biti i usporedba izdataka za RKC s troškovima bilo kojeg ministarstva.

Najsličnije su Katoličkoj crkvi, barem po drugoj temeljnoj djelatnosti, vjerske zajednice (iako RKC nije ni u registru vjerskih zajednica). Mogao se tako čuti i argument kako nitko ne spominje proračunsko financiranje drugih vjerskih zajednica. Ovdje su zamijenjeni uzrok i posljedica. Treba se naime prisjetiti kako je uopće došlo do proračunskog financiranja drugih vjerskih zajednica. Tek nakon potpisivanja Ugovora sa Svetom Stolicom i druge su vjerske zajednice pozivajući se na njih počele tražiti svoj dio kolača! I dobile su ga!

I druga jako bitna stvar: niti jedan ugovor s drugim vjerskim zajednicama nema snagu međunarodnog ugovora i može se bez problema razvrgnuti. Međutim, takvo ponašanje bilo bi nedemokratsko i diskriminirajuće i vlada je jednostavno i u ovome slučaju talac Ugovora sa Svetom Stolicom – dok se oni ne revidiraju, ne mogu se revidirati niti drugi.

No, da skratim – s obzirom da se vlada izjasnila kako za sada neće pregovarati o reviziji ugovora, to znači da će Crkva dobiti svoj dio našeg kolača i u 2013. godini, a vjerojatno i u 2014! Naime, troškovi će krajem 2012. biti uvršeni u državni proračun za 2013. godinu, a ako pregovori i počnu 2013, teško je očekivati da će biti brzo završeni pa će vjerojatno upasti i u proračun za 2014. godinu.

A sad dobra vijest!

Riječ je o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Poznata je da su ministarstvu prosvjete u vrijeme mandata HDZ-a bila ponuđena dva programa: jedan konzervativan, dogmatski i neznanstven kojeg je ponudila udruga Grozd i drugi liberalan i zasnovan na znanstvenim činjenicama koji je ponudio Forum za slobodu odgoja.

Niti jedan HDZ-ov ministar, uključujući i dr. Primorca – briljantnog znanstvenika i medicinara – nije se usudio odlučiti koji program treba uvesti. Nisu se usudili zamjeriti proklamiranoj katoličkoj većini, ali valjda je i u ministru Primorcu postojalo toliko intelektualnog poštenja da se nije usudio u jedan školski predmet zasnovan na znanosti uvesti srednjovjekovne dogme.

Vrući krumpir došao je sada u ruke ministra prosvjete Jovanovića, a kako čovjek vjerojatno nije vičan pripremi krumpir salata, vrlo je jasno odgovorio na prijedlog Grozda da se uvedu dva zdravstvena odgoja:

Ja nemam pojma o čemu oni govore. Kad je riječ o školi oni mogu imati savjetodavnu ulogu, no konačna odluka bit će donesena na temelju znanosti i struke. Nemamo dvije matematike pa nećemo imati ni dva zdravstvena odgoja.

Točka oko koje ima najviše razilaženja između Grozdovog i znanstvenog pristupa zdravstvenom odgoju je spolni odgoj.

Grozd naime iznošenje znanstveno utemeljenih činjenica o seksu kao što su npr. da kondom učinkovito štiti od infekcije, a kontracepcija od neželjene trudnoće, tumači kao poziv na promiskuitet i razvrat. Međutim, ako netko tako misli i u pomoć za samosavladavanje i odgovorno ponašanje mora prizivati prijetnju vječnog ognja, onda je problem u njemu, a ne u činjenicama!

Oglasi

Tko koga diskriminira?

4 komentara

diskiriminacija = postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju prava građanina, grupa ili naroda [rasna diskriminacija; nacionalna diskriminacija; vjerska diskriminacija]; obespravljivanje

Osim progonstva u nekim dijelovima svijeta svjedoci smo i u našoj sredini sve većeg širenja diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja što se očituje prema pripadnicima kršćanske vjere i prema zastupnicima katoličkih stavova u našoj javnosti.

(Kardinal Bozanić, Novi list, 25.07.2010.)

Ova kardinalova izjava dvostruko je smiješna: prvo, ne mogu istovremeno biti točne tvrdnje da katolici predstavljaju većinu od oko 90% i da su diskriminirani; i drugo, svatko se gotovo svakodnevno može uvjeriti kako Crkva ima povlašten status u društvu.

Najnoviji primjer iz popisa stanovništva puno jasnije govori o tome u kojem smjeru zapravo ide diskriminacija – prikladan komentar možete vidjeti ovdje. 🙂

Ali evo jedan bolji, možemo reći školski primjer diskriminacije – školski u dvostrukom smislu – jer je tipičan, ogledni primjer i zato jer se odvija u školi.

O čemu se radi?

Prije nekoliko mjeseci u osnovnim i srednjim školama održan je ekološki kviz i to na školskoj i županijskoj razini. Hvale vrijedno – poticati učenike na odgovoran odnos prema okolišu. Ali … da, obično se pojavi i nekakav «ali» …
Natjecanje se sastoji se od sljedećih tematskih područja:

· Priroda
· Biologija
· Kemija
· Geografija
· Vjeronauk

Da, dobro ste vidjeli – VJERONAUK!

Kakve veze ima vjeronauk s prirodnim znanostima … osim što postoji svojevrsna … khm … zanimljiva povijest odnosa Crkve i znanosti … ne znam …
A ne mogu se sjetiti niti nekog biblijskog teksta koji bi imao izravne veze s ekologijom, osim možda onoga kada Mojsije zagađuje Nil pretvarajući ga u krv?!

Evo kako su maštovita i nadasve “ekološka” bila pitanja iz vjeronauka (6. razred):

Kako je Isus pokazivao brigu za bolesne i odbačene?
Nabrojite barem 5 marijanskih svetišta u Hrvatskoj i BiH!
Koji su još nazivi za oholost?
Uz kojih se 5 biblijskih likova spominju i faraoni?

Intelektualni vlasnik ovog projekta je Udruga Lijepa naša, ali organizatori natjecanja osim nje su i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Agencija za odgoj i obrazovanje!

(Udruga Lijepa naša njeguje inače bliske odnose s katoličkom crkvom što i sami ističu: “Valja ovome pribrojiti dobru suradnju s nekoliko srodnih udruga i što je naročito važno dobru suradnju s katoličkom crkvom.)

A gdje je tu diskriminacija?
Kada kritičari vjeronauka tvrde da mu nije mjesto u javnim školama, njegovi zagovornici odmah izvlače argument kako je vjeronauk izborni predmet! Upravo je u tome «kvaka»!
Natjecanje se organizira u javnim školama i otvoreno je za sve učenike, ali u nepovoljan položaj su stavljeni oni koji ne pohađaju vjeronauk iz bilo kojeg razloga (jer su ateisti ili su nekršćanski vjernici).
(To mu dođe kao da organizirate natjecanje iz zemljopisa, a svako peto pitanje postavite na španjolskom jeziku koji se uči kao izborni predmet.)

A cijela ova priča odvija se uz patronat Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Zanimljivo je primijetiti kako niti nitko od nastavnika nije uočio da se ovdje radi o vjerskoj diskriminacijii … ili se možda ne bi šteli mešat da se kome ne zamjere?

Jasno je kako postoji vrlo čvrsta sprega s politikom bez koje Crkva ne bi mogla imati privilegiran status u društvu, a on se proteže od ovako perfidne penetracije u školski sustav pa do uplitanja u zakonodavnu vlast. Ključ rješenja problema je u rukama političara. Akcija koju su povodom popisa stanovništva pokrenuli aktivni ateisti hvale je vrijedna i predstavlja važan korak za pokretanje javne rasprave i mijenjanje društvene klime iz čega će možda i političari jednog dana izvući nekakvo naravoučenije.

Written by Ajgor

6. 4. 2011. at 10:34

Kako se susreću godišnja porezna prijava i povratak Filipa Latinovicza

with one comment

Paar i Pavuna ponovo su u akciji. Povod za pisanje ovog teksta je jedna od tema okruglog stola koji će se zbiti na najavljenom Festivalu znanosti – «Kako se susreću vjera i znanost».

S obzirom na ono što su do sada zastupali Paar i Pavuna malo ću prejudicirati, tj. pretpostaviti kako će ovaj okrugli stol biti još jedna u nizu PR aktivnosti u korist katoličke crkve. Ako se ipak na tom okruglom stolu pojave i predstavnici drugih konfesija pa možda i Milan Polić, u tom ću se slučaju javno ispričati organizatorima te gospodi Paaru i Pavuni.

Kakav je moj stav o tome kako se susreću znanost i vjera jasno je iz naslova – kao knjigovodstvo i književnost.

Malo opširnije o odnosu znanosti i vjere piše na svome blogu Dario Hrupec – «knjigoljubac, skeptik i fizičar»:

«Nepremostiva razlika znanosti i vjere (u religioznom smislu) počinje od samih temelja. Vjernik najprije odabere što će vjerovati (ili mu vjerovanje nametne društvo), a onda se eventualno trudi dokazati da je upravo to u što vjeruje – istina. NIKAD ne dovodi u sumnju svoje vjerovanje. Znanstvenik najprije odabire hipotezu koju će testirati. Ako se pokazala ispravnom onda privremeno vjeruje u nju, dok se ne pokaže suprotno. UVIJEK dovodi u sumnju svoje vjerovanje.

Kad izgradite dva složena sustava na ovako dijametralno suprotnim temeljima onda je suludo očekivati da će se oni susresti (pod tim se vjerojatno misli: divno slagati i nadopunjavati). Moja je teza, dakle, da se vjera i znanost apsolutno isključuju, a ne savršeno nadopunjuju.»

Slažem se sa svime osim s posljednjom tvrdnjom, tj. da se vjera i znanost apsolutno isključuju. Moje je mišljenje da vjera i znanost nisu ni u kakvom odnosu – niti se nadopunjuju niti se isključuju. Može se govoriti samo o odnosu znanstvenika prema vjeri/religiji ili odnosu Crkve prema znanosti.

Pretpostavljam da će dr. Paar progovoriti i o Galileu i našoj mladeži objasniti kako se nije radilo o sukobu vjere i znanosti već o unutarvjerskom sukobu.
Pri tome se «zaboravlja» istaknuti da je bez obzira na narav sukoba bila riječ o kazni zbog «verbalnog delikta». Bi li se dr. Paar usudio doći među političke zatvorenike koji su odrobijali radi verbalnog delikta i objasniti im kako su si zapravo sami krivi jer su se upustili u «unutarvjerski» (unutarpolitički) sukob?
(Kada treba “tući mrtvog konja” Crkva se rado sjeti verbalnog delikta iz doba “komunizma” …)

Kad već vučem paralele sa socijalističkim režimom (a to nije besmisleno – totalitarizmi imaju jako puno zajedničkoga s religijom, razlike su samo u konkurentskim božanstvima i viziji i lokaciji raja i pakla), prisjećam se kako su se vodeći političari SSSR-a trudili uvjeriti svijet kako je socijalistička znanost bolja od kapitalističke. Radi se o istoj vrsti besmislice kao što je i povezivanje vjere/religije i znanosti.
Nema socijalističke i kapitalističke znanosti, a njezin uspjeh ovisi o materijalnim uvjetima i temeljima (tu prvenstveno mislim na sustav obrazovanja) na kojima djeluje.

A naše resorno ministarstvo koje se kiti parolom o «društvu znanja» stvara jako klimave temelje za razvoj znanosti, pored ostalog zahvaljujući i nepoštenom eksploatiranju imena uglednih znanstvenika u službi vjerske indoktrinacije.
Šuti dakako i HAZU, ali nedavni događaji vrlo jasno govore da ovoj instituciji više priliči epitet doma za stare i nemoćne nego centra intelektualne izvrsnosti i pokretača društvenog razvitka.

Dejan Vinković, jedan od žešćih Paarovih oponenata (ali ne u pitanjima vjere već znanstvene istine) opisao je na primjeru bioenergatora Atlanta u Šenkovcu kako ministarstvo znanosti blagonaklono gleda na uvođenje pseudoznanosti u škole.

Vinković je i sam bio aktivno uključen u ovaj cijeli slučaj:

Očitovanje završavam izjavom:
„Uzevši u obzir da se radi o slučaju korištenja pseudoznanstvenih “uređaja” u obrazovnoj ustanovi, moram naglasiti da postoji negativan utjecaj na obrazovni proces. Pseudoznanost je izuzetno opasna upravo u domeni ljudskog zdravlja, te je izuzetno važno da sustav obrazovanja ne samo upozori djecu na opasnosti pseudoznanosti, nego ih nauči kako je prepoznati i tako se preventivno zaštiti od prijevara.“
Nakon što se u sve uplela i Baptistička crkva svjom očitovanjem o Atlantama, pridodao sam i izjavu kako „ne postoji “dobra” i “loša” pseudoznanost, niti postoji “duhovno prihvatljiva” i “duhovno neprihvatljiva” pseudoznanost! Moj stav o štetnosti pseudoznanosti po obrazovni proces vrijedi za sve oblike pseudoznanosti, bez obzira po kojoj osnovi ono dolazi, uključujući i vjersku osnovu.“

Očito takvo mišljenje MZOŠ nije sposoban iznjedriti, nego su zadovoljni time što je prosvjetni inspektor napisao kako je škola zakonski napravila nabavku …

U svemu tome MZOŠ ne vidi kršenja Zakona o odgoju i obrazovanju, nego traži od županije da provjeri je li ugradnja biogeneratora namjenska!

Koliko je takav “nalaz” MZOŠ-a apsurdan Vinković pojašnjava citirajući u daljnjem tekstu zakonske odredbe.

Ravnateljica škole branila je svoj postupak između ostalog i ovako,

„Vaša pak teza o potrebi uklanjanja bioenergatora iz škole, jer da ono što nije znanstveno dokazano nema što raditi u školama, podsjetila me na nedavni jednako tako neutemeljeni zahtjev predsjednika Mesića da se uklone križevi iz javnih ustanova. Usput nije znanstveno dokazano niti postojanje Boga, pa se vjerovanje u Boga ne smatra štetnim za zdravlje ljudi.“

a Vinković zaključuje:

I možda upravo u tom prebacivanju loptice na teren religijske nastave u školama i korištenj vjerskih simbola u državnim institucijama leži odgovor zašto odgovornima pogled skrene u stranu na ova grozna zbivanja u školi. Jer, zamislite li presedana da MZOŠ smjeni ravnateljicu zato što ona vjeruje u nekakve pseudoznanosti! Pa gdje je onda kraj? Tko je slijedeći? Hoće li ih netko onda prozivati jer nisu reagirali kad je ravnateljica Vokić pozvala kardinala Bozanića da djeci priča o njihovom zdravlju iz perspektive vjere, a ne službene medicine? A što će se onda desiti i s politikom MZOŠ-a da po pitanju zdrastvenog odgoja dopušta pseudoznanstvena uplitanja vjerskih zajednica?

I zašto se vlast i Kaptol tako vole? Zato što vlast misli da će izgubiti glasače ako se na bilo koji način suprotstavi Crkvi.
U stvarnosti za takve strahove nema temelja jer i ankete i stvarnost pokazuju kako smo ipak više licemjerna nego zatucana nacija.
A ako ne vjeruju meni, to im je nedavno rekao i Zlatko Sudac.

Written by Ajgor

20. 3. 2010. at 13:09

%d bloggers like this: