Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘novac

Mrvice

5 komentara

Nakon što je ušla u sustav školstva, zdravstva, zakonodavstva, trgovanja nekretninama i građevine, napokon Crkva ulazi i u mnogo zanimljiviji sustav – sustav PDVa.

Izgleda da će sa novom godinom (od 1. siječnja 2011.) Crkva plaćati porez na iznajmljivanje prostora, prodaju svijeća i suvenira, te da će za tu vrstu trgovine izdavati i račune.

Kao neprofitna organizacija ( 😆 ) Crkva i dalje neće plaćati PDV za mise, krštenja i slične obrede, no barem postoje naznake da bi njihova trgovina vjerskim igračkama mogla donijeti koju kunu u proračun (kojeg vrlo rado koriste bez da sudjeluju u njegovom punjenju). Naravno, njihove nekretnine i donacije se i dalje ne diraju (zar nije fantastično da se PDV plaća za svaku humanitarnu akciju, a Crkva za novac od donacija ne plaća ni kune?). Najveći dio kolača i dalje ostaje netaknut. I neoporeziv.

Biskupi navodno na ulazak u sustav PDVa gledaju blagonaklono. No, valja napomenuti da ulazak u sustav PDVa znači i porezni nadzor te prekid plaćanja u gotovini.

To Crkvu sigurno ne brine jer zarada od prodaje svijeća sigurno nije najdeblja stavka njihovog proračuna 😉

IZVOR: net.hr

Written by isisrosenkreuz

23. 8. 2010. at 7:35

Blajburška molitva za European Bank

with one comment

Nabasao sam na simpatičan tekst o trenutnom stanju post-Jugoslavenskib država u (po meni) jako kvalitetnim Novosstima. Iako tekst nije striktno vezan uz religiju i religijske organizacije, proziva ih kao jednu od tri pojave ujedinjene u slabljenju i osiromašivanju običnih ljudi, a s konačnim ciljem lakše (ili čak u potpunosti neometane) manipulacije. U konačnici, gledanje religijskih organizacija bez prizme ostatka naše stvarnosti ionako nema previše smisla, pa mi se navedena analiza utoliko više čini prikladna za ovaj blog.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Blajburška molitva za European Bank

Što je zajedničko trima događajima koji su se odvili prošloga tjedna: skupu na Bleiburgu, zagrebačkom sastanku Evropske banke za obnovu i razvoj i katoličkim misama, koje se redovno održavaju? Zajedničko im je da su to događaji u organizaciji privatno-(nad)državnih partnerstava, gdje “kozmopolitske” organizacije, poput banaka, crkvi i udruga za promicanje povijesnog revizionizma i rasizma, ponekad potpomognute i našim novcem iz proračuna, ponekad i same “donatori“ našem posustalom društvu, svestrano raspravljaju i kroje našu sudbinu. Ekonomsku, moralnu i metafizičku. Da, i uvijek uz prisustvo vladajućih. Koje još zovemo i političkom strankom, iako se oni višedecenijski deklariraju kao etnički klub. Na Bleiburgu je bio i govorio saborski zastupnik HDZ-a Ivan Jarnjak, na bankarskom skupu HDZ-ov ministar financija i potpredsjednik Vlade Ivan Šuker, a na misi je bila premijerka, članica HDZ-a, Jadranka Kosor. Ovu zadnju vijest nismo provjerili, no ako je prošli tjedan propustila odlazak u crkvu, neka nas javno demantira.

No, nije okolnost što se HDZ-ovci pojavljuju u različito bitnim ulogama na ova tri mjesta, jedino što označava rečene skupove. Jer, njih nešto i razlikuje. Razlikuju ih ideologije u ime kojih nastupaju. Nazovimo, u light verziji, ideologiju blajburškog skupa nacionalističkom, katoličke crkve klerikalnom, a skup evropskih bankara neoliberalnim. Naravno, hard verzija govorila bi o tri kandidata za neku od varijanti danas vladajućeg post-fašizma. Jer, sve tri ideologije – katolicizam, nacionalizam i neoliberalizam – zasnovane su na nekom od oblika isključivanja. Sve tri nas uvjeravaju da nekoj skupini ljudi ne možemo pripisati ljudskost. U katolicizmu su to žene, istospolno usmjereni, pripadnici drugih vjera, prije svega islama. U nacionalista su to svi koji dolaze s istoka i juga, iz Azije i Afrike, Romi, te naravno svi nehrvatski post-Jugoslaveni (zato se na “hrvatskom” Bleiburgu ne spominju npr. “srpske” žrtve).

U neoliberala “neljudi” su beskućnici, siromašni, nezaposleni, svi koji preživljavaju od socijalne pomoći. Sve su te skupine ljudi, kojih je svakim danom sve više, stranci u “nacionalnom tijelu”, koje je zato sve manje i sve “ugroženije”. Prošla su ona sjajna vremena kada su problem bili samo Srbi. Sada se granica između nas i njih zaoštrava, a broj izroda sa hrvatskim državljanstvom raste. Nije slučajna, na globalnoj ravni, veza između kapitalističke neoliberalne i naoko pred-kapitalističke, konzervativno-katoličke i ekstremno-desne, rasističke ideologije. Na prvi pogled neoliberalnost zagovara punu slobodu izbora, izbor životnih stilova i spolnih usmjerenja, dok konzervativci, naprotiv, čuvaju strogu granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog, normalnog i patološkog.

No, dublja od razlike je sličnost. Ta sličnost govori o dvije vrste ljudi: zaslužnima i nezaslužnima, pobjednicima i poraženima. U toj podjeli uspijevaju oni bliži novcu i moći. Siromašni – bez obzira na vjerski status – iskorištavaju državu, rado bi živjeli bez rada na račun bogatih, koji su svoje bogatstvo stekli teškim i marljivim radom. Sve tri ove ideologije, kakve su danas, vide u smanjenju socijalnih prava uspostavljanje neke više društvene pravde. Ukidanje socijalne države u njihovom je nepisanom post-političkom programu.

U pitanje dolaze temelji socijalne države, prije svih politička i demokratska jednakost. Zato sada ljudska prava postaju sve više arbitrarnima, ovisna od samovolje onih koji imaju moć da društvu nametnu svoju interpretaciju “pravičnosti”. Ako ima i gladnih, a politički lojalnih i bogobojaznih Hrvata, kako pomagati “ostalima”? Kapitalu, kada ih još uopće treba, najbolje služe dehumanizirani ljudi bez prava, kojima se lako manipulira. Npr. oni koji su zaposleni, a siromašni.

Slovenska socijalna radnica Vesna Leskošek ovako sažima kriterije prekarnosti (nepredvidivo i nesigurno egzistencijalno stanje koje otežava materijalno i psihološko blagostanje pojedinca) rada: nesigurnost zaposlenja (poslodavac vas može otpustiti u svakom trenutku, ako mu više niste potrebni); funkcionalna nesigurnost ( poslodavac vas može premjestiti s jednog radnog mjesta na drugo, po svojoj volji); opasnost radnog mjesta (spram drugih ljudi, okoliša); neredovitost isplate zarađenog; ugrožen ili onemogućen pristup pogodnostima iz rada (bolovanje, godišnji odmor, otpremnina, mirovina); nestalnost radnog vremena; ograničena mogućnost kolektivnog ugovora, pritužbe i kolektivnog zastupanja interesa; ograničena mogućnost pristupa novom znanju, obrazovanju i osposobljavanju.

To je kratak opis trenutne sudbine nas, većine stanovnika ove zemlje, zaposlenih, a siromašnih. Ne samo novcem, već i društvenošću. To je i opis neposredne budućnosti, u kojoj će se, zbog povoljnih društvenih i političkih uvjeta za povećanje prekarizacije poslova i smanjenje socijalne sigurnosti zaposlenih i nezaposlenih, broj zaposlenih, a siromašnih, povećavati. Na tome projektu rade sve tri spomenute, u nas vladajuće, ideologije: neoliberalizam, nacionalizam i klerikalizam. A HDZ ima svoje predstavnike u svima i prošli tjedan svi su radili.

Autor: Srećko Pulig

Što više reći, nego da slabi, uplašeni i osiromašeni — ali radno sposobni — ljudi, po mogućnosti i taman zdravi da dožive kraj radnog vijeka ili malo kraće (ali nikako ne puno dulje), najbolje služe svima osim sebi.

Sretna budućnost svima nama uspavanim ljepoticama i ljepotanima!

%d bloggers like this: