Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Papa

Uhitite papu!

with one comment

Joseph “zaštititmo svećenike pedofile” Ratzinger i nakon odstupanja s dužnosti želi zadržati diplomatski imunitet kako mu se ne bi moglo suditi za prikrivanje pedofilije u crkvenim redovima. Odgovorni moraju odgovarati, a dokaza o krivnji uskoro bivšeg pape ima dovoljno, npr. Sex crimes and the Vatican – članak o filmiću koji misteriozno nestaje s mreže svako malo, ali evo bar transkripta.

Pokažite da ne podupirete zataškavanje zločina nad djecom potpisivanjem ove peticije.

arrest_the_pope

 

Oglasi

Written by sylvermyst

17. 2. 2013. at 15:11

Propast demokršćanske ponude na hrvatskom političkom tržištu

10 komentara

Izbori su opet pokazali ogroman raskorak između deklariranog katoličanstva i nekatoličke prakse. Za razliku od prethodnih, na ovim izborima je demokršćanska ideja još dublje zakopana. Zvuči paradoksalno jer u Hrvatski sabor ulazi (umirovljeni) svećenik, ali on je jedan od najvećih kritičara načina djelovanja RKC i zastupa stavove svih onih vjernika i nevjernika kojima smeta gramzivost i dvoličnost Crkve i zalaže se za reviziju ili potpuno ukidanje ugovora sa Svetom Stolicom. Nema sumnje da će Grubišić zastupati katolički svjetonazor jer u protivnom bi pljunuo na svoj cijeli radni vijek, međutim vjerujem da će on to činiti kao i do sada tolerantno i razumno.

I što je ostalo od demokršćanstva?
Krenimo od najveće «demokršćanske» stranke. Hrvatska demokratska zajednica – iako demokršćanski lažnjak, koristila je taj mamac za privlačenje birača.
Počelo je posjetom Pape, njegovo nalivpero reklamirano je u svakoj prigodi :-); vlada je (čitaj porezni obveznici) donirala milijunske iznose za gradnju crkava i za uzvrat dobivala obećanja o potpori klera; predsjednica stranke koristila je svaku prigodu kako bi naglasila da je vjernica i sotonizirala je «crvenog» Milanovića kojeg su na silu morali privesti Papi; najavljivali su kako će Hrvatska biti zaštitnik kršćanstva u EU; plašili su kako će «crveni» ukinuti vjeronauk u školama i danonoćno su osjećali smrad Jugoslavije čije ime asocira na onaj bezbožni režim, plašili su homoseksualnim terorom na šetnicama naših pitomih katoličkih gradova … Sve se to pokazalo manje važnim u srazu sa surovom realnošću.

Iako je dio klera HDZ-u davao javnu potporu, radilo se o sporednim likovima. Oni glavni igrači vješto su izbjegli otvoreno svrstavanje i agresivnije navijanje (kao što je npr. na predsjedničkim izborima bio susret Bandić – Bozanić) jer su vrlo rano shvatili da su izgledi za pobjedu HDZ-a minimalni, a sukladno višestoljetnom umijeću i tradiciji, Crkva je na vrijeme osigurala dostatne količine vazelina.

HSS je stranka koja se može svrstati među demokršćanske, ali ostala je na jednom zastupniku, veletrgovcu i pragmatiku Josipu Friščiću, dok je Marijana Petir kao najmilitantnija križarica koja je i svoju kampanju posvetila širenju kršćanskih «vrijednosti», uglavnom homofobije, ovaj put izvisila.

Desničarske stranke koje su po definiciji bliske kršćanstvu također su neslavno propale i osvojile samo jedan mandat (HSP A.S.).

HDSSB?! S obzirom da se radi o regionalnoj stranci, nisam pratio njihovu kampanju pa ne znam koliko im je demokršćanstvo ugrađeno u program. Prema dosadašnjem radu u saboru prepoznao sam ih samo kao dežurne troublemakere, a ako se i pozivaju na demokršćanske vrijednosti ne znam kako Bog gleda na činjenicu što im je uzor i duhovni vođa ratni zločinac.

Lesarovi Laburisti se ne mogu programski svrstati među demokršćane i oni su uz Grubišića jedini koji se zalažu za kresanje prava Crkvi.

I na kraju su ostali crveno – narančasto – zelenožuti – sivi bezbožnici koji su nas ateiste razočarali jer su u kampanji obećali da neće dirati Crkvu. Mali tračak nade krije se u izjavama Vesne Pusić, vjerojatne buduće ministrice vanjskih poslova koja je javno priznala kako se njeni stavovi u vezi s Crkvom razlikuju od ostalih koalicijskih partnera. Možda će se ipak iskoristiti u Ugovorima predviđeno pravo na reviziju ugovora ako se promijene okolnosti, a to može biti smanjenje broja vjernika (ako to pokaže popis stanovništva) ili teška ekonomska situacija.

Opširniji i profesionalniji članak o rezultatima izbora i Crkvi možete pročitati u članku Kristijana Grđana «Crkvena oporba».

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

5 komentara

Za neupućene, dragi papa Naci trenutno šeće po svojoj domovini. Provod mu je solidno rutinski: puna pozadina političara, nekoliko (20) tisuća prosvjednika, pun stadion (70.000) vjernika,… Malo odskače da su mu, iako to “nije ni državnički ni misionarski posjet”, dali pričati u Bundestagu (njemački parlament). No, kao što je policija sakrila demonstrante (iz “sigurnosnih razloga” prosvjed je premješten čak 2km daleko od Bundestaga), tako su se i neki parlamentarci (njih stotinjak) pokupili, iz raznih razloga (od protesta protiv brižne njege o pedofilima, preko homofobne i ženotlačiteljske politike, do jednostavne činjenice da taj govor narušava sekularni karakter Njemačke).

U nastavku prenosimo članak Deutche Wellea, Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu koji daje pregled tog posjeta:

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

Papa u FreiburguPapa Benedikt XVI. je posljednjeg dana svog posjeta Njemačkoj održao misu u Freiburgu pred stotinjak tisuća vjernika. Polako se povlači i bilanca trećeg boravka Pape u njegovoj domovini – a ona nije osobito bogata.

Počeo je u Berlinu političkim susretima, nastavio je u Erfurtu susretom s protestantima, a ove nedjelje (25.9.) Benedikt XVI. završava svoj četverodnevni posjet Njemačkoj boravkom u Trieru, dijacezi predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Zollitscha.

Papa predvodi misu

Papa je njemačke katolike pozvao da slijede put Vatikana i Petrovog nasljednika

Sveti otac u svojoj domovini nije štedio s dobrim savjetima: u Bundestagu je zatražio više moralnog promišljanja, protestante je upozorio da vjera “nije politika” pa da se mogu sklapati kompromisi, na susretu s muslimanima u Njemačkoj ih je upozorio da poštuju temeljne vrijednosti njihove nove domovine, a i njemačke katolike u Freiburgu je, nakon svih njihovih želja za reformom crkve, upozorio kako će “Crkva u Njemačkoj i dalje biti blagoslov za katoličku zajednicu u svijetu, ako ostane vjerna vezi s nasljednikom svetog Petra i apostola”.

Protestanti su se nadali poklonu

Utoliko su i reakcije na boravak Pape u Njemačkoj pretežito suzdržane: ako su se protestanti i nadali kako Papa donosi neki poklon koji će unaprijediti ekumenu, Benedikt XVI. im je poručio da su takve želje “nesporazum” te da je mnogo važnije da se dvije velike crkve u Njemačkoj zajednički bore protiv sve veće bezbožnosti u društvu.

Masa vjernika u Erfurtu

U Erfurtu se zbio manji incident s jednim posjetiteljem, ali to nije ništa prema razočarenju protestanata

Potpredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj, saski pokrajinski biskup Joachen Bohl je utoliko razočaran što nije riješen niti temeljni problem miješanih, katoličko-evangeličkih brakova gdje je supružnicima praktično nemoguće zajednički biti na misi. Jer Vatikan uporno ustraje na “tajni vjere”, obredu Pretvorbe koju ne želi zajednički slaviti s protestantima.

Papini posjeti državama u svijetu su se u međuvremenu pretvorili i u tužni obred susreta sa žrtvama spolnog zlostavljanja čiji su počinitelji crkveni službenici: tako je bilo u SAD, Australiji, Malti, Velikoj Britaniji, a ovog petka (23.9.) se u Erfurtu susreo i s predstavnicima žrtava zlostavljanja u Njemačkoj.

“Neiskrena gesta” Pape

Emmanuel Henckens, i sam žrtva zlostavljanja predstavlja slike drugih žrtava

Predstavnici žrtava zlostavljanja su jednostavno - razočarani

Papa je i ovom prigodom za vrijeme polusatnog susreta izjavio kako je “dirnut i potresen” onime što je učinjeno žrtvama i njihovim obiteljima i izrazio “duboko suosjećanje i žaljenje.” Predstavnici žrtava Papi nisu povjerovali: nakon susreta su izjavili kako je susret bio “neiskrena gesta” i “lijep, ali zapravo beskoristan čin jednog čovjeka koji bi veoma lako mogao zaštiti svoju djecu, ali ne želi to doista učiniti”.I kod ostalih spornih pitanja koja opterećuju odnose Katoličke crkve s društvom, Papa nije propustio priliku ponoviti svoje konzervativne stavove. Tako je u susretu s predstavnicima pravoslavnih vjerskih zajednica osobito pohvalio “integritet i jedinstvenost braka između jednog muškarca i jedne žene” za kakvu se zalažu i pravoslavci i poželio da se i katolici “uzdrže od svakog krivog tumačenja” institucije braka.

Ništa novog iz Vatikana

Njemački predsjednik Christian Wulff i supruga Bettina u društvu Pape

I predsjednik se - kao i njegova druga supruga - nadao 'više milosrđa' prema sudbinama poput njegove

To je bila i više nego jasna poruka vjernicima homoseksualnih usmjerenja, a neugodni odgovor dočekao je i njemačkog predsjednika Wullfa. On je i osobno katolik i oženjen po drugi put, tako da je predsjednika Njemačke biskupske konferencije Zollitscha zamolio za “više milosrđa crkve prema razvedenima”. Benedikt XVI. tu ima samo jedno mišljenje: važno je “bezgranično se vezati za jednog partnera. Postoji još jedva hrabrosti obećati biti vjeran čitavog života.”

I kod pitanja celibata i uloge žena u crkvenim obredima, ovaj Papa jedva da želi što dodati tradicionalnim stavovima: i prilikom trećeg boravka u Njemačkoj, Benedikt XVI. je našao prigodu da podsjeti kako “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” i kako stoga mora biti neoženjen. Utoliko na sve probleme na koje upozorava Katolička crkva u Njemačkoj i brojne udruge vjernika, Papa jedino iznosi, da tako kažemo, “Benediktinski obrat”: nije Crkva u krizi, nego je u krizi vjera. Previše je rutine u Crkvi koja prekriva pravi vjerski žar. A kada se ta vjera – kao što smo čuli, prema Vatikanu i mišljenju Pape – opet probudi, sve će biti u redu.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm

Eto, barem zlostavljani znaju da ih nisu napastovali pedofili, nego vlastiti nedostatak vjere. I skrivanje pedofila nije kriza Crkve, nego vjere i to, valjda, vjere zlostavljanih, jer kako bi neki “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” pokleknuo i upao u krizu vjere? To bi bilo kao da nekom iskrenom vjerniku treba, ne znam, Mercedes s neprobojnim staklom da ga, umjesto Božje providnosti, štiti od metaka…

Written by Charon l'Cypher

25. 9. 2011. at 15:10

O papi i papcima

with one comment

Index je nedavno objavio tekst Nine Raspudića (prenesen s Komentar.hr) u kojemu autor analizira papin posjet, a poseban je naglasak na kritici onih koji se s papinim posjetom nisu složili. To je istaknuto i u naslovu: “Papa i papci”, koji već na prvi pogled daje naslutiti objektivnost, kako i priliči intelektualcu.

Nedavno sam pisao o usporedbi s financiranjem udruga civilnog društva kao “argumentima” kojima se koriste apologeti. Raspudić je tu argumentaciju još malo i proširio, ali je ponešto bitnoga i izostavio.

Stoga sam si dopustio komentirati neke njegove tvrdnje, ne u cilju otvaranja polemike već tek kao šlagvort za iznošenje nekih vlastitih stavova.

Analizirajući skupine prema reakcijama na papin posjet, autor kaže ovo:

Dominantno stajalište je vjernička dobrodošlica – golema većina stanovništva RH (prema zadnjem popisu 88 %) izjašnjava pripadnost Katoličkoj crkvi.

O dominantnoj dobordošlici zaključivali smo iz pumpanja atmosfere u mainstream medijima. Disonantni tonovi mogli su se tek povremeno čuti, vjerujem radi zadovoljavanja demokratske forme.

Nasuprot ove dvije skupine postoji dio ljudi (očito nerazmjerno zastupljen u medijima i javnosti) koji se protivio papinom dolasku u Hrvatsku, ili ga je nastojao obezvrijediti, pri čemu su često iznošeni i neuobičajeno žučni protukatolički stavovi.

(Ne znam što je autor mislio po “nerazmjerno zastupljen” – valjda da im je dano previše prostora. ?!)

Istina, bilo je nekritičkih protukatoličkih stavova, uglavnom na irelevantnim internetskim forumima, ali bilo je još više onih koji su papin posjet i njegovo veličanje kao “moralnog autoriteta današnjice” kritički sagledavali iz perspektive pedofilskih zločina koje je papa sustavno prikrivao. Ako autor misli da je prikrivanje zločina katolička vrijednost, onda su to zaista bili žučni protukatolički stavovi.
Na drugu stranu vage svakako treba staviti objektivan i kritički odnos medija, ponajprije javne televizije kao servisa svih građana.

Njihov osnovni argument je da papin posjet u vrijeme ekonomske krize predstavlja nepotreban trošak, koji kroz poreze plaćaju i oni koji nisu katolički vjernici. Takav bi stav bio legitiman kada bi ga zastupali koherentno tj. kad bi sličan asketizam zastupali u pogledu svih drugih vrsta javnih troškova, što nažalost nije slučaj.

Opet treba naglasiti: Crkva posjeduje enormnu količinu nekretnina, bavi se biznisom i mešetarenjem (na čemu ponekad i izgubi novac ali se zbog toga ne uzbuđuje), dobiva golemu državnu apanažu itd. itd. I povrh svega toga, država financira i pastoralni dio posjeta. A “državnički” dio posjeta ionako je bio samo farsa ili zadovoljavanje protokola zbog papine specifične dvojne uloge.

(Da je država svojevremeno platila dolazak i boravak Onura i njegove partnerice i troškove snimanja reklame za Konzum, možda bi neki apologeti primijetili da tu nešto ne štima.)

Ako i zanemarimo sve neposredne i posredne političke, ekonomske, kulturne i druge benefite tog posjeta, zapanjuje potpuni izostanak solidarnosti s golemom većinom stanovništva kojoj papin dolazak predstavlja silno važan događaj.

Zapanjuje i to kako autoru smeta izostanak solidarnosti s većinom stanovnika, a ne smeta mu što većina želi nametati svoj svjetonazor manjini?!

Koji su to politički, ekonomski, kulturni i drugi benefiti? Možda potpora ulasku u EU? Svakako, evo Barosso je za petak najavio završetak pregovora i tu je papa sigurno odigrao presudnu ulogu. 😀

Unutarnjepolitički benefiti kriju se zacijelo u činjenici da je papa pozivao na nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske što su mu svi gorljivi državotvorni političari benevolentno progledali kroz prste. I papino prizivanje totalitarizma po kojemu katolička većina treba dominirati u svim sferama života naši su vrli demokratski političari benevolentno prešutjeli.

Na hipodromu je na misi bilo deset tisuća puta (dakle milijun posto!) više ljudi nego na Cvjetnom trgu na prosvjedu protiv papinog dolaska.

Ovo je pravi biser “spinanja”! Kako Raspudić vješto (milijun posto!) minorizira anti papin prosvjed! Njegovi kolege sociolozi s Filozofskog fakulteta mogli bi mu objasniti zbog čega je tako bilo …

Smiješno je da se o troškovima papinog dolaska priča kao da je to novac koji će nekud odlepršati iz zemlje. Pa gdje će radnik koji je angažiran na montiranju pozornice, policajac iz osiguranja ili vozač hitne potrošiti svoju dnevnicu zaređenu na hipodromu? Izgledno je da je neće odnijeti u neku banku u Zürichu ili investirati na Wall Streetu, već će zaradu vrlo vjerojatno potrošiti u svom kvartu.

Već viđeno, kao da je to prepisano iz Bozanićevog opravdavanja gradnje zgrade HBK. To je valjda taj ekonomski benefit. Pa mogla bi premijerka koji puta istresti nešto državnog novca iz helikoptera na Jelačić plac. Ni taj novac ne bi otišao na Wall Street već bi ga ljudi potrošili u kvartu, a barem ne bi imali zaj**anciju s dežuranjem, čišćenjem, nespavanjem itd.

Raspudić komentira i sekularizaciju:

Prostor sekularnog nije apstraktni prostor koji bi bio neko nulto, prirodno stanje čovječanstva, nekontaminiranog religijom, koje je moglo nastati bilo kada i bilo gdje. Sekularno društvo nastalo je unutar kršćanske civilizacije, ukratko Voltairea ne bi bilo bez kršćanstva…

Osim što zaključak smatram čistom budalaštinom (da oprosti autor), bitno je naglasiti da sekularnost svim religijama jamči ravnopravnost! Dominacija jedne religije što otvoreno zagovara papa, a s čime se očigledno slaže Raspudić, vodi ka diskriminaciji drugih religija. Poanta sekularizma je upravo u dekontaminiranju javnog i političkog života tamo gdje religijski pogled na svijet može ugroziti prava i slobode onih koji ne dijele te svjetonazore.

Cijela “katolička” politička elita izravno je sudjelovala u donošenju izrazito protukatoličkih zakona

Tako i treba biti jer to nalaže Ustav, ali na žalost, ne provodi se dosljedno (notorni Milinović i MPO)! Međutim, “protukatolički” zakoni ne ograničavaju katoličke slobode, kao što je to slučaj s katoličkim zakonima.

U četvrtu, društveno još pogubniju skupinu spadaju oni koji su papu primili kao tobožnji vjernici, ljubili mu ruku i glumatali demokršćansku elitu. Najmanji je problem u tome što su se oko Ratzingera sjatili bivši režimski komunisti, raspuštenice, lopine, kurvari, tutti quanti, jer i evanđelje kaže kako ne treba zdravima liječnik već bolesnima. Žalosno je što ih taj susret nije nimalo izmijenio i što se iz njihovih izjava jasno vidjelo kako su u potpunosti promašili cijelu pastoralnu, duhovnu dimenziju Benediktovog posjeta i sveli ga na mjeru svojih dnevnopolitičkih interesa.

E, za ovo skidam kapu, gospodine Raspudić! U sridu! Ja bih još dodao, takav stav treba dobrim dijelom preslikati i na onu “dominantnu oduševljenu većinu” od 88% s početka teksta. U godinama tik prije demokratskih promjena prvomajske i slične režimske proslave bile milijun posto posjećenije od tjelovskih procesija, a onda se preko noći ćurak okrenuo naopako … kao što bi sutra u slučaju svemirske invazije imali devedesetak posto Klingonaca.

O pastoralnoj dimenziji posjeta Benedikta XVI i duhovnim plodovima ovog posjeta tek će se pisati.

Efekte dosadašnjih papinih posjeta Tomislav Kaluški opisuje ovako:

Ovo je četvrti posjet Svetog Oca Hrvatskoj. Prvi puta, 1994. godine, papa Ivan Pavao Drugi pozvao je hrvatske vjernike da “imaju hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega, osloboditi srce od mržnje i osvete”. Iduće godine nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo 200 tisuća Srba, ubijeno šestotinjak civila i spaljeno na desetke tisuća kuća. Pobjeda se i dalje smatra osvetom, a Srbi su “dobili što su zaslužili”.

Četiri godine kasnije papa je pozvao Hrvate da grade demokratsku državu, “kako bi se nadvladalo poratno stanje i dosegli plemenite ciljevi”. Do kraja sljedeće godine, to smrti Franje Tuđmana, Hrvatska je doživjela politički, gospodarski, moralni i civilizacijski kolaps.

I napokon, prilikom svog zadnjeg posjeta Hrvatskoj, 2003. godine, Wojtyla je citirao riječi na vratima vijećnice u Kneževom dvoru: “Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro”. Pola godine kasnije HDZ se vratio na vlast i u idućih šest godina opljačkao, osiromašio i osramotio ovu zemlju.

Written by Ajgor

8. 6. 2011. at 11:25

Postano u Komentari

Tagged with , , ,

Odakle obožavanje gospodina Ratzingera?

with one comment

Zaredat će se ovih dana mnogi komentari, hvalospjevi i pokude svima od svih, a vezano uz posjet i masovne ovacije gospodinu koji desetljećima štiti pedofile. Osobno, nemam ni volje ni vremena previše se baviti s time, pa ću vas uputiti na nekoliko meni simpatičnih članaka:

Od silnih članaka i komentara, ipak bih izdvojio dijelove izvrsnog članka Papa u Hrvatskoj: Vjernici presretni, aktivisti nezadovoljni. Naime, od kad je intenzivnije krenuo cijeli cirkus (recimo, unatrag cca dva tjedna), ne mogu se načuditi koliki ljudi maltene obožavaju čovjeka koji skriva i štiti pedofile, izopćuje silovanu djecu, potiče širenje AIDSa, širi mržnju i netoleranciju,… i nije mi jasno, jer odbijam vjerovati da su toliki ljudi iskreno zli i da ga zato obožavaju. Zašto onda?

Ispada da je riječ o dobrom, starom žmirenju. Kako netko lijepo reče:

To most people, the bible is like a software license agreement. No one actually reads it, they just scroll to the bottom and click agree.

[Većini ljudi, Biblija je kao ugovor o korištenju softwarea (hrv. omekšje). Nitko to ne čita, nego samo protrče do dna i klknu “Slažem se”]

Čini se da slično vrijedi i za navedenu osobu — vole ga oni koji o njemu ne znaju ništa osim da se kiti titulom pape. Ostali, što više znaju o njemu, to ga više ne vole. Evo i izbora citata, a cijeli tekst pročitajte na gornjem linku:

Nakon što smo poslijepodne proveli s obožavateljima pape Ratzingera možemo zaključiti samo jedno; hrvatski vjernici obožavaju poglavara Rimokatoličke crkve, ali rijetki znaju objasniti zašto. O papi znaju vrlo malo, gotovo ništa. Istovremeno, aktivisti civilnoga društva su nezadovoljni zbog papinog dolaska. I svi točno znaju uzroke svoga nezadovoljstva.

Pera Cicvarić, Zdravka Drenovac i Zdravka Milas su umirovljenice. Sretne su jer su papu na trenutak ugledale dok je ulazio u Hrvatsko narodno kazalište u kojem su ga čekali „bogati i slavni“. Kao i većina hrvatskih umirovljenika samoinicijativno se žale na malu mirovinu koja ne prelazi 2000 kuna. Usprkos neimaštini, nije im žao državnog novca potrošenog na Ratzingerov dolazak. „Tko god dođe, dobrodošao je“, kaže Pera uz zahvalu Vatikanu što je među prvima priznao neovisnu Republiku Hrvatsku.

„Sve košta. Bilo što da se dogodi to košta. Zašto ne bi koštalo i ovo što je od Boga? Mi se kod kuće možemo najesti žganaca i biti sretne jer smo dobile blagoslov od pape“, odgovaraju sve tri istovremeno. O liku i djelu Josepha Ratzingera ne znaju gotovo ništa, no Pera je kupila njegovu knjigu. Planira ju uskoro pročitati i napominje da kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje. Na rastanku pita je li istina da Europska unija traži smanjivanje mirovina u Hrvatskoj. Kao strani novinari, kaže, mi zasigurno imamo pouzdanu informaciju.

Da ponovim: kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje?!? Halo!!!

Bankarska komercijalistica Snježana Bodor sa suprugom je također došla pred Hrvatsko narodno kazalište kako bi vidjela papu. Njegov dolazak je, objašnjava, dobar za duhovnu obnovu naroda u trenucima financijske krize. „U takvim je vremenima meni osobno duhovna strana jako bitna i nisam od onih koji misle da papin dolazak previše košta“, kaže Snježana i priznaje da o samom Ratzingeru zna vrlo malo. „Mi Hrvati ga često uspoređujemo s prethodnim papom koji je bio poseban za nas. Ovaj nam je malo dalji, ali svejedno imate neki osjećaj jer je on papa, bio dobar ili loš“, objasnila je Snježana svoje viđenje katoličkog poglavara.

Geologinja Ozana Krasić i mlada umirovljenica Jadranka Odak s radošću pričaju o papinom dolasku koji, kažu, nema niti jednu negativnu stranu. „Pozitivni aspekti se premalo naglašavaju. Možemo biti sretni da papa dolazi u Hrvatsku i tako pokazuje koliko smo mu važni. To je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku. On pokazuje da ima puno povjerenje u jedan narod koji još nije službeno ušao u Europsku uniju“, priča Ozana dok Jadranka tvrdi da financijska strana nije vrijedna usporedbe s dobrim stranama papinog posjeta.

Uvjerene su da hrvatski narod dosta toga zna o Ratzingeru, čita njegove knjige i prati njegov životni put. „Ipak, mislim da se manje zna nego o prethodnom papi. Postoji razlika u karizmama. Aktualni papa je intelektualac, dok je bivši bio narodni papa“, priča Jadranka dok Ozana zaključuje kako još uvijek ima vremena da Hrvati upoznaju Ratzingera. Dodaje da je bitno napomenuti da mladi jednako vole Ratzingera kao što su voljeli Wojtylu te da ga jednako rado dočekuju, što vidi i na svojim tinejdžerima doma.

Genijalan način za upoznati nekoga: čitati (samo) njegove knjige. Ne d’o Bog da pročitaju pokoje novine ili, saklonimebože, izvještaj neke policijske istrage na temu pedofilije i njenog zataškavanja među klerom.

Ako posjet pape pokazuje povjerenje u neki narod, onda je prethodni papa imao neopisivo veliko povjerenje u gotovo cijeli Svijet. Dapače, tri puta — kao i Hrvatsku — posjetio je i Obalu bjelokosti, Gvatemalu i Keniju… vidite i sami kako im zbog toga cvjetaju ruže, jer “to je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku”. (izvor: Wikipedia)

Sadašnji papa očito “ima puno povjerenje” u Cameron, Angolu, Jordan, Palestinu,… (izvor: Wikipedija) Dapače, njima je vjerovao dvije godine prije nego nama, a njegov posjet ih je toliko izreklamirao da vjerujem kako ne više nitko na ovom Svijetu nema nikakav problem precizno naći te zemlje na slijepoj karti (npr. ovoj).

Dakle, da rezimiram, Ratzingerov fan club ne zna o njemu ništa osim eventualno onoga što je sam napisao, pa se kite floskulama o povjerenju i reklami, unatoč očitoj činjenici da niti jedno od toga ne stoji. Nema veze, važno da imamo show! Koga briga za zlostavljanu djecu? Mala je to cijena za predstavu muškarca u haljini — navodnog intelektualca — koji zagovara tradiciju i sve blagodati koje ona nosi (obiteljsko nasilje, potčinjenost žena, ksenofobiju, homofobiju i slične fobije, zatiranje znanja, znanosti i napretka,…).

Sva sreća da nisam imao ni vremena ni volje pisati o ovome… 😳

P.S. Čudi li nekoga da je jedan (i, na žalost, jedini) don Ivan Grubišić ovaj vikend bio gost kod Aleksandra Stankovića, a ne kod svog nadređenog? Zapravo je i prikladnije da se Mr. (Takva) Moralna Vertikala druži s Jurom Radićem i Milanom Bandićem (kad već s Jacom i ostatkom službenog vrrha mora, jer ipak odrađuje njihovu predizbornu kampanju), nego da popriča s čovjekom koji je stvarno Čovjek, sposoban — između ostalog — izjaviti i ovo:

Na kraju se još jednom osvrnuo na papu i njegovu poruku upućenu obiteljima, rekavši kako obitelj danas mora i može opstati i na drugim vrijednostima, ne samo onima koje promiče Crkva. Pritom je naglasio “kulturu razgovora”, u kojoj je bitno i slušati, ne samo pričati.

Izvor: Nacional

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2011. at 18:32

Antipapin prosvjed

10 komentara

Udruga David, nevjerojatno agilna u organizaciji i popularizaciji protupapinog prosvjeta, sjetila se taj prosvjed izreklamirati čak cijeli dan unaprijed. 😕 Ipak, riječ je o hvalevrijednoj inicijativi, pa prenosimo ovdje, u nadi da će informacija doći do što većeg broja zainteresiranih čitatelja.

POZIV NA ANTIPAPIN PROSVJED

David

UDRUGA GRAĐANA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA

organizira

ANTIPAPIN PROSVJED

u petak 03.06.2011.godine

u 18.00 sati na Cvjetnom trgu, Zagreb

ZAŠTO PROSVJEDUJEMO?

POZIV NA ANTIPAPIN PROSVJED

ZBOG:

–  neodgovorne vlasti koja štedi na narodu a razbacuje se novcem istog na spektakle dočeka jednog čovjeka

–  rastrošnosti i bahatog ponašanja Katoličke crkve koja gradi velebne palače i živi rakošno i bogato – ne od rada svojih ruku već od nameta narodu i državi

– nemoralnog i neetičkog ponašanja svećenstva koje potiče narod na netrpeljivost i mržnju prema svemu što nije katoličko

–  mnogih skandala i zločina katoličkog svećenstva protiv čovječnosti učinjenih u prošlosti i sadašnjosti.

–  nepoštivanja ljudskih prava na međunarodnoj razini

Za duboke, argumentirane komentare pobornika Sv. Ratzija, zaštitnika pedofila, morat ćete ipak otići na stranicu s pozivom.

Podsjećam, građanska inicijativa Nisam-vjernik.org organizira dobrovoljno davanje krvi u subotu, 4. lipnja.

Written by Charon l'Cypher

3. 6. 2011. at 3:10

Gdje je nestala “Zemlja znanja”?!

7 komentara

Prije pet mjeseci u javnosti je odjeknuo apel fizičara Dejana Vinkovića da se emisija “Na rubu znanosti” Krešimira Mišaka premjesti iz obrazovno znanstvenog programa u neki drugi te da se tako u ovome javnom mediju jasno razdvoji znanost od pseudoznanosti.
Od strane pljuvački raspoloženih novinara, blogera, komentatora itd. ova inicijativa bila je pogrešno i zlonamjerno interpretirana te su Vinkovića i cijelu znanstvenu zajednicu pokušali staviti na isti stup srama kao i zloglasni Indeks Liborum Prohibitorum.

Znanstvenici su tada pokrenuli i peticiju u cilju zaštite znanosti i znanstvenog poimanja svijeta, nakon čega je uslijedila i kontrapeticija.
Rezultat je na današnji dan: za znanost 324; protiv znanosti 10 000 ili 30 puta više!

Već od ranije znamo da statistički imamo jako malo visoko obrazovanog stanovništva. No statistički podaci o formalnom obrazovanju ne daju nužno i pravu sliku.

Pa tako, iako bi formalno učenici završnih razreda srednjih škola trebali imati barem temeljna znanja o svijetu i društvu u kojemu žive, nedavno provedena anketa pokazala je katastrofalne rezultate.

Prije toga imali smo primjere akademika i doktora fizike koji su mimo svoga znanstvenog rada i postignuća skloni promicanju religijske zatucanosti.

Za nastavak slavnog niza pobrinuo se netko tko je nedavno u srce Zagrebačkog sveučilišta pozvao radiestezista i bioenergetičara kako bi napravio «zdrav» raspored sjedenja. I rektor i prorektor nisu u ovome vidjeli ništa problematično.

U nekoj imaginarnoj normalnoj državi ministar obrazovanja i znanosti trebao bi se barem oglasiti, ako ne već i pokazno nekome dati nogom u stražnjicu … možda i samome sebi ako vidi da mu je stanje u resoru katastrofalno.

No tko bi to trebao učiniti u našoj stvarnoj državi?

Pa to bi po definiciji trebao učiniti ministar Fuchs, po vokaciji znanstvenik (toksikolog i farmakolog). No čini se kako je pomalo pretenciozno tako nešto očekivati od čovjeka koji je nedavno mrtav-hladan objašnjavao javnosti kako nema ničega spornog u tome da se nuklearni otpad trajno skladišti u srcu Zagreba. To se baš nekako zgodno poklopilo sa serijom potresa na potezu Turska – Srbija – BiH – Hrvatska i po ne znam koji put potaklo seizmologe da upozore javnost na vjerojatnost razornog potresa koji će pogoditi Zagreb. No to nije potreslo našeg Radovana, a nije ga potreslo ni to što je nekoliko dana kasnije sudjelovao u donošenju suprotne odluke Vlade!

Nerealno je očekivati reakciju od čovjeka čije ministarstvo nije znanstvenoj zajednici platilo pretplatu za pristup na Web o Science. Isto ministarstvo ostavilo je znanstvenu zajednicu izloženu računalnim virusima jer nije platilo za nastavak korištenja licence. Valjda se nema novaca?!

Kad već govorimo o informatici i novcu, podsjetit ću na pad skupo plaćene “e-matice” na kraju prošle školske godine. Ministar i znanstvenik Fuchs krivce je tada pronašao u nastavnicima koji su se baš svi sjetili upisivati zaključne ocjene baš na kraju školske godine i to baš u periodu koji je godinu dana ranije definiran od strane Ministarstva!

Međutim, isti čelni čovjek ministarstva znanosti koji tako pažljivo važe troškove za potrebe znanstvene zajednice sjedi u Vladi koja u posjet Hrvatskoj poziva papu što će nas koštati prema nekim procjenama 30 milijuna kuna. Nisam stručnjak, ali onako “odokativno” čini mi se da je to malo više nego pretplata za Web of Science i antivirusni program …

Naravno, tih 30 milijuna ide povrh onih 250 milijuna koji se godišnje izdvajaju za RKC (i za koje nitko ne polaže račune). Nitko od političara, kako vladajućih tako i oporbenih u ovome ne vidi ništa problematično niti smatra da bi u promijenjenim ekonomskim okolnostima ove obveze trebalo staviti na reviziju (što omogućava i Ugovor).

Iz tih 250 milijuna kuna financira se i studentski kapelan u Cvjetnom naselju, a pretpostavljam da on nije jedini.
Osim što je osnovala Katoličko sveučilište još 2006. godine, a koje do dana današnjeg nije sposobna i staviti u funkciju, RKC je vješto pustila pipke i među «svjetovne» studente.

Da bi cijeli ovaj cirkus u “Zemlji znanja” bio potpuniji pobrinuo se prof. dr. sc. Lino Veljak, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva izjavivši da

… unatoč činjenici da znanost nema konačne odgovore, već danas govori jedno, a sutra drugo, znanstvene istine često predstavljaju kao konačne i apsolutne. U tom smislu znanost je dogmatska baš kao i tzv. zdravi razum…

U podnaslovu članka iz kojega je preuzet prethodni citat navodi se još eksplicitniji stav prema znanosti i znanstvenicima:

… prof. dr. sc. Lino Veljak u četvrtak je izazvao šok i nevjericu među znanstvenicima ustvrdivši da je znanost dogmatična te da bi prirodnjaci, da su mogli, u 19. stoljeću spaljivali protivnike Isaca Newtona

Da sam sklon teorijama zavjere zaključio bih kako ministarstvo znanosti sve ovo radi namjerno jer je vladi lakše upravljati neukim narodom. Međutim i za tako nešto treba imati strategiju, viziju i znati dugoročno planirati. Bojim se da su razlozi ovakvog stanja puno prozaičniji i da odražavaju nedostatak prethodno navedenog.

Written by Ajgor

1. 12. 2010. at 18:17

Postano u Znanost, Školstvo

Tagged with , ,

%d bloggers like this: