Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘religija

Korelacije

leave a comment »

Dugo smo bili daleko, je l’ nas poželeo neko…? 😀 Evo malo zabave za razumne, odnosno konfuzije za religiozne…

Način “zaključivanja” svojstven velikoj većini religioznih ljudi je “ako se desilo zajedno, onda mora da je povezano” (jasno, samo ako im se zaključci sviđaju). Tako uragane uzrokuje legalizacija gay brakova, molitva je uzrok onome za što je osoba molila (no, ako te korelacije nema, onda molitva – začudo – nije podbacila), itd.

Kao izvrstan prikaz zašto je takvo plitko gledanje na stvari čista bedastoća, prilažem site “Spurious Correlations“, gdje su prikazane izuzetno jake korelacije očito nepovezanih stvari. Evo samo jedan primjer (za ostale zavirite na site):

Divorce rate in Maine per capita vs. consumption of margarine (US)

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Divorce rate in Maine
Divorces per 1000 people (US Census)
5 4.7 4.6 4.4 4.3 4.1 4.2 4.2 4.2 4.1
Per capita consumption of margarine (US)
Pounds (USDA)
8.2 7 6.5 5.3 5.2 4 4.6 4.5 4.2 3.7
Correlation: 0.992558

Izvor: Spurious Correlations

Koji je tu “logičan” zaključak? Očito: da bi savezna država Maine riješila “problem” previše razvoda, samo treba na razini cijelog SAD-a zabraniti konzumaciju margarina! Kako se tog jednostavnog rješenja nisu prije sjetili?! 😛

Usput, da bi iskorijenili razvode u Južnoj Karolini (koja je, usput rečeno, dio tzv. Bible Belta), treba zabraniti uzgoj pčela (naravno, opet u cijelom SAD-u).

Želim vam dobru zabavu sa zlostavljanjem statistike. 😉

Written by Charon l'Cypher

10. 5. 2014. at 18:12

Znanost i religija — malo drugačiji pogled

leave a comment »

Danas sam slučajno nabasao na jedan tekst iz 2005. godine. Autor teksta je aktualni, četrnaesti, Dalai Lama.

Priznajem da se Budizmom i samim Dalai Lamom nisam puno bavio, pa su mi možda nove i neke stvari koje to ne bi trebale biti. Svejedno, evo što mi je prvo zapelo za oko (prijevodi su u mojoj, donekle slobodnoj, izvedbi):

Ako znanost dokaže da je neko budističko vjerovanje pogrešno, Budizam će se morati promijeniti.

Nakon ovog čudnovatog (barem za nas okružene “malo” drugačijim religijama) uvoda, Dalai Lama objašnjava kako je kroz život razgovarao s raznim znanstvenicima i učio od njih. U tekstu se posebno osvrće na neuroznanost i srodne znanosti.

Pri tome kao nit vodilju provlači tezu da “znanstvenici trebaju paziti što rade”, no ne u smislu nekakvog dodvoranja bogovima i nevidljivim rozim jednorozima, nego u smislu sagledavanja posljedica svog rada i imanja u vidu ključni cilj svog rada. Prema Dalai Lami, to je unaprijeđenje (života) ljudske rase, kao i ostalih živih bića.

Navodi neka istraživanja meditacije (nisam provjeravao reference) i navodi neke benefite. Ok, malo reklame, prihvaćam to, pogotovo što meditacija nema veze s dogmom, nego je riječ o manje-više običnom opuštanju/odmoru. No, sviđa mi se odgovor na pitanje “Čemu to istraživanje?”:

Cilj [tih istraživanja] nije pokazati da je Budizam u pravu ili u krivu – čak niti privući Budizmu nove sljedbenike – nego izvući te metode iz tradicionalnog konteksta, proučiti potencijalne benefite i podijeliti otkrića sa svima koji bi za njih bili zainteresirani.

U nastavku komentira odnos religije i znanosti:

Koji god rezultati tih istraživanja bili, drago mi je da se to područje istražuje. Mnogi ljudi danas smatraju znanost i religiju suprotstavljenim stranama. I dok se mogu složiti da su neki religijski koncepti u konfliktu sa znanstvenim činjenicama i principima, također osjećam da se ljudi iz oba svijeta mogu upustiti u inteligentnu raspravu, koja bi u konačnici dovela do dubljeg razumijevanja izazova s kojima se susrećemo u današnjem premreženom svijetu.

Osobno, nisam sklon nekoj suradnji religije i znanosti, s obzirom na to da smatram dokaze alfom i omegom objašnjavanja svijeta. No, moj ključni prigov religiji je upravo nemogućnost inteligentnog razgovora. Ok, nešto ne znamo, neka vjeruje tko što želi — to je pravo koje uzimam sebi i, naravno, dajem ga drugima. Možemo i razgovarati, spreman sam i prihvatiti tuđi stav ako me taj netko uvjeri da je njegov stav vjerojatnije točan,… No, ako je nešto poznato i dokazano, ne trpim da mi se drobi po nekim dogmama iz knjižurina od prije 2000 ili 1400 ili kolikogod godina, kao što ne prihvaćam niti raznorazna kontradiktorna objašnjenja, o čemu god da se radilo. Utoliko, cijenim gore citirani pristup.

Izvrsno je primijetio i da je tehnički razvoj praktički pregazio onaj etički. Da bi se ovo vidjelo, dovoljno je pogledati gomile religijskih, a i drugih, fanatika (muslimanski su trenutno najviše “in”, no ne zaostaju niti razni kršćanotalibani i njima slični), koji nisu u stanju shvatiti da netko može ne željeti im zlo, iako misli drugačije od njih, ali su sposobni nabacivati se eksplozivom, projektilima, pa i nukleranim oružjem.

[…] Očito je da moralno razmišljanje nije bilo u stanju držati korak sa znanstvenim napretkom. No, posljedice tog razvoja su takve da više nije dovoljno reći da izbor “što napraviti s nekim znanjem” možemo prepustiti pojedincima.

Zaključak govori ponešto što sam i sam primijetio: inflacija (nikako ne bih rekao i potpuni nestanak!) morala u akademskoj zajednici. Ovdje prvenstveno govorim iz hrvatske perspektive, kao zaposlenik sveučilišta ogrezlog u korupciji i besprijekorno tihog pred društvenom pljačkom i nepravdama (dok se ne dirne u njihova prava). Naravno, Dalai Lama ovdje misli na neke druge aspekte, no korijen oba problema je isti:

Kao što etika ponovno plijeni pažnju svijeta biznisa (nisam primijetio, op. Charon), znanstveni svijet bi profitirao od dubljeg bavljenja implikacijama vlastitog rada. Znanstvenici bi morali imati puno više od tehničke potkovanosti za svoj posao; oni bi se morali baviti i vlastitim motivima [istraživanja] i širim ciljem onoga što rade, a to je unaprijeđenje ljudske rase.

Cijeli članak možete na engleskom pročitati ovdje:
Tenzin Gyatso, the 14th Dalai Lama, “Our Faith in Science“, The New York Times, 12.11.2005.

Written by Charon l'Cypher

18. 3. 2012. at 19:28

Religijsko i znanstveno otkrivanje svijeta

3 komentara

Nabasah danas na simpatičan opis religijskog i znanstvenog pristupa istraživanju svijeta:

Podsjetio me ovaj stripić na jedan drugi, malo stariji (ali i ljepše složeni):

Pozdrav svim slobodnomislećim ljudima! 😀

Written by Charon l'Cypher

26. 2. 2012. at 14:45

2011 in review

leave a comment »

Ovo je automatizirano složeno, ali eto… koga zanima. Za sve ostale, evo jedne sličice:

The WordPress.com stats helper monkeys prepared a 2011 annual report for this blog.

Here’s an excerpt:

The concert hall at the Syndey Opera House holds 2,700 people. This blog was viewed about 29,000 times in 2011. If it were a concert at Sydney Opera House, it would take about 11 sold-out performances for that many people to see it.

Click here to see the complete report.

Written by Charon l'Cypher

1. 1. 2012. at 0:58

Postano u Zabava

Tagged with , , ,

U sukobu znanosti i vjere pobjednik je jasan

leave a comment »

Disklejmer: Tekst je preuzet s T-portala, a potpisuje ga M.M. Nisam našao kontakt-informacije autora, no “Uvjeti korištenja” ograničavaju samo komercijalnu i “štetnu” upotrebu:

Sadržaj na T-Portalu zaštićen je autorskim pravima. Dokumenti, podaci i informacije objavljeni na T-Portalu ne smiju se reproducirati, distribuirati ili na bilo koji način koristiti u komercijalne svrhe bez izričitog pristanka T-HT-a ili na bilo koji način koji može uzrokovati štetu T-HT-u ili bilo kojoj trećoj strani. Dokumenti, podaci i informacije objavljeni na T-Portalu mogu se koristiti samo za individualne potrebe korisnika i na njihovu vlastitu odgovornost uz poštivanje svih autorskih i vlasničkih prava te prava trećih osoba.

U slučaju da se netko s T-portala javi da ovo ipak nisam smio prenijeti, tekst će biti izbrisan bez najave.

U sukobu znanosti i vjere pobjednik je jasan

Znanstvena slika svijeta iz dana u dan se mijenja. Stare teorije i istine neprekidno evoluiraju ili se urušavaju, a na njihovim temeljima grade se nove. Ima li onda smisla vjerovati u znanost i znanstveni proces razmišljanja?

U vječnoj potrazi ljudskog razuma za odgovorima na pitanja što smo, odakle dolazimo, kamo idemo i kakva je priroda svijeta u kojem živimo, znanost je mlađa sestra nešto starije filozofije i najstarije religije.

No dok religija nastoji predstaviti konačne, trajne i apsolutne istine, znanost iznova i iznova neumoljivo preispituje svijet i već postojeće spoznaje o njemu. Na tom se putu dvije sestre nerijetko izravno ili posredno sučeljavaju. I premda znanost nikada neće dokazati da Bog ne postoji, jer već i po samoj logici nije moguće utvrditi da nešto ne postoji nigdje, ni u kojem svemiru ili izvan njega, a osobito ni u čijem iskustvu, religijski vjernici naći će se često ugroženi znanstvenim spoznajama kao i samim procesom kojim znanost do njih dolazi.

'Deep field' fotografija svemirskog teleskopa Hubble. Svaka točkica svjetla na njoj je jedna galaksija, u kojoj se nalaze na stotine milijardi zvijezda.

Znanost je, naime, kroz povijest pokazala da munje mogu nastati bez Tora, Zeusa ili Ilije Gromovnika, bolesti bez vradžbina ili prokletstva zlonamjernika, a živi organizmi evolucijom bez angažmana inteligentnog tvorca. Čovjeka, Zemlju i život na njoj iz središta je svemira upravo znanost ‘protjerala’ prvo u orbitu oko Sunca, a potom i u kutak omanje galaksije u gotovo beskrajnom moru svemirskih objekata. Da naša Zemlja odjednom nekim čudom nestane, svemir to praktički ne bi ni primjetio zbog svoje veličine i beznačajnosti naše male planete u njemu. Naposljetku, pokazala je i da brojne dogme na svjetlu konkretnog znanja mogu, u najboljem slučaju, opstati samo kao mitovi ili eventualno simbolične predodžbe stvarnosti.

Nije čudno stoga da će mnogi vjernici dići svoj glas protiv ‘mušičave’ znanosti koja tako drsko čeprka po općeprihvaćenim uvjerenjima u kojima milijuni nalaze sigurnost, nadu, utjehu i smisao, a istovremeno ne nudi nikakve ‘konačne odgovore’ već uvijek ‘samo nove teorije koje već sutra sama pobija, mijenja ili nadograđuje’.

No upravo to i jest priroda i cilj znanosti – vječno istraživanje, analiziranje, opisivanje i tumačenje stvarnosti te određivanje odnosa između uzroka i posljedice; vječno približavanje najboljoj aproksimaciji istine, a ne objavljivanje konačnih, neporecivih istina. Tu njenu bit lijepo je i sažeto ilustrirao slavni fizičar Albert Einstein (1879. – 1955.) rekavši da ‘nikakva količina eksperimenata nikada neće dokazati da je u pravu dok će biti dovoljan samo jedan jedini da pokaže da je u krivu’.

Znanost naime ‘samo’ nastoji objektivno, sistematizirano i argumentirano prikupiti znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima koje će provjeriti egzaktnim promatranjem, organiziranim ponovljivim pokusima te pravilnim, objektivnim i slobodnim razmišljanjem koje se temelji na razumu, logici, kritici i sumnji.

U tom procesu jednostavno nema mjesta za osobna uvjerenja ili vjerovanja. Naprotiv, ona predstavljaju smetnju jer utječu na objektivnost promatranja – osoba određenog uvjerenja često će vidjeti kako ih stvari i zbivanja potvrđuju čak i ako drugi to ne vide.

Poljski liječnik Ludwig Fleck (1896 – 1961), koji je inače i sam pisao da je otkrivanje konačne istine u znanstvenom istraživanju nedostižan ideal, među ostalim i zato što su različiti znanstvenici zatvoreni u svoje osobne ili kolektivne sustave ili stilove razmišljanja, upozorio je da ljudi često vide upravo ono što očekuju. Kao dobar primjer netočne percepcije uvjetovane uvjerenjem, britanski znanstvenik Joseph Needham (1900 – 1995) predstavio je doživljaj ‘leta konja u galopu’.

Naime, dok su stari majstori na svojim slikama gotovo bez iznimke prikazivali konje u zraku rastegnutih nogu, jer je to najbolje odgovaralo njihovim predodžbama, zahtjevima struke i umjetničkom senzibilitetu, precizne su fotografije kasnije pokazale da su one u trenutku ‘leta’, odnosno kada njihova kopita ne dodiruju zemlju, zapravo skupljene. Na sličan će način ljudi razočarani i sumnjičavi prema institucijama vlasti i moći uvijek i svuda vidjeti različite vrste zavjera, od zataškavanja ‘susreta treće vrste‘, preko lažiranja leta na Mjesec, do insceniranja napada na SAD 11. rujna 2001.

Mnoge ljude od vjere također će iritirati nešto što se naziva znanstvenim konzervativizmom, a koji je zapravo vrlo važna ‘vrlina’ znanosti. Naime, znanost uvijek radije prihvaća 1) najjednostavnija i najracionalnija tumačenja neke pojave i 2) postupno gradi i usavršava razumijevanje nekog fenomena.

Primjerice, ako nas netko nazove i potom poklopi slušalicu, možemo pretpostaviti da je to bio razbojnik koji provjerava jesmo li kod kuće ili pak da je netko birao pogrešan broj. Naravno, vjerojatnije je da je netko samo krivo zvao.

Konkretan primjer je nedavno otkriće kemijskih aktivnosti na Saturnovu mjesecu Titanu koje ukazuju na mogućnost da ondje postoje egzotični oblici života utemeljenog na metanu. No iste se aktivnosti također mogu objasniti i običnim kemijskim procesima. Znanost će radije odabrati ovo drugo tumačenje sve dok novi dokazi ne pokažu drugačije. Iz sličnih će razloga također prije prihvatiti tumačenje prema kojem je monarhija važna za funkcioniranje Velike Britanije i njezine ekonomije, nego ono prema kojem kraljevska obitelj opstaje zahvaljujući činjenici da su njezini članovi zapravo vanzemaljski reptili iz nekog udaljenog dijela galaksije koji imaju moć transformacije tijela.

Drugo načelo znanstvenog konzervativizma nalaže da se prihvaćene znanstvene teorije ne odbacuju odmah po otkriću neke njezine greške ili nedostatka. Znanstvenici će tako radije postojeću teoriju modificirati ili nadograđivati kako bi udovoljila novim informacijama, nego je zbog otkrivenog problema potpuno odbaciti kako bi gradili novu.

Tako se postupno približavaju pravoj slici, odnosno najboljoj aproksimaciji istine. To se može ilustrirati sljedećim primjerom. Ako oko neke točke pokušate rukom nacrtati savršenu kružnicu, sigurno nećete uspjeti. No umjesto da započinjete cijeli proces ispočetka, bolje je ispravljati one dijelove koji najviše odstupaju. Korak po korak, tako ćete najlakše doći do zadovoljavajućeg rezultata. Konačno, kao što je rekao čuveni britanski fizičar i vjerojatno najbriljantniji živući um Stephen Hawking, ‘znanost će pobijediti jer djeluje’, što nedvojbeno potvrđuju i njezini povijesni rezultati.

Znanost je otkrila brojne zakone koji upravljaju prirodnim pojavama; stvorila je mnoštvo lijekova te iskorijenila, potisnula ili ublažila brojne bolesti; unaprijedila je proizvodnju hrane i umanjila glad, produžila je očekivano trajanje života sa 30-ak godina u klasičnoj Grčkoj do 80-ak u suvremenom Japanu; umanjila je patnje i bolove starosti i bolesti; mnoštvom primijenjenih izuma poput žarulje, elektromotora, telefona, automobila, zrakoplova, satelita, televizora i računala olakšala je život i učinila ga udobnijim i sigurnijim…

Drugim riječima, iako znanost nije savršena, a može se činiti čak i da je mušičava i nepouzdana, na svojem putu do spoznaje svijeta u kojem živi čovjek nema boljeg oruđa i saveznika od nje. Zašto onda ne vjerovati znanosti?

Written by Charon l'Cypher

20. 6. 2010. at 17:42

Postano u Komentari, Znanost

Tagged with , ,

Topla voda

2 komentara

Britanski znanstvenici objavili su da su ljevičari i ateisti inteligentniji od konzervativaca:

ATEISTI i politički lijevo orijentirani ljudi su inteligentniji od konzervativaca, stoji u studiji koju je objavio Satoshi Kanazawa s londonskoga fakulteta za ekonomiju i političke znanosti. Kanazawa koji je po struci psiholog, smatra da je u ljudi višeg stupnja inteligencije veća vjerojatnost da će teoriju evolucije poistovjetiti s vrijednostima modernoga društva.

Ipak, znanstvenik je dodao da nema povezanosti stupnja inteligencije s onim vrijednostima koje su vremenom postale dio čovjeka. Kanazawinu hipotezu potvrđuju i podaci iz studije o zdravlju mladih ljudi. Naime, oni mladi koji svoj svjetonazor definiraju kao liberalan, imaju prosječan kvocijent inteligencije 106, a oni koji se smatraju konzervativcima 95.

Sličan je omjer i kod onih koji vjeruju ili ne vjeruju u Boga. “Ljudi su evolucijski tako stvarani da se boje, a kad se boje – vjeruju u Boga”, objašnjava Kanazawa. Upravo taj evolucijski ugrađen strah omogućio je ljudima opstanak i zaštitu pred nesigurnosti. “Kod inteligentnije djece postoji veća vjerojatnost da je njihov razvoj tekao u suprotnostima s prirodnim tendencijama evolucije, te stoga postanu ateisti”, dodaje profesor Kanazawa.

“Opća inteligencija, sposobnost razmišljanja i razum su našim precima omogućavali da riješe probleme s kojima su se suočavali, a koji njima nisu bili evolucijski urođeni kao nama”, smatra Kanazawa i dodaje da je rezultat toga činjenica što “inteligentniji ljudi imaju više izgleda da će prepoznati i razumjeti mnoge situacije i podatke od ljudi s nižim stupnjem inteligencije. Među tim situacijama i podacima se nalaze ljudske sklonosti, sustav vrijednosti i stil života s kojima će manje inteligentni ljudi imati više problema u razumijevanju.”

Dakle, znanstvenici su utvrdili da su ljudi koji teže napretku inteligentniji od onih koji mu se protive. Maestralno!

Utvrdili su oni još ponešto:

U svojoj studiji Kanazawa se protivi postavci da su ljudi evolucijski kreirani da budu konzervativni, te da im je najveća životna briga ona prema prijateljima i obitelji. Istovremeno, teorija kojoj se londonski znanstvenik protivi dodaje i da liberalni ljudi najviše brige vode o neograničenom broju genetski nepovezanih stranaca koje ne poznaju, prenosi Scientific blogging isječke iz studije.

Osim toga, studija se dotiče i poligamije u ljudskome rodu. Profesor ističe da su ljudi uvijek u svojoj povijesti bili poligamni. Od muškaraca u poligamnim brakovima nikada se nije očekivalo da budu vjerni samo jednoj partnerici, dok se u monogamnim brakovima to očekuje. Istovremeno, bez obzira bile u poligamnom ili u monogamnom braku, od žena se uvijek očekuje vjernost samo jednome muškarcu. Dakle, seksualna povezanost samo s jednom partnericom je evolucijska novina za muškarce, a ne i za žene. Teorija profesora Kanazawe utvrđuje da inteligentniji muškarci smatraju vrjednijim seksualni ekskluzivitet s jednom partnericom od manje inteligentnih muškaraca koji i dalje pretendiraju većem broju partnerica.

Sve ove godine, Crkva propovijeda suzdržavanje od seksa prije braka i bračnu vjernost. Pa oni su samo željeli da ljudi budu inteligentni, ništa više! 😆

Već vidim rasprave na sudu:

Sudac: “Gospođo, zašto se želite razvesti?”
Žena: “Prevario me 11 puta. Sudeći prema znanstvenim dokazima, on je beskrajno glup, a ja ne želim živjeti s budalom.”

😉

Written by Charon l'Cypher

26. 2. 2010. at 4:25

%d bloggers like this: