Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘sekularizacija

Benedikt XVI kao hrvatski protuustavni faktor

5 komentara

Svojevremeno je portal H-alter objavio tekst Benedikt XVI kao hrvatski ustavni faktor koji opisuje kakav je utjecaj klera i pape na najviše zakonodavno tijelo koje je Hrvatsku definiralo kao sekularnu državu. (Isplati se ponovo pročitati i podsjetiti se koliko nas Crkva zapravo košta.)
I kao da to nije dovoljo, Benedikt XVI se sada vrlo otovoreno pojavljuje i kao hrvatski protuustavni faktor.

Naime, portal Dnevno.hr objavio je tekst Papa dolazi da Hrvatskoj pomogne u borbi protiv sekularizacije prenoseći riječi vatikanskog glasnogovornika Federica Lombardija.

U čemu je problem? Sekularni karakter Republike Hrvatske je ustavna kategorija, a Benedikt XVI je osim vjerskog poglavara i državnik – to je ujedno i omiljeni argument za pravdanje enormnih troškova posjeta koje plaćaju i ne-katolici.

sekularizácija* = promjena, zamjena crkvene vlasti ili kontrole društvenom, građanskom ili laičkom [sekularizacija imovine; sekularizacija školstva]; posvjetovljenje, laicizacija

Odredba Ustava kojom se Crkva odvaja od države odgovara ovome tumačenju pojma sekularizacija.

sekularìzam* = vjerovanje, ideja da vjeru i vjerska uvjerenja valja odbaciti i zanemariti

Ako se papa misli obračunavati sa sekularizomom u ovome općem smislu, promašio je adresu. Naime, Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na slobodu vjeroispovijesti (čak jamči i zaštitu i pomoć države) i nitko relevantan u javnom i političkom životu ne poziva na odbacivanje vjerskih uvjerenja.
Ali ako ćemo govoriti o odbacivanju vjerskih uvjerenja u političkom životu i državnim poslovima (npr. utjecaju na zakonodavstvo), a što kler otvoreno kritizira, onda je sekularizam obaveza prema članku 41. Ustava.

*Definicije su preuzete s Hrvatskog jezičnog portala

Osnovno pravilo diplomacije je nemiješanje u unutarnje stvari druge države. A Benedikt XVI će sudeći po najavama iz Vatikana u svome javnom obraćanju kako vjernicima tako i znatiželjnicima i nevjernicima vrlo otvoreno kritizirati jednu od temeljnih ustavnih odredbi Ustava Republike Hrvatske!

Papa kao državnik koji bi trebao poštivati diplomatska pravila i papa kao vjerski poglavar nisu dvije ličnosti koje bi smjele raditi i govoriti suprotne stvari, a pogotovo to ne bi smio kada dođe u goste. Ako ništa drugo, suzdržavanje od kritiziranja domaćina je pitanje dobrog kućnog odgoja.

Osim Kaptola koji također ne poštuje Ustav države od koje sa zadovoljstvom prima popriličnu “lemozinu”, niti jedna politička stranka i niti jedan relevantan društveni faktor nije do sada najavio borbu protiv sekularizacije. Stoga je apsolutno neprimjereno da se gost sam osjeća pozvanim pomagati ili pozivati na borbu protiv nečega s čime domaćin očigledno nema problema!

Sekularan karakter države nije odredba Svetog pisma pa da je nepromjenjiva i jednom za svagda, ali za to u demokratskim državama postoji procedura. Jednostavno se treba pojaviti stranka koja će u svom predizbornom programu najaviti ukidanje te odredbe i onda samo treba pričekati odgovor glasača. (Podsjećam na tekst Razvoj demokršćanske misli u Hrvata koji razmatra evoluciju demokršćanskih stranaka kao legalne i legitimne transmisije kršćanskog nauka u politiku.)

Ali kada protiv jedne naše jako važne ustavne odredbe dođe halabučiti strani poglavar, e to je nedopustivo ponašanje!

U našoj situaciji, ne samo da nitko iz politike neće naći za shodno reagirati na ovakvo flagrantno kršenje diplomatskih običaja i uljuđenog ponašanja, već će to i debelo platiti.

Ako državni protokol još dvoji što pokloniti Benediktu XVI, evo prijedloga:
Ustav Republike Hrvatske
Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima
Bon ton

Oglasi

Written by Ajgor

29. 5. 2011. at 11:24

Brojevi (ni)su važni (?)

7 komentara

U tekstu “Budućnost – Srednji vijek” Isisrosenkreuz dala je svoje viđenje razultata o istraživanju religioznosti u Hrvatskoj. Kako se radi o vrlo zanimljivoj temi, a želeći izbjeći preopširan komentar, odlučio sam napisati vlastiti osvrt.

Prvo, ono što mi je pobudilo zanimanje bio je medijski prikaz ovoga istraživanja u dvije najutjecajnije dnevne tiskovine: Večernjem i Jutarnjem listu.

Večernji list objavio je tekst o rezultatima ovoga istraživanja 12. srpnja pod naslovom “Sve manje Hrvata osjeća se katolicima”. Jutarnji je 20. srpnja objavio tekst pod naslovom “U Hrvatskoj manje katolika, ali su konzervativniji: njih 50% protivi se pobačaju”.
Naslovi su samo naizgled slični, međutim dok onaj Večernjakov sugerira slabljenje vjere, Jutarnji sugerira snaženje vjere usprkos činjenici da se broj vjernika smanjuje.

Obje tiskovine dale su i grafički prikaz rezultata, ali niti jedna nije dala cjeloviti prikaz istraživanja.
Prikazi rezultata u Večernjem i Jutarnjem imaju vrlo malo zajedničkih dodirnih točaka.
Stekao sam dojam kako je Večernji birao one rezultate koji idu na štetu Crkve dok je Jutarnji postupio obratno.

Toliko o objektivnosti medija. 😉

Zanimljivim smatram odabir pitanja u vezi s ponašanjem građana u svakodnevnom životu što je prikazano u Jutarnjem.
Poznato je kako se religije vole predstavljati kao izvorište morala, no isto je tako poznato kako je to netočno. Pitanja o mitu, švercanju u tramvaju,drogiranju, nevjeri, laganju … trebala bi valjda sugerirati kako su to ekskluzivno religijske, a ne univerzalne vrijednosti koje omogućavaju bolje funkcioniranje društva.

Ako već i postoji nešto što je religijska (katolička) moralna ekskluziva, onda su to stavovi o eutanaziji, predbračnom seksu … i naravno, o pobačaju.

S obzirom na značaj koji mu pridaje kler, vjerujem kako neću pogriješiti ako pitanje pobačaja nazovem svojesvrsnim “lakmus papirom” za prepoznavanje “pravog” katolika. U tom su slučaju rezultati istraživanja katastrofalno razočaravajući i nikako ne zavrijeđuju biti istaknuti u naslovu članka sugerirajući sve veću konzervativnost Hrvata. Čak i uz predočene nove rezultate o 80% katolika, 53% koji odobravaju pobačaj kod neudanih i 50% kod udanih žena u očiglednom su nesrazmjeru.
Pri tome treba istaknuti kako pitanje o pobačaju kod udanih žena (“kad bračni par ne želi imati djece”) sugerira ovo kao metodu planiranja obitelji. Kad bi takvo pitanje postavili u bilo kojem feminističko-ateitističkom društvu, mogao bih se kladiti da bi odgovor bio 100% neodobravanje pobačaja u funkciji planiranja obitelji. Radi se, naime, o uobičajenom kršćanskom raskoraku između dogme i realnosti: zabranjivat ćemo kontracepciju, a pobačaj ćemo osuđivati kao ubojstvo, iako neprimjena prvoga često dovodi do drugoga.

Na temelju uobičajenog stajališta klera, pravo pitanje o pobačaju bilo bi: “Jeste li za zakonsku zabranu pobačja?” no o tome imamo jedno novije istraživanje provedeno krajem 2009. godine.

Na ovo pitanje odgovorilo je “u potpunosti se slažem” tek 19,2% ispitanika, a “uglavnom se slažem” svega 33,5% ispitanika.
U tome su istraživanju vrlo jasno formulirana i druga pitanja koja se mogu smatrati katoličkom ekskluzivom i koja zorno priakazuju ogroman raskorak u broju onih koji se samo izjašnjavaju i onih koji se i pridržavaju – o tome sam pisao ovdje.

U interpretaciji rezultata, zanimljivo je kako Gordan Črpić koristi pojam “sekularizacija”. Sekularizacija označava razdvojenost Crkve od države, ili kako je to netko jako davno rekao: “caru carevo, bogu božje.”
Spominjući tako europske primjere, Črpić kaže kako je u Češkoj došlo do sekularizacije društva, a u Slovačkoj nije. Pogrešno: u Češkoj je došlo do ateizacije društva (ima tek 30% osoba koje se izjašnjavaju kao vjernici). Ako se ne varam, u Europi jedino Malta nije formalno sekularna država. Teoretski, ateizacija i sekularizacija ne moraju biti u izravnoj vezi.

Ustav može definirati državu kao sekularnu iako se većina stanovnika izjašnjava vjernicima – takav je slučaj npr. u Hrvatskoj. U praksi ova odvojenost funkcionira malo teže – Hrvatska je opet dobar primjer pa je tako moguće i to da potpredsjednik parlamenta, k tome još i iskusni pravnik, kršenje ove ustavne odredbe opravdava tradicijom. Radi se, naravno, o licemjerju i strahu političara od gubljenja glasova na izborima. No da funkcionirajuća sekularizacija u većinski vjerničkim državama nije samo teorija dokazuje primjer Turske.

Sekularizacija država je civilizacijska tekovina koja ne ide u prilog religijskim zajednicama pa je jasno da joj one pružaju žestok otpor ne ustručavajući se pri tome niti kršiti ustav.

I na kraju, evo me i kod naslova: zašto nam je toliko važno koliko ima vjernika u Hrvatskoj?

Za bolje razumijevanje, evo jedne hipotetske situacije: nakon popravka automobila, dobijete račun na popriličan iznos uz objašnjenje kako je on izračunat na temelju utrošenog vremena i dijelova. Bi li vam to bilo dovoljno ili biste tražili specifikaciju?

Upravo u takvoj situaciji našla se RKC – ispostavila je račun, a nije dala specifikaciju:

Članak 6. Ugovora o između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima kaže:

6. Mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.

Taj famozni “postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima” izvučen je najverojatnije iz popisa stanovništva, a na temelju njega RKC prigrabila je financijska i druga prava koja daleko nadmašuju ono što je prikazano samo kao izravna uplata iz državnog proračuna – objašnjenje se može pročitati ovdje.

Iz toga je razloga sasvim logično očekivati da RKC održava famu o ogromnoj većini katolika pa tako ne iznenađuje niti Črpićevo objašnjenje kako pad od 6% vjernika ne predstavlja ništa zabrinjavajuće i izvlači vrlo nategnute podatke o jačanju vjere kod mladih.

S druge strane, ateisti i ireligiozne osobe trude se dokazati kako je nepravedno na temelju napuhanih i nedokazanih podataka nekome davati ogromna financijska sredstva i privilegije dok je istovremeno u propast otišla “zemlja znanja”, nestali su besplati udžbenici i učenički prijevoz, a studenti se pri upisu obvezuju da će sami platiti studij ako to država ne bude u mogućnosti.

Kako bi se spriječilo daljnje prolijevanje žuči o ovoj temi, najbolje rješenje je utvrditi istinu. Kako? E pa može se i to. Jedna od najpouzdanijih metoda je uvođenje tzv. crkvenog poreza što za RKC ne bi bio velik gubitak … hm, kada bi statistike bile istinite…

Written by Ajgor

23. 7. 2010. at 19:33

Budućnost – Srednji vijek

9 komentara

Često čujemo naše dušobrižnike kako se za svoje neumjesne intervencije u javni život opravdavaju velikim brojem katolika u ovoj zemlji – oni govore u njihovo ime i štite njihove interese (hm).

Iako nedavno objavljeni rezultati Europskog istraživanja vrijednosti pokazuju da se u Hrvatskoj od 1999. do 2008. za šest posto smanjio broj katolika i premda neki tvrde da bi to mogao biti signal nadolazeće sekularizacije u Hrvatskoj, Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve tvrdi:

“U Hrvatskoj je sve više religioznih među mlađim generacijama, sve više naših ljudi odbacuje pobačaj, sve smo restriktivniji u području spolnog morala, sve smo konzervativniji po pitanju bračne nevjere i razvoda.”

(Osobno, bode mi oči ta bračna nevjera – čisto sumnjam da je nereligioznim osobama svejedno da li ih suprug(a) vara i da takav čin smatraju normalnim)

Na žalost, istraživanja i dalje govore o 85% katolika u ovoj državi, no koliko su ti ljudi zapravo katolici – to samo bog zna 😉

Najalarmantniji je fenomen porasta mladih ljudi koji se smatraju katolicima. Črpić tvrdi da istraživanje otkriva kako je veliki broj mladih, oko 40%, spremno posvetiti se karitativnim i ostalim religijski motiviranim djelatnostima. I evo opet nečega što mi smeta – karitativna djelatnost koja je religijski motivirana. Nužno je objasniti, kao da se to ne zna, da altruizam i milosrđe nisu isključivo vjerski motivirani, a od tog svojatanja pozitivnih ljudskih osobina od strane crkvenjaka mi je već zlo. Bilo bi vrijeme da se prestane razmišljati o Crkvi kao o karitativnoj ustanovi koja čini dobro te bi se trebalo prestati vezati karitativan rad isključivo uz tu organizaciju. Medecins Sans Frontieres debelo šiša Vatikan što se tiče koristi i požrtvovnosti. No nije potrebno ići tako daleko – dovoljno je uključiti se u rad Crvenog križa. Obje organizacije nemaju veze sa crkvenim parazitom, a njihova (međunarodna) korist je neupitna. Za razliku od crkvene.

Možda još ima nade za Hrvatsku budući da Črpić tvrdi da pravu vjerničku jezgru čini oko 25% stanovništva. Ono što mene zabrinjava, jest spremnost mladih generacija da postanu poslušne ovce u rukama Crkve te da zastupaju njena “moralna” načela. Iako je veliki broj mladih kritičan prema Crkvi, kritiku upućuje upravo zato jer Crkva ne živi  religiozno poput njih.

Kako god bilo, u ovoj je državi Crkva sigurna. Sve dok će biti mladih nadobudnih Hrvatina koji su spremni na osudu pobačaja i rastave braka, ali nemaju ništa protiv koketiranja sa zdravoseljačkim i homofobnim nacionalizmom, Hrvatska će ostati ono što je sada – patrijarhalna, zaostala i netolerantna sredina.

Uostalom, što očekivati od katolika kada je sama Crkva netolerantna i nazadna. Najnovija vatikanska direktiva definira zaređivanje žena kao “jedan od težih zločina” prema crkvenom pravu. Čin zaređivanja žena je, po težini, tik uz seksualno napastovanje i garantira izopćenje. Da, svećenica i biskup koji ju je zaredio bi garant bili izopćeni, kakav je tretman za svećenike pedofile je sasvim drugi par rukava.

A tko mi je kriv što sam rođena u krivom tijelu. Nemojte me krivo shvatiti, garant se ne bi zaredila jer vjerujem u crkvene bajke, ali lagodan život bi mi godio – 1,3 milijuna dolara nije mala stvar. A zavjeta celibata se tako i tako nitko ne drži :mrgreen:

IZVOR: Jutarnji List, Guardian

Ono što nam sada treba…

5 komentara

…nije godišnji odmor, već obnova vjere.

Papa se duboko brine zbog stanja u Europi – toliko se brine da je odlučio osnovati novo papinsko vijeće za reevangelizaciju Zapada. Svrha tog novog vijeća” je jasna: promicanje obnovljene evangelizacije u zemljama u kojima je vjera već objavljena, u kojima je Crkva davno utemeljena, ali proživljavaju progresivnu sekularizaciju društva i neku vrstu ‘pomrčine smisla za Boga’.

Lijepe li definicije kako bi se prikrilo agresivno lobiranje sa svrhom da crkveni zakoni vrijede isto (ako ne i više) kao i svjetovni zakoni.

Na čelu tog vijeća trebao bi se naći nadbiskup Salvatore Fisichella.

Zanimljivo. Osniva se vijeće koje bi trebalo Europu podsjetiti na kršćanski sveti i uzvišeni moral, a vodit će ga čovjek koji se ne ustručava dati sakrament pričesti talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, “čovjeku” koji je poznatiji po aferama s maloljetnicama i prostitutkama nego po dobrom vođenju države. Da ne spominjem i činjenicu da je na pomolu Berlosconijeva druga rastava.

Možda je ovo naznaka puta kojim će krenuti ta nova evangelizacija – ulizivanje politici i centrima moći kako bi se sekularna država ugurala u drugi plan.

I dok “kršćanski korijeni Europe” ostaju samo fantazija onih koji bi najrađe pisali povijest po svojim kriterijima, moramo se zapitati koliko će Europa biti spremna na poslušno saginjanje glave i novo krštenje.

Ako se već Europa može boriti protiv marama, burka i sličnih ponižavajućih aspekta vjere, bilo bi vrijeme da se udare temelji za borbu protiv onih koji se smatraju moralnom vertikalom, a djelima dokazuju sasvim suprotno. Vrijeme je da se Europa bori za svoje građane, a ne za svećenike.

Iskreno, malo me briga za smisao boga kada njegovi poslanici zaboravljaju na smisao čovjeka.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

6. 7. 2010. at 14:06

%d bloggers like this: