Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Ševko ef. Omerbašić

Tri rupe u švicarskom siru

5 komentara

Vezano uz nedavnu referendumsku zabranu gradnje minareta u Švicarskoj, o kojoj smo pisali i pomalo raspravljali ovdje, čitatelj Ajgor poslao nam je svoju analizu događaja, na čemu mu ovom prilikom zahvaljujem.

1. Ševko ef. Omerbašić: Zgrožen sam. Zar je to demokratski zapad?!

Neugodno sam iznenađen što se ovo dogodilo baš u Švicarskoj, koju smatram najdemokratskijom zemljom, primjerom vjerske tolerancije i multietničnosti.

(Jutarnji list)

Ovo je jedna od tipičnih reakcija koja se odmah nakon referenduma pojavila u javnosti. Moram priznati da je to i meni prvo palo na pamet, dok potaknut nekim tekstovima nisam malo razmislio.

Činjenica je da je Švicarska po svom ustroju demokratska zemlja, međutim, po čemu bi ona trebala biti reprezent «demokratskog zapada»?! Čime je ona dala svoj obol u razvoju demokracije?!

Švicarska je država u kojoj su žene dobile pravo glasa tek 1974. godine, postala je članicom Ujedinjenih naroda 2002. godine, što znači da do te godine nije imala nikakve obaveze koje proizlaze iz raznih dokumenata UN-a, između ostalih ni iz Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Sjeća li se itko neke značajnije švicarske inicijative ili aktivnosti u međunarodnim odnosima ili na polju zaštite ljudskih prava? Kada se spomene međunarodna politika i Švicarska, jedina su mi asocijacija sjedišta raznih međunarodnih organizacija.

Inoslav Bešker je švicarsku zatvorenost opisao ovako:

Shema – dakako, veoma simplicistička – glasila bi da je život u alpskim dolinama, po pola godine izoliranima snijegom, učinio ljude veoma solidarnima unutar doline i veoma sumnjičavima spram svega što dolazi izvana. Ratobornima (pa i međusobno), spremnima prodavati svoje vojne usluge nekada a oružje sada, ali nespremnima angažirati se za druge, pa makar i protiv najgorih zala (poput nacizma), spremnima uzeti u pohranu židovsko zlato ali ne i same Židove, spremnima čuvati kasu mafiji (Carlu Del Ponte, koja je načela bankarsku tajnu na štetu mafije, u Švicarskoj mrze više nego u Hrvatskoj).

Spremnima uzeti Hrvate koji će Švicarskoj donijeti ne samo novac nego i dvije Nobelove nagrade (Ružička i Prelog), ali i prostački ružiti svu hrvatsku naciju netom su tri švicarska huligana hrvatskog podrijetla zatukla posve pitomoga švicarskog vršnjaka.

Izvor: Jutarnji.hr

Švicarska je neosporno demokratska država, a gore navedeno nije iskaz antipatije ili neprijateljstva već samo pomoć u razbijanju predrasude o Švicarskoj kao nekakvom uzoru.

Dakle, zašto se snebivati što se referendum dogodio baš u Švicarskoj?

2. Minareti nisu religijski simbol, već simbol politike kojom se želi nametnuti šerijatsko pravo…

Ulrich Schluer, švicarski parlamentarni zastupnik kaže:

Minareti nisu religijski simbol, već simbol politike koja Švicarskoj želi nametnuti šerijatsko pravo koje je u potpunoj suprotnosti s tradicionalno demokratskim švicarskim zakonima. U tome je srž problema.

U Švicarskoj ima oko 400 000 muslimana, a najviše ih je iz Turske ili iz Bosne i Hercegovine, a te države, kao što znamo, ne prakticiraju šerijatsko pravo.

Nadalje, u Švicarskoj su ukupno četiri minareta i s njih se ne prenosi zvučni poziv na molitvu, tzv. ezan.

“Sjeme mira neće moći proklijati tamo gdje niču crkve, sinagoge i džamije” kaže neimenovani profesor.

Lijepo rečeno, samo treba imati u vidu kako te “biljke” nisu samonikle vrste već su posljedica određenog kolektivnog stanja duha i/ili određenih religijsko–političkih odnosa.

Ali ne vrijedi obrnuta relacija: ako se one “počupaju”, neće se poništiti to stanje duha niti ti društveni odnosi.

To je vjerojatno bilo jasno i inicijatorima referenduma, ali rekao bih kako im je bilo važno slanje određene ksenofobne poruke što su i uspjeli.

Za uspjeh referenduma s nekim radikalnijim zahtjevom (npr. zabranom islama) ne bi imali tako velike šanse, a vjerojatno su bili svjesni i znatno veće bure koju bi izazvala i sama takva inicijativa.

3. Ugroženo je pravo na slobodu vjere…

Tako je reagirala švicarska biskupska konferencija osuđujući referendum, slično je reagirao Ratzinger, slično su reagirali razni imami i mnoge javne osobe.

Činjenica je kako je uskraćeno jedno pravo, ali radi se samo o pravu na jedan simbol. Nitko nije niti postavio pitanje zabrane obavljanja islamskih vjerskih obreda, ne spominje se niti zabrana izgradnje džamija. Ali čini se kako su sve religije vrlo složne u ekstenzivnom tumačenju vjerskih sloboda kada se takne u bilo što što one smatraju svojim pravom.

Reakcije neodoljivo podsjećaju na ljetošnju aferu “križevi” u Hrvatskoj – niti tada nije bilo riječi ni o kakvom ograničavanju prava na slobodu vjeroispovijesti, ali to nije smetalo Crkvi da Mesićevu primjedbu nazove staljinističkom.

Kršćanska reakcija kojom se osuđuje zabrana minareta zapravo i nije izraz iskrenog ekumenizma već  pragmatičan način da se brani vlastito pravo na posvemašnje kontaminiranje javnih prostora križevima. A to navodno pravo ozbiljno je nagriženo nedavnom sudskom odlukom o uklanjanju križeva iz talijanskih škola i prijeti eskalacijom u ostatku Europe.

Može li se u cijelom ovom slučaju pronaći i nešto pozitivno?

Jedna od mojih prvih reakcija na referendum bila je kako se radi o glupom i štetnom potezu. Najvećim dijelom i sada zastupam tu tezu jer će vjerojatno povećati tenzije između Europe koja se percipira kao kršćanska i islamskog svijeta.

Međutim, bit će dobro ako ovaj slučaj posluži kao okidač za dijalog i pokušaj razumnog rješavanje pitanja islamofobije koja evidentno postoji u mnogim europskim državama.

A najsretniji ću biti ako se to proširi u opću raspravu o vjerskim simbolima u javnim prostorima te preusmjeravanju vjere isključivo u privatnu sferu i drastičnom ograničavanju uloge vjerskih zajednica u javnom životu.

Baš i nisam pretjerano optimističan da bi se to moglo dogoditi, ali vrijedi se nadati… neki se nadaju i vječnom životu.

Written by Charon l'Cypher

2. 12. 2009. at 22:24

%d blogeri kao ovaj: