Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘sud

Tko te skrio, magarac je bio!

leave a comment »

Pedofilija danas predstavlja veliki problem Crkve, ne zato što se događala, događa se i događat će se i dalje, nego zato jer se za nju saznalo. Ovčice okreću leđa pastirima (na žalost, još ne masovno), a žrtve se sve više ohrabruju i traže odštetu od Crkve koja se, pak, brani da ne kontrolira svoje svećenike jer oni nisu njeni “zaposlenici” u klasičnom smislu.

Visoki sud u Portsmouthu, UK, prije mjesec dana je donio presudu po kojoj Crkva JE odgovorna za svoje svećenike.

Koplja su se lomila oko konkretnog slučaja svećenika Baldwin (umro 2006 u dobi od 75 godina) za čije je zlostavljanje Crkvu optužila njegova nekadašnja žrtva, tada djevojčica, a danas majka, koja se u sudskim spisima vodi pod oznakom JGE.

Crkvini svećenici su Crkvu branili tvrdnjom da je svećenik Baldwin efektivno bio “samozaposlen” i da ga nadležni biskup nije mogao “otpustiti” bez direktne odluke Rima.

Sud je presudio kako stvarno nije bilo formalnog ugovora o radu, no i da odnos svećenika i Crkve sadržava sve bitne elemente koji odgovaraju odnosu poslodavac-posloprimac, te da je Crkva indirektno odgovorna za svoje svećenike.

Crkva još ima mogućnost žalbe pred Vrhovnim sudom Velike Britanije, što će gotovo sigurno i iskoristiti, jer presuda otvara mogućnost traženja ogromnog broja visokih odšteta od nekadašnjih (a i budućih) žrtava zlostavljanja.

Lord Faulks QC je, u ime dijeceze, izjavio kako Crkva nema namjeru izbjegavati odgovornost za pedofilske svećenike. “Moji klijenti problem seksualnog zlostavljanja shvaćaju krajnje ozbiljno i trude se svim silama taj problem iskorijeniti i istražiti”, rekao je i doda: “Ovaj slučaj je došao pred sud jer o takvom zahtjevu još nikada nije odlučeno.”

MACSAS, neprofitna organizacija koja zastupa žrtve zlostavljanja, izrazila je zadovoljstvo presudom: “Osuđujemo ponašanje katoličke crkve koja tvrdi da želi pomoći žrtvama seksualnog zlostavljanja počinjenog od strane svećenika, ali istovremeno, potpuno kontradiktorno, odbijaju razgovarati sa žrtvama i priznati štetu koja im je time nanesena, boreći se svim sredstvima da izbjegnu formalnu odgovornost  pred zakonom”.

Osobno, ne vidim direktnu vezu “zaposlenosti” i odgovornosti. Nećemo HEP tužiti ako neki električar zlostavlja dijete. Problem je, po meni, skrivanje zločina i zločinaca (i to organizirano na najvišoj razini!), te premještanje istih “svježim” žrtvama. Organizacija koja upregne toliko resursa u skrivanje zločinaca pred zakonom i, još gore, u pritisak na žrtve da budu tiho, treba odgovarati, krvavo! Bio to HEP i Crkva, manje je bitno (mada, s obzirom na javnu samopromociju Crkve, jaslice, vrtići i škole bi bili bolja usporedba od HEPa).

Zato, iskreno me ne zanima je li biskup mogao ili nije mogao “otpustiti” Baldwina. Zašto ga nije prijavio svjetovnim vlastima, da ga pospreme u odgovarajuću instituciju, daleko od djece? Ako je znao i šutio, to se zove suučesništvo. Dodamo li tome (davno dokazanu) službenu politiku Crkve da skriva zločince, imamo zapovjednu odgovornost cijele organizacije.

Zato, pozdravljam ovu odluku za koju se nadam da će preživjeti žalbu, te da će i druge zemlje donijeti slične presude.

Izvor: The Independent

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

15. 12. 2011. at 19:06

Pseći život

11 komentara

Edit: Ispade da je priča patka. Svejedno, ostavit ću ju, da ne kažete da nešto skrivamo (a i reference na stare pri;e nisu patka).

Većina nas je davno čula za priču o kozi optuženoj za pokušaj krađe, i to ni manje ni više nego — automobila (Mazde 323, da budemo skroz precizni). Priča kaže kako su nadobudni građani zatekli dva lopova na djelu, pa su se ovi dali u bijeg. Jedan je pobjegao, a drugi se pretvorio u rečenu kozu, te su ga savjesni građani ulovili i isporučili policiji. Savjesni policajci nisu rečene građane pospremili u bijelu sobu mekanih zidova, kako bi neki naivno razumni čitatelj mogao pomisliti. Ne, oni su uredno priveli kozu dok se “znanstveno ne dokaže je li moguće da se čovjek pretvori u kozu”.

Nije to tako čudno, ako priči dodamo i posljednji detalj: riječ je o Nigeriji, zemlji gdje vračevi, popovi i slični prodavači magle imaju gotovo apsolutnu moć, pa su tako — prije danas aktualne hajke protiv homoseksualaca (koja često rezultira nasilnim smrtima, a umalo je dovela i do zakonske smrtne kazne za homoseksualnost) — proganjali djecu, i to zbog vještičarenja.

Ponosni, mudri i nimalo praznovjerni zapad na te primitivce, naravno, gleda s mješavinom čuđenja, gađenja i podsmjeha! Kod nas takvih idiotarija nema, mi smo napredni.

Pogledajmo svijetli primjer države koja je u 50ak godina od ničega postala zapadnjačko čudo na istoku: Izrael. Tamo nema neukih čobana koji nose koze-lopove na policiju. Izrael je fino uređena država gdje se zna što je čiji posao. Tamo ih koze ne zanimaju, a pse koji vrijeđaju suce rješavaju sami sudovi.

Da ne bi bilo… oni “psi” u prethodnom paragrafu nisu metafora. Ne, Židovski rabinski sud zaista je osudio psa (pravog, četveronožnog, dlakavog,…) na smrt kamenovanjem jer su se sjetili da je u tom psu sigurno duh sekularistički nastrojenog odvjetnika čiju su dušu još prije 20 godina vrli suci prokleli da se vrati u tijelu psa!

Navodno je jedan od sudaca tražio od lokalne dječurlije da provedu “kaznu”, no — srećom — čini se da je pseto uspjelo bojeći prije izvršenja “kazne”. Očito pas ima više klikera od uzoritih sudaca…

A Jewish rabbinical court condemned to death by stoning a stray dog it feared was the reincarnation of a lawyer who insulted its judges, reports say.

The dog entered the Jerusalem financial court several weeks ago and would not leave, reports Israeli website Ynet.

It reminded a judge of a curse passed on a now deceased secular lawyer about 20 years ago, when judges bid his spirit to enter the body of a dog.

The animal is said to have escaped before the sentence was carried out.

One of the judges at the court in the city’s ultra-Orthodox Mea Shearim neighbourhood had reportedly asked local children to carry out the sentence.

An animal welfare organisation filed a complaint with the police against a court official, who denied reports that judges had ordered the dog’s stoning, according to Ynet.

But a court manager told Israeli daily Yediot Aharonot the stoning had been ordered as “as an appropriate way to ‘get back at’ the spirit which entered the poor dog”, according to Ynet.

Dogs are often considered impure animals in traditional Judaism.

— Izvor: Jerusalem rabbis ‘condemn dog to death by stoning’

Logično je to: netko Vam se zamjeri, vi ga prokunete da se za kaznu ima vratiti u tijelu psa i onda, kad mislite da se vratio, krenete brže-bolje ubiti tog psa, valjda da ga čim prije oslobodite kazne koju ste mu vi sami nametnuli. Intelekt — nula bodova. Kako ti ljudi dišu? Imaju walkmane (ja sam malo stariji… za mlađe čitatelje: iPode) koji im govore “udahni, izdahni, udahni, izdahni,…”?

Eto, da se ne bavimo samo moralnim vertikalama koje štite i brane homofobe, pedofile i sl. škart-robu čovječanstva, a napadaju brižne roditelje kojima treba umjetna oplodnja ili sretno zaljubljene (ali, saklonimebože, istospolne) parove, malo se bavimo i intelektualnim dosezima luđaka koje mnogi bespogovorno slijede kao velike vođe. Blago nama s njima… i sa svima koji im daju važnost.

P.S. Sunce mu njegovo! Tek sad mi je sinulo da sam se prije par dana udaljio od svog auta, skoro usred ničega, a u blizini su travu pasle neke koze. I još si mislim, “mjerkaju li to one mene i hoće li me napasti?”, a one očite mjerkale moj auto! Sva sreća da sam fotografirao koze i da je auto star skoro 10 godina, inače bih se još i danas pješice vraćao kući…

Written by Charon l'Cypher

20. 6. 2011. at 2:37

%d bloggers like this: