Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Švicarska

Burka za pokrivanje masnica

8 komentara

“Kada dođete u neku zemlju, morate poštovati zakone te zemlje”,

izjavila je Nadine Morano, francuska državna tajnica u ministarstvu obitelji.

Da, Nadine, apsolutno se slažem. I slažem se sa čvrstom odlukom francuske vlade da napokon zabrani burku i nikab na javnim mjestima.

Unatoč upozorenjima da bi taj potez mogao biti suprotan ne samo europskim zakonima već i francuskom Ustavu, Vlada ustraje u svojoj namjeri da u svibnju uputi parlamentu Zabranu nošenja burke na svim javnim mjestima. Nošenje takve odjeće bilo bi zabranjeno čak i turisticama.

Vlada inzistira da burka i nikab “nisu dobrodošli u Francuskoj” jer se kose sa francuskim vrijednostima te krše ravnopravnost spolova i dostojanstvo muslimanskih žena.

Naravno, lideri francuskih muslimana poručuju da rasprava o pokrivanju žena stigmatizira islamske vjernike. O jadni.

S druge strane imamo primjer kako se ne samo burka i nikab pakiraju u vjersku slobodu, već i kršenje zakona poput nasilja nad ženama.

“Mlatiti ženu je ljudsko pravo, što više, spada u domenu vjerskih sloboda”,

izjavio je Nicolas Blancho, predsjednik Centralnog islamskog vijeća Švicarske. Za njega “svatko može činiti što ga je volja, sve dok se to ne kosi sa Zakonom”. Sad, treba vidjeti o kojem to zakonu on priča. Čini mi se da je za njega taj zakon Šerijat, a ne Zakon države u kojoj živi (Švicarska).

U skladu sa uzrečicom naših susjeda Talijani “Paese che vai, usanza che trovi” (slobodan prijevod “Svaka zemlja ima svoje običaje”), a očito u skladu sa zakonom na koji se poziva Blancho, iz Kunduza (Afganistan) nam dolazi vijest o tome kako se po Talibanima mora tretirati žensko obrazovanje.

Budući da je talibanski režim u Afganistanu između 1996. i 2001. zabranio bilo kakav oblik obrazovanja za žene, taj se običaj provlači i dan danas. Ipak, u zadnjih se nekoliko godina otvorilo dosta škola za djevojčice, no Talibani ne odustaju od države po Šerijatu te su prošli tjedan počastili dvadesetak curica jedne od tih škola otrovnim plinom.

“Bila sam u razredu kada sam osjetila miris cvijeća. Vidjela sam kako moje kolegice i nastavnik padaju u nesvijest, a kada sam nakon toga otvorila oči našla sam se u bolnici”.

Ova dvanaestogodišnja djevojčica, Sumaila, još je dobro prošla. Talibani negoduju protiv ženskog obrazovanja i pomoću kiseline kojom sakate lica te djeca koja pokušavaju ostvariti osnovno ljudsko pravo na obrazovanje (Talibani pak priznaju samo obrezivanje, a ne obrazovanje žena). Djevojčica dodaje:

“Jako sam uplašena. Moji su roditelji jako uplašeni. Moj je otac rekao da sam naučila mnogo. Ne znam da li će mi dozvoliti da i dalje idem u školu.”

Ukupan broj otrovanih djevojčica u raznim školama u Kunduzu je 80.

Znači, muslimani negoduju ako im se brani burka jer smatraju da je nošenje te krpe izraz vjerske slobode, dok s druge strane njihovi vođe i predstavnici promoviraju nasilje nad ženama kao ljudsko pravo i brane obrazovanja za žene. Već je sve to tragično, no još je tragičnije kako se to gura pod kulturu i kako se za takva zvjerstva traži opravdanje tradicije i zahtjeva se da primitivan “božji” zakon bude iznad Zakona.

IZVOR: La Repubblica, UAAR, Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 4. 2010. at 9:43

Tri rupe u švicarskom siru

5 komentara

Vezano uz nedavnu referendumsku zabranu gradnje minareta u Švicarskoj, o kojoj smo pisali i pomalo raspravljali ovdje, čitatelj Ajgor poslao nam je svoju analizu događaja, na čemu mu ovom prilikom zahvaljujem.

1. Ševko ef. Omerbašić: Zgrožen sam. Zar je to demokratski zapad?!

Neugodno sam iznenađen što se ovo dogodilo baš u Švicarskoj, koju smatram najdemokratskijom zemljom, primjerom vjerske tolerancije i multietničnosti.

(Jutarnji list)

Ovo je jedna od tipičnih reakcija koja se odmah nakon referenduma pojavila u javnosti. Moram priznati da je to i meni prvo palo na pamet, dok potaknut nekim tekstovima nisam malo razmislio.

Činjenica je da je Švicarska po svom ustroju demokratska zemlja, međutim, po čemu bi ona trebala biti reprezent «demokratskog zapada»?! Čime je ona dala svoj obol u razvoju demokracije?!

Švicarska je država u kojoj su žene dobile pravo glasa tek 1974. godine, postala je članicom Ujedinjenih naroda 2002. godine, što znači da do te godine nije imala nikakve obaveze koje proizlaze iz raznih dokumenata UN-a, između ostalih ni iz Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Sjeća li se itko neke značajnije švicarske inicijative ili aktivnosti u međunarodnim odnosima ili na polju zaštite ljudskih prava? Kada se spomene međunarodna politika i Švicarska, jedina su mi asocijacija sjedišta raznih međunarodnih organizacija.

Inoslav Bešker je švicarsku zatvorenost opisao ovako:

Shema – dakako, veoma simplicistička – glasila bi da je život u alpskim dolinama, po pola godine izoliranima snijegom, učinio ljude veoma solidarnima unutar doline i veoma sumnjičavima spram svega što dolazi izvana. Ratobornima (pa i međusobno), spremnima prodavati svoje vojne usluge nekada a oružje sada, ali nespremnima angažirati se za druge, pa makar i protiv najgorih zala (poput nacizma), spremnima uzeti u pohranu židovsko zlato ali ne i same Židove, spremnima čuvati kasu mafiji (Carlu Del Ponte, koja je načela bankarsku tajnu na štetu mafije, u Švicarskoj mrze više nego u Hrvatskoj).

Spremnima uzeti Hrvate koji će Švicarskoj donijeti ne samo novac nego i dvije Nobelove nagrade (Ružička i Prelog), ali i prostački ružiti svu hrvatsku naciju netom su tri švicarska huligana hrvatskog podrijetla zatukla posve pitomoga švicarskog vršnjaka.

Izvor: Jutarnji.hr

Švicarska je neosporno demokratska država, a gore navedeno nije iskaz antipatije ili neprijateljstva već samo pomoć u razbijanju predrasude o Švicarskoj kao nekakvom uzoru.

Dakle, zašto se snebivati što se referendum dogodio baš u Švicarskoj?

2. Minareti nisu religijski simbol, već simbol politike kojom se želi nametnuti šerijatsko pravo…

Ulrich Schluer, švicarski parlamentarni zastupnik kaže:

Minareti nisu religijski simbol, već simbol politike koja Švicarskoj želi nametnuti šerijatsko pravo koje je u potpunoj suprotnosti s tradicionalno demokratskim švicarskim zakonima. U tome je srž problema.

U Švicarskoj ima oko 400 000 muslimana, a najviše ih je iz Turske ili iz Bosne i Hercegovine, a te države, kao što znamo, ne prakticiraju šerijatsko pravo.

Nadalje, u Švicarskoj su ukupno četiri minareta i s njih se ne prenosi zvučni poziv na molitvu, tzv. ezan.

“Sjeme mira neće moći proklijati tamo gdje niču crkve, sinagoge i džamije” kaže neimenovani profesor.

Lijepo rečeno, samo treba imati u vidu kako te “biljke” nisu samonikle vrste već su posljedica određenog kolektivnog stanja duha i/ili određenih religijsko–političkih odnosa.

Ali ne vrijedi obrnuta relacija: ako se one “počupaju”, neće se poništiti to stanje duha niti ti društveni odnosi.

To je vjerojatno bilo jasno i inicijatorima referenduma, ali rekao bih kako im je bilo važno slanje određene ksenofobne poruke što su i uspjeli.

Za uspjeh referenduma s nekim radikalnijim zahtjevom (npr. zabranom islama) ne bi imali tako velike šanse, a vjerojatno su bili svjesni i znatno veće bure koju bi izazvala i sama takva inicijativa.

3. Ugroženo je pravo na slobodu vjere…

Tako je reagirala švicarska biskupska konferencija osuđujući referendum, slično je reagirao Ratzinger, slično su reagirali razni imami i mnoge javne osobe.

Činjenica je kako je uskraćeno jedno pravo, ali radi se samo o pravu na jedan simbol. Nitko nije niti postavio pitanje zabrane obavljanja islamskih vjerskih obreda, ne spominje se niti zabrana izgradnje džamija. Ali čini se kako su sve religije vrlo složne u ekstenzivnom tumačenju vjerskih sloboda kada se takne u bilo što što one smatraju svojim pravom.

Reakcije neodoljivo podsjećaju na ljetošnju aferu “križevi” u Hrvatskoj – niti tada nije bilo riječi ni o kakvom ograničavanju prava na slobodu vjeroispovijesti, ali to nije smetalo Crkvi da Mesićevu primjedbu nazove staljinističkom.

Kršćanska reakcija kojom se osuđuje zabrana minareta zapravo i nije izraz iskrenog ekumenizma već  pragmatičan način da se brani vlastito pravo na posvemašnje kontaminiranje javnih prostora križevima. A to navodno pravo ozbiljno je nagriženo nedavnom sudskom odlukom o uklanjanju križeva iz talijanskih škola i prijeti eskalacijom u ostatku Europe.

Može li se u cijelom ovom slučaju pronaći i nešto pozitivno?

Jedna od mojih prvih reakcija na referendum bila je kako se radi o glupom i štetnom potezu. Najvećim dijelom i sada zastupam tu tezu jer će vjerojatno povećati tenzije između Europe koja se percipira kao kršćanska i islamskog svijeta.

Međutim, bit će dobro ako ovaj slučaj posluži kao okidač za dijalog i pokušaj razumnog rješavanje pitanja islamofobije koja evidentno postoji u mnogim europskim državama.

A najsretniji ću biti ako se to proširi u opću raspravu o vjerskim simbolima u javnim prostorima te preusmjeravanju vjere isključivo u privatnu sferu i drastičnom ograničavanju uloge vjerskih zajednica u javnom životu.

Baš i nisam pretjerano optimističan da bi se to moglo dogoditi, ali vrijedi se nadati… neki se nadaju i vječnom životu.

Written by Charon l'Cypher

2. 12. 2009. at 22:24

Švicarci referendumom zabranili gradnju minareta

8 komentara

Čuo sam za inicijativu, ali stvarno nisam mislio da može “proći”… No, prošlo je u 22 od 26 kantona:

Švicarci su danas na referendumu sa 57 posto glasova odlučili da se u toj zemlji zabrani izgradnja novih minareta, konačni su službeni rezultati koje su objavili mediji.

Samo su četiri od 26 kantona odbacila prijedlog desničarske Narodne stranke i Federalne demokratske unije da se zabrani gradnja novih minareta u Švicarskoj.

Švicarska vlada i parlament odbacili su inicijativu uz obrazloženje da je riječ o kršenju ustava, vjerskih sloboda i tradicije tolerancije, po kojoj je zemlja poznata. Zabrinutost su izrazili i Ujedinjeni narodi.

Skupina političara iz desničarske Narodne stranke, najveće u zemlji, i Federalne demokratske unije skupila je dovoljno potpisa za referendum o inicijativi koja se protivi “islamizaciji Švicarske”.

Izvor: Business.hr

Eh, da su zabranili sve religijske građevine, glasno bih aplaudirao… ovako… ne znam. Ne sviđa mi se nagaziti samo jednu (i to, naravno, manju) društveno opasnu grupu ljudi.

No, iskreno, nisam upućen u situaciju u Švici, koje probleme imaju s “islamizacijom”,…

Mišljenja?

Written by Charon l'Cypher

29. 11. 2009. at 18:44

%d bloggers like this: