Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘teologija tijela

Dozvola za seks

5 komentara

Kako se Crkva voli petljati u sve moguće segmente života, nezaobilazno je i petljanje u tuđe krevete (bez da se najprije otkriju vlastite sklonosti).

U sklopu tog dušebrižničkog pothvata, “Teologija tijela” je niz od 129 kratkih nagovora koje je papa Ivan Pavao II. imao na redovitim audijencijama srijedom od rujna 1979. do studenoga 1984. godine. Sadržaj svojih nagovora papa je preuzeo iz rukopisa koji je naslovio “Muško i žensko stvori ih” te ga kompletirao 1978., još dok je bio nadbiskup Krakova. Tema njegovih naučavanja bila je ljudska spolnost i njezina uloga u božjem planu ljudskoga spasenja, onako kako ga zamišlja kršćanstvo. A u tom planu tjelesnost i seks između muža i žene, kako tvrdi Teologija tijela, ima upravo jednu od glavnih uloga.

Eto, svi vi grešnici koji uživate u seksu izvan svetog braka nemate mjesto u planu božjeg spasenja. Unatoč tome što su Ivana Pavla II. nazivali progresivnim, automatsko isključivanje onih koji ne prihvaćaju brak kao preduvjet za seks je naprosto nazadno, što je ustvari u skladu sa crkvenom doktrinom – i dalje spada u Srednji vijek. Uzalud vam demagogija i pakiranje u “tolerantne” i “modernističke”  omote. Iako je seksa skinut veo grešnosti i bestijalnog, i dalje Crkva svojim ovcama diktira kako će se pariti – “Seksajte se, ali onako kako mi kažemo i po našim uvjetima” :mrgreen:

Tokom predavanja za mlade održanog u dvorani kina Forum zagrebačkoga Studentskog doma Stjepan Radić, don Damir Stojić poručuje:

“Seks između muža i žene otkriva nam sveopći Božji plan s čovječanstvom. On je znak sjedinjenja čovjeka i Boga.”

Nema prijetnji paklenom vatrom i prokletstvom, ali demagogija je uspješna – skoro pa da se zaboravi na taj preduvjet za seks, iako je umjesto imenica “muškarca i žene” korišteno “muža i žene” što nedvojbeno implicira brak.

Eto, ako želite da vam seks bude svet (u smisli svetosti čina, a ne svetinje :wink:), evo još nekoliko korisnih savjeta iz Teologije tijela:

– Da bi čin seksualnog sjedinjenja muškarca i žene postao navještajem Božje ljubavi, odnosno da bi dostigao svoju puninu, on nužno mora biti konzumiran unutar sakramenta braka. Predbračni seks otvara prostor za egocentričan model udovoljavanja vlastitome zadovoljavanju iz kojega se razvijaju poroci (sebičnost, neiskrenost, požuda, ponos) koji uništavaju zdrav odnos između muškarca i žene.

– Ako seksualnim činom vlada pohota, onda je on u potpunosti udaljen od Božjeg nauma i ne sadrži u sebi potencijal za oslobađanje i usrećivanje čovjeka.

– Oralni seks: Ako supružnici u predigri koja vodi prema penetraciji razmjenjuju nježnosti na taj način, onda u tome nema ničega amoralnog. Međutim, ako se pod “oralnim seksom” podrazumijeva seksualni čin koji vodi do orgazma odvojenog od penetracije i cjelovitosti spolnoga čina, onda to nije u duhu spolnog morala kako ga definira “Teologija tijela”, a po kojemu je svaka muška ejakulacija izvan vagine također neprihvatljiva (naravno, jer onemogućava štancanje novih vjernika :roll:)

– Ispravno shvaćeni celibat nije negiranje seksualnosti, nego življenje te ljubavi na jedan drugačiji način. On izražava konačnu svrhu tijela i spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko, svadbenu gozbu Krista i Crkve. Oni koji žive u celibatu, također izražavaju “bračno značenje tijela” kroz potpuno davanje drugima.

(neka mi netko objasni kako apstiniranje od seksualne ljubavi može biti življenje iste. Nadalje, da li potpuno davanje drugima podrazumijeva zavjet celibata začinjen zlostavljanjem djece spada u ispunjenje spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko. Isto pitanje i za mnogobrojnu svećeničku djecu)

– Čak i ako analni seks ne podrazumijeva mušku ejakulaciju izvan vagine, još uvijek ga je veoma teško opravdati kao čin nježnosti koji je u funkciji predigre. Analni seks je čin koji po svemu više proizlazi iz nekontrolirane pohote, nego iz ljubavi koja je spremna na iskreno sebedarje.

– Teologija tijela jasno naglašava da nema seksualnog položaja koji bi sam po sebi bio loš ili dobar. Međutim, u spolnom činu treba težiti položajima koji naglašavaju sjedinjenje intimnosti i osobnosti supružnika. Bilo bi pretjerano reći da je jedino tzv. misionarski položaj prihvatljiv, ali ako muž i žena izbjegavaju pogledati se u lice tijekom seksa, onda nešto nije u redu.

Eto, drage čitateljice i čitatelji, uplovite u bračnu luku, gledajte supruga/suprugu u oči, nemojte “na stražnji ulaz” ili na “gornji” bez naknadne penetracije i ni u ludilu ne posipajte dragocjeno sjeme i seks će vam biti put božjeg spasenja :mrgreen:

Kao što rekoh, unatoč tome što se Wojitila smatrao progresistom i što njegove naputke smatraju “najodvažnijom rekonfiguracijom katoličke teologije u posljednjih nekoliko stoljeća”, iz njegovih promišljanja proizlazi obična demagogija – zabrane upakirane u savjete, Srednji vijek i zabrana slobodne seksualnosti za novo doba.

“Crkveni nauk o seksualnosti je za ljude koji nisu konformisti, koji su hrabri i žele živjeti u sretnom i stabilnom braku.”

Po gore navedenom, ne bi baš rekla da se radi o nekonformizmu.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 5. 2010. at 11:26

%d bloggers like this: