Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Ustav

Puljić: “Što to znači pedofilija? Gdje ona počinje? Gdje završava?”

with one comment

I ranije smo već bili svjedoci nevjerojatne drskosti i arogancije crkvenih “uglednika” koji su nemilice pljuvali po ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.

Ako ćemo hijerarhijski, prvi je papa: došao čovjek na tlo suverene države i pred vodećim političarima koji se prave mutavi poziva na nepoštivanje ustavne odredbe o sekularnosti!

Ako ćemo kronološki – jedan od svježijih primjera je ona Bogovićeva tvrdnja da Crkva nije od ovoga svijeta niti kad treba pravdati trošenje novca poreznih obveznika koji nota bene jest s ovoga svijeta i u većini slučajeva zarađen je teškom mukom.

Ali najnoviji istup mons. Puljića sumira do sada sav viđeni bezobrazluk: Crkva je jača od zemaljskih zakona i točka!

Izlaganje biskupa Puljića, osim što je sadržajno bilo skandalozno, bilo je i ogledni primjer logičkih akrobacija.

Tako npr. na temu konkretnog pedofilskog skandala za koji je optužen don Ivanov, Puljić naširoko i nadugačko objašnjava rezultate istraživanja o rasprostranjenosti pedofilije u drugim profesijama. Rekli bi logičari qui nimium probat, nihil probat ili ništa ne dokazuje, tko previše dokazuje.

Spomenuo je “uzoriti” i anglosaksonsko pravo koje obavezuje svećenike da prijavljuju slučajeve pedofilije sudskoj vlasti …

… međutim mi ne živimo niti u Francuskoj ni u Njemačkoj ni u Engleskoj…

… pa onda ne postoji takva obaveza.

Međutim kada Puljić u cilju relativiziranja zločina lamentira o filozofsko povijesnim aspektima pedofilije, više nije važno to što mi ne živimo ni u Njemačkoj, ni u Nizozemskoj ni u Italiji pa poteže ovaj argument:

U to se vrijeme u Njemačkoj zahtijevala dekriminalizacija seksa sa djecom. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju, tvrdilo se da je opravdano ljubiti djecu. Pa u Nizozemskoj je 2006. bio pokušaj osnivanja i legaliziranja pedofilske stranke, koja je zahtijevala potpunu slobodu, uključujući i seks sa životinjama.

Puljić je zbunjen i pitanjem što je to zapravo pedofilija, gdje ona počinje, gdje završava?! Ova zbunjenost se donekle može i razumijeti.
Naime, u Zakoniku kanonskoga prava, Kan. 1083 – § 1. stoji ova odredba:

Muška osoba prije navršene šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu.

Postoje iznimne situacije kada se ženidba može odobriti i trinaestogodišnjacima!

Prema svjetovnim zakonima (ovi se zaista ne odnose na katolički kler 🙂 ), u većini civiliziranih država najniža dobna granica za sklapanje braka je 16 godina i to samo u iznimnim slučajevima. U Hrvatskoj je to uređeno ovako:

Obiteljski zakon, Članak 26.

(1) Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog.

Zbunila, eto, ta razna gledanja na zrelost osobe uzoritog Puljića pa se čovjek u čudu pita što je to uopće pedofilija i čeka ozbiljan društveni i znanstveni pristup.

Što se tiče tvrdnji da se zakoni Republike Hrvatske ne odnose na službenika RKC, imamo grupu duhovno okrijepljenih pravnika koji će sigurno znati sročiti stručan odgovor.

U međuvremenu, moje laičko nagađanje o ovom nadasve misterioznom pravnom pitanju svodi se na konzultiranje Ustava koji kaže ovo:

Članak 5: Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14: Svi su pred zakonom jednaki.

S obzirom da su Ugovori sa Svetom Stolicom iznad našeg ustava, treba konzultirati i njih.
U Ugovorima o pravnim pitanjima u članku 8. piše:

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Ovaj članak ne samo da klerike ne oslobađa kaznene odgovornosti, već naprotiv vrlo jasno implicira da se zakon odnosi i na njih! Mons. Puljić kao intelektualac i vrstan logičar mogao je i sam zaključiti da se sudske istrage ne mogu voditi protiv onih na koje se zakon ne odnosi.

Don Grubišić dodatno navodi kako je prijavljivanje pedofilije svjetovnim vlastima prema naputku pape Benedikta XVI ipak obaveza klera, međutim suludo mi je uopće raspravljati o tome da bi interna pravila neke organizacije mogla utjecati na poštivanje ustavno pravnog poretka … osim ako se državne vlasti nisu spremne i na taj način dodatno ponižavati … a čini se da jesu.

Bez obzira na pravna tumačenja, najžalosnije od svega ipak ostaje činjenica da se osim načelne osude pedofilije Puljić nije niti jednom osvrnuo na žrtve, na njihova prava i na njihovo dostojanstvo.
Čovjek koji crpi nadahnuće sa samog izvorišta morala, kako o svojim religijama vole misliti klerici, prešućivao je zločin i samim time omogućavao nastavak zločinjenja. I ne samo to. Kao visoki crkveni dužnosnik proskribira prijavljivanje takvih djela kao špijunsku djelatnost, a stavljajući u kontekst i ozloglašenu komunističku Udbu, svojim podređenima, ali i vjernicima šalje nedvosmislenu poruku.

Možda će zvučati čudno, ali ne osuđujem Crkvu kao glavnog niti jedinog krivca za ovakvo stanje … znate onu pitalicu zašto pas liže svoja … :-)? Zato što može!

—————————————————————————
Tonski zapis Puljićevog mudrozborenja uz novinarski komentar može se čuti na http://www.radio101.hr/podcast.php?id=74795 (od 5. minute), a koristio sam i članak iz Jutarnjeg Nadbiskup Puljić komentirao pedofilski skandal.

Oglasi

Written by Ajgor

22. 3. 2012. at 15:16

U Ustav se ne uzdamo

with one comment

Nova-stara financijska kriza hara Amerikom. Zaposlenost stagnira ili opada. Cijeli okruzi proglašavaju bankrot. Stopa siromaštva raste… Srećom, tu je mudri američki kongres da se uhvati u koštac s Pitanjem Svih Pitanja i spasi naciju iz ralja svih nedaća koje su ih zadesile!

Marljiv, savjestan i brižan oko sudbine malih ljudi, Kongres je mudro palamudio o reafirmaciji fraze “In God We Trust” (“uzdamo se u Boga”) kao nacionalnog slogana te sekularne države u kojoj je religija Ustavom odvojena od države.

Naravno da su uvaženi kongresmeni uvidjeli apsurdnost situacije i tako su s veličanstvenih 396:9 glasova stali na kraj ateističkoj pošasti i prihvatili predloženo, eksplicitno potičući da se ta parola stavlja na što više javnih zgrada. Pri tome, ne treba zanemariti niti ključni “argument” koji je ovime prihvaćen:

Whereas if religion and morality are taken out of the marketplace of ideas, the very freedom on which the United States was founded cannot be secured.

Kao i uvijek, religiozni si uzimaju za pravo biti (jedine) “moralne vertikale” i garanti slobode, neovisno o tome što zapravo rade i zastupaju (obično dijametralno suprotno od tih vrijednosti). A sada imaju i formalnu odluku sekularnog kongresa da su s tom bljuzgom stvarno i u pravu.

Čak i oni koje tema ne zanima pretjerano, bacite oko na originalni prijedlog o kojem se glasovalo. Zgodno je vidjeti kako se pregledno i temeljito moze pratiti rad zakonodavaca, čak i kad se bave takvim bedastoćama.

Osluhnite malo naše političare tijekom aktualne kampanje. Pogledajte kome se ulizuju. Nismo daleko od Amerike, bez brige… bar ne po religioznom nasilju nad sekularnošću države.

Uostalom, još uvijek u predsjedničkoj zakletvi imamo “Tako mi Bog pomogao” (Članak 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske). Ne vidim da se naš agnostični, pravdom opijeni predsjednik pretrgao od traženja da se to ispravi, u skladu s Ustavom.

Misao dana:

If you really want to see how pathetic this motto is, try and imagine what its opposite might be: “We fix our own problems.”
— komentator Tom @ Friendly Atheist

P.S. Kad smo već kod Amerike i božjih nedaća, ukazao bih na jednu simpatičnu logičku začkuljicu (nije da nam toga fali s religioznim fanaticima, ali dobro je malo se i zabaviti).
Kad je Katrina poharala New Orleans, raznorazni pravednici su u tome vidjeli “božju kaznu zbog prihvaćanja homoseksualnosti”. Nedavno, New York je izbjegao gotovo sigurnu uragansku katastrofu. A fun fact: New Orleans je najveći grad u Louisiani, koja ima ustavnu zabranu homoseksualnih brakova; država New York je, samo nekoliko tjedana prije spasa od nadolazećeg uragana, legalizirala gay brakove. Primjenjujući religioznu “logiku” da prirodne katastrofe imaju veze s Božjim stavom o legalnosti homoseksualnosti, što zaključujemo? :mrgreen:

Written by Charon l'Cypher

11. 11. 2011. at 7:33

Je li zakon suglasan s Ustavom?

leave a comment »

Written by Charon l'Cypher

21. 9. 2011. at 15:34

O papi i papcima

with one comment

Index je nedavno objavio tekst Nine Raspudića (prenesen s Komentar.hr) u kojemu autor analizira papin posjet, a poseban je naglasak na kritici onih koji se s papinim posjetom nisu složili. To je istaknuto i u naslovu: “Papa i papci”, koji već na prvi pogled daje naslutiti objektivnost, kako i priliči intelektualcu.

Nedavno sam pisao o usporedbi s financiranjem udruga civilnog društva kao “argumentima” kojima se koriste apologeti. Raspudić je tu argumentaciju još malo i proširio, ali je ponešto bitnoga i izostavio.

Stoga sam si dopustio komentirati neke njegove tvrdnje, ne u cilju otvaranja polemike već tek kao šlagvort za iznošenje nekih vlastitih stavova.

Analizirajući skupine prema reakcijama na papin posjet, autor kaže ovo:

Dominantno stajalište je vjernička dobrodošlica – golema većina stanovništva RH (prema zadnjem popisu 88 %) izjašnjava pripadnost Katoličkoj crkvi.

O dominantnoj dobordošlici zaključivali smo iz pumpanja atmosfere u mainstream medijima. Disonantni tonovi mogli su se tek povremeno čuti, vjerujem radi zadovoljavanja demokratske forme.

Nasuprot ove dvije skupine postoji dio ljudi (očito nerazmjerno zastupljen u medijima i javnosti) koji se protivio papinom dolasku u Hrvatsku, ili ga je nastojao obezvrijediti, pri čemu su često iznošeni i neuobičajeno žučni protukatolički stavovi.

(Ne znam što je autor mislio po “nerazmjerno zastupljen” – valjda da im je dano previše prostora. ?!)

Istina, bilo je nekritičkih protukatoličkih stavova, uglavnom na irelevantnim internetskim forumima, ali bilo je još više onih koji su papin posjet i njegovo veličanje kao “moralnog autoriteta današnjice” kritički sagledavali iz perspektive pedofilskih zločina koje je papa sustavno prikrivao. Ako autor misli da je prikrivanje zločina katolička vrijednost, onda su to zaista bili žučni protukatolički stavovi.
Na drugu stranu vage svakako treba staviti objektivan i kritički odnos medija, ponajprije javne televizije kao servisa svih građana.

Njihov osnovni argument je da papin posjet u vrijeme ekonomske krize predstavlja nepotreban trošak, koji kroz poreze plaćaju i oni koji nisu katolički vjernici. Takav bi stav bio legitiman kada bi ga zastupali koherentno tj. kad bi sličan asketizam zastupali u pogledu svih drugih vrsta javnih troškova, što nažalost nije slučaj.

Opet treba naglasiti: Crkva posjeduje enormnu količinu nekretnina, bavi se biznisom i mešetarenjem (na čemu ponekad i izgubi novac ali se zbog toga ne uzbuđuje), dobiva golemu državnu apanažu itd. itd. I povrh svega toga, država financira i pastoralni dio posjeta. A “državnički” dio posjeta ionako je bio samo farsa ili zadovoljavanje protokola zbog papine specifične dvojne uloge.

(Da je država svojevremeno platila dolazak i boravak Onura i njegove partnerice i troškove snimanja reklame za Konzum, možda bi neki apologeti primijetili da tu nešto ne štima.)

Ako i zanemarimo sve neposredne i posredne političke, ekonomske, kulturne i druge benefite tog posjeta, zapanjuje potpuni izostanak solidarnosti s golemom većinom stanovništva kojoj papin dolazak predstavlja silno važan događaj.

Zapanjuje i to kako autoru smeta izostanak solidarnosti s većinom stanovnika, a ne smeta mu što većina želi nametati svoj svjetonazor manjini?!

Koji su to politički, ekonomski, kulturni i drugi benefiti? Možda potpora ulasku u EU? Svakako, evo Barosso je za petak najavio završetak pregovora i tu je papa sigurno odigrao presudnu ulogu. 😀

Unutarnjepolitički benefiti kriju se zacijelo u činjenici da je papa pozivao na nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske što su mu svi gorljivi državotvorni političari benevolentno progledali kroz prste. I papino prizivanje totalitarizma po kojemu katolička većina treba dominirati u svim sferama života naši su vrli demokratski političari benevolentno prešutjeli.

Na hipodromu je na misi bilo deset tisuća puta (dakle milijun posto!) više ljudi nego na Cvjetnom trgu na prosvjedu protiv papinog dolaska.

Ovo je pravi biser “spinanja”! Kako Raspudić vješto (milijun posto!) minorizira anti papin prosvjed! Njegovi kolege sociolozi s Filozofskog fakulteta mogli bi mu objasniti zbog čega je tako bilo …

Smiješno je da se o troškovima papinog dolaska priča kao da je to novac koji će nekud odlepršati iz zemlje. Pa gdje će radnik koji je angažiran na montiranju pozornice, policajac iz osiguranja ili vozač hitne potrošiti svoju dnevnicu zaređenu na hipodromu? Izgledno je da je neće odnijeti u neku banku u Zürichu ili investirati na Wall Streetu, već će zaradu vrlo vjerojatno potrošiti u svom kvartu.

Već viđeno, kao da je to prepisano iz Bozanićevog opravdavanja gradnje zgrade HBK. To je valjda taj ekonomski benefit. Pa mogla bi premijerka koji puta istresti nešto državnog novca iz helikoptera na Jelačić plac. Ni taj novac ne bi otišao na Wall Street već bi ga ljudi potrošili u kvartu, a barem ne bi imali zaj**anciju s dežuranjem, čišćenjem, nespavanjem itd.

Raspudić komentira i sekularizaciju:

Prostor sekularnog nije apstraktni prostor koji bi bio neko nulto, prirodno stanje čovječanstva, nekontaminiranog religijom, koje je moglo nastati bilo kada i bilo gdje. Sekularno društvo nastalo je unutar kršćanske civilizacije, ukratko Voltairea ne bi bilo bez kršćanstva…

Osim što zaključak smatram čistom budalaštinom (da oprosti autor), bitno je naglasiti da sekularnost svim religijama jamči ravnopravnost! Dominacija jedne religije što otvoreno zagovara papa, a s čime se očigledno slaže Raspudić, vodi ka diskriminaciji drugih religija. Poanta sekularizma je upravo u dekontaminiranju javnog i političkog života tamo gdje religijski pogled na svijet može ugroziti prava i slobode onih koji ne dijele te svjetonazore.

Cijela “katolička” politička elita izravno je sudjelovala u donošenju izrazito protukatoličkih zakona

Tako i treba biti jer to nalaže Ustav, ali na žalost, ne provodi se dosljedno (notorni Milinović i MPO)! Međutim, “protukatolički” zakoni ne ograničavaju katoličke slobode, kao što je to slučaj s katoličkim zakonima.

U četvrtu, društveno još pogubniju skupinu spadaju oni koji su papu primili kao tobožnji vjernici, ljubili mu ruku i glumatali demokršćansku elitu. Najmanji je problem u tome što su se oko Ratzingera sjatili bivši režimski komunisti, raspuštenice, lopine, kurvari, tutti quanti, jer i evanđelje kaže kako ne treba zdravima liječnik već bolesnima. Žalosno je što ih taj susret nije nimalo izmijenio i što se iz njihovih izjava jasno vidjelo kako su u potpunosti promašili cijelu pastoralnu, duhovnu dimenziju Benediktovog posjeta i sveli ga na mjeru svojih dnevnopolitičkih interesa.

E, za ovo skidam kapu, gospodine Raspudić! U sridu! Ja bih još dodao, takav stav treba dobrim dijelom preslikati i na onu “dominantnu oduševljenu većinu” od 88% s početka teksta. U godinama tik prije demokratskih promjena prvomajske i slične režimske proslave bile milijun posto posjećenije od tjelovskih procesija, a onda se preko noći ćurak okrenuo naopako … kao što bi sutra u slučaju svemirske invazije imali devedesetak posto Klingonaca.

O pastoralnoj dimenziji posjeta Benedikta XVI i duhovnim plodovima ovog posjeta tek će se pisati.

Efekte dosadašnjih papinih posjeta Tomislav Kaluški opisuje ovako:

Ovo je četvrti posjet Svetog Oca Hrvatskoj. Prvi puta, 1994. godine, papa Ivan Pavao Drugi pozvao je hrvatske vjernike da “imaju hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega, osloboditi srce od mržnje i osvete”. Iduće godine nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo 200 tisuća Srba, ubijeno šestotinjak civila i spaljeno na desetke tisuća kuća. Pobjeda se i dalje smatra osvetom, a Srbi su “dobili što su zaslužili”.

Četiri godine kasnije papa je pozvao Hrvate da grade demokratsku državu, “kako bi se nadvladalo poratno stanje i dosegli plemenite ciljevi”. Do kraja sljedeće godine, to smrti Franje Tuđmana, Hrvatska je doživjela politički, gospodarski, moralni i civilizacijski kolaps.

I napokon, prilikom svog zadnjeg posjeta Hrvatskoj, 2003. godine, Wojtyla je citirao riječi na vratima vijećnice u Kneževom dvoru: “Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro”. Pola godine kasnije HDZ se vratio na vlast i u idućih šest godina opljačkao, osiromašio i osramotio ovu zemlju.

Written by Ajgor

8. 6. 2011. at 11:25

Postano u Komentari

Tagged with , , ,

Benedikt XVI kao hrvatski protuustavni faktor

5 komentara

Svojevremeno je portal H-alter objavio tekst Benedikt XVI kao hrvatski ustavni faktor koji opisuje kakav je utjecaj klera i pape na najviše zakonodavno tijelo koje je Hrvatsku definiralo kao sekularnu državu. (Isplati se ponovo pročitati i podsjetiti se koliko nas Crkva zapravo košta.)
I kao da to nije dovoljo, Benedikt XVI se sada vrlo otovoreno pojavljuje i kao hrvatski protuustavni faktor.

Naime, portal Dnevno.hr objavio je tekst Papa dolazi da Hrvatskoj pomogne u borbi protiv sekularizacije prenoseći riječi vatikanskog glasnogovornika Federica Lombardija.

U čemu je problem? Sekularni karakter Republike Hrvatske je ustavna kategorija, a Benedikt XVI je osim vjerskog poglavara i državnik – to je ujedno i omiljeni argument za pravdanje enormnih troškova posjeta koje plaćaju i ne-katolici.

sekularizácija* = promjena, zamjena crkvene vlasti ili kontrole društvenom, građanskom ili laičkom [sekularizacija imovine; sekularizacija školstva]; posvjetovljenje, laicizacija

Odredba Ustava kojom se Crkva odvaja od države odgovara ovome tumačenju pojma sekularizacija.

sekularìzam* = vjerovanje, ideja da vjeru i vjerska uvjerenja valja odbaciti i zanemariti

Ako se papa misli obračunavati sa sekularizomom u ovome općem smislu, promašio je adresu. Naime, Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na slobodu vjeroispovijesti (čak jamči i zaštitu i pomoć države) i nitko relevantan u javnom i političkom životu ne poziva na odbacivanje vjerskih uvjerenja.
Ali ako ćemo govoriti o odbacivanju vjerskih uvjerenja u političkom životu i državnim poslovima (npr. utjecaju na zakonodavstvo), a što kler otvoreno kritizira, onda je sekularizam obaveza prema članku 41. Ustava.

*Definicije su preuzete s Hrvatskog jezičnog portala

Osnovno pravilo diplomacije je nemiješanje u unutarnje stvari druge države. A Benedikt XVI će sudeći po najavama iz Vatikana u svome javnom obraćanju kako vjernicima tako i znatiželjnicima i nevjernicima vrlo otvoreno kritizirati jednu od temeljnih ustavnih odredbi Ustava Republike Hrvatske!

Papa kao državnik koji bi trebao poštivati diplomatska pravila i papa kao vjerski poglavar nisu dvije ličnosti koje bi smjele raditi i govoriti suprotne stvari, a pogotovo to ne bi smio kada dođe u goste. Ako ništa drugo, suzdržavanje od kritiziranja domaćina je pitanje dobrog kućnog odgoja.

Osim Kaptola koji također ne poštuje Ustav države od koje sa zadovoljstvom prima popriličnu “lemozinu”, niti jedna politička stranka i niti jedan relevantan društveni faktor nije do sada najavio borbu protiv sekularizacije. Stoga je apsolutno neprimjereno da se gost sam osjeća pozvanim pomagati ili pozivati na borbu protiv nečega s čime domaćin očigledno nema problema!

Sekularan karakter države nije odredba Svetog pisma pa da je nepromjenjiva i jednom za svagda, ali za to u demokratskim državama postoji procedura. Jednostavno se treba pojaviti stranka koja će u svom predizbornom programu najaviti ukidanje te odredbe i onda samo treba pričekati odgovor glasača. (Podsjećam na tekst Razvoj demokršćanske misli u Hrvata koji razmatra evoluciju demokršćanskih stranaka kao legalne i legitimne transmisije kršćanskog nauka u politiku.)

Ali kada protiv jedne naše jako važne ustavne odredbe dođe halabučiti strani poglavar, e to je nedopustivo ponašanje!

U našoj situaciji, ne samo da nitko iz politike neće naći za shodno reagirati na ovakvo flagrantno kršenje diplomatskih običaja i uljuđenog ponašanja, već će to i debelo platiti.

Ako državni protokol još dvoji što pokloniti Benediktu XVI, evo prijedloga:
Ustav Republike Hrvatske
Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima
Bon ton

Written by Ajgor

29. 5. 2011. at 11:24

Čist račun

3 komentara

Spora ruka pravde (ili barem reda) možda sustigne i crkvene račune.

Prema novom Zakonu o fiskalnoj odgovornosti, svaka udruga koja prima sredstva iz proračuna Republike Hrvatske imat će zakonsku obvezu da jednom godišnje Ministarstvu financija podnese detaljan izvještaj o tome kako su se i za što ta sredstva koristila. Možda će za neke župe biti teško stavku “nenamjenska sredstva” preimenovati u “svećenikov Audi”, ali ako zakon prođe neće se više moći izvlačiti na foru da nisu dužni, u skladu sa 4. ugovorom s Vatikanom, donositi financijska izvješća. Naime, u tom istom ugovoru naglašava se da će “HBK osnovati središnju ustanovu za uzdržavanje klera. Isto će učiniti i (nad)biskupije za svoje područje. Te ustanove dužne su poštivati zakone RH o financijskom poslovanju”.

Možda ovaj put (sekularni) Zakon uspije pobijediti (crkveni) zakon 😉

Inače, već i sada Zakon o izvršenju proračuna te Zakon o državnoj reviziji  obvezuju sve kojima se dodjeljuje novac iz proračuna da podnosi izvješća o trošenju tog novca. Međutim,

“Od Katoličke crkve dosad nismo dobili niti jedno izvješće o načinu trošenja proračunskog novca”,

veli Biserka Čoh-Mikulec, glasnogovornica u Uredu državne revizije.

Tko zna, možda je ovo prvi sramežljivi korak i prema zakonu koji će omogućavati da građani sami biraju koje će udruge financirati iz svojeg poreza. Bilo bi lijepo kada bi Crkvu (ne samo katoličku, da se razumijemo) financirali isključivo njeni vjernici, umjesto da nečiju vjeru financiraju svi građani države koja je po Ustavu sekularna 😉

IZVOR: Jutarnji list

 

Written by isisrosenkreuz

23. 11. 2010. at 13:06

(Religijsko) pravo negiranja tuđih prava

5 komentara

Dallin H. Oaks, “prorok” je i jedan od vođa crkve Latter Day Saints. Zvuči poznato? To su oni koji su predvodili bitku za ustavnu zabranu gay brakova u Kaliforniji (iako su pretežno locirani u obližnjem (no čak ne niti susjednom!) Utahu). Spominjali smo ih već.

Od kad su progurali tu ustavnu zabranu, našli su se na udaru javnosti, pogotovo gay aktivista i prijatelja. Bilo je ponešto nasilja i vandalizama, no najviše ih je pogodio bojkot biznisa pobornika i sponzora zabrane, a koji je poprilično masovno prihvaćen među gay-friendly populacijom.

Naš dragi Dallin 13.10.2009. održao je govor o religijskim slobodama u Sveučilištu Birminghama Young u Idahu. Iz tog nadahnutog govora — ponavljam: o religijskim slobodama — izdvajamo zanimljive dijelove (naravno, moje boldanje).

An 1833 revelation to the Prophet Joseph Smith declared that the Lord established the United States Constitution by wise men whom he raised up for that very purpose (Doctrine and Covenants 101:80). The Lord also declared that this constitution “should be maintained for the rights and protection of all flesh” (Doctrine and Covenants 101:77; emphasis added).

In 1833, when almost all people in the world were still ruled by kings or tyrants, few could see how the infant United States Constitution could be divinely designed “for the rights and protection of all flesh.” Today, 176 years after that revelation, almost every nation in the world has adopted a written constitution, and the United States Constitution profoundly influenced all of them. Truly, this nation’s most important export is its constitution, whose great principles stand as a model “for the rights and protection of all flesh.” On the vital human right of religious freedom, however, many constitutions fall short of the protections that are needed, so we are grateful that the United States government seeks to encourage religious freedom all over the world.

“For the rights and protection of all flesh” the United State Constitution includes in its First Amendment the guarantees of free exercise of religion and free speech and press. Without these great fundamentals of the Constitution, America could not have served as the host nation for the restoration of the gospel, which began just three decades after the Bill of Rights was ratified.

The First Amendment reads: “Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof.” The prohibition against “an establishment of religion” was intended to separate churches and government, to prevent a national church of the kind still found in Europe. In the interest of time I will say no more about the establishment of religion, but only concentrate on the direction that the United States shall have no law “prohibiting the free exercise” of religion.

The inherent conflict between the precious religious freedom of the people and the legitimate regulatory responsibilities of the government is the central issue of religious freedom. Here are just a few examples of current controversial public issues that involve this conflict: laws governing marriage and adoption; laws regulating the activities of church-related organizations like BYU-Idaho in furtherance of their religious missions – activities such as who they will serve or employ; and laws prohibiting discrimination in employment or work conditions against persons with unpopular religious beliefs or practices.

Unpopular minority religions are especially dependent upon a constitutional guarantee of free exercise of religion. We are fortunate to have such a guarantee in the United States, but many nations do not. The importance of that guarantee in the United States should make us ever diligent to defend it. And it is in need of being defended. During my lifetime I have seen a significant deterioration in the respect accorded to religion in our public life, and I believe that the vitality of religious freedom is in danger of being weakened accordingly.

Religious freedom has always been at risk. It was repression of religious belief and practice that drove the Pilgrim fathers and other dissenters to the shores of this continent. Even today, leaders in all too many nations use state power to repress religious believers.

The greatest infringements of religious freedom occur when the exercise of religion collides with other powerful forces in society. Among the most threatening collisions in the United States today are (1) the rising strength of those who seek to silence religious voices in public debates, and (2) perceived conflicts between religious freedom and the popular appeal of newly alleged civil rights.

Atheism has always been hostile to religion, such as in its arguments that freedom of or for religion should include freedom from religion. Atheism’s threat rises as its proponents grow in numbers and aggressiveness. “By some counts,” a recent article in The Economist declares, “there are at least 500 [million] declared non-believers in the world – enough to make atheism the fourth-biggest religion.”

Such forces – atheists and others – would intimidate persons with religious-based points of view from influencing or making the laws of their state or nation.

For example, a prominent gay-rights spokesman gave this explanation for his objection to our Church’s position on California’s Proposition 8:
“I’m not intending it to harm the religion. I think they do wonderful things. Nicest people… My single goal is to get them out of the same-sex marriage business and back to helping hurricane victims.”

Aside from the obvious fact that this objection would deny free speech as well as religious freedom to members of our Church and its coalition partners, there are other reasons why the public square must be open to religious ideas and religious persons. As Richard John Neuhaus said many years ago, “In a democracy that is free and robust, an opinion is no more disqualified for being ‘religious’ than for being atheistic, or psychoanalytic, or Marxist, or just plain dumb.”

Religious Freedom Diluted by Other “Civil Rights”

A second threat to religious freedom is from those who perceive it to be in conflict with the newly alleged “civil right” of same-gender couples to enjoy the privileges of marriage.

We have endured a wave of media-reported charges that the Mormons are trying to “deny” people or “strip” people of their “rights.” After a significant majority of California voters (seven million – over 52 percent) approved Proposition 8’s limiting marriage to a man and a woman, some opponents characterized the vote as denying people their civil rights. In fact, the Proposition 8 battle was not about civil rights, but about what equal rights demand and what religious rights protect. At no time did anyone question or jeopardize the civil right of Proposition 8 opponents to vote or speak their views.

The real issue in the Proposition 8 debate – an issue that will not go away in years to come and for whose resolution it is critical that we protect everyone’s freedom of speech and the equally important freedom to stand for religious beliefs – is whether the opponents of Proposition 8 should be allowed to change the vital institution of marriage itself.

The marriage union of a man and a woman has been the teaching of the Judeo-Christian scriptures and the core legal definition and practice of marriage in Western culture for thousands of years. Those who seek to change the foundation of marriage should not be allowed to pretend that those who defend the ancient order are trampling on civil rights. The supporters of Proposition 8 were exercising their constitutional right to defend the institution of marriage – an institution of transcendent importance that they, along with countless others of many persuasions, feel conscientiously obliged to protect.

Woo-hoo! Odakle početi?

Pa, prvo, kad je riječ o religijskim slobodama, onda piše da su to ljudska prava; ostale slobode su tobožnja i “ljudska prava” (pod navodnicima!). Licemjerno i omalovažavajuće? Procijenite sami.

Zatim hvali američki ustav, višestruko naglašavajući da mu je glavna uloga “prava i zaštita živih bića” (“for the rights and protection of all flesh”). I još objašnjava kako je svrha ustavnog jamstva religijskih sloboda  — odvajanje države i crkve. I onda krene kako se religijske slobode narušavaju kad se netko protivi da pripadnici jedne ili više religija nameću zakone (stvar države, čiju se odvojenost od crkve hvali samo nekoliko pragrafa prije) svim građanima države — i pripadnicima te/tih religija i onima koji to nisu!

Zgodna je i primjedba da vlade diljem svijeta nasiljem napadaju religije… Hmpf… Bliski Istok, Filipini, Malezija, Poljska, Bugarska,… ja vidim vladu kako napada sve one koji ne žive u skladu s većinskom religijom. Ionako ateisti, koliko je meni poznato, niti u jednoj državi na svijetu nisu u većini.

A kad smo već kod ateizma, i njega se g. Oaks dotiče, objašnjavajući kako je taj ateizam zao jer tvrdi da religijske slobode ne uključuju samo prakticiranje religije i obreda po volji, nego i — saklonimebože! — neprakticiranje nikakve religije!

I onda dolazimo na ono što ovog proroka, kao pravo duhovno biće, zapravo muči: tretman Mormonske crkve nakon Prijedloga 8 (ustavne zabrane gay brakova u Kaliforniji). Saznajemo da zabrana ljudima da se vjenčavaju “nije stvar ljudskih sloboda, nego onoga što ljudska prava traže, te prakticiranja religijskih sloboda”. Jer, je l’ te, već smo vidjeli da se religijskim slobodama (uz odvojenost države i crkve) smatra nametanje zakona svima, neovisno o religijskom opredjeljenju.

Također smo saznali da je 52% “značajna većina”. Uzmemo li u obzir da je na te izbore/referendum (organizirano je paralelno s predsjedničkim izborima prije skoro godinu dana) izašlo sitno ispod 80% glasača, ova “značajna većina” zapravo predstavlja oko 41% svih glasača u Kaliforniji. Također, razlika onih koji su podržali Prijedlog 8 i onih koji su mu se usprotivili iznosti 600.000 glasača — otprilike jedna šezdesetina ukupnog broja stanovnika u Kaliforniji. Stvarno “značajna većina”. (podaci preuzeti s Wikipedije: 1, 2)

Simpatično je i kako kršćani već “tisućljećima” naučavaju da je brak zajednica muškarca i žene… a poznato je da u ranom kršćanstvu brak nije imao veze s crkvom. Nadam se da će Isis to malo raspisati u komentarima. 😉

Kao šlag na kraju, pročitajte zadnje poglavlje (VI) g. Oaksovog govora, da vidite kako se LDS nosi sa svim ovim stravičnim napadima na religijske slobode. Saznat ćete da to čine propovijedanjem ljubavi, inzistiranjem na svom samoproglašenom “pravu” da nameću drugima svoje zakone (naravno, on je to malo drugačije sročio), te još kojekakvim ljepotama. Ima ukupno pet stavki.

Za kraj, g. Oaks nas podučava da je najvažnije od svega sačuvati religijske slobode (na način kako ih je opisao). Ništa nije važnije od toga da se ne dira u “kršćanske temelje Amerike”…

Religious values and political realities are so interlinked in the origin and perpetuation of this nation that we cannot lose the influence of Christianity in the public square without seriously jeopardizing our freedoms. I maintain that this is a political fact, well qualified for argument in the public square by religious people whose freedom to believe and act must always be protected by what is properly called our “First Freedom,” the free exercise of religion.

Written by Charon l'Cypher

15. 10. 2009. at 3:53

%d bloggers like this: