Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Vatikanski ugovori

Peticija za referendum o Vatikanskim ugovorima

leave a comment »

Jučer je osvanula peticija za referendum o Vatikanskim ugovorima.

Jesam li potpisao? Jesam.

Očekujem li da će peticija uspjeti? Ne, nisam toliki naivac.

Čemu onda?

O Vatikanskim ugovorima smo mnogo pisali. Ogromna sredstva, nedodirljiva čak i u jeku krize, slijevaju se u crkvene vreće, no Crkva najmanje predstavlja financijski problem Hrvata.

Crkva se ponaša kao država u državi i, iz razloga koje je Ajgor više puta detaljno objasnio, političari im u tome povlađuju. Niti jedna tema ne može proći bez Crkve, i to ne u smislu “mi mislimo to i to”, nego je nastup uvijek “naš stav je takav i takav i tako mora biti jer imamo ugovore i brojimo si 88% vjernika”. Nije bitno što kažu Znanost, Razum,… čak niti Ustav i ostali zakoni.

Da je Crkva iznad zakona, vidi se po tretmanu bilo kakve sumnje u kriminal: morate svećenika uhvatiti s krvavom sjekirom u ruci, da bi uopće smjeli spomenuti nekakav kazneni progon, a i tada će kazna biti mala.

Hrvatskoj još dugo nema spasa od mantijaškog zla, ne dok se narod klanja Crkvi. Bog i Isus su tu samo neka čudna riječ, ali tko se još njima (njime? :P) bavi? Izvrstan primjer toga je priča iz skradinskog zaleđa, a lijepo se vidi i kako se tretira kriminal — bez prijave, istrage,… sve “interno”, dok slučajno ne “procuri” u javnost. I nikom ništa. Da je riječ o bilo kojoj drugoj instituciji, padale bi glave zbog zataškavanja pred zakonom.

Pedofilske skandale vjerojatno ne trebam posebno objašnjavati, a idu po sličnom zataškavačkom obrascu.

I, kakve sada veze ima jedna peticija koja neće polučiti neki veći rezultat?

Ima, jer to su problemi o kojima je riskantno i pisati i pričati, a kamoli rješavati ih. Zato je svaki publicitet koji se digne oko Vatikanskih ugovora dobar. Treba napadati oba stupa crkvene strahovlade i arogancije, makar još nemamo kritičnu masu. Ona i neće nastati sama od sebe, nego treba pritiskati, širiti informacije i ideje,…

U kranjoj liniji, “potpis” pojede možda minutu. Nije puno za pokazati da se crkvenoj hegemoniji ne protivi samo 10ak “komunista”, “sotonista”, “ljevičara”, “narkomana”,… i kako već sve nazivaju nas koji se usudimo vlastite glave koristiti za nešto više od nošenja šešira/kape. Potpuno je nebitno što tražimo samo da Crkva sjaši sa zakonodavnih i drugih javnih institucija “sekularne” Republike Hrvatske, kao i s nas koji ne želimo biti njeno stado. Što radi svojim ovcama, zabole nas… ali, eto, već nas taj stav čini kriminalcima. E, pa dosta više.

Zanimljivo je da sam, od medija, link na peticiju našao samo na Indexu (link). Neki će reći da je to nebitna, sitna peticija. Lijepo, mogu se čak i složiti, ali kad je išta negativno intonirano prema Crkvi uspjelo doći do medija? Čak niti sirove činjenice kad oni nešto skrive nekako ne nalaze put do medija.

P.S. Kad smo kod lažnog postotka vjernika… je li netko vidio rezultate popisa stanovništva? Ne? Nitko? Čudno… 😆 Je li barem netko začuđen time? Baš nitko? Što sam iznenađen… 😛

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

21. 11. 2012. at 13:55

Izmijenjene okolnosti

leave a comment »

Naša je draga Vlada danas objasnila da Ugovor treba promijeniti

…zbog izmijenjenih okolnosti koje predstavljaju izuzetna ograničenja njegovu ispunjavanju.

Ako nekome ovo objašnjenje zvuči jako poznato, vjerojatno vas podsjeća na Članak 15 ovog ugovora:

2. Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Fascinantno je to kako su okolnosti izmijenjene kad treba uzimati od vlastitog naroda, ali su zapravo kakve su i bile (što je i sam Milanović potvrdio prije nepuna tri mjeseca) kad širiteljima mržnje treba smanjiti plijen.

Baš dobro da nam više nije HDZ na vlasti. Ovi su bitno različiti… 👿

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:17

Crkveni Kmeri

leave a comment »

U Novostima je izašao novi članak Marinka Čulića, na temu političkog angažmana Crkve u Hrvata u današnjim okolnostima nestajućeg HDZa i vladavine kobajagi lijeve koalicije. Tekst prenosimo u cijelosti:

Crkveni Kmeri

Datum objave: 26.04.2012. Piše: Marinko Čulić

Podsvijest je, kažu psihoanalitičari, vražja stvar. Krenu ljudi izreći neku poluistinu ili laž i onda se spotaknu o vlastiti dugi jezik i famoznim lapsusom, tj. djelićem podsvijesti koji ne kontroliraju, kažu, avaj, pravu istinu. Današnja politika, nakon što je ušla u nepreglednu vodurinu postideološke proizvoljnosti, pruža za to svu silu mogućnosti, jer se na sve strane toliko brblja da je politički govor postao načičkan nehotičnim, nenamjernim istinama, kao Hrvatska minama.

Primjera je koliko hoćeš. Uzmite, recimo, ovo što rade dvojica hrvatskih apostola privatizacije i deregulacije, Radimir Čačić i Slavko Linić, koji se ubiše dokazujući da su dva vitalna i snažna, kao iz hrastovine istesana stupa, bez kojih nema izlaska iz ove pogibeljne krize. I mogu oni to ponoviti još sto puta, ali kada je javljeno da baš ta dvojica Vladinih ljudi ulaze u nadzorno tijelo pretežno privatne Ine, praktički su sami priznali da ta njihova privatizacijsko-deregulacijska Biblija ništa ne vrijedi. Ili, direktnije govoreći, svaki od njih pljunuo je debeli masni hračak na nju.

Sljedeći primjer je iz zagrebačke sudnice, gdje upravo traje krivični proces protiv Tomislava Merčepa, ali glavna zvijezda nije on, nego ključni svjedoci (Šeks, Gregurić, Jarnjak…), sve odreda prvi muževi hrvatske državotvorne politike. Ali, odreda i lažni svjedoci koji su, praveći se da ništa nisu znali i ne znaju o Merčepovim zločinima, zapravo otkrili da je suština tog državotvorstva otpočetka bila da se hrvatski zločini prešućuju i prikrivaju, i time sponzoriraju i potiču. Dakle, šuteći kao zaliveni, oni su izlajali sve što o tome treba znati, a sud na kojem je i dvadeset godina poslije moguće ovakvo svjedočenje i sam je dodatno potvrdio da je tako.

Idemo dalje. Oba su ova primjera iz posljednjih mjesec dana, a pojavilo ih se još sličnih, u kojima se zbog loše posađenih jaja umjesto zdravog pileta dobije mućak. Tako se Katolička crkva oštro okomila na odluku da se opozove pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, uzimajući to čak kao dokaz da je ova vlast “odnarođena”. Doduše, nije to neko iznenađenje, pogotovo jer je došlo iz usta biskupa Vlade Košića, koji u svojoj mentalnoj draguljarnici ima i većih bisera. Ipak, pomalo je neočekivano koliko se verbalnih plotuna ovaj put rikošetom vratilo Crkvi. Košić je nazvao sramotnim što je nova vlast ovim opozivanjem stala na stranu jedne ideologije, komunističke, očito ne naslutivši što je time pokrenuo. A na čiju bi stranu, pobogu, trebala stati?! Pa komunisti su u ratu bili na čelu antifašističkog pokreta, dok su najveći antikomunisti tada bili nacifašistički okupatori i njihova ustaška posvojčad, i zar tu ima prostora za ikakvo dvoumljenje u izboru? U Košićevom slučaju očito ima. U bijesnom jurišu na komunističku neman, biskup se toliko zanio da je počeo mahati podatkom o tobože više stotina tisuća hrvatskih ljudi pobijenih na Bleiburgu i Križnom putu. Dakle, brojkom kojim nitko normalan ne barata, osim pripadnika ustaške emigracije, bratski se nadopunjujući s istim takvim numeričkim mahnitanjem na srpskoj strani o broju jasenovačkih žrtava.

Da li se, možda, ovo omaklo Košiću jer nije znao kontrolirati prekomjerni viktimološki testosteron, pa mu je ovaj udario u glavu? Kamo sreće, ali nije tako. Tu je brojku ovaj biskup ugradio pri potpuno čistoj svijesti u žrtvoslovnu shemu na kojoj već dugo radi, a najjasnije je javnost o tome obaviještena kada je na blajburškoj komemoraciji 2010. Bleiburg usporedio s Katynskom šumom. Naravno da se to dvoje ne može uspoređivati. U Katynskoj šumi su smaknuti potpuno nevini ljudi, pripadnici poljske vojske, odreda bez ikakve krivice zbog koje bi im se moglo suditi, dok je na Bleiburgu (Križnom put) takvih itekako bilo, pa ako Košić tvrdi da nije, onda je logično zaključiti da su za njega nevini i pripadnici straže iz Jasenovca ili Pavelićevog tjelesnog zdruga. A to onda faktički znači i cijela NDH. To jasno proizlazi i iz njegovih kasnijih istupa, o kojima se manje zna. Ljetos je u Tomislavgradu održao propovijed u kojoj je čak lupnuo da su Hrvati “izabrani narod” koji nikada nikome nije napravio zlo, već se uvijek samo branio. O tome je portal e-Posavinu obavijestio jedan bosanski vjernik, katolik, koji se osupnuto i ogorčeno pitao: “A od koga smo se branili u Jasenovcu i Dretelju?”, dok je sintagmu “izabrani narod” ismijao kao najobičniju pseudoteološku bljezgariju. Nakon ovoga, ponovno se moraš zapitati nije li biskup Košić ipak munjen nekom svojom kvazipovijesnom fiksacijom, koja mu nekontrolirano bježi preko jezika i otkriva o njemu više nego što bi sam htio. Ali, čekaj malo, on vodi komisiju “Iustitia et pax”, koja bi trebala biti neka vrsta elitnog intelektualnog odreda Katoličke crkve, pa ako njen prvi čovjek pokazuje ovakvu fundamentalističku isključivost i zatucanost, onda to mora biti znak nekih dubljih crkvenih pomjeranja. A to i jeste. Dosad je ovako zadrte stavove iznosio uglavnom samo vojni ordinarij, biskup pod šljemom Juraj Jezerinac, čiji su praskavi istupi mogli biti shvaćeni kao solodionice jednog crkvenog Kmera. I samo se slutilo da bi oni mogli biti upozorenje što će biti ako nominalna ljevica zauzme mjesto i predsjednika države i premijera. Sada se vidi da su se te slutnje ostvarile.

Praktički cijeli vrh Crkve danas se ponaša kao armada Crvenih Kmera na borbenom zadatku, koja ne diže samo galamu, kao što je to uglavnom radio Jezerinac, nego i zahtijeva od svjetovnih vlasti da se donose ovakvi, a ne onakvi zakoni, da se u vjeronauku u školama ne rade ni najmanje izmjene bez njenog izričitog odobrenja, a najviše da se ne dira ni u točku ni u zarez ugovora države s Vatikanom. Vladi Košiću čak ni to nije bilo dovoljno, nego je pokrenuo specijalnu jedinicu “Iustitia et pax” kako bi spriječio dodjelu odlikovanja predsjednika Ive Josipovića Dragi Hedlu, čime je jasno pokazao da koliko bagatelizira žrtve ratnih zločina Branimira Glavaša i druge o kojima je Hedl pisao, toliko istovremeno napumpava i mistificira one s Bleiburga. Većina tih pritisaka, od kojih je ovaj posljednji otvoreno ponižavanje institucija hrvatske države, u koju se Crkva toliko zaklinje, poduzimaju se kako bi se spriječilo da ova vlast dirne u materijalne povlastice koje Crkva uživa. No, kako ta vlast ne pokazuje takve namjere, osim donekle najavom da će kontrolirati trošenje velike količine novca koji Crkva dobiva iz budžeta, cilj je očito širi i smjera na čvršće ušančivanje pozicije u društvu, ali i politici.

Na to se crkveni vrh, po svemu sudeći, odlučio zbog bitno izmijenjene političke situacije nakon što je HDZ, izbušen velikim korupcijskim aferama, izgubio izbore. Iako odnosi Crkve s tom strankom više nisu idilični kao devedesetih, ona se osjećala puno sigurnije uz nju na vlasti. Ipak je kler dugo figurirao kao popovsko krilo HDZ-a, a HDZ kao političko, čak i vojno krilo Crkve (neustavna hodočašća Hrvatske vojske u katolička svetišta u zemlji i inozemstvu). Osim toga, HDZ ne samo što više nije na vlasti, nego zbog teških unutrašnjih svađa ne funkcionira ni kao opozicija, čime je otvoren prazan prostor u koji se sada ubacuje Kaptol, držeći, ne bez osnove, da je to njegovo prirodno stanište. Razlika je jedino što on smatra da to stanište treba štititi puno radikalnije nego HDZ, a to znači s puno više antikomunističkih decibela, što je odmah na početku otišlo toliko daleko da je “Glas Koncila” napao Milanovićevu Vladu zbog zabrane održavanja neonacističke internacionale u Zagrebu.

Problem je jedino što, unatoč toj zabrani, ova Vlada nimalo ne sliči na komunističku neman koju bi javnost doživjela kao opravdanu metu za crkvene anateme i gromove. Zato sada Kaptol mora praviti tu neman od blata, kako bi kreirao histeriju nalik onoj iz vremena splitske Rive, ali bez realnih izgleda da se ona zaista ponovi. To znači da hrvatska desnica, stranačka i crkvena, neće uspjeti prebaciti vlastitu krizu na društvo u cjelini. Barem zasad.

Izvor: Crkveni Kmeri

Written by Charon l'Cypher

26. 4. 2012. at 11:55

%d bloggers like this: