Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘vjera

Glas naroda, glas razuma

with one comment

Charone, izgleda da te netko poslušao glede plakata 😉

(hvala dingo_bastardu koji je ostavio link na poticajne slike 😀 )

IZVOR: Jutarnji List, index.hr

Oglasi

Written by isisrosenkreuz

23. 3. 2011. at 13:52

Betoniranje pameti

6 komentara

Nakon što nam je papa Nazi dao dozvolu da kondome koristimo u iznimno iznimnim i ekstra iznimnom slučajevima, mladima nove naputke o lateks gumici daje don Damir Stojić.

“Ako mladić ostavi djevojku s kojom je imao seksualne odnose, ona zna da je bila iskorištena, ona to osjeća. Nevjerojatno je kako su žene nasjele na priču o kondomu. Njega je izmislio muškarac samo zato da može nesmetano uživati, a ženama su ga prodali pod krinkom njihove emancipacije! Da stvar bude smješnija, one su na to nasjele!”

Izgleda da su, po njemu, trudnoća i spolne bolesti dokaz ženske emancipacije, a ne briga za svoje zdravlje i odluka o vlastitoj spolnosti.

Don Stojić, na žalost, svaki dan kontaktira sa mnogim mladima i širi svoje primitivne stavove (sasvim u skladu sa crkvenim naukom). Naime, on obnaša dužnost studentskog kapelana u Cvjetnom naselju te se “duhovno” brine za studente.

“Nijedan muškarac nema moralni legitimitet da uđe u ženu ako je ne voli i s njom ne želi provesti život.”,

kaže don Stojić.

Odakle onda Vatikanu i njegovom čoporu mužjaka legitimitet da kopa po ženskom međunožju i sudi o tome?

“Kontracepcija pak uništava brakove jer žena zna da nešto nije u redu čim se betonira njezina plodnost. Nema tu žrtve, jer da je ima, muškarac bi proučio partneričin kalendarić s bojama, čime bi savršeno upoznao njezino tijelo, a osim toga, čežnja od desetak dana suzdržavanja još bi ih više zbližila.”

Pitam se kako svaki utorak šestotinjak mladih može slušati ovakve prosere i smatrati ih duhovnom hranom.

Don Stojić nastavlja okrivljujući sveopći društveni relativizam, te veli da “savjest treba uskladiti prema istini, a ona je iznad savjesti”. Pretpostavljam da je njemu ta istina vjera, božja ljubav i cijeli onaj skup priča za malu djecu. Vjera je, valjda, jedini izlaz iz jada, bijede i očaja. Jer loši su i priručnici samopomoći (da li se tu ubraja i “Kako postati dobar kršćanin?” i “Kako upoznati božju ljubav?” :mrgreen: ) jer bogohulno uvjeravaju bijedne smrtnike robove da su bogovi, a sva ta new-age naklapanja graniče krivovjernim neopaganizmom. Loša je i joga:

”Joga znači savez, a ja se pitam savez s kim?”,

veli don Stojić.

Savez sa sobom.

Da je imao jači savez sa sobom :wink:, valjda bi danas don Stojić imao zdravije predodžbe o spolnosti i spolnom životu 😉 :mrgreen:

IZVOR: net.hr

Written by isisrosenkreuz

29. 11. 2010. at 9:39

TV-smeće

3 komentara

Mnogi bi se tv kritičari složili da nam danas taj medij nudi sve više nepotrebnih i niskokvalitetnih programa. Jednim se djelom i slažem, naročito nakom vijesti da karizmatik i egzaltat Zdravko Sudac ima u planu “katoličku” televiziju, kao da katoličanstvo nije već dovoljno zastupljeno na državnoj televiziji.

Iza takvog pothvata navodno čuče Hrvati u dijaspori, kojima bi želja bila da se krene sa emitiranjem već koncem godine. Redatelj Jakov Sedlar ima u svemu tome svoje prste te je izjavio:

“Još ne znamo ni hoćemo li biti kabelska, internetska TV ili ćemo ići putem MaxTV-a, no više ćemo znati za oko mjesec dana. Sigurno je samo da se naša postaja neće zvati “katolička” iz formalnih razloga, te da se financijski nećemo pokrivati oglasima, nego isključivo donacijama vjernika. Osim propovijedi, prikazivat ćemo i vjerske filmove i druge religiozne sadržaje”.

Ponavljam: kao da ih na državnoj televiziji nema već dovoljno.

I već kada je spomenuto financiranje tog projekta, zanimljivo je istaknuti kako vlč. Sudca općenito financiraju (lako)vjernici: naš je wannabe Isus, odnosno njegova tvrtka “Joshua” d.o.o., ostvario je prošle godine prihod od gotovo tri milijuna kuna. Nakon svih rashoda i oporezivanja tvrtki je u recesijskoj godini ostala čista dobit od oko 1,4 milijuna kuna. Izgleda da je Sudac uspješno primjenio formulu Vatikana, Međugorja i sličnih te shvatio da je vjera jako unosan biznis.

Naš personal Jesus je svojim knjigama uspješno zaveo i iscijedio novac od (lako)vjernika, a ni prodaja CDa “Put, istina, život” nije bila loša.

Iako je Sudac jednom prilikom objasnio kako će sav prihod tvrtke od prodaje svoje knjige dati u humanitarne svrhe, to nije učinio. Dio novca, naime, Sudac je namijenio gradnji budućeg duhovno-pastoralnog centra Milosrdnog Isusa.

Izgleda da nije samo kopirao uspješnu vatikansku formulu prodavanja vjere, već zarađen novac investira poput Svete Stolice: u nekretnine (dok je samo 20-30% prihoda SSe namjenjeno humanitarnom radu).

Izgleda da izlaz iz recesije nisu gospodarska ulaganja, već jednostavno iskorištavanje tuđe naivnosti. Još ako sve to popratimo krvavim ranama i Isus-outfitom uspjeh je zagarantiran.

Preostaje nam još jedino pogledati što li će nam tv-pothvat Zlatka Sudca ponuditi.

Srećom, uvijek postoji crvena tipka na daljinskom.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

19. 8. 2010. at 10:59

Hrvatska danas

5 komentara

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj – diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na  činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika :mrgreen:).

Po Bozaniću:

“Demokracija sve više poistovjećuje s relativizmom, pa se kršćanima oduzima njihova karakteristika: da budu zajednica društveno identificirana tj. negira im se dimenzija prisutnosti u društvu.”

Hm. Da.

S druge pak strane, isti medij isti dan prenosi vijest o neugodnosti koju su proživjeli parovi koji su odlučili na građanski oblik sklapanja braka. Naime, u gradskoj vijećnici ih je, uz sliku Voljenog Vođe Franje Tuđmana, dočekalo i raspelo. Što je najgore, to je otkriveno tek nakon obreda.

“Kad sam razvila fotografije i vidjela da mi iznad kćerine glave stoji glava dr. Franje Tuđmana, poludjela sam. Tražila sam od fotografa da sve slike na kojima se on vidi, kako se ono kaže, ‘fotošopira’, inače ne znam što bi bilo. Propao bi mi pir.”

U Trogiru su se mladenci požalili na raspelo koje ih je dočekalo prilikom građanskog obreda sklapanja braka, te je isto uklonjeno.

Nekima smeta križ, a nekima slika dr. Franje Tuđmana, i tih pritužbi ima sve više.

No, budući da ni križ ni Franjo nisu državni simbol, pitanje je zašto takva ikonografija krasi gradsku vijećnicu.

A pitam se i kako su to katolici diskriminirani ako se njihovi simboli nalaze i tamo gdje ne bi trebali – po gradskim vijećnicama, školama, bolnicama…u državi koja je, sudeći po Ustavu, sekularna.

Dokaz da se katolički svjetonazor upliće u svaki segment društva jest i reakcija Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na skoru dostupnost na hrvatskom tržištu t.zv. “pilule za dan poslije”:

“Riječ je o abortivnom sredstvu, a nazvati ga kontraceptivom obmana je javnosti, jer se za pilulom poseže upravo uz pretpostavku da je oplodnja već nastala.”

Upravo to – pretpostavka. Stoga, “pilula za dan poslije” i je i nije abortivno sredstvo. Što u krajnjoj liniji katolike ne bi trebalo zanimati budući da oni, iz moralnih razloga, niti prakticiraju pobačaj niti koriste kontracepciju. Ili je meni nešto promaknulo 😉 Zanimljivo je da se bune protiv proizvoda kojeg ne koriste 😉

Nadalje, zanimljivo je i to moraliziranje protiv pobačaja od strane liječnika koji, da bi došli do te titule, su tokom studija i stažiranja vjerojatno obavili takav zahvat, naročito ako je riječ o ginekolozima. Zanimljivo je vdidjeti kako takve individue, koje bi trebale pomagati ljudima, odjednom otkrivaju  “savjest” i “moral”.

Eto, ovo je slika i prilika naše zemlje – s jedne strane cvile da ih se proganja, s druge nameću svoje stavove svima.

Progon…Kako da ne.

Koliko mi je poznato, u pulskoj Areni se odvijao filmski festival, a ne neka druga vrsta zabave :mrgreen:

IZVORI: t-portal, net.hr, net.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 7. 2010. at 12:11

U sukobu znanosti i vjere pobjednik je jasan

leave a comment »

Disklejmer: Tekst je preuzet s T-portala, a potpisuje ga M.M. Nisam našao kontakt-informacije autora, no “Uvjeti korištenja” ograničavaju samo komercijalnu i “štetnu” upotrebu:

Sadržaj na T-Portalu zaštićen je autorskim pravima. Dokumenti, podaci i informacije objavljeni na T-Portalu ne smiju se reproducirati, distribuirati ili na bilo koji način koristiti u komercijalne svrhe bez izričitog pristanka T-HT-a ili na bilo koji način koji može uzrokovati štetu T-HT-u ili bilo kojoj trećoj strani. Dokumenti, podaci i informacije objavljeni na T-Portalu mogu se koristiti samo za individualne potrebe korisnika i na njihovu vlastitu odgovornost uz poštivanje svih autorskih i vlasničkih prava te prava trećih osoba.

U slučaju da se netko s T-portala javi da ovo ipak nisam smio prenijeti, tekst će biti izbrisan bez najave.

U sukobu znanosti i vjere pobjednik je jasan

Znanstvena slika svijeta iz dana u dan se mijenja. Stare teorije i istine neprekidno evoluiraju ili se urušavaju, a na njihovim temeljima grade se nove. Ima li onda smisla vjerovati u znanost i znanstveni proces razmišljanja?

U vječnoj potrazi ljudskog razuma za odgovorima na pitanja što smo, odakle dolazimo, kamo idemo i kakva je priroda svijeta u kojem živimo, znanost je mlađa sestra nešto starije filozofije i najstarije religije.

No dok religija nastoji predstaviti konačne, trajne i apsolutne istine, znanost iznova i iznova neumoljivo preispituje svijet i već postojeće spoznaje o njemu. Na tom se putu dvije sestre nerijetko izravno ili posredno sučeljavaju. I premda znanost nikada neće dokazati da Bog ne postoji, jer već i po samoj logici nije moguće utvrditi da nešto ne postoji nigdje, ni u kojem svemiru ili izvan njega, a osobito ni u čijem iskustvu, religijski vjernici naći će se često ugroženi znanstvenim spoznajama kao i samim procesom kojim znanost do njih dolazi.

'Deep field' fotografija svemirskog teleskopa Hubble. Svaka točkica svjetla na njoj je jedna galaksija, u kojoj se nalaze na stotine milijardi zvijezda.

Znanost je, naime, kroz povijest pokazala da munje mogu nastati bez Tora, Zeusa ili Ilije Gromovnika, bolesti bez vradžbina ili prokletstva zlonamjernika, a živi organizmi evolucijom bez angažmana inteligentnog tvorca. Čovjeka, Zemlju i život na njoj iz središta je svemira upravo znanost ‘protjerala’ prvo u orbitu oko Sunca, a potom i u kutak omanje galaksije u gotovo beskrajnom moru svemirskih objekata. Da naša Zemlja odjednom nekim čudom nestane, svemir to praktički ne bi ni primjetio zbog svoje veličine i beznačajnosti naše male planete u njemu. Naposljetku, pokazala je i da brojne dogme na svjetlu konkretnog znanja mogu, u najboljem slučaju, opstati samo kao mitovi ili eventualno simbolične predodžbe stvarnosti.

Nije čudno stoga da će mnogi vjernici dići svoj glas protiv ‘mušičave’ znanosti koja tako drsko čeprka po općeprihvaćenim uvjerenjima u kojima milijuni nalaze sigurnost, nadu, utjehu i smisao, a istovremeno ne nudi nikakve ‘konačne odgovore’ već uvijek ‘samo nove teorije koje već sutra sama pobija, mijenja ili nadograđuje’.

No upravo to i jest priroda i cilj znanosti – vječno istraživanje, analiziranje, opisivanje i tumačenje stvarnosti te određivanje odnosa između uzroka i posljedice; vječno približavanje najboljoj aproksimaciji istine, a ne objavljivanje konačnih, neporecivih istina. Tu njenu bit lijepo je i sažeto ilustrirao slavni fizičar Albert Einstein (1879. – 1955.) rekavši da ‘nikakva količina eksperimenata nikada neće dokazati da je u pravu dok će biti dovoljan samo jedan jedini da pokaže da je u krivu’.

Znanost naime ‘samo’ nastoji objektivno, sistematizirano i argumentirano prikupiti znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima koje će provjeriti egzaktnim promatranjem, organiziranim ponovljivim pokusima te pravilnim, objektivnim i slobodnim razmišljanjem koje se temelji na razumu, logici, kritici i sumnji.

U tom procesu jednostavno nema mjesta za osobna uvjerenja ili vjerovanja. Naprotiv, ona predstavljaju smetnju jer utječu na objektivnost promatranja – osoba određenog uvjerenja često će vidjeti kako ih stvari i zbivanja potvrđuju čak i ako drugi to ne vide.

Poljski liječnik Ludwig Fleck (1896 – 1961), koji je inače i sam pisao da je otkrivanje konačne istine u znanstvenom istraživanju nedostižan ideal, među ostalim i zato što su različiti znanstvenici zatvoreni u svoje osobne ili kolektivne sustave ili stilove razmišljanja, upozorio je da ljudi često vide upravo ono što očekuju. Kao dobar primjer netočne percepcije uvjetovane uvjerenjem, britanski znanstvenik Joseph Needham (1900 – 1995) predstavio je doživljaj ‘leta konja u galopu’.

Naime, dok su stari majstori na svojim slikama gotovo bez iznimke prikazivali konje u zraku rastegnutih nogu, jer je to najbolje odgovaralo njihovim predodžbama, zahtjevima struke i umjetničkom senzibilitetu, precizne su fotografije kasnije pokazale da su one u trenutku ‘leta’, odnosno kada njihova kopita ne dodiruju zemlju, zapravo skupljene. Na sličan će način ljudi razočarani i sumnjičavi prema institucijama vlasti i moći uvijek i svuda vidjeti različite vrste zavjera, od zataškavanja ‘susreta treće vrste‘, preko lažiranja leta na Mjesec, do insceniranja napada na SAD 11. rujna 2001.

Mnoge ljude od vjere također će iritirati nešto što se naziva znanstvenim konzervativizmom, a koji je zapravo vrlo važna ‘vrlina’ znanosti. Naime, znanost uvijek radije prihvaća 1) najjednostavnija i najracionalnija tumačenja neke pojave i 2) postupno gradi i usavršava razumijevanje nekog fenomena.

Primjerice, ako nas netko nazove i potom poklopi slušalicu, možemo pretpostaviti da je to bio razbojnik koji provjerava jesmo li kod kuće ili pak da je netko birao pogrešan broj. Naravno, vjerojatnije je da je netko samo krivo zvao.

Konkretan primjer je nedavno otkriće kemijskih aktivnosti na Saturnovu mjesecu Titanu koje ukazuju na mogućnost da ondje postoje egzotični oblici života utemeljenog na metanu. No iste se aktivnosti također mogu objasniti i običnim kemijskim procesima. Znanost će radije odabrati ovo drugo tumačenje sve dok novi dokazi ne pokažu drugačije. Iz sličnih će razloga također prije prihvatiti tumačenje prema kojem je monarhija važna za funkcioniranje Velike Britanije i njezine ekonomije, nego ono prema kojem kraljevska obitelj opstaje zahvaljujući činjenici da su njezini članovi zapravo vanzemaljski reptili iz nekog udaljenog dijela galaksije koji imaju moć transformacije tijela.

Drugo načelo znanstvenog konzervativizma nalaže da se prihvaćene znanstvene teorije ne odbacuju odmah po otkriću neke njezine greške ili nedostatka. Znanstvenici će tako radije postojeću teoriju modificirati ili nadograđivati kako bi udovoljila novim informacijama, nego je zbog otkrivenog problema potpuno odbaciti kako bi gradili novu.

Tako se postupno približavaju pravoj slici, odnosno najboljoj aproksimaciji istine. To se može ilustrirati sljedećim primjerom. Ako oko neke točke pokušate rukom nacrtati savršenu kružnicu, sigurno nećete uspjeti. No umjesto da započinjete cijeli proces ispočetka, bolje je ispravljati one dijelove koji najviše odstupaju. Korak po korak, tako ćete najlakše doći do zadovoljavajućeg rezultata. Konačno, kao što je rekao čuveni britanski fizičar i vjerojatno najbriljantniji živući um Stephen Hawking, ‘znanost će pobijediti jer djeluje’, što nedvojbeno potvrđuju i njezini povijesni rezultati.

Znanost je otkrila brojne zakone koji upravljaju prirodnim pojavama; stvorila je mnoštvo lijekova te iskorijenila, potisnula ili ublažila brojne bolesti; unaprijedila je proizvodnju hrane i umanjila glad, produžila je očekivano trajanje života sa 30-ak godina u klasičnoj Grčkoj do 80-ak u suvremenom Japanu; umanjila je patnje i bolove starosti i bolesti; mnoštvom primijenjenih izuma poput žarulje, elektromotora, telefona, automobila, zrakoplova, satelita, televizora i računala olakšala je život i učinila ga udobnijim i sigurnijim…

Drugim riječima, iako znanost nije savršena, a može se činiti čak i da je mušičava i nepouzdana, na svojem putu do spoznaje svijeta u kojem živi čovjek nema boljeg oruđa i saveznika od nje. Zašto onda ne vjerovati znanosti?

Written by Charon l'Cypher

20. 6. 2010. at 17:42

Postano u Komentari, Znanost

Tagged with , ,

%d bloggers like this: