Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Vlado Košić

Fetva za Lustiga

2 komentara

Nakon nedavnih biskupskih jadikovki o tome kako “crveni vragovi” provode “kulturološku revoluciju” i žele nametati svoj svjetonazor, katolički je puk demonstrirao svoje viđenje tolerancije i prava na drugačije mišljenje.

Nakon Lustigove izjave kako ne vjeruje da bog postoji jer u protivnom ne bi dopustio holokaust, roditelji kninske djece (i/ili vjerojatnije ravnatelj osnovne škole) odlučili su tolerantno ga ne uznemiravati vjerničkom prisutnošću. Ostavili su ga u praznoj dvorani, samoga s njegovim monstruoznim idejama o negiranju božje bezuvjetne milosti, promicanju zajedništva i ravnopravnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost i najoštrije osude genocida, kako onog nacističkog tako i onog novijeg, srebreničkog. (Lustig ne vjeruje u boga pa izazvao konsternaciju?! )
Fanatični zaštitnici života od začeća do prirodne smrti ovim su činom pokazali hrvatsku pripadnost Europi, ali ne ovoj današnjoj, već onoj od prije sedamdesetak godina, onoj poraženoj. Ovu današnju, naime, obilježavaju dva kamena temeljca: antifašizam i demokracija koja uključuje slobodu govora. Kninska djeca, za koju se nadam da su u ovom slučaju bila samo instrument odraslih, uspješno su u svijet odaslala anticivilizacijsku poruku kojom poručuju da ne drže ni do jednog ni do drugog.

Otvoreno koketiranje nižeg klera s fašizmom i izostanak reakcija s Kaptola opće su poznate pojave. Da to nisu slučajni ekscesi koji su tek promakli pažnji biskupa potvrdilo se i prilikom nedavnog Bozanićevog, a još više Košićevog anticivilizacijskog mahnitanja kada je ovaj potonji vrlo jasno pokazao na čijoj su mu strani simpatije:

Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.

Kad se ovako uopćava, bez ulaženja u povijesne finese o razlikovanju antifašizma, komunizma i ateizma i individualiziranja krivnje, onda Košićeva ista logika (uopćeno i bez namjere pravljenja razlika među vjernicima) vrijedi i za zaključivanje tko su bili sljedbenici Krista. To je osobito zanimljivo u svjetlu činjenice da su se vjernici navodno silno uvrijedili jer se u jednom od prikazanih filmova kršćane povezuje sa zločinima. Koliko mi je poznato, na Košićevu izjavu nisu tako reagirali iako je svojom generalizacijom dvostruko uvrijedio vjernike. Naime, i među antifašistima (partizanima) je bilo kršćana.

Katolička crkva inkorporirana je u školski sustav tako da se sve više ravnatelja ponaša kao da su Bozanićevi ministranti – organiziraju mise na početku i na kraju školske godine, u medijima izjavljuju da ih nitko ne može prisiliti na skidanje križeva u učionicama … a prema nekim naznakama i kninski je slučaj ravnateljevo djelo.
Crkva dobiva enorman medijski prostor i ima stalno angažirane jurišnike poput notornog manipulatora Ivice Šole u Večernjaku koji uz mnoge druge konstrukcije širi i strah od građanskog odgoja u čijem kurikulumu, nota bene, kao glavni ciljevi stoje promicanje ravnopravnosti, jednakosti, tolerancije i povrh svega osposobljavanje učenika za samostalno (e, da, to je trn u oku Crkve: samostalno) i odgovorno građansko odlučivanje.
Političari ustrašeni navodnim utjecajem Crkve koji im može oduzeti birače (iako rezultati dosadašnjih izbora i anketa pokazuju da to nije tako) ponizno slušaju objede na vlastiti račun, a kada s oltara prime poveće količine pljuvačke onda se ponašaju kao da je to samo počela padati kiša.

Uza sve to, nije ni čudo što su neki gorki plodovi sazreli. Bilo bi čudno da nisu.

Na kraju ću ponoviti (retoričko) pitanje iz jednog od prethodnih tekstova:
Je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

28. 9. 2012. at 9:15

Vladina uredba

13 komentara

Kada je prije nekog vremena glavna vijest u medijima bilo otkriće Higgsovog bozona, tzv. Božje čestice, satirički portal News Bar u svome je tiskanom online 🙂 izdanju objavio vijest Vatikan planira sudski zabraniti istraživanje na Božjoj čestici.

Vatikan – Nakon što su znanstvenici u istraživačkom centru CERN-u u Švicarskoj otkrili novu subatomsku česticu koja bi mogla biti Božja čestica, oglasio se i službeni Vatikan, koji je odlučio iskoristiti svoje prirođeno autorsko pravo na upotrebu Božjeg imena.

I kad pomisliš da tako nešto ne može biti drugo do plod razigrane satiričareve mašte, ipak se nađe neko crkveno laprdalo koje može oživotvoriti i najveće besmislice.
Tako je Vlado Košić, biskup sisački, izvolio donijeti ovu uredbu:

Kao katolički biskup imam na to pravo i tražim da svi koji u bilo kakvim svjetovnim sadržajima žele koristiti lik i djelo Svetog Kvirina i drugih katoličkih svetaca, moraju dobiti dopuštenje od Biskupije.

Dotični je inače jedan od onih ospkurnih likova koji opravdavaju postojanje izraza klerofašist.

Kako je Košić prosipao svoje mrakobjese i što ga je zapravo naljutilo može se pročitati u članku Biskupa razljutila Keltska noć.
Reakcije oduševljenih Siščana mogu se pročitati u tekstu ‘I sveti Kvirin bi 1941. godine bio partizan’.

Written by Ajgor

11. 9. 2012. at 7:21

Postano u Zabava

Tagged with ,

Konstruktivni i destruktivni

8 komentara

Na T-portalu osvanuo je članak Hrvatska širom otvara vrata destruktivnim sektama koji se bavi prijedlogom novog zakona koji bi svim vjerskim zajednicama omogućio sklapanje ugovora s državom i financiranje iz proračuna.
S obzirom da je Republika Hrvatska po Ustavu sekularna država koja ujedno jamči slobodu vjeroispovjesti, u traženju ravnopravnosti ne bi ništa smjelo biti sporno.
Kako kaže u članku …

Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, smatra kako je, ako do liberalizacije na području prava vjerskih zajednica riječ dođe, riječ o pozitivnom pomaku. ‘Ukoliko su članovi sljedbi državljani Republike Hrvatske i ako slijede pozitivne propise zakona i Ustava, nema razloga da budu diskriminirani u odnosu na povijesne vjerske zajednice. Ne treba zaboraviti da su i te povijesne religije nekoć bile sljedbe i počinjale od malog broja ljudi koji su bili proganjani’, kaže Markešić.
Smatra kako je riječ o nekorektnoj i protuustavnoj praksi prema osobama koje na nov način u novom vremenu traže ‘osmišljavanje društvene zbilje’.

Ravnopravnost se najbolje i najpravednije može postići tako da niti jedna sekta ili vjerska zajednica ne bude financirana iz državnog proračuna već da se oslanja isključivo na konzumente svojih usluga.

Mene je u ovome članku više zaintrigirala jedna druga stvar – tvrdnja da su neke vjerske sekte prepoznate kao destruktivne i da ih kao takve neke europske države zabranjuju.

Kao prva apostrofirana je ona najpoznatija – scijentološka crkva koju se definira kao …

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultraliberalnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

Ako promijenimo samo jednu riječ u definiciji

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultrakonzervativnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

prepoznat ćemo … ?
Ova potonja ima čak i svoju velom tajne obavijenu banku za prikrivanje i pranje novca.

Što se još stavlja na teret scijentološkoj crkvi? U Belgiji je 2007. protiv nje podignuta optužnica …

… kao zločinačka organizacija zbog iznude, prijevare, nezakonite medicinske prakse, nepomaganja osobi u opasnosti, povrede privatnosti, zavjere…

Ako se s tim argumentima vratimo nekoliko stoljeća u prošlost prepoznat ćemo …?

U Njemačkoj je …

ministarstvo unutarnjih poslova 1997. godine izvijestilo da ‘postoji značajan dokaz da je scijentologija organizacija koja je uključena u aktivnosti koje su usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka te je organizacija stavljena pod nadzor Ureda za nadzor Ustava’.

U Hrvatskoj prilikom posljednjeg posjeta pape ministarstvo unutarnjih poslova uopće nije moralo ulagati trud da bi prikupilo dokaze kako su aktivnosti RKC usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka. Dapače, pozivanju na nepoštivanje pravnog poretka iz prvih su se redova mutavo smijuljili prvi ljudi vlasti, a biskupi i dalje koriste svaku prigodu kako bi uvijek iznova naglašavali svoje nedemokratske i anticivilizacijske stavove. I to od raznih miklenića koji demokratski izabranu vlast proglašavaju nenarodnom pa do prvoga među biskupima.
Bozanić je tako katoličku crkvu u propovjedi u Mariji Bistrici još jednom potvrdio kao izrazito netolerantnu lijepeći drugima etikete koje ponajbolje oslikavaju upravo njegovu ideologiju (samo treba pažljivo čitati i ponekad zamijeniti neke pojmove).

Pod raznim nazivima (školskih, op.a.) programa naći će se uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.’

Strah je onodobno bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih napada, a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala mogućnost poleta i obnove.

‘Zatim slijedi drugi korak: pokušati izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva nije bila.

Vjera se suočava s istinom prošlih događaja’, dok ‘ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži’.

I onda jedna pametna:

… posvetite puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu. Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako poučavati i odgajati vašu djecu.

Potpisujem!

Na kraju je bahato i drsko zaključio kako smije laprdati što god želi jer

‘Crkva sebe ispituje samo pred Isusovim Evanđeljem’. ‘Biskupsku, pak, službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica’

Ostali, STFU!

Koje su još destruktivne sekte? Tu su razne istočnjačke sekte koje se maskiraju kao terapeutske i obavljaju ilegalne iscjeliteljske radove. Za razliku od Zlatka Sudca koji se naziva karizmatikom pa tu istu djelatnost smije obavljati.
U opisu ovih sekti posebno mi je zanimljiva ova rečenica:

Da bi se dobila licenca Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, potrebno je priložiti deset potpisanih izjava iscijeljenih osoba.

Neodoljivo podsjeća na proces beatifikacije koji traži izjave “svjedoka” o čudima koja su izveli svetački kandidati i onda od Vatikana dobivaju “licencu”.

Još jedna destruktivna sekta su Jehovini svjedoci. Na glasu su kao izuzetno dosadni i naporni. Jesu, ako pristanete na razgovor. Međutim, ako ih već s ulaza odbijete, jednostavno će bez riječi otići. Neće vas vući za rukav niti na mjestima gdje prodaju “Stražarsku kulu”, samo će stajati i šutke nuditi svoju robu. Sve u svemu, znatno su manje agresivni od onih bez čijih mudroslova u medijima ne može proći niti jedna svetkovina i koji imaju običaj iskakati iz paštete i grmiti o grijehu i moralu.

Parlamentarna istraga u Francuskoj utvrdila je da je riječ o apokaliptičnoj sljedbi koja pomno prati svaki aspekt obiteljskog, emocionalnog i društvenog života svojih članova.

Ne, citat nije uzet iz vremena Francuske revolucije i ne opisuje katoličku crkvu. Riječ je o Jehovinim svjedocima. A glavna zamjerka je sljedeća:

No najspornije u njihovoj doktrini jest odbijanje transfuzije krvi i transplantacije organa.

A u čemu je razlika između odbijanja “umjetne oplodnje” i transfuzije krvi i transplantacije organa? Svakodnevno se liječnici puno više “igraju boga” dajući transfuziju i “odlučuju o životu” nego što “umjetno oplođuju”. Svakodnevno se liječnici puno “više igraju boga” obavljajući transplantacije. I kao i kod “umjetne oplodnje” moraju odlučivati tko će živjeti. Moraju se, naime, pridržavati određenih medicinskih kriterija jer bi u protivnom transplantacija bila neuspješna. Isto kao što se kod “umjetne oplodnje” drže kriterija po kojemu odabiru samo najkvalitetniji genetički materijal da bi rođena djeca bila zdrava, a roditelji sretni (što je, sjećamo se, naišlo na zgražanje klera).
S obzirom da ne postoji opasnost da će biskupi biti ponovo začeti, svoje protivljenje medicini mogu usmjeravati upravo u tom smjeru, dok se transfuziji i transplantaciji neće protiviti. Dapače, pape ohrabruju davatelje organa jer su klerici i sami često zadovoljni korisnici istog “protunaravnog čina”.

Što na kraju odlučuje o tome koja je sekta ili vjerska zajednica destruktivna, a koja nije, koja je društveno prihvatljiva, a koju treba gledati s podozrenjem?
Hrvatski zakon do sada je to rješavao ovako:

Po tom, još uvijek aktualnom Zakonu, da bi se stekao status vjerske zajednice, pet godina organizacija mora biti registrirana kao udruga te mora imati najmanje 500 sljedbenika. S druge strane, za 17 vjerskih zajednica koje imaju ugovor s državom bio je uvjet da su u Hrvatskoj djelovale prije Prvog svjetskog rata i da imaju najmanje šest tisuća vjernika.

Kao što se može zaključiti, u vrijednosnom smislu i nema razlika između nekih destruktivnih i konstruktivnih, između sekti i vjerskih zajednica pa je zakonodavac pribjegao kriterijima koji se temelje na dvjema logičkim pogreškama:
Argumentum ad antiquitatem (dobro je zato što je staro)
i
Argumentum ad numerum (dobro je zato što puno u to ljudi vjeruje)

Imajući u vidu najnovije biskupsko mahnitanje (Košić, Uzinić) uz već spomenuto Bozanićevo, a koje se može svesti pod zajednički nazivnik netolerantnog, nedemokratskog, antiznanstvenog i anticivilizacijskog, mislim kako je umjesno postaviti pitanje je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

10. 9. 2012. at 12:45

Crkveni Kmeri

leave a comment »

U Novostima je izašao novi članak Marinka Čulića, na temu političkog angažmana Crkve u Hrvata u današnjim okolnostima nestajućeg HDZa i vladavine kobajagi lijeve koalicije. Tekst prenosimo u cijelosti:

Crkveni Kmeri

Datum objave: 26.04.2012. Piše: Marinko Čulić

Podsvijest je, kažu psihoanalitičari, vražja stvar. Krenu ljudi izreći neku poluistinu ili laž i onda se spotaknu o vlastiti dugi jezik i famoznim lapsusom, tj. djelićem podsvijesti koji ne kontroliraju, kažu, avaj, pravu istinu. Današnja politika, nakon što je ušla u nepreglednu vodurinu postideološke proizvoljnosti, pruža za to svu silu mogućnosti, jer se na sve strane toliko brblja da je politički govor postao načičkan nehotičnim, nenamjernim istinama, kao Hrvatska minama.

Primjera je koliko hoćeš. Uzmite, recimo, ovo što rade dvojica hrvatskih apostola privatizacije i deregulacije, Radimir Čačić i Slavko Linić, koji se ubiše dokazujući da su dva vitalna i snažna, kao iz hrastovine istesana stupa, bez kojih nema izlaska iz ove pogibeljne krize. I mogu oni to ponoviti još sto puta, ali kada je javljeno da baš ta dvojica Vladinih ljudi ulaze u nadzorno tijelo pretežno privatne Ine, praktički su sami priznali da ta njihova privatizacijsko-deregulacijska Biblija ništa ne vrijedi. Ili, direktnije govoreći, svaki od njih pljunuo je debeli masni hračak na nju.

Sljedeći primjer je iz zagrebačke sudnice, gdje upravo traje krivični proces protiv Tomislava Merčepa, ali glavna zvijezda nije on, nego ključni svjedoci (Šeks, Gregurić, Jarnjak…), sve odreda prvi muževi hrvatske državotvorne politike. Ali, odreda i lažni svjedoci koji su, praveći se da ništa nisu znali i ne znaju o Merčepovim zločinima, zapravo otkrili da je suština tog državotvorstva otpočetka bila da se hrvatski zločini prešućuju i prikrivaju, i time sponzoriraju i potiču. Dakle, šuteći kao zaliveni, oni su izlajali sve što o tome treba znati, a sud na kojem je i dvadeset godina poslije moguće ovakvo svjedočenje i sam je dodatno potvrdio da je tako.

Idemo dalje. Oba su ova primjera iz posljednjih mjesec dana, a pojavilo ih se još sličnih, u kojima se zbog loše posađenih jaja umjesto zdravog pileta dobije mućak. Tako se Katolička crkva oštro okomila na odluku da se opozove pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, uzimajući to čak kao dokaz da je ova vlast “odnarođena”. Doduše, nije to neko iznenađenje, pogotovo jer je došlo iz usta biskupa Vlade Košića, koji u svojoj mentalnoj draguljarnici ima i većih bisera. Ipak, pomalo je neočekivano koliko se verbalnih plotuna ovaj put rikošetom vratilo Crkvi. Košić je nazvao sramotnim što je nova vlast ovim opozivanjem stala na stranu jedne ideologije, komunističke, očito ne naslutivši što je time pokrenuo. A na čiju bi stranu, pobogu, trebala stati?! Pa komunisti su u ratu bili na čelu antifašističkog pokreta, dok su najveći antikomunisti tada bili nacifašistički okupatori i njihova ustaška posvojčad, i zar tu ima prostora za ikakvo dvoumljenje u izboru? U Košićevom slučaju očito ima. U bijesnom jurišu na komunističku neman, biskup se toliko zanio da je počeo mahati podatkom o tobože više stotina tisuća hrvatskih ljudi pobijenih na Bleiburgu i Križnom putu. Dakle, brojkom kojim nitko normalan ne barata, osim pripadnika ustaške emigracije, bratski se nadopunjujući s istim takvim numeričkim mahnitanjem na srpskoj strani o broju jasenovačkih žrtava.

Da li se, možda, ovo omaklo Košiću jer nije znao kontrolirati prekomjerni viktimološki testosteron, pa mu je ovaj udario u glavu? Kamo sreće, ali nije tako. Tu je brojku ovaj biskup ugradio pri potpuno čistoj svijesti u žrtvoslovnu shemu na kojoj već dugo radi, a najjasnije je javnost o tome obaviještena kada je na blajburškoj komemoraciji 2010. Bleiburg usporedio s Katynskom šumom. Naravno da se to dvoje ne može uspoređivati. U Katynskoj šumi su smaknuti potpuno nevini ljudi, pripadnici poljske vojske, odreda bez ikakve krivice zbog koje bi im se moglo suditi, dok je na Bleiburgu (Križnom put) takvih itekako bilo, pa ako Košić tvrdi da nije, onda je logično zaključiti da su za njega nevini i pripadnici straže iz Jasenovca ili Pavelićevog tjelesnog zdruga. A to onda faktički znači i cijela NDH. To jasno proizlazi i iz njegovih kasnijih istupa, o kojima se manje zna. Ljetos je u Tomislavgradu održao propovijed u kojoj je čak lupnuo da su Hrvati “izabrani narod” koji nikada nikome nije napravio zlo, već se uvijek samo branio. O tome je portal e-Posavinu obavijestio jedan bosanski vjernik, katolik, koji se osupnuto i ogorčeno pitao: “A od koga smo se branili u Jasenovcu i Dretelju?”, dok je sintagmu “izabrani narod” ismijao kao najobičniju pseudoteološku bljezgariju. Nakon ovoga, ponovno se moraš zapitati nije li biskup Košić ipak munjen nekom svojom kvazipovijesnom fiksacijom, koja mu nekontrolirano bježi preko jezika i otkriva o njemu više nego što bi sam htio. Ali, čekaj malo, on vodi komisiju “Iustitia et pax”, koja bi trebala biti neka vrsta elitnog intelektualnog odreda Katoličke crkve, pa ako njen prvi čovjek pokazuje ovakvu fundamentalističku isključivost i zatucanost, onda to mora biti znak nekih dubljih crkvenih pomjeranja. A to i jeste. Dosad je ovako zadrte stavove iznosio uglavnom samo vojni ordinarij, biskup pod šljemom Juraj Jezerinac, čiji su praskavi istupi mogli biti shvaćeni kao solodionice jednog crkvenog Kmera. I samo se slutilo da bi oni mogli biti upozorenje što će biti ako nominalna ljevica zauzme mjesto i predsjednika države i premijera. Sada se vidi da su se te slutnje ostvarile.

Praktički cijeli vrh Crkve danas se ponaša kao armada Crvenih Kmera na borbenom zadatku, koja ne diže samo galamu, kao što je to uglavnom radio Jezerinac, nego i zahtijeva od svjetovnih vlasti da se donose ovakvi, a ne onakvi zakoni, da se u vjeronauku u školama ne rade ni najmanje izmjene bez njenog izričitog odobrenja, a najviše da se ne dira ni u točku ni u zarez ugovora države s Vatikanom. Vladi Košiću čak ni to nije bilo dovoljno, nego je pokrenuo specijalnu jedinicu “Iustitia et pax” kako bi spriječio dodjelu odlikovanja predsjednika Ive Josipovića Dragi Hedlu, čime je jasno pokazao da koliko bagatelizira žrtve ratnih zločina Branimira Glavaša i druge o kojima je Hedl pisao, toliko istovremeno napumpava i mistificira one s Bleiburga. Većina tih pritisaka, od kojih je ovaj posljednji otvoreno ponižavanje institucija hrvatske države, u koju se Crkva toliko zaklinje, poduzimaju se kako bi se spriječilo da ova vlast dirne u materijalne povlastice koje Crkva uživa. No, kako ta vlast ne pokazuje takve namjere, osim donekle najavom da će kontrolirati trošenje velike količine novca koji Crkva dobiva iz budžeta, cilj je očito širi i smjera na čvršće ušančivanje pozicije u društvu, ali i politici.

Na to se crkveni vrh, po svemu sudeći, odlučio zbog bitno izmijenjene političke situacije nakon što je HDZ, izbušen velikim korupcijskim aferama, izgubio izbore. Iako odnosi Crkve s tom strankom više nisu idilični kao devedesetih, ona se osjećala puno sigurnije uz nju na vlasti. Ipak je kler dugo figurirao kao popovsko krilo HDZ-a, a HDZ kao političko, čak i vojno krilo Crkve (neustavna hodočašća Hrvatske vojske u katolička svetišta u zemlji i inozemstvu). Osim toga, HDZ ne samo što više nije na vlasti, nego zbog teških unutrašnjih svađa ne funkcionira ni kao opozicija, čime je otvoren prazan prostor u koji se sada ubacuje Kaptol, držeći, ne bez osnove, da je to njegovo prirodno stanište. Razlika je jedino što on smatra da to stanište treba štititi puno radikalnije nego HDZ, a to znači s puno više antikomunističkih decibela, što je odmah na početku otišlo toliko daleko da je “Glas Koncila” napao Milanovićevu Vladu zbog zabrane održavanja neonacističke internacionale u Zagrebu.

Problem je jedino što, unatoč toj zabrani, ova Vlada nimalo ne sliči na komunističku neman koju bi javnost doživjela kao opravdanu metu za crkvene anateme i gromove. Zato sada Kaptol mora praviti tu neman od blata, kako bi kreirao histeriju nalik onoj iz vremena splitske Rive, ali bez realnih izgleda da se ona zaista ponovi. To znači da hrvatska desnica, stranačka i crkvena, neće uspjeti prebaciti vlastitu krizu na društvo u cjelini. Barem zasad.

Izvor: Crkveni Kmeri

Written by Charon l'Cypher

26. 4. 2012. at 11:55

Iustitia, pax i hipokrizija

leave a comment »

licemjer = onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, onaj koji prikriva svoju pravu prirodu hineći osjećaje i stavove koji nisu njegovi; himbenik, hipokrit, podlac

————————————————————————————————————-

Komisija HBK Iustitia et pax nedavno je pozvala na bojkot kupovine nedjeljom. Pored zaštite embrija i osude komunjara to je konstanta požrtvovne i nesebične borbe za ljudska prava.
Čitajući tekst posebno me dirnulo kako je Iustitia et pax prepoznala licemjerje:

“Stoga, kupovanje nedjeljom svojevrsni je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima.”

To me ponukalo da pažljivije pročitam cijeli tekst i pokušam pronaći još malo licemjerja.

“… radnice i radnike, koji su zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite izloženi pritisku i prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora … u taj dan odmora ne će biti sa svojima i zbog njihove odsutnosti njihovi će domovi zjapiti prazni, sivi i sumorni.”

Dogodi se ponekad da ta inače slabašna zakonska zaštita profunkcionira pa nečiji stan ostane prazan i sumoran jer je dugogodišnji stanar deložiran. Tako su na zahtjev Oratorija svetog Filipa Nerija i odlukom Županijskog suda u Splitu “ispražnjene” tri prostorijice ukupne površine 25m2. Duhovnici su u svojoj mudrosti i socijalnoj osjetljivosti zacijelo procijenili kako je taj prostor važniji njima nego nekakvim stanarkama koje su se tamo baškarile 40 godina!

“Ljudska osoba, koju demokratska vlast nema pravo – prezreti, a niti gospodarstvenici u “socijalnom tržnom gospodarstvu” Europske unije – izrabljivati, nije samo proizvođač i potrošač roba i usluga.”

Kakva je nesebična briga Crkve za radnička prava zaposlenika najbolje govori činjenica da novinari katoličkih glasila nisu organizirani u sindikat, a nisu čak niti članovi Hrvatskog novinarskog društva. To valjda i nije potrebno jer se Njegova Nepogrešiva Svetost Papa kao jedini autoritet brine da im nikakva prava ne budu uskraćena.

“Osoba je biće duhovno, okrenuto transcendenciji, ali i kulturi i umjetnosti, te sportskoj, rekreativnoj i, općenito, društvenoj i političkoj zauzetosti.”

Postoje, međutim, situacije kada treba odlučiti između transcedencije i puke tjelesnosti, upravo kao što pokazuje jedna vijest iz 2009. godine:

Nakon što je izgradila veliki hram na Visokoj uz osnovnu školu i dječje igralište te počela gradnju nove crkve i pastoralnog centra na mjestu sportskog igrališta uz OŠ “Sućidar”, Splitsko-makarska nadbiskupija odlučila je “zauzeti” i školsko dvorište te dio sportsko-rekreacijskog centra na Brdima, gdje planira graditi još jedan vjerski objekt.

“S nadolaskom demokracije opravdano se očekivalo da će poštivanje nedjelje postati pravilom. Ali svjedoci smo da se pred naletom neoliberalne pohlepe razara i nedjelja, i to u našoj domovini, gdje se 91% građana izjašnjava kršćanima.”

Bezobzirni kapitalisti toliko su drski da tjeraju radnike na rad nedjeljom čak i kada rade za Crkvu, npr. na gradilištu Katoličkog sveučilišta što su 2008. godine zabilježili fotoaparati Jutarnjeg lista.
Naravno da duhovnici nisu imali pojma 😉 da se tamo radi i nedjeljom, dapače, tražili su od vlasnika tvrtke da Gospodnji dan bude slobodan … međutim nisu pokazali volju tolerirati eventualno prekoračenje rokova.

“Jer građani će istu količinu novca trošiti od ponedjeljka do subote, budući da je subota već za većinu zaposlenika – neradni dan. … … Konačno, upitajmo se: nisu li s tradicionalnim radnim vremenom – od ponedjeljka do petka – oduvijek bila usklađena i nastava đaka i studenata? … … Nije li, dakle, nedjelja jedino vrijeme koje nitko ne bi smio dirati i ugrožavati?”

U (pokojnom?) centru Cascade RKC je bila suvlasnik, a radno vrijeme bilo je i subotom do 21,00 iako je “subota za većinu zaposlenika – neradni dan” i usprkos činjenici da je tradicionalno radno vrijeme od ponedjeljka do petka. Ako ćemo se pozivati na tradiciju, onda bi trebali biti dosljedni, zar ne?

I ne, nedjelja nije jedino vrijeme koje se ne bi smjelo dirati. Postoje naime neke religije kojima Gospodnji dan nije nedjelja već subota, ali to je za RKC, kao i za druge religije, terra incognita zvana tolerancija!

Prije proglasa Iustitie et pax, na bojkot trgovačkih centara nedjeljom pozvao je sisački biskup Košić. On je svoju averziju prema trgovačkim lancima i krupnom kapitalu pokazao prije Božića kada je otpuštenim radnicima sisačke željezare podijelio 250 000 kuna u bonovima za Konzum!

—————————————————————-

Korišteni su tekstovi:

Kupovanje nedjeljom je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima

Crkva deložirala sestre, morale su ići iz stana u kojem su 35 godina

KAKAV JE CRKVA POSLODAVAC Don Ivan Grubišić: Otkaze dobivaju oni koji nedjeljom ne idu na misu

Građani s Brda: Crkva se želi širiti na igralište

Za Crkvu se može raditi i nedjeljom

Crkva uplatila novac Agrokoru pa bivšim radnicima Željezare podijelila po 300 kuna bonova za Konzum

Written by Ajgor

3. 3. 2012. at 13:30

Crkva istinu ne prašta

2 komentara

Predsjednik Josipović je Redom Stjepana Radića za promicanje pravde i demokracije, među ostalima, odlikovao novinara Dragu Hedla. Lako je pogodili tko se pobunio: hrvatska katolička crkva, kroz objavu Hrvatske Biskupske Konferencije:

Komisija »Iustitia et pax« izražava nezadovoljstvo i duboku zabrinutost činjenicom da je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović povodom Međunarodnoga dana ljudskih prava Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine odlikovao novinara Dragu Hedla, osobu koja je u vrijeme komunističkog režima i jednoumlja svojim napisima potirala jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo slobode vjerovanja. U svojim napisima iz toga vremena između ostaloga nazivao je bl. Alojzija Stepinca »krvnikom među svecima« stavljajući u taj negativni kontekst i bl. Ivana Merza.

Osoba koja je denuncijantski pozivala na represiju prema onima koji drukčije misle i tako ugrožavala živote nevinih ljudi, a koja je u vrijeme demokratske Hrvatske pravomoćno osuđena za klevetu, osoba koja se često prikazivala žrtvom, a nikada nije dokazano da je bila ugrožena, nikako ne zaslužuje to časno odlikovanje.

Poseban razlog za zabrinutost izaziva činjenica da demokratski izabrani predsjednik Republike Hrvatske, koji je dužan brinuti se za poštivanje prava svih, ali i za poštivanje povijesne istine i njezino otkrivanje, odlikovanje dodjeljuje onima koji su u komunizmu, a i nakon njegova pada, iskrivljavali i zatomljivali i činjenice i istinu.

Pozivamo Predsjednika Republike da iz moralnih razloga povuče dodijeljeno odlikovanje i još jednom preispita svoju odluku da se takvo odlikovanje dodjeljuje bilo kojoj osobi koja se u vrijeme komunizma ogriješila o poštivanje temeljnih ljudskih prava. Takva vrsta kršenja ljudskih prava ne zastarijeva i ne može se opravdati nekim drugim pozitivnim djelima, a takav odabir osoba dovodi u pitanje važnost i značenje samog odlikovanja ako se koristi kao sredstvo za prekrajanje onoga čega bi trebalo biti znakom, a to je istina.

U Zagrebu, 8. prosinca 2011.

†Vlado Košić predsjednik Komisije HBK-a »Iustitia et pax«

Izvor: 24sata

Kao i obično, priopćenje dano s visoka pršti argumentima i konkretnim prigovorima.

Komentar tog nesebičnog doprinosa crkve gluposti u Hrvata prenosimo s portala Novosti:

Crkva istinu ne prašta

Datum objave: 17.12.2011. Piše: Saša Kosanović

Prije nekoliko godina u Sloveniji je održan međunarodni skup pravnih stručnjaka, među kojima je bilo podosta uglednih odvjetnika krivičara, sudaca, profesora i tužitelja s prostora bivše Jugoslavije i zapadne Evrope. Jedan od govornika bio je i tadašnji šef USKOK-a Željko Žganjer, kojem je publika postavljala pitanja, pa je tako jednog odvjetnika i borca za ljudska prava iz Hrvatske zanimalo zašto Žganjer početkom devedesetih i nakon “Oluje” nije istraživao ratne zločine nad Srbima u Šibensko-kninskoj županiji. Žganjer je pomalo uvrijeđeno odgovorio kako to nije točno, da je on itekako profesionalno radio svoj posao, međutim, “znate kakva su bila vremena, nije bilo lako baviti se takvim poslom, imao sam obitelj i dva kredita, a znao sam da bi me odmah smijenili kada bih išao do kraja…”

Sudionik tog skupa, koji nam je prepričao ovu epizodu, tvrdi da je u dvorani tada nastao tajac: premda je Žganjer rekao istinu, svima je bilo nevjerojatno što se otvoreno usudio reći da je, zapravo, osobni interes pretpostavio osnovnim načelima tužilačke profesije, koja itekako uključuje rizik, hrabrost i insistiranje na poštivanju zakona, bez obzira na posljedice.

Sam protiv šerifa

Slično kao i Žganjer, na pitanja zašto nisu pisali o kriminalu lokalnih političara, o ratnim zločinima na svom području, miniranjima, deložacijama i raznim drugim kršenjima ljudskih prava, uglavnom onih građana srpske nacionalnosti, odgovaraju i lokalni novinari. Netko se bojao za posao, netko za život, a gotovo je svima bilo zajedničko da su šutjeli.

U tome se i u još puno drugih stvari od takvih razlikuje Drago Hedl, novinar koji je otkaz dobio odmah i kojeg je Branimir Glavaš gospodar života i smrti u Osijeku i Slavoniji devedesetih, kako se to voli reći – označio kao neprijatelja. Taj osuđeni ratni zločinac, inače osobni prijatelj i heroj za biskupa MarinaSrakića, i danas žali što Hedl nije stao u kolonu osječkih Srba zavezanih ruku i sa selotejpom na ustima; bio je uvjeren da je svoj posao obavio šerifovskim upadom u redakciju “Glasa Slavonije” kojem je Hedl bio urednik. Glavaš je preuzeo list i iz njega zauvijek istjerao Hedla, pa će glavaševci reći da mu se on otad osvećuje. No, to nije točno: i tada i prije i kasnije Drago Hedl samo je radio svoj posao i, za razliku od mnogih drugih, usudio ga se raditi i na stranicama “Feral Tribunea”, iz tjedna u tjedan bilježeći ono što je vidio oko sebe.

A u tom mračnom vremenu i zaboravljenom gradu vidio je svašta: ubojstva, pljačke, teror, kršenje ljudskih prava… Vidio je i pisao o slizanosti gradskih i regionalnih političkih, gospodarskih i, najvažnije, crkvenih struktura s Branimirom Glavašem, gramzljivim lokalnim šerifom koji je umislio da je nedodirljiv.

Mnogim građanima Hrvatske, i Srbima i Hrvatima, koji se nisu uklapali u shemu Franje Tuđmana, bivšeg komunističkog komesara koji je pisao smrtne presude “narodnim neprijateljima” po Zagorju i znanstvenog plagijatora koji je umislio da je mesija što će spasiti Hrvatsku, provođenu uz pomoć svoje desne ruke, ratnog zločinca i provoditelja etničkog čišćenja Gojka Šuška, pisanje Drage Hedla, “Ferala”, “Novog lista” i šačice nezavisnih intelektualaca okupljenih oko časopisa “Erasmus”, ratnog HHO-a, GOLJP-a i sličnih organizacija, pomoglo je da prežive te “godine koje su pojeli skakavci”.

Iz tog je razloga i vašem izvjestitelju bila velika radost i čast prisustvovati dodjeli odlikovanja koje je Dragi Hedlu, Zoranu Pusiću i Nansen institutu za dugogodišnju borbu u zaštiti ljudskih prava dao predsjednik Ivo Josipović. Skupilo se tom prigodom u Predsjedničkim dvorima veliko društvo, među kojima i puno onih čija priča ne bi bila ispričana da nije bilo Hedla.

Mentalni sklop progonitelja

Bilo je već ondje i onih zgroženih činjenicom da je Hedl primio nagradu; jedan bivši branitelj Vukovara i logoraš rekao nam je da je odlikovanje “sramota, jer svi znamo da je Hedl korumpiran”; da to nije samo neumjesna primjedba postalo je jasno kada se oglasila Hrvatska biskupska konferencija (HBK) sa zahtjevom da Hedl vrati odlikovanje, jer je osamdesetih u jednom tekstu uvrijedio uspomenu na kardinala Alojzija Stepinca i jer je, navodno, osuđen za klevetu.

Naravno, one koji znaju način razmišljanja hrvatskih biskupa i koji znaju da je na čelu HBK-a Marin Srakić, čovjek kojega je Hedl često prozivao zbog otvorene podrške zločincu Glavašu, to nimalo nije iznenadilo. Pišući o neumjerenosti crkvenog bogatstva, palačama koje grade dok vjernici živi u neimaštini, prozivajući ih zbog činjenice da nikada nisu našli toplu riječ za žrtve ratnih zločina, ali su redovito potpisivali apele za puštanje ubojice i ratnog zločinca Mirka Norca na slobodu, solidarizirali se sa zločincima iz Lore i drugima koji su osramotili hrvatsku uniformu, Hedl je davno javno prokazao biskupski svjetonazor.

Protiv odlikovanja je i Hedlov dugogodišnji medijski progonitelj Ivica Šola, koji ga na stranicama “Glasa Slavonije” proglašava ludim, jer da se lažno prikazuje kao žrtva i policiju obasipa prijetnjama smrću; pritom citira Ciorana, koji kaže da se “zločinci uglavnom novače iz redova žrtava kojima nije do kraja odrubljena glava”.

To je mentalni sklop Hedlovih progonitelja, takvima je čovjek ovjenčan mnogim strukovnim priznanjima u Hrvatskoj i inozemstvu stalna prijetnja, kao što su im neprijatelji i svi oni koji u posljednjih dvadeset godina branili slabije. Tako smo u tadašnjem “Feralu” mogli pročitati da se Marin Srakić nije mogao suzdržati ni na sprovodu vlastitog kolege, don Luke Vincetića, slavonskog svećenika i “Feralova” kolumnista, koji se usudio suprotstaviti nacionalističkom ludilu i u Crkvi i u hrvatskom društvu: nad otvorenim mu je grobom održao bukvicu i mrtvog ga napao, jer se nije s njim slagao. Tekst o tom incidentu napisao je, naravno, Drago Hedl.

Izvor: Crkva istinu ne prašta

Čekamo da Crkva povuče svoje višestruko davane podrške Glavašu, Norcu, Gotovini i drugima koji su osuđeni za malo više od klevete, što je ionako bilo jako popularno (ne i opravdano) u Tuđmanovo doba, kad je Feral praktički uništen “duševnim bolima” raznih veličina o kojima je samo pisao — kako se kasnije pokazalo — istine, što je izvrsno komentirao Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji.

Rasplodna stoka

leave a comment »

Da malo prekinemo ljetno ljenčarenje, prenosimo najnoviji biser Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije:

‘Izmjene i dopune Zakona o trgovini koje je donijela Vlada RH, a kojima se omogućuje poslodavcima da slobodno reguliraju rad nedjeljom, donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure. Odluka je potiho donesena i namjerno se čekalo da Sabor završi s radom pa da se odluka progura’, kazao je Vlado Košić, sisački biskup i predsjednik Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije

U HBK-u drže da je izmjenama Zakona o trgovini Vlada, nakon što je prije par godina napravila korak naprijed, sada učinila dva nazad te smatraju da za takav potez nisu postojali nikakvi razvidni razlozi koji se, drže, moraju preispitati.

‘Procedura kojim je došlo do izmjene Zakona neočekivana je i neprihvatljiva’, smatra Košić i dodaje da su izmjene, osim na radnike, udar i na obitelj.

Gordan Črpić, tajnik Iustitije et paxa, smatra da su izmjenama Zakona na udar došli najprije najranjiviji slojevi društva – niže obrazovani i žene koji čine većinu u sektoru trgovine.

‘Ovom odlukom širi se potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnog odmora. Usto, kako je riječ o pretežno ženskoj populaciji fertilne dobi, a Hrvatska je u depopulaciji, riječ je i o udaru na obitelj. Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta, nego upravo suprotno’, drži Črpić.

Uz navedeno u Iustitiji et paxu smatraju da nije poštivana ni europska pravna praksa te da je odluka Ustavnog suda iznimna u europskim razmjerima.

‘Njemački Ustavni sud donio je odluku o istoj problematici, u isto vrijeme kad i hrvatski, ali je ona dijametralno suprotna. A praksa koju je naš sud doveo u pitanje uobičajena je praksa u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji. Takva odluka pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike’, zaključio je Črpić.

Na “fertilni kontingent žena” u svom se komentaru osvrnuo Ante Pavić iz Business.hr-a:

„Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta nego upravo suprotno“, kazao je u ponedjeljak Gordan Črpić, tajnik komisije Iustitia et pax, zabrinut za društvene potrese koje će proizvesti zakonska dozvola za rad trgovina nedjeljom.

Zamislimo načas nekog neimenovanog tajnika stočarskog saveza Valens Bovis kako govori o problemima modernog stočarstva u Hrvata:Već dulje vrijeme u mliječnom govedarstvu prisutan je nedostatak kvalitetnoga ženskoga genetskog materijala svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Bojim se da će deregulacija uzgoja dovesti do značajnog pada dijela fertilnog kontingenta domaćih pasmina“. Doduše, svaka sličnost je slučajna i tvrditi da Crkva u Hrvata dio svojeg stada smatra isključivo rasplodnom stokom bilo bi slobodno tumačenje izjave kazane čistim birokratskim jezikom.

Riječ je o nečemu posve drugom, o nemilosrdnoj tržišnoj borbi Crkve sa sve snažnijom konkurencijom. Najveća kapitalističko-rentijerska korporacija već se dulje bori sa svojom kapitalističko-trgovačkom konkurencijom pa je zadnje „dereguliranje ritma rada“ dovelo do nervozne reakcije. Crkveni dostojanstvenici istaknuli su kako se tom odlukom širi potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnoga odmora. I eto savršenog slijetanja na glavu s crkvenog zvonika.

Naime, hrvatski građani već se dugo osjećaju baš tako, a Crkva kao da to nije do sada primijetila jer je vjerojatno imala mnogo posla, čak i nedjeljom, jer brojenje ovaca, nekretnina, poduzeća i novca iziskuje velik trud. Kada govori o krizi obitelji, Crkva ne shvaća da je današnja obitelj, takva kakva jest, samo dobro prilagođena liberalnom kapitalizmu, istom onome u kojem Crkva mnogo uspješnije pliva od njezina stada koje nikada neće imati šanse spavati u palači optočenoj oniksom koji se ugrađivao i nedjeljom, što nije ugrožavalo fertilni kontigent jer su ga ugrađivali mužjaci. Ako ništa drugo, jedno je sigurno dokazano – oniks ne samo da štiti od zlih uroka nego ne propušta ni informacije.

Osim sramotne konstrukcije “fertilni kontingent žena” (vuče li ovo samo meni na vagone stoke?), osvrnuo bih se na još neke detalje. Prvi je primijetio T-Portal u gore linkanom članku:

O skandalu ni riječi

Iako su novinari inzistirali da HBK da svoje mišljenje o skandalu koji trenutno potresa Crkvu, a riječ je, podsjetimo, o slučaju u Porečko-pulskoj biskupiji, mešetarenju sa zemljištima, želji talijanskih benediktinaca da vrate svoju zemlju i ulozi kardinala Josipa Bozanića u cijeloj priči, Iustitia et pax odlučila je ostati nijema.

Dakle, moralna vertikala bavi se (opet) svjetovnom politikom, no ne nalazi za shodno isprtljati čak niti neki izgovor za ulogu svog šefa u otvorenoj otimačini hrvatske imovine (višestrukoj: ne samo od talijanskih benediktinaca, nego i od Porečko-pulske biskupije, kojoj je sud “vratio” nešto što je još jugoslavija 70-ih platila).

Generalno, volim citirati originalne izvore. Nije mi milo polinkati tamo neki T-Portal koji prenosi komadiće izjave. Radije citiram originalnu izjavu. I obično to nije problem, osim kad je riječ o božanskoj instituciji Crkve u Hrvata koja ne nalazi za shodno obratiti se puku, nego to radi preko posrednika. Na stranici HBK tako možemo naći rutinsko priopćenje s izvanrednog zasjedanja HBK (ponešto floskula oko Papinog posjeta, suhoparna vijest o crkvi u Udbini i kraći povratak u 1947. godinu), prošlu izjavu Komisije HBK Iustitia et pax o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj (to je ono gdje se bune da nisu dovoljno povlašteni jer se o njima smije pisati i ono što im se ne sviđa),… ali ovoga nema. Zašto se, uostalom, obratiti stoci kad govorite da je stoka?

Druga stvar koja se primjećuje iz izjave Komisije je da se pokazuje velika briga za rasplod, ali ne i za kvalitetu života stada. “Samo neka vas bude što više; nije važno kako živite”, poručuje Crkva svom stadu od pamtivijeka. Nema brige oko regulacije rada nedjeljom, hoće li radnici i radnice dobiti barem jedan slobodan dan u tjednu (ne nužno nedjelju), hoće li im rad nedjeljom (i noćima) biti dodatno plaćen,… to biskupe ne zanima, jer te stvari eventualno popravljaju kvalitetu života “fertilnog kontingenta”. A znamo da zadovoljno stado radije bleji samo, nego za račun pastira…

Treća stvar koju ne mogu ne primijetiti je prigovor oko same procedure. Izmjene zakona “donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure”, upozorava nas biskup Košić. Isto to ga nije smetalo kad je bez javne rasprave zabranjen rad nedjeljom. A što je tek s javnom raspravom kad je ministar Mengelinović predložio (i to mu je prošlo!) Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji? Tada su biskupi likovali i nije ih bilo naročito briga za “javnu raspravu”, kao niti za egzodus rasplodne stoke koja je na (zlu umjetnu) oplodnju morala ići u susjednu Sloveniju. Neka, bolje da na to troše novac nego na, saklonimebože, obrazovanje djece ili tako neku đavolju nepodopštinu.

Za kraj, “odluka (o slobodnom reguliranju radnog vremena, op.a.) pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike”, poentira vrli biskup, pozivajući se pritom na zemlje koje tako nešto brane, a inače su poznate kao antikapitalistički radničko-socijalistički bastioni: Austrija, Francuska i Velika Britanija. Ja primijećujem da te države veže nešto veće od neradne nedjelje: pristojno funkcionalna (naravno, ne bez problema) pravna država u kojoj je nezamislivo da deseci tisuće ljudi rade bez plaće, da netko mazne firmu i upropasti radnike bez da za to odgovara i sl.

Ali ništa od toga biskupe ne smeta. Njihova briga je “fertilni kontingent”…

Written by Charon l'Cypher

2. 8. 2011. at 11:14

%d blogeri kao ovaj: