Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘žena

Ljetna ponuda: genitalno sakaćenje

4 komentara

Ljetni bi praznici za učenike i učenice trebali biti bezbrižni trenuci opuštanja, no za mnoge djevojčice to nije tako.

Guardian prenosi alarmantan (i odvratan) podatak da će ove godine, tokom ljetnih praznika, genitalnom sakaćenju biti podvrgnuto oko 2000 djevojčica školske dobi. Valja napomenuti da se radi o britanskim građankama. No, unatoč tome što zakon u Velikoj Britaniji brani ovu zvjersku praksu, te su djevojčice pripadnice nečega što, po nekim tumačenjima, uvelike šiša zakon ikoje civilizirane zemlje – te djevojčice su muslimanke. Ustvari, to su njihovi roditelji, pa automatizmom moraju biti i one.

Naravno, niti jedan normalan doktor ne bi počinio takvo nasilje nad djetetom, stoga se bogobojazni sljedbenici Muhameda moraju snalaziti kako znaju i umiju u tome da osiguraju čast mladim pripadnicama njihove zajednice – genitalno sakaćenje iz kućne radinosti, uz pomoć žileta, noževa, škara i sličnih priručnih sredstava. Nemam snage ovdje opisivati postupak, no ako vas zanima pogledajte ovdje. Kao što žena u tim zajednicama mora imati zatvorena usta, takvo mora biti i njeno tijelo. Na nesreću tih primitivaca, usta im ne mogu šivati jer je to preočito, no to ih ne zaustavlja da se okome na druge djelove tijela.

Oni dubljeg džepa uspiju čak i pronaći doktore (a takvi se ne bi trebali nazivati ni ljudima) koji su, uz novčanu naknadu, voljni izvršiti ovu protuzakonitu radnju u operacijskim uvjetima. No nisu sve curice takve “sreće”. Za neke, novac može samo kupiti čistu britvu, umjesto rabljene.

Mnoge obitelji šalju svoje kćeri na praznike kod rodbine u nekoj islamskoj zemlji, iz koje će se djevojčica vratiti bez nekoliko centimetara svojeg vlastitog mesa, zašivena i uska kako bi njena čast unutar zajednice bila očuvana.

I sve to bez njihove dozvole. Bez da ih itko išta pita.

Po dobroj staroj “Homo homini lupus”, u ovom su slučaju žene ženama najgori vuk. Majke podvrgavaju svoje kćeri tom mučenju kako one ne bi bile izopćene od zajednice, kako bi se očuvala čast obitelji, odnosno čast muškaraca obitelji. Zašiveno žensko međunožje ima moć da garantira mužjacima čast i ugled. Uz to, i veću dozu seksualnog užitka. Dobro, kako za koga. Ali ženu tako i tako nitko ništa ne pita.

Comfort Momoh radi za Guy’s and St Thomas’ Hospital u Londonu, za jednu od 16 ustanova u Velikoj Britaniji koja se suočava sa genitalnim sakaćenjem žena i svim posljedicama tog degutantnog čina. Po njenim riječima:

“Nema pravog pokazatelja o tome što se u Velikoj Britaniji dešava u vezi genitalnog sakaćenja jer se praksa drži u tajnosti. Tek sada, neki ljudi progovaraju o tome, što je dobro, jer je to naznaka promijena. Postoji veliki pritisak od strane obitelji. Započeli smo sa radom 1997. i imali smo dvije klinike, a sada imamo već 16 sjedišta.”

Zastrašujuća je činjenica da uopće postoji potreba za takvim specifičnim profilom zdravstvenih usluga.

Za neke se slučajeve genitalnog sakaćenja može pronaći medicinsko rješenje u obliku operacije, no većini tih djevojaka organizacije poput ove mogu pružiti samo psihološku i moralnu pomoć.

Leila Houssein, 29 godina, je jedna od mnogobrojnih žrtava genitalnog sakaćenja. Rad sa doktorima joj je pomogao da nekako prebrodi traumu onoga što joj je učinjeno, a podršku u životu joj pruža i sam suprug koji je odlučno stao protiv ovog zvjerstva i zakleo se da njegova djeca to nikada neće proći. Leila je danas dio grupe žena koje su se ohrabrile javno progovoriti o torturi koju su prošle. Mnogo nade polaže u buduće generacije:

“Mlade generacije, koje su rođene i odrasle u Velikoj Britaniji, navikle su na izražavanje svojih mišljenja i neće biti lako ušutkati ih. Prošli su tjedan u Bristolu majke protestirale protiv genitalnog sakaćenja i to je naznaka nečeg novog.”

Velika Britanija je dokaz da genitalno sakaćenje nije nešto što se dešava isključivo u afričkim zajednicama – takva praksa nema temelja u kršćanstvu i u islamu, ni jedna Muhamedova kći tome nije bila podvrgnuta, no predstavlja složeni mehanizam pomoću kojeg žene osiguravaju poštovanje kod muškaraca. Osigurava ženama neznatnu ulogu unutar maskilistički nastrojene zajednice. Ovom traumom plaćaju svoj skroman ulazak u svijet gdje inače ne znače ništa. Znače nešto tek kada su njihova seksualnost i njihovo tijelo podčinjeni protiv njihove volje.

Unatoč tome što je genitalno sakaćenje neprihvatljivo, niti jedna europska zemlja ga ne prihvaća kao razlog za azil.

Izgleda da će još mnoge djevojke i žene morati umirati u sebi ili baš umirati fizički prije nego Zapad prihvati njihov apel za pomoć.

Negiranje pomoći tim napaćenim ženama nas, na žalost, srozava na istu razinu onih koji su te žene uništili. A još nas više srozava opravdamo li ovakva zvjerstva kulturom, tradicijom ili religijskim obilježjem.

Ovakvo nasilje ne može imati opravdanja. Ovakvo nasilje ne može nalaziti razumijevanje.

Potrebno je o tome govoriti, potrebno je osuđivati, jer i taj mali doprinos može dati glas onima koji ga nemaju. Tim su ženama stoljećima šivali usta. Nemojmo dozvoliti da naša šutnja bude još jedan šav njihovom ponižavanju.

Izvor: guardian.co.uk

Written by isisrosenkreuz

26. 7. 2010. at 14:31

Stockholm ima novog luteranskog biskupa

with one comment

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Written by Charon l'Cypher

14. 11. 2009. at 23:26

%d bloggers like this: