Oko za oko, kamenovanje za silovanje

U Saudijskoj Arabiji pretežno vlada zanimljivi koncept pravde – oko za oko, zub za zub. Šerijatski zakon voli primjenjivati takvu vrstu odštete za žrtve, pozivajući se često na svetost tih riječi (i Biblija ih rado koristi). No, kako religija i njene pretenzije mješanja u zakon mogu jako često inficirati ljudski mozak i zdravu pamet, ne mogu a da sa zgražanjem i gađenjem ne prokomentiram vijest o obitelji žrtve, koja za počinitelja napada na Abdula-Aziza al-Mutairija pri kojemu je isti ostao paraliziran, traži da se to isto izvede na počinitelja! Inače, počinitelj je i u Saudijskoj Arabiji kao u normalnom svijetu kažnjen zatvorom.

No, Khaled, brat žrtve, veli:

“Mi tražimo zakonsko pravo pod islamskim zakonom. Nema bolje riječi od božje riječi: oko za oko.”

Da nadrealizmu ne bude kraja, sudac u Saudijskoj Arabiji upitao je nekoliko bolnica da li je moguće izvesti takvu operaciju sakaćenja. Jedna je odgovorila da je takav postupak moguć, no trebao bi se provesti u specijaliziranoj ustanovi, a druga je bolnica odbila iz etičkih razloga.

Na stranu činjenica da se u Saudijskoj Arabiji primjenjuje primitivizam rezanja udova lopovima, no osobno me jako fascinira selektivnost ovakvog razmišljanja.

Naime, prečesto se prenosi vijesti o kamenovanju silovanih žena, dok se njihove krvnike eventualno kažnjava bičevanjem ili sa pec-pec po prstima. Zar ne bi bilo logično, već kada se bavimo nadrealizmom, da se silovatelju odreže inkriminirajuće sredstvo napada i počinjenja zločina (a.k.a. penis) umjesto da se kamenuje žrtva nazivajući ju bludnicom?

Možda se ipak treba (paradoksalno) kazniti žrtva jer je vjerojatno ta silovana žena izazivala.

Naravno da bi takva vrsta sakaćenja bila neprihvatljiva (kao bilo koja vrsta nasilnog sakaćenja), no nekako mi računi ne štimaju u primjenjivanju drevne naredbe “Oko za oko, zub za zub”. Lopov ostaje bez ruke, lažljivac bez jezika, a silovatelj?

Izgleda da su penisi i dalje zaštićena vrsta u muslimanskom svijetu.

IZVOR: Jutarnji List