I bogati plaču…

…naslov je jedne stare meksičke sapunice. Sjetio sam se te jeftine i ofucane soap opere nakon što sam na

Svaka podudarnost sa stvarnim osobama i njihovim cipelama je slučajna i nenamjerna

UAARovom portalu pročitao da se kardinal Paul Josef Cordes požalio u jednoj emisiji Radio Vatikana kako se svjetska financijska kriza negativno odražava i na milodare u korist Crkve. Pardon, nije u korist Crkve, već u korist siromašnih zemalja. Svi znamo da RKC živi od Božje ljubavi, a ne od financijskih i materijalnih bogatstava. Osim toga, RKC je sama po sebi jako siromašna i skromna institucija, stoga svećenici, kardinali i njihovi scagnozzi jednostavno su prisiljeni  žicati lovu iz državnih proračuna. Poor chaps. 🙄 Cortes, koji je ujedno i Predsjednik Papinskog vijeća Cor Unum, izrazio je između ostalog zabrinutost zbog (cit.) “iskušenja sekularizacije” koja je, prema njegovim riječima, pogodila Caritas. Naime, kardinal tvrdi je struktura navedene ustanove postala odveć profesionalna i stručna, i time se navodno “previše udaljila od crkvene misije”. Slijedi citat iz članka torinskog dnevnog lista La Stampa, koji prenosi Cortesove riječi:

“Godišnji proračun Caritasa u SAD iznosi 500 milijuna dolara, i ta su sredstva namijenjena pomoći u inozemstvu. Dvije trećine navedene svote dolazi iz državnog proračuna (my bold), što znači da Država zahtjeva precizan obračun proračuna i specifikaciju troškova: računi, fakture, i drugi poslovi administrativne naravi, čime se podrazumijeva zapošljavanje stručnog kadra. Tako se pojavljuje tendencija da se Caritas sve više udaljava od crkvene misije.”

Ma zamisli. Znači, s jedne strane grabiš dvije trećine financisjkih sredstava iz državnog proračuna, a onda njurgaš jer ta ista Država traži točnu specifikaciju troškova koja vodi ka navodnoj sekularizaciji Caritasa. Imam ideju. Ako je RKC baš toliko stalo do pomoći siromašnim zemljama i ugroženim slojevima društva, zašto ne posjetiti OVU stranicu i ponuditi onih nekoliko skromnih umjetnina od Raffaella, Berninija, Botticellija, Michelangela, a da ne govorim o drugim izložbenim vrijednostima koje se nalaze u vatikanskim muzejima? Zašto ne ponuditi i papin Mercedes na kat, na primjer? (Koliko je meni poznato, Isus je ušao u Jeruzalem jašući na magarcu, a ne u bijeloj mečki.) Zar nije pomalo licemjerno cmizdriti da je kriza pogodila i vatikanska tijela, unatoč činjenici što su dužnosnici te države okruženi svim mogućim materijalnim bogatstvima? Ajmo narode, udijeli nešto…