Pismo kršćanima

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Hoču da udže u Usta

Svjedoci ste općoj akciji intelektualne kreme ‘rvacke, koji su šutjeli kroz ratne i poratne progone, ubojstva i silovanja nepodobnih, kroz 23 godine opće pljačke, grabeža i korupcije, kroz uništavanje časnih struka poput školskih nastavnika, kroz politizaciju policije, sudstva, “javne” “televizije”,…

Kroz sve to su oni šutjeli, no sada dižu glas, jer se u Hrvatskoj konačno pojavio problem vrijedan njihove pažnje, problem dostojan njihovog intelekta, tolerancije i općepoznate katolitalibanske ljubavi (službeni moto: “Ubij svakoga tko je drugačiji”).

Na budale neću trošiti više riječi, ovo sam se samo malo istresao. 😉 Radije ću vas uputiti gdje možete i vi tražiti da vaša ideja uđe u Ustav. Oni su pokrenuli natjecanje u idiJotizmu… možete li ih pobijediti?

Posjetite grupu Hoću da to uđe u Ustav i saznajte!

Evo, samo jedan od zanimljivih prijedloga tamo:

Da se zabrani Tonćiju Huljiću da radi glazbu. Neka on to radi u svoja četiri zida, a ne da te gadarije meni nameće kao nešto normalno. Hoću da se to uvede u Ustav!

— Alen Lj.

Ne mogu se ne sjetiti jednog pradavnog citata:

Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost.

— J. B. Tito

Da, ona je svoju budućnost davno izgubila i sada ta “divna” omladina samo potvrđuje da bolje nije ni zaslužila.

Puno pozdrava iz zemlje koja je upravo u procesu legalizacije onoga čega se vrle ‘rvatine tako panično boje…

Biblijski argumenti

Mudar čovjek je jednom napisao: “Biblija je većini ljudi kao licence agreements — samo odscrollaju na dno i piknu I Agree, bez čitanja”.

Do mene je došla jedna zanimljiva sličica:

Evo, za one koji žele provjeriti:

Leviticus 18:22 — Thou shalt not lie with mankind as with womankind: it is abomination.
Leviticus 19:28 — Ye shall not make any cuttings in your flesh for the dead, nor print any marks upon you: I am the Lord.

Dobra i loša vijest

Može li prvo loša?

Vlada je definitivno odustala od pregovaranja o reviziji Ugovora. Kada je glasnogovornica vlade svojevremeno objasnila kako se takvi pregovori moraju prvo zaopčeti diplomatskim kanalima, daleko od očiju javnosti, tada je još i postojao tračak nade da će se nešto pozitivno ipak dogoditi. Međutim, nakon vrlo jasne izjave kako vlada za sada nema namjeru pokrenuti pitanje revizije, i to se očekivanje rasplinulo.

Ostala je još mogućnost da Crkva pokrene pregovore ali to je tema za raspravu među najokorjelijim optimistima u mlađoj vrtićkoj grupi. 🙂

U javnosti se prilično “zatalasalo” oko revizije, a kao i u prethodnim slučajevima, od zagovornika proračunskog financiranja Crkve mogli su se čuti svakakvi kvaziargumenti.

Najdrskije ruganje pravnoj državi došlo je na tu temu od biskupa Bogovića:

Crkva nije od ovoga svijeta niti kada treba pravdati kako se troši novac poreznih obveznika.

Hrvatska se pak televizija pobrinula da u najboljoj Hlo-tradiciji organizira demokratsko sučeljavanje u emisiji “Otvoreno”. Zagovornici revizije Ugovora bili su:

– jedan umirovljeni splitski svećenik
– don Ivan
– don Grubišić
– saborski zastupnik Ivan Grubišić

Ovoj četvorici bila su ravnopravno suprotstavljena četiri zastupnika suprotne teze:

– Antun Šuljić
– Krešimir Miletić
– Darko Pavičić
– Ivica Šola.

Sve u svemu, emisija se mogla zvati i “Prisavski masakr notornim stilom”.

Potezani su, između ostalog, ovi “argumenti”:
U hrvatskoj postoji 44 000 udruga koje troše daleko više proračunskog novca i to financiranje također nije transparentno.
Broj od 44 000 zvuči impozantno, međutim nisu sve udruge korisnice državnog proračuna. I među onima koje su korisnice proračunskih sredstava ima onih koje neuredno vode financije, međutim sve one podliježu mogućnosti nadzora i revizije i ne može ih spasiti nikakva izjava tipa “vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo po zakonu voditi financije, ali za sada to ne radimo” kao što je svojevremeno nešto slično izjavio varaždinski biskup Mrzljak.

Druga, možda još bitnija stvar je činjenica što se RKC ne može uspoređivati s udrugama iz jednostavnog razloga što ona nije niti građanska udruga, niti nevladina organizacija, niti neprofitna udruga … ona ima jedinstven status u Hrvatskoj.
Ako ćemo već uspoređivati kruške s jabukama, onda jednako (bez)vrijedan argument može biti i usporedba izdataka za RKC s troškovima bilo kojeg ministarstva.

Najsličnije su Katoličkoj crkvi, barem po drugoj temeljnoj djelatnosti, vjerske zajednice (iako RKC nije ni u registru vjerskih zajednica). Mogao se tako čuti i argument kako nitko ne spominje proračunsko financiranje drugih vjerskih zajednica. Ovdje su zamijenjeni uzrok i posljedica. Treba se naime prisjetiti kako je uopće došlo do proračunskog financiranja drugih vjerskih zajednica. Tek nakon potpisivanja Ugovora sa Svetom Stolicom i druge su vjerske zajednice pozivajući se na njih počele tražiti svoj dio kolača! I dobile su ga!

I druga jako bitna stvar: niti jedan ugovor s drugim vjerskim zajednicama nema snagu međunarodnog ugovora i može se bez problema razvrgnuti. Međutim, takvo ponašanje bilo bi nedemokratsko i diskriminirajuće i vlada je jednostavno i u ovome slučaju talac Ugovora sa Svetom Stolicom – dok se oni ne revidiraju, ne mogu se revidirati niti drugi.

No, da skratim – s obzirom da se vlada izjasnila kako za sada neće pregovarati o reviziji ugovora, to znači da će Crkva dobiti svoj dio našeg kolača i u 2013. godini, a vjerojatno i u 2014! Naime, troškovi će krajem 2012. biti uvršeni u državni proračun za 2013. godinu, a ako pregovori i počnu 2013, teško je očekivati da će biti brzo završeni pa će vjerojatno upasti i u proračun za 2014. godinu.

A sad dobra vijest!

Riječ je o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Poznata je da su ministarstvu prosvjete u vrijeme mandata HDZ-a bila ponuđena dva programa: jedan konzervativan, dogmatski i neznanstven kojeg je ponudila udruga Grozd i drugi liberalan i zasnovan na znanstvenim činjenicama koji je ponudio Forum za slobodu odgoja.

Niti jedan HDZ-ov ministar, uključujući i dr. Primorca – briljantnog znanstvenika i medicinara – nije se usudio odlučiti koji program treba uvesti. Nisu se usudili zamjeriti proklamiranoj katoličkoj većini, ali valjda je i u ministru Primorcu postojalo toliko intelektualnog poštenja da se nije usudio u jedan školski predmet zasnovan na znanosti uvesti srednjovjekovne dogme.

Vrući krumpir došao je sada u ruke ministra prosvjete Jovanovića, a kako čovjek vjerojatno nije vičan pripremi krumpir salata, vrlo je jasno odgovorio na prijedlog Grozda da se uvedu dva zdravstvena odgoja:

Ja nemam pojma o čemu oni govore. Kad je riječ o školi oni mogu imati savjetodavnu ulogu, no konačna odluka bit će donesena na temelju znanosti i struke. Nemamo dvije matematike pa nećemo imati ni dva zdravstvena odgoja.

Točka oko koje ima najviše razilaženja između Grozdovog i znanstvenog pristupa zdravstvenom odgoju je spolni odgoj.

Grozd naime iznošenje znanstveno utemeljenih činjenica o seksu kao što su npr. da kondom učinkovito štiti od infekcije, a kontracepcija od neželjene trudnoće, tumači kao poziv na promiskuitet i razvrat. Međutim, ako netko tako misli i u pomoć za samosavladavanje i odgovorno ponašanje mora prizivati prijetnju vječnog ognja, onda je problem u njemu, a ne u činjenicama!

Crkva kaže ‘protiv’, ali ‘za’ se više plaća

Crkva će vam reći što ne smijete slušati (npr. Gregorian), što ne smijete gledati (npr. Da Vincijev kod), što ne smijete čitati (npr. Harry Potter). Zabranit će vam seks prije braka i kontracepciju, propisati pravila po kojima morate živjeti, što da (ne)mislite, osjećate, radite. No kad joj zamiriši novac, sve te “uzvišene”, “moralne”, “za dobrobit ljudi” upute bez problema padaju u vodu.

Ispalo je tako da je Crkva stopostotni vlasnik njemačkog nakladnika Weltbild, koji za podružnicu ima Blue Panther Books. Blue Panther Books izadje erotske knjige, sami naslovi dovoljno govore: ‘Internat za radodajke’ (Schlampeninternat). Ili ‘Odvjetnikova kurvica’ (Anwaltshure). Pretražite li sajt Weltbilda za te knjige, tražilica ih ne nalazi. Prema riječima glasnogovornice:

„Diese Artikel werden jedoch nicht aktiv im Shop beworben, sondern nur passiv vorgehalten.“

Odnosno, u mom prilicno slobodnom prijevodu – te knjige imaju na listi, ali su “out of stock”. No, s druge strane, trenutno bez problema možete npr. naručiti serijal Black Dagger Brotherhood. Meni prilično drage knjige – izvrsna priča, izvrsni likovi, dobra psihološka pozadina, happy endovi i izvrstan sex. I to ne “sex tek nakon braka, isljučivo u mraku i samo za reproduktivne svrhe” sex. Ili, treba vam Harry Potter? DVD, Blu-Ray ili knjige (actually, i ima zgodan box..)? Možda Dawkins? A imaju i Gregorian i Dana Browna. Želite se baviti reikijem? Ili možda čak i okultizmom?

Razumljivo je da se malo zažmirilo na naslove – šta su knjige, filmovi, glazba sa zabranjenom tematikom u usporedbi s milijunima eura prometa kroz godine, s obzirom da je Weltbild drugi, iza Amazona, najveći on-line dobavljač knjiga u Njemačkoj?

I tako se opet pokazalo licemjerje i ljigavost Crkve – uzimaju si za pravo svima propisivati što se smije i što ne smije, a onda to jednostavno zanemare kad se o njima radi, jer eto, velika lova redovito stiže.

Izvori: tportal: Njemacka crkva zaraduje milijune na porno romanima,Die Welt: Katholische Kirche macht mit Pornos ein Vermögen

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

Za neupućene, dragi papa Naci trenutno šeće po svojoj domovini. Provod mu je solidno rutinski: puna pozadina političara, nekoliko (20) tisuća prosvjednika, pun stadion (70.000) vjernika,… Malo odskače da su mu, iako to “nije ni državnički ni misionarski posjet”, dali pričati u Bundestagu (njemački parlament). No, kao što je policija sakrila demonstrante (iz “sigurnosnih razloga” prosvjed je premješten čak 2km daleko od Bundestaga), tako su se i neki parlamentarci (njih stotinjak) pokupili, iz raznih razloga (od protesta protiv brižne njege o pedofilima, preko homofobne i ženotlačiteljske politike, do jednostavne činjenice da taj govor narušava sekularni karakter Njemačke).

U nastavku prenosimo članak Deutche Wellea, Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu koji daje pregled tog posjeta:

Papa Benedikt XVI. je posljednjeg dana svog posjeta Njemačkoj održao misu u Freiburgu pred stotinjak tisuća vjernika. Polako se povlači i bilanca trećeg boravka Pape u njegovoj domovini – a ona nije osobito bogata.

Počeo je u Berlinu političkim susretima, nastavio je u Erfurtu susretom s protestantima, a ove nedjelje (25.9.) Benedikt XVI. završava svoj četverodnevni posjet Njemačkoj boravkom u Trieru, dijacezi predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Zollitscha.

Papa je njemačke katolike pozvao da slijede put Vatikana i Petrovog nasljednika

Sveti otac u svojoj domovini nije štedio s dobrim savjetima: u Bundestagu je zatražio više moralnog promišljanja, protestante je upozorio da vjera “nije politika” pa da se mogu sklapati kompromisi, na susretu s muslimanima u Njemačkoj ih je upozorio da poštuju temeljne vrijednosti njihove nove domovine, a i njemačke katolike u Freiburgu je, nakon svih njihovih želja za reformom crkve, upozorio kako će “Crkva u Njemačkoj i dalje biti blagoslov za katoličku zajednicu u svijetu, ako ostane vjerna vezi s nasljednikom svetog Petra i apostola”.

Protestanti su se nadali poklonu

Utoliko su i reakcije na boravak Pape u Njemačkoj pretežito suzdržane: ako su se protestanti i nadali kako Papa donosi neki poklon koji će unaprijediti ekumenu, Benedikt XVI. im je poručio da su takve želje “nesporazum” te da je mnogo važnije da se dvije velike crkve u Njemačkoj zajednički bore protiv sve veće bezbožnosti u društvu.

U Erfurtu se zbio manji incident s jednim posjetiteljem, ali to nije ništa prema razočarenju protestanata

Potpredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj, saski pokrajinski biskup Joachen Bohl je utoliko razočaran što nije riješen niti temeljni problem miješanih, katoličko-evangeličkih brakova gdje je supružnicima praktično nemoguće zajednički biti na misi. Jer Vatikan uporno ustraje na “tajni vjere”, obredu Pretvorbe koju ne želi zajednički slaviti s protestantima.

Papini posjeti državama u svijetu su se u međuvremenu pretvorili i u tužni obred susreta sa žrtvama spolnog zlostavljanja čiji su počinitelji crkveni službenici: tako je bilo u SAD, Australiji, Malti, Velikoj Britaniji, a ovog petka (23.9.) se u Erfurtu susreo i s predstavnicima žrtava zlostavljanja u Njemačkoj.

“Neiskrena gesta” Pape

Predstavnici žrtava zlostavljanja su jednostavno - razočarani

Papa je i ovom prigodom za vrijeme polusatnog susreta izjavio kako je “dirnut i potresen” onime što je učinjeno žrtvama i njihovim obiteljima i izrazio “duboko suosjećanje i žaljenje.” Predstavnici žrtava Papi nisu povjerovali: nakon susreta su izjavili kako je susret bio “neiskrena gesta” i “lijep, ali zapravo beskoristan čin jednog čovjeka koji bi veoma lako mogao zaštiti svoju djecu, ali ne želi to doista učiniti”.I kod ostalih spornih pitanja koja opterećuju odnose Katoličke crkve s društvom, Papa nije propustio priliku ponoviti svoje konzervativne stavove. Tako je u susretu s predstavnicima pravoslavnih vjerskih zajednica osobito pohvalio “integritet i jedinstvenost braka između jednog muškarca i jedne žene” za kakvu se zalažu i pravoslavci i poželio da se i katolici “uzdrže od svakog krivog tumačenja” institucije braka.

Ništa novog iz Vatikana

I predsjednik se - kao i njegova druga supruga - nadao 'više milosrđa' prema sudbinama poput njegove

To je bila i više nego jasna poruka vjernicima homoseksualnih usmjerenja, a neugodni odgovor dočekao je i njemačkog predsjednika Wullfa. On je i osobno katolik i oženjen po drugi put, tako da je predsjednika Njemačke biskupske konferencije Zollitscha zamolio za “više milosrđa crkve prema razvedenima”. Benedikt XVI. tu ima samo jedno mišljenje: važno je “bezgranično se vezati za jednog partnera. Postoji još jedva hrabrosti obećati biti vjeran čitavog života.”

I kod pitanja celibata i uloge žena u crkvenim obredima, ovaj Papa jedva da želi što dodati tradicionalnim stavovima: i prilikom trećeg boravka u Njemačkoj, Benedikt XVI. je našao prigodu da podsjeti kako “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” i kako stoga mora biti neoženjen. Utoliko na sve probleme na koje upozorava Katolička crkva u Njemačkoj i brojne udruge vjernika, Papa jedino iznosi, da tako kažemo, “Benediktinski obrat”: nije Crkva u krizi, nego je u krizi vjera. Previše je rutine u Crkvi koja prekriva pravi vjerski žar. A kada se ta vjera – kao što smo čuli, prema Vatikanu i mišljenju Pape – opet probudi, sve će biti u redu.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm

Eto, barem zlostavljani znaju da ih nisu napastovali pedofili, nego vlastiti nedostatak vjere. I skrivanje pedofila nije kriza Crkve, nego vjere i to, valjda, vjere zlostavljanih, jer kako bi neki “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” pokleknuo i upao u krizu vjere? To bi bilo kao da nekom iskrenom vjerniku treba, ne znam, Mercedes s neprobojnim staklom da ga, umjesto Božje providnosti, štiti od metaka…

Ništa kontra u Splitu

U zraku se još osjeti bezgranična i bezuvjetna ljubav koju nam prošlog vikenda donio Njegov Namjesnik, a Hrvatska je već dala svoj doprinos knjizi europske uljudbe. Riječ je naravno o incidentima u Splitu.

Nova stranica ispisana je prepoznatljivim rukopisom – o tome gotovo da nitko i ne dvoji, postoje samo manje razlike u eksplicitnosti …
Kerum koji još nije naučio vještinu političkog govora nedvosmisleno je upro prstom:

“Ovo što se dogodilo u Splitu, moglo se i očekivati. Usudio bih se reći da je čak prošlo i bolje od onoga čega smo se bojali. Ovo je konzervativan, katolički grad i građani su došli na rivu da bi te svoje stavove izrazili”

Bio je jasan i don Ivan Grubišić:

… to su bili mlađi ljudi koji su sve to čuli na vjeronaucima i u školi, a bojim se da tu treba tražiti klicu ideološke i svake druge isključivosti na koju su mladi naprosto navučeni, a s njima je lako manipulirati”

Niti za strane medije nije bilo dvojbe:

– U zemlji koja je još uvijek većinom konzervativna, sa snažnim utjecajem rimokatoličke Crkve koja je homoseksualnost opisala kao ‘bolest’ i ‘perverziju’, više od 88 posto stanovnika su Katolici.

Vodeći političari (premijerka i predsjednik) bili su suzdržaniji pa su se ograničili na općenitu osudu nasilja. Tragovi njihova DNK još su na prstenu glavnog ideologa katoličkog totalitarizma i netolerancije pa ne bi bilo zgodno jasno se izražavati. A treba se umiliti i glasačima jer izbori su pred vratima.

U cijeloj ovoj priči uopće nije sporno to što se nekome ne sviđaju homoseksualci i što to nesviđanje može biti u rasponu od nesimpatije preko gadljivosti pa do mržnje. Problem je u načinu na koji se to izražava – nasilje je neprihvatljivo, barem za one koji se žele smatrati civiliziranima.

Drugi problem je što katolici i u ovome slučaju pokušavaju nametati svoje kriterije kao jedine ispravne. Pri tome se ponašaju potpuno iracionalno jer njihova prava i slobode nisu ama baš ničime ugroženi ili ograničeni. Kada glavni ideolog kojega katolici smatraju svetim i neupitnim autoritetom, javno i pred političkom elitom demokratske države koja na to ne reagira, poziva na totalitarizam (“Nemojmo si umišljati, ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na SVIM područjima života“), a s iste govornice stigne i osuda svih drugih oblika partnerstva osim katoličkog braka muža i žene, onda i ne čudi kada se klinci isprana mozga prihvate križarske vojne.

Žalosno je kada osim nabrijanih klinaca niti neki intelektualci ne shvaćaju u čemu je problem. Tako npr. Nino Raspudić za Index kaže ovo:

“Homofobiju ne bih u potpunosti vezao uz odnos prema gay-paradama, jer one predstavljaju korak dalje od traženje individualnih ljudskih prava, tj. traže redefiniranje postojeće slike zajednice o samoj sebi. Parada je svojevrsna simbolička borba za javni prostor, ona uvijek ima i političku dimenziju i kao takva nosi i rizike.”

Šira zajednica već je redefinirala sliku o samoj sebi. Naime, razni spolni identiteti priznati su pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a propisane su i sankcije za one koji po tim osnovama nekoga diskriminiraju. Taj zakon usklađen je s Ustavom koji također zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ali već smo se uvjerili da on nekim skupinama ne vrijedi više od papira na kojemu je napisan.

Dakako da parada ima političku dimenziju, pa to joj je i cilj. To što Raspudić na ovaj način govori o riziku, jednako je argumentaciji da žena koja želi nositi minicu i pokazati lijepe noge mora biti svjesna rizika da će biti silovana, ili, drugim riječima, da će si u tom slučaju sama biti kriva. Sa sličnim genijalnim stavom oglasio se i Sindikat državnih službenika (još mi nije jasno zbog čega se o tome treba izjašnjavati sindikat?!?!)

Pitaju se zašto se parade “veselog ponosa” održavaju baš u onim gradovima u kojima se može očekivati nevesela reakcija njihovih žitelja!?

(A ja se pitam zašto vatrogasci idu gasiti požar tamo gdje gori vatra?)

Priopćenje je upućeno prvenstveno organizatorima pridea kao apel da ubuduće pažljivije organiziraju povorku. K tome im još suptilno imputiraju odgovornost za incidente:

“Ide li svaka razbijena glava u Splitu baš samo na račun policije ili odgovornost za to snose i organizatori Pridea svojim odabirom mjesta njegova održavanja?

Je li to obraćanje po kriteriju “pametniji popušta” ili zaista ne razumiju da troškovi osiguranja i krivnja idu na dušu samo i isključivo onih koji ih fizički napadaju, a odgovornost na one koji nisu dobro obavili svoj posao zaštite?!

Rizici koje spominje Raspudić dolaze upravo od onih koji nisu spremni prihvatiti redefiniranu sliku društva ili je uopće nisu svjesni ili, ako to već ne mogu u svojim glavama, možemo reći da rizici dolaze od onih koji svjesno i namjerno ne poštuju ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. I tu ne može biti dvojbe o tome tko je krivac i tko treba biti sankcioniran! A ne treba dvojiti ni o tome da treba barem verbalno osuditi inspiratore homofobije – RKC. Podsjetit ću da je vrlo prikladno, nekoliko dana prije splitskog pridea, don Ursić upriličio promociju svoga homofobnog pamfleta. Prošle godine je župnik Jurčević bio zapažen po svojim homofobnim ispadima, a zaradio je i uvjetnu zatvorsku kaznu. Ako već ovakvi primitivni i ostrašćeni homofobni ispadi i nisu došli iz vrha Crkve, nije bilo niti odgovarajuće reakcije pa je tu prilično jasno na kojoj je strani Kaptol.

Don Grubišić također uočava i da su nasilnici općenito inficirani mržnjom prema drugom i drugačijem, a ne samo prema homoseksualcima i njima se društvene vrijednosti svode na vrijednosti krda.

“Kada se radi o navijačima onda je ‘Ubij, ubij Srbina’, sada je bilo “Ubij, ubij pedera’. Onda kada se čuje s visokih adresa da će Hrvati Europu obogatiti moralom, tada se pitaš razumiju li išta ti ljudi?” Imaju li oni ikakvu informaciju što se ovdje događa”, pita se Grubišić. Smatra da bi odgojne ustanove, u koje ubraja i Crkvu trebale više poraditi na mladim ljudima.

Podsjetit ću na kraju na glavni kriterij po kojemu je RKC u Hrvatskoj dobila mnoštvo privilegija i solidnu apanažu:
Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti …

O velikoj ulozi Crkve ne treba dvojiti, a možda će nekome iz politike jednoga dana pasti na pamet preispitati i čime nas je civilizacijski obogatila …

Betoniranje pameti

Nakon što nam je papa Nazi dao dozvolu da kondome koristimo u iznimno iznimnim i ekstra iznimnom slučajevima, mladima nove naputke o lateks gumici daje don Damir Stojić.

“Ako mladić ostavi djevojku s kojom je imao seksualne odnose, ona zna da je bila iskorištena, ona to osjeća. Nevjerojatno je kako su žene nasjele na priču o kondomu. Njega je izmislio muškarac samo zato da može nesmetano uživati, a ženama su ga prodali pod krinkom njihove emancipacije! Da stvar bude smješnija, one su na to nasjele!”

Izgleda da su, po njemu, trudnoća i spolne bolesti dokaz ženske emancipacije, a ne briga za svoje zdravlje i odluka o vlastitoj spolnosti.

Don Stojić, na žalost, svaki dan kontaktira sa mnogim mladima i širi svoje primitivne stavove (sasvim u skladu sa crkvenim naukom). Naime, on obnaša dužnost studentskog kapelana u Cvjetnom naselju te se “duhovno” brine za studente.

“Nijedan muškarac nema moralni legitimitet da uđe u ženu ako je ne voli i s njom ne želi provesti život.”,

kaže don Stojić.

Odakle onda Vatikanu i njegovom čoporu mužjaka legitimitet da kopa po ženskom međunožju i sudi o tome?

“Kontracepcija pak uništava brakove jer žena zna da nešto nije u redu čim se betonira njezina plodnost. Nema tu žrtve, jer da je ima, muškarac bi proučio partneričin kalendarić s bojama, čime bi savršeno upoznao njezino tijelo, a osim toga, čežnja od desetak dana suzdržavanja još bi ih više zbližila.”

Pitam se kako svaki utorak šestotinjak mladih može slušati ovakve prosere i smatrati ih duhovnom hranom.

Don Stojić nastavlja okrivljujući sveopći društveni relativizam, te veli da “savjest treba uskladiti prema istini, a ona je iznad savjesti”. Pretpostavljam da je njemu ta istina vjera, božja ljubav i cijeli onaj skup priča za malu djecu. Vjera je, valjda, jedini izlaz iz jada, bijede i očaja. Jer loši su i priručnici samopomoći (da li se tu ubraja i “Kako postati dobar kršćanin?” i “Kako upoznati božju ljubav?” ) jer bogohulno uvjeravaju bijedne smrtnike robove da su bogovi, a sva ta new-age naklapanja graniče krivovjernim neopaganizmom. Loša je i joga:

”Joga znači savez, a ja se pitam savez s kim?”,

veli don Stojić.

Savez sa sobom.

Da je imao jači savez sa sobom :wink:, valjda bi danas don Stojić imao zdravije predodžbe o spolnosti i spolnom životu 😉

IZVOR: net.hr

Navlačilica s navlačilicama?

Poput otkrića rupe u upravo korištenom kondomu, svijetom je odjeknula vijest da je papa naci omekšao (pun intended) svoje stavove o kondomima. Kaže on da “kondomi mogu biti ok ako se koriste u svrhu spašavanja života i sprječavanja zaraze AIDSom”.

Zaboravio je objasniti kako to odjednom kondomi sprječavaju AIDS, a godinama je tvrdio suprotno (da, baš suprotno: da povećavaju vjerojatnost zaraze!).

Bravo za Crkvu! Umjesto uobičajenih nekoliko stoljeća, uspjeli su kašnjenje smanjiti na samo nekoliko desetljeća! Za zaboravljive, to obično ovako nekako izgleda:

No, je li Vatikan stvarno odjednom postao tako sklon gumici kako se čini?

Još se zadrtiji katolici nisu stigli niti početi čuditi ovom naglom obratu, a Vatikan je već počeo objašnjavati kako “kontracepcija i dalje nije u redu”, kako se oni tome protive itd.

U konačnici, legitimno je pitati čemu sva ova nenadana gimnastika? Prvo šok oko “prihvaćanja” kondoma, a onda odmah i “pojašnjenja” da sva kontracepcija (dakle, i kondomi) nije u redu. Kažu oni kako su kondomi u redu kao “prvi korak u smjeru humanije seksualnosti” (i to od ekipe formalno posvećene celibatu, u okvirima organizacije koja organizirano skriva pedofile pred zakonom). Ili, ako muška prostitutka upotrijebi kondom, to su “prvi trunci odgovornosti”. Zanimljivo, ne spominje se ženske prostitutke i/ili njihove mušterije.

Moj je dojam da se pokušava sanirati negativni publicitet (pedofilski skandali, epidemija AIDSa, bogaćenje čak i kroz recesiju, homofobija, tretman žena,…), a uz minimalno popuštanje realnosti i razumu. I tako su kondomi ok, ali ipak nisu. Ma, ako se zaštitite od AIDSa, ali ostanete trudni — e, tada su kondomi ok!

Izvori:

1. Pope approves use of condoms in fight against Aids,
2. The Pope drops Catholic ban on condoms in historic shift

Dodatak: Simke je osmislio novi brand:

Gospodine Ratzinger, niste dobrodošli

New Humanist je, povodom skorašnjeg papinog posjeta Velikoj Britaniji, priupitao poznate ateiste što bi mu rekli, kad bi nekim čudom dobili priliku.

Lijepi sažetak najgorih aktualnosti vezanih uz Ratzingerovu organizaciju dao je R. Dawkins:

Gospodine Ratzinger, kao vođa druge po zle religije na svijetu, niste dobrodošli. Istina, Vaša je crkva nedavno “oprostila” Galileu (uz kašnjenje od četiri stoljeća) i konačno prekinula sa svojim povijesnim antisemitizmom. No, jednako dugo uspostavljana mržnja prema ženama ostaje. Po gotovo svim pitanjima vezanim uz seks, kontracepciju, demografiju i razmnožavanje, Vaši stavovi su protuliberalni, nehumani i nemoralni, a Vaše propagandne tvrdnje da kondomi ne štite od AIDSa su znanstveno pogrešne i ubojito cinične. Zločinački štiteći od pravde svećenike koji su silovali djecu, Vi ste dobrobit svoje crkve stavili ispred dobrobiti vaših žrtava. Vratite se kući u svoju malu oblast koju vam je podario Mussolini i ne vraćajte se više.

— Richard Dawkins

Na simpatičnu ideju uhićenja g. Ratzingera podsjetili su novinari F. Wheen i J. Hari:

Ne morate ništa reći. No, Vašoj obrani može naškoditi ako tijekom ispitivanja ne spomenete stvari na koje se kasnije mislite pozivati pred sudom. Sve što kažete, može biti iskorišteno kao dokaz. Ukratko, sinko — dolijao si.

— Francis Wheen

Uhićeni ste zbog zavjere s namjerom iskrivljavanja tijeka pravde i zbog centralne uloge u sistematičnom prikrivanju silovanja djece na pet kontinenata. Ne morate ništa reći, ali Vašoj obrani može naškoditi ako tijekom ispitivanja ne spomenete stvari na koje se kasnije mislite pozivati pred sudom. Pričekajte ovdje — pozvao sam policiju da Vas otprati u Vašu ćeliju.

— Johann Hari

Ove i komentare mnogih drugih uglednih britanskih ateista možete pročitati ovdje (na engleskom jeziku).