Vjeronauk – Pravo na informirani izbor

Eto, gdje ćete bolji dokaz postojanja “više sile” nego činjenica da smo jučer dali upute mladim roditeljima, a već danas smo zamoljeni proslijediti objavu “Gradjanske hrabrosti” i “Protagore” za roditelje osnovnoškolaca? TO ne može biti slučajnost, zar ne? 😛

Dakle, objava kaže:

Vrijeme je upisa prvašića!

Roditeljima prvašića, ali i starijih osnovnoškolaca, polazak u školu nameće i pitanje o upisu djeteta na vjeronauk.

Onim roditeljima koji žele znati sve bitne pojedinosti prije donošenja konačne odluke, nudimo sljedeće činjenice:

1. Izbor upisa na nastavu vjeronauka ostaje za cijelu nastavnu godinu!
2. Prema međudržavnom ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, nastava se vjeronauka održava za vrijeme satnice svih ostalih obveznih predmeta, a ne u obrnutom turnusu s izbornim predmetima.
3. Vjeronauk ne nudi nepristrano upoznavanje s religijama i kulturama svijeta!
4. Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisuo dredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje.
5. Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi jasno ističe da školski vjeronauk ne pristupa kršćanstvu na razini informacije, nego u skladu s porukom koju naviješta. Katolički vjeronauk stoga ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u duhu Evanđelja u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.
6. Primanje sakramenata prve pričesti i krizme povezano je s pohađanjem školskog, ali i (u trećem i osmom razredu) župnog vjeronauka. U pojedinim se crkvama tijekom tih školskih godina zahtijeva i nazočnost roditelja na nedjeljnim misama.
7. Ne postoji alternativni predmet vjeronauku u osnovnoj školi!
   Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka – ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi – sjede u hodniku ili šetaju dvorištem. U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava samo naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“.

Ako se smatrate ireligioznom osobom i želite vaše dijete odgajati u duhu vlastitih moralnih načela ili ako smatrate da vaše dijete ima pravo samostalno, kad za to bude zrelo, odabrati svoj svjetonazor, ako ste pak vjernici a smatrate da je dovoljno da vaše dijete pohađa vjeronauk u vašoj vjerskoj organizaciji NEMOJTE upisati dijete na vjeronauk u školi – samo zato „jer to i drugi čine“!

Vaša su prava:

1. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
   Vi i vaše dijete imate pravo na vaše (i)religiozne stavove!
2. Imate pravo sadržaj i način poduke vjeronauka smatrati neprimjerenim za vaše dijete!
3. Imate pravo do početka svake školske godine vaše dijete ispisati s vjeronauka!
4. Imate pravo odbiti odlaske na mise ili bilo kakav po vašem mišljenju neprimjeren vjerski sadržaj unutar javnoškolskih ustanova!
5. Imate pravo od škole tražiti da za vaše dijete organizira kvalitetnu aktivnost dok su druga djeca na vjeronauku jer je sve ostalo neprihvatljiva i protuzakonita diskriminacija.
   To pravo imate tim više jer se vjerski odgoj učenika dvostruko financira: iz državnog proračuna i donacijama vjerskim zajednicama za njihovo djelovanje, što uključuje i vjerski odgoj te ponovno plaćanje vjeronauka u državnim školama. Isto pravo na financiranje odgojno-obrazovnih sadržaja moraju imati i učenici koji ne pohađaju vjeronauk.
   I sam međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice govori da se vjeronauk u školi ne smije provoditi na način da uzrokuje diskriminaciju – pozivamo vas da vlastito dijete ne uključujete u nju!
   Budite uzor i potpora vašem djetetu – ne podupirite diskriminaciju!

Sekularno savjetovalište  naših udruga onim roditeljima koje je na tren savladala neodlučnost ili strah za vlastito dijete, a zahvalni su za tuđa roditeljska iskustva i promišljanja, pruža dodatne informacije i podršku! Slobodno nam se obratite!

Ako želite osnažiti vašu djecu, prijavite ih na humanističke radionice!

Protagora i Centar za građansku hrabrost

U prilogu su stigli i sličica i PDF prospektić s istim tekstom. Here, knock yourself out!

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor (PDF, 700kB)

Prinova u kući: mali Antikrist

Na ovom blogu se često bavimo ljudima u haljama koji nerijetko imaju čudne poglede na “brigu” o djeci, no potpuno smo zanemarili savjete za mlade roditelje. Kako bismo ispravili tu višegodišnju nepravdu, sa stripa Bug prenosimo seriju savjeta za mlade roditelje pomalo specifične kategorije mladunčadi:

Beelzebaby

Mark of the Beast

Hungry as Hell

Shout at the Devil

Anti-Antichrist

Eto, nadam se da smo ovim postom barem malo pomogli pobornicima raznih halucinacija (popularno zvani vjernici) da se nose sa sitnim radostima svog novootkrivenog roditeljstva. Znamo da nas pratite, ne morate se (jako) sramiti, mi vas sve volimo! 😛

Reforme nastavljanjem po starom

Telegraph od izbora  pape Franje jako prati što dotični radi, obično u poprilično pohvalnim tonovima. Dive mu se kako je aktivan, divan, krasan, dobar,… eto, čak je nekim nekršćanskim — saklonimebože — ženama! oprao noge! Wow! Svetac čisti! Trebalo ga je beatrificirati još prije nego mu se djed rodio! (zanimljiv raspon godina opranih i izljubljenih nogu :twisted:)

Tako je i sada Telegraph popratio Franjinu najavu “odlučne akcije” protiv pedofilnih svećenika. Pohvalno, zar ne?

Preosimo dijelove.

“The Holy Father in particular asked that the Congregation, continuing the line adopted by Benedict XVI, act decisively in cases of sexual abuse, promoting above all measures to protect minors, help for those who in the past suffered such violence and the necessary procedures against those who are guilty,” the Vatican said in a statement.

Izvrsno! Treba “djelovati odlučno”, na način da se “nastavi djelovanje Benedicta XVI”, onog istog koji je skrivao pedofile cca 2 desetljeća prije nego je postao papa i to je nastavio raditi sve dok nije posanaderio i zbrisao u vatikansku vilu “Malo vitra” (ili kako se već zove ta vila, vjerojatno samo prevedeno na latinski). Za zaboravne, da podsjetimo malo o tom Ratzingerovom/Benedictovom “odlučnom djelovanju”:

• Pope ‘obstructed’ sex abuse inquiry (spomenuto pismo)
• Text of Pope ‘letter’ (ovo je drugo, solidno starije, pismo)
• Ireland unveils new report on Catholic child abuse — poprilično recentno (za TL;DR, pogledajte zadnji paragraf)

Eto, lijepo i odlučno je određivao da pedofile treba brižno čuvati, jer su oni naše blago. Ili tako nekako. Zaboravio čovjek tko je ono naše blago, ali sjeća se da je imalo veze s djecom.

Sve se pitam jesam li jedini kojeg Franjina “nova odlučnost” podsjeća na Ivinu “novu pravednost”.

Da nastavimo s citatima iz Telegraphovog članka:

“The Holy Father gave assurances that the victims of abuse are particularly in his prayers.” Francis, the former archbishop of Buenos Aires, instructed bishops around the world to take a tough line on abusive priests, in order to rebuild the credibility of the Church.

Blago žrtvama, on se moli za njih. Nastavit će politiku (zataškavanja) svog prethodnika, ali će barem recitirati pjesmice posvećene žrtvama te njihove mastodonstske organizacije. Tko zna, možda odrecitira i neku za nas koji se klanjamo Đavlu. Ili barem za one “zlostavljače djece” kojima se čak i Crkva protivi (normalnom svijetu poznatiji kao “homoseksualne osobe koje djeci pružaju dom ispunjen ljubavlju i brigom” — link).

Ajde, barem je iskreno priznao da mu je na srcu i duši iskrena briga za oporavak… kredibiliteta Crkve (a žrtve se već ponadale da će se netko i za njih nešto konkretno napraviti).

Francis’s predecessor, Pope Emeritus Benedict XVI, was credited with addressing the issue on several fronts.

He disciplined Father Marcial Maciel, the notorious head of the Legionaries of Christ, a traditionalist religious order, who had abused children for years.

In 2009 he issued a heartfelt apology to victims of clerical abuse in Ireland, telling them: “You have suffered grievously and I am truly sorry… it is understandable that you find it hard to forgive or be reconciled with the Church.” He expressed “shame and remorse” for the crimes perpetrated by Irish priests.

Slava… interesantna je to zvjerka. Kako umjetnicima skoči popularnost kad napuste ovaj svijet, tako je odjednom i Benedict postao poznat po žustroj akciji protiv pedofilije. I to ne bilo kakvoj! Promijenio je čovjek Svijet. Disciplinirao je jednog — wow! jednog! — svećenika i rekao žrtvama u Irskoj da mu je fakat žao! Pa što bi mi više?! Ne očekujemo valjda da bi žrtve zlostavljanja u toj istoj Irskoj trebale biti zadovoljne makar samom isprikom, kad već nema nekih konkretnih akcija od strane Crkve?! Whoops, isprika fail.

Dobro, Franjo je barem elokventniji (a i ne liči na Dartha Sidiusa, pa lakše ispadne pozitivac) te će valjda prazne riječi upakirati u ljepši celofan. Žrtvama neće pomoći, ali bit će sedma sila sretna, a to je i jedino važno (prisjetimo se: cilj je krpanje kredibiliteta Crkve). Nećemo valjda brinuti o djeci?! Bit će djece! Ionako stalno naučavaju svoje poslušno stado da treba štancati djecu, bez objašnjavanja kako se i brinuti za njih i bez pomoći u, recimo, financiranju te djece.

The wording and timing of Francis’ statement was significant, said Dr Rebecca Rist, a historian of the papacy at the University of Reading.

“By proclaiming this message so early in his pontificate Pope Francis is sending a very strong signal to the world that he is willing to tackle the issue head on.

(It shows) that he is entirely in tune with the sentiments of his predecessor, Benedict XVI, who on his election as Pope also spoke strongly against the ‘filth’ of clerical sex abuse.”

“It also signals that Pope Francis is serious about his recent messages of reform and renewal in all quarters of the Church.”

Vidite, ozbiljan  čo’ek, čak i uvažena doktoruša to tvrdi.

Srećom, Telegraph nije (još?) sasvim potpao pod čari blagog lica i velikog, pametnog čela dragog nam Franje, pa iznosi i drugu stranu (čit. dosadne žrtve koje su ionako svećenicima dale što su ovi htjeli, pa kud se sada stalno guraju)?!

But victims of clerical sex abuse were not impressed.

“Once again, as has happened hundreds of times already, a top Catholic official says he’s asking another top Catholic official to take action about paedophile priests and complicit bishops. Big deal,” said Barbara Dorris, from the Survivors Network of those Abused by Priests.

She said Francis had called his credibility on the issue into question within the first 24 hours of his papacy, when he met Cardinal Bernard Law, an American cardinal who resigned in disgrace amid allegations that he had covered up years of abuse by priests.

Cardinal Law resigned as archbishop of Boston 10 years ago, after issuing a statement begging forgiveness, and left the US after being accused in dozens of law suits of failing to protect children.

He took up residence in the Church of Santa Maria Maggiore in Rome. As the papal basilica in Rome, it was where Pope Francis went to pray on the morning after his election.

“One of the first actions Pope Francis took was to visit perhaps the most high profile corrupt prelate on the planet, who remains a powerful church official despite having been drummed out of Boston for hiding and enabling crimes by hundreds of child molesting clerics,” said Mrs Dorris.

“Kids won’t be helped by a “continuation” of the tiny symbolic gestures taken by Pope Benedict. Kids will be helped by decisive changes. Thus far, Pope Francis hasn’t even discussed, much less adopted, even a single reform. In fact, by visiting Law, the pope has continued to ignore – and thus encourage – heinous wrongdoing.”

“We must insist on new tangible action that helps vulnerable children protect their bodies, not old vague pledges that help a widely-discredited institution protect its reputation.”

Dream on, drage žrtve. Kako sam u svojoj prvoj analizi rekao: nije Franjo tu da mijenja praksu i donosi novo, nego da čuva i ušminkava staro. Izrazio je to lijepo i pohvalama svom prethodniku, pozivima na kontinuitet, nabacivanjem blata na nevjernike, govorom mržnje prema homoseksualnim parovima,… zašto biste vi bili izuzeti? Vaše vrijeme je prošlo kad navršili 13-14 godina i više niste zanimljivi, osim za štancanje nove, svježije djece…

Misao dana:
We can’t solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them.
— Albert Einstein

Teško pastirom je biti

Opustite se malo u ulozi pastira. Možda shvatite kako je to težak posao…

Hoće li idući papa biti novi Sv. Pedofilije?

Ako je vjerovati Telegraphu, vjerojatno hoće. SNAP (Survivors Network of those Abused by Priests) su objavili da od 12 kandidata, samo 2 nisu okaljani nekim oblikom zataškavanja seksualnog zlostavljanja djece od strane svojih zaposlenika.

Vrlo optimistično, pogotovo što tu dvojicu nisam niti u jednom mediju vidio kao “favorite”, a mediji su dosta precizno pogodili/najavili izbor sad već bivšeg pape nacija.

Cijelu priču, na engleskom, možete pročitati ovdje.

Inače, kratkoća ovog posta i manjak materijala na Irreverentu posljednjih mjeseci iziskuju objašnjenje našim vjernim čitateljima (ili botovima; u statistikama ne piše tko nas sve uporno posjećuje :mrgreen:).

Objašnjenje je trivijalno: većina autora je izuzetno zauzeta u tzv. stvarnom životu, pa se zato ne javljamo. Blog nije mrtav, a koliko će biti živ u bližoj i daljoj budućnosti, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, bit ćemo življi od drage nam domovine u raljama moralnih crkvenjaka i njihovih sluga pokornih, političara protiv kojih te moralne vertikale ne dižu glas, osim kad požele djecu učiti kako se zaštititi od seksualnih predatora i drugih bolesti.

Uhitite papu!

Joseph “zaštititmo svećenike pedofile” Ratzinger i nakon odstupanja s dužnosti želi zadržati diplomatski imunitet kako mu se ne bi moglo suditi za prikrivanje pedofilije u crkvenim redovima. Odgovorni moraju odgovarati, a dokaza o krivnji uskoro bivšeg pape ima dovoljno, npr. Sex crimes and the Vatican – članak o filmiću koji misteriozno nestaje s mreže svako malo, ali evo bar transkripta.

Pokažite da ne podupirete zataškavanje zločina nad djecom potpisivanjem ove peticije.

 

Važna obavijest za početak školske godine…

…u O.Š. A.B. Šimića, slučajno smještenoj u kobajagi sekularnoj Republici Hrvatskoj, kaže:

Svi razredni odjeli od 2. do 8. razreda, prvi dan nastave, imaju tri nastavna sata. Poslije trećeg sata, s učiteljima, odlaze u crkvu na blagoslov.

— Izvor: web stranica škole

Za slučaj da se naš dragi Ministar malo ostavi nogometa i Državne mature, pa ovaj monument gluposti nekim čudom ispari s weba, evo i screen-shot uspomena:

Baš me zanima kako bi vjernici reagirali da netko njihovu djecu tjera na neku promociju ateizma, ili samo “krive” religije… Ali ne, ateiste se u Hrvatskoj ne diskriminira. Uopće ne, odakle nam to? 👿

Vijesti iz Svijeta (1)

Norveška ukinula službenu državnu crkvu

Norveški parlament izglasao je ukidanje norveške crkve, doprinoseći odvajanju Države i religije. Jednostavno, ekipa je zaključila da religija više nije tako važna da mora postojati jedna državna religija, s obzirom da samo 2% Norvežana redovito pohodi crkvu, 20% ih smatra da im je religija važna, a čak 72% njih ne vjeruje u Boga (kao konkretno biće).

Praktički, to znači da Crkvu više neće financirati iz proračuna, političari neće pohoditi religijska slavlja (barem ne u svojstvu službenih osoba), država više neće imati utjecaja na izbor crkvenih velikodostojnika,… je l’ te, što već znači sintagma “odvajanje Države i Crkve”.

Posebno je iznenađujuće da se čini da, kako stvari stoje, Norvešku neće preko noći progutati kaos razmahalog nemorala.

Naravno, daleko su ti brojevi od Hrvatske, zar ne? Ipak je ovdje 88% revnih katolika, a za razliku od 72% bezbožnika u Norveškoj. Zapravo, razlika i nije neka bitna, samo se kod nas skriva glupom statistikom. Formalno, 79% Norvežana su članovi Crkve, jer se to postaje krštenjem. Na isti način se kod nas dobije upravo tih 88% kod nas — pažljivo se izbjegava postavljanje pitanja poput “Koliko često idete u Crkvu?” ili “Živite li u skladu s naukom Crkve (sex prije braka, kontracepcija, non-stopno darivanje Crkve,…)?”.

I nije neka razlika, ali njima su daske u glavama očito bolje posložene…

Izvor: Norway abolishes state-sponsored Church of Norway

Da ne bi sve bilo tako lijepo, pobrinuo se Izrael…

Crkva važnija od djece

Na žalost, već smo navikli da se bijes raznih pravednika (pa i široke vjerničke javnosti) usmjerava na one koji prijave zlostavljanja katoličkih svećenika, umjesto na same svećenike. Naravno, katolicizam tu nije ništa posebno. Stvar je uvijek ista: institucija van svake kritike i dosega razuma, može raditi što želi.

Mordechai Jungreis saznao je da su njegovog mentalno zaostalog sina seksualno zlostavljali u židovskom ritualnom kupalištu. Kao i svaki odgovoran roditelj (dakle, kao malo koji vjernik), prijavio je zlostavljača kojeg je uskoro pokupila policija.

I tu je uslijedio novi šok. Stari “prijatelji” počeli su ignorirati njega i njegovu obitelj, stanodavac ih je izbacio iz stana, anonimne poruke proklinjanja što je “izdao sunarodnjaka” su mu preplavile telefonsku sekretaricu, a majka paraliziranog djeteta je njegovoj punici rekla da je isti čovjek zlostavljao njeno dijete, pa ga ona nije prijavila i da zašto je njen zet to morao napraviti! 😯

Sličnu sudbinu proživljavaju i ostali koji u toj religijski zadrtoj zajednici odluče “izdati” “svete ljude” koji sexualne strasti zadovoljavaju na nemoćnoj djeci.

I onda smo mi ateisti “bezosjećajni” i “moralno korumpirani”?!?

Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju New York Timesa.

O slobodi izbora oko vjeronauka

Svako malo slušamo priče kako je “vjeronauk slobodan izbor, pa što koga smeta” i sl. bedastoće na temu antiznanstvenog i protuljudskog predmeta u našim državnim školama. Protivno tome, često se isticalo kako djeca koja ne pohađaju vjeronauk, taj sat provode na hodnicima, jer je on smješten usred satnice i nema alternative, pa samim time nije baš tako “izborni” nego više prisilni.

Aktualni ministar je najavio da će “škole obvezati da u rasporedu sati vjeronauk bude na početku ili kraju satnice, a ukoliko nije da se učenicima koji ga ne pohađaju osigura neki sadržaj”.

Kako bi pokazao pravo slobodarsko lice Crkve, odmah se javio Marin Srakić, s prigovorom da je vjeronauk u nadležnosti Crkve, a ne Ministarstva (što onda radi u školi?!?) i da je ministrov prijedlog diskriminirajući. Da, upravo gore navedeni prijedlog koji traži alternativu za djecu koja ne pohađaju vjeronauk ili “rubni smještaj” vjeronauka, kako ta djeca ne bi bila osuđena na lutanje hodnicima.

Eto, dragi pobornici vjeronauka, toliko o “slobodi izbora” tog predmeta i iskrenosti Crkve da ga omogući samo onima koji žele, bez (nekoć tihe, a sada sve glasnije) prisile za ostale…

Izvor: Business.hr, “Biskupi u ‘pomicanju’ vjeronauka vide diskriminaciju i kršenje Vatikanskog ugovora”

P.S. Ako je vjeronauk u nadležnosti Crkve, to ne znači da je i raspored sati u njenoj nadležnosti, iako si Crkva uzima za pravo da je cijela država u njenoj nadležnosti.

Marame protiv križeva

Tportal donosi zanimljiv tekst o predavanju koje je na Fakultetu političkih znanosti održala dr. sc. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar. Naime, pred Europskim sudom za ljudska prava u posljednjih ponešto godina završila su dva, po meni (ali ne i po sudu), u principu ista slučaja vezana uz vjerske slobode. Prvi je pravo muslimanki da u obrazovnim institucijama nose marame – Sud je nošenje marama zabranio, a drugi pravo učenika da nemaju križeve u učionicama i tako budu izloženi vjerskoj indoktrinaciji – Sud je vješanje križeva po učionicama dozvolio. Jer to “nije isto”. Ma šta nije?

Vezano uz marame, promatrala su se tri slučaja:

1. slučaj Dahlab u Švicarskoj – učiteljici u osnovnoj školi zabranjeno je nositi maramu na nastavi, iako nije bilo pritužbi roditelja na to. U obrazloženju sudske zabrane za nošenje marame uz spominjanje da marama poništava spolnu ravnopravnost, između ostalog stoji (u mom slobodnom prijevodu i boldanju)

Sud zabrinjava kakav će utjecaj na slobodu savjesti i izbora religije kod male djece imati toliko uočljiv simbol kao što je nošenje marame. Sud ne vidi nošenje marame kao poruku tolerancije, poštivanja drugih i iznad svega, kao poruku jednakosti i nediskriminacije.

2. slučaj Dogru i Kervanci u Francuskoj – dvije učenice izbačene iz škole nakon što su odbile na tjelesnom maknuti marame s glave.

3. slučaj Sahin u Turskoj – studentici zabranjeno izlaziti na ispite i predavanja jer je odbila skinuti maramu.

U sva tri slučaja zabrana marama objašnjena je kao nužnost da se očuva javni red i sloboda vjeroispovijesti ostalih kroz zaštitu sekularizma, neutralnosti ili ravnopravnosti spolova.

U “slučaju križeva” razmatrao se proces Lautsi – majka u Italiji zahtijeva da se iz učionica maknu križevi jer želi svoju djecu odgajati u sekularnom duhu. Sud za ljudska prava prvo donosi presudu u korist majke. Počelo je s objašnjenjem talijanskog vrhovnog suda da križ na zidu u talijanskim učionicama nema religijsko značenje, nego predstavlja toleranciju, međusobno poštovanje, priznanje tuđih prava i sloboda, odbacivanje svake diskriminacije i td, da bi Europski sud za ljudska prava zaključio da je od svih značenja koje se pripisuju križu religijsko značenje dominantno i dalo majci za pravo. Taman kad se mislilo da smo konačno dobili lijep presedan, iz nekih khm neobjašnjivih razloga viša instanca suda odbacuje presudu niže instance i odlučuje da križevi mogu ostati, uz objašnjenje da je (opet moj slobodni prijevod i boldanje)

Križ na zidu pasivni simbol i nema isti utjecaj na djecu kao govor ili sudjelovanje u vjerskim aktivnostima.

Dakle, da rezimiramo: u oba slučaja imamo vjerski simbol u obrazovnoj ustanovi. Ja osobno ne vidim razliku, oba treba maknuti. No, Sudu oni nisu isti – marama je uočljiv simbol koji smeta toleranciji, a križ je pasivni simbol koji joj ne smeta. Zanimljivo. Sud se vodi istim načelima (barem formalno), a donosi suprotne presude! Tj. prvo su istovjetne – zabrana i jednog i drugog, ali onda više nisu. Živjela jednakost pred zakonom.

Freedom of Religion should also mean Freedom from Religion