Pismo kršćanima

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Masovna proizvodnja svetaca i inflacija čuda

Papa Franjo danas je kanonizirao 800 otrantskih mučenika, što je do sada najveći primjer masovne proizvodnje svetaca. Istina, ekipa se solidno načekala: pobijeni su 14.8.1480. (neki izvori navode 12.8.), a beatificirani 1771.

U svojoj homiliji, papa Franjo je cimnuo Boga da proba malo smanjiti nasilje prema kršćanima (ostale nije spominjao) diljem Svijeta. I sve pet, dedek žica za malo mira za one koji pate, neku ekipu mrtvu više od pola tisuljeća proglašava svetima,… jedva da zavrjeđuje članak, pa makar to bilo i na nekom tamo grintavom blogu. Dakle, čemu ovaj tekst?

Ajmo prvo očito: brinemo se o nasilju prema kršćanima, uz poprilično nesuptilan signal da su Muslimani problem, pošto je homilija išla kao dio kanonizacije otomanskih žrtava koje su se odbile prešaltati s katoličanstva na islam, no i dalje se Crkva ne bavi sobom i svojim zločincima. Slažem se, treba to nasilje zaustaviti ili barem smanjiti, no ne vidim nikakve pomake u čišćenju vlastite kuće. Vožnja autobusom i pranje nevjerničkih nogu po zatvorima neće zaustaviti pedofile u Crkvi i suradnju vatikanske banke s mafijašima, niti će zločince dovesti pred lice pravde i, daleko važnije, zaštititi buduće žrtve. A to je nešto gdje Franjo ima sav potrebni autoritet i mogućnost djelovanja, no nekako… kao da se time ne stigne baviti.

Nadalje, postoje s navedenom kanonizacijom i proceduralni problemi. Da bi netko bio beatificiran (proglašen blaženim), treba obaviti čudo. Da bi neki blaženik bio proglašen svetim, treba odraditi dva čuda (dakle, jedno extra nakon beatifikacije). Prvo čudo je, vrlo vjerodostojno, opisao Saverio de Marco u djelu “Kratka povijest 800 otranskih mučenika”:

The old tailor gave one final exhortation to his fellow prisoners and knelt before the executioner. The blade fell and decapitated him, but then, as the chronicler Saverio de Marco claimed in the Compendiosa istoria degli ottocento martiri otrantini (“The Brief History of the 800 Martyrs of Otranto”), the headless corpse stood back upright. The body supposedly proved unmovable, so it remained standing for the entire duration of the gruesome executions. Stunned by this apparent miracle, one of the executioners converted on the spot and was immediately killed. The executioners then returned to their horrendous business. The bodies were placed into a mass grave, and the Turks prepared to begin their march up the peninsula toward Rome. Otranto was in ruins, its population gone, its men dead and thrown into a pit, seemingly to be forgotten.

Izvor: How the 800 Martyrs of Otranto Saved Rome

Naravno da je Bog omogućio bezglavom lešu da stoji. To je daleko logičnije čudo nego, ne znam, spasiti ljude od pomalo nezgodne sudbine koja ih je snašla.

No, problem je (i) u ovom drugom čudu. Otrantski mučenici su, navodno, 1981. izliječili rak jajnika časne sestre Francesce Levote. Zanimljiv je detalj koji je iznio njen liječnik: na njoj su primijenili tada novu i revolucionarnu metodu liječenja kombiniranom kemoterapijom i radioterapijom. Zašto je išla u bolnicu jednom liječniku kad se pouzdavala u pomoć 800 (doduše, niti priučenih) “liječnika”, nije razjašnjeno, ali upravo su se njima molile njene kolegice časne sestre. Dakle, opet klasično vatikansko “pljujemo znanost, a kad nam ona pomogne, hvalimo Boga i davno preminule ljude”.

Moj problem s pričom, osim što se pljuje po trudu liječnika i uspjesima medicine, je i to što pričamo o 800 novih svetaca. Zašto su njima 2 “čuda” dosta? Zašto 800 svetaca ne treba napraviti barem 1600 čuda? Čak bih bio dovoljno milostiv da dozvolim ukupno 1600 “čuda”, bez da inzistiram da je baš svaki pojedinac izveo barem 2 (ono, nek’ si ljudi pomažu), no dva za sve skupa je ipak “malo”… khm… nategnuto. Čak i za katoličku crkvu. Što ne bi, recimo, mene proglasili svetim tako da se našlepam na nečija tuđa “čuda”? Pa nisam ja kriv što ne volim malu djecu!

Da rezimiramo: divljaci turski su pobili zapravo nedužne ljude (jedini grijeh im je bio da se nisu htjeli odreći svog izmišljenog prijatelja i preuzeti tuđeg, ili barem slagati da su to napravili). I sada, 533 godine kasnije, dolazi civilizirana i uljuđena katolička crkva koja im odaje počast, pri tome malo zaboravljajući tu civiliziranost dok se klanja mučenicima u njihovoj katedrali. Naime, interijer rečene katedrale izgleda ovako:

Yup, to su i dalje lubanje i ostale kosti rečenih mučenika. Nazovite me konzervativnim, no meni se ne čini da su baš dostojanstveno pokopani. Naravno, nitko ne spominje da ih se konačno pokopa kako spada ili, ako već konstrukcija katedrale to ne dozvoljava, barem da se taj dio (te zidove) pretvori u grobnicu. To bi, valjda, ipak bilo precivilizirano za Crkvu. Barem na idućih 500+ godina. Možda i koja nula više.

Na gornjem linku ima i simpatični zaključak:

The Ottoman Wars were motivated by territory gains and eradicating the Christian faith while spreading the Muslim one. Sound familiar? Just 200 hundred years earlier, the Christian Crusades (1095-1291) had led to an invasion of Northern Africa, with the crusaders’ goal to claim territory and eradicate the Muslim faith while spreading the Christian one. And the saga continues…

Show se nastavlja, raja se zabavlja, papa Franjo Superstar je omiljen u većini medija, ali suštinski se ništa ne mijenja. Vjerojatno zato što suštine niti nema. Postoji samo tanka, kičasta (i često morbidna) fasada preko sasvim ovozemaljskih interesa. I ovce koje biraju biti žrtve religijskih fanatika svih vrsta, podvrsta i nijansi.

Sv. Franjo

Nije još svet, ali kakva je praksa… bude. Možda tek nakon smrti, ali ni to više nije sigurno.

Dakle, koji bi bili prvi dojmovi o novom papi?

Ajmo prvo maknuti s tapete očito: već smo imali iskustva s jednim Franjom i posljedice se osjećaju i danas. 😛

Tekstovi na internetu nastaju brže nego ih je moguće čitati. Ja sam, za upoznavanje s likom i djelom novog pape izabrao sljedeća dva:

• Who is Jorge Mario Bergoglio? iz National Posta, preneseno od AP-a
• Je li to papa promjene?, komentar Klausa Krämera, DWovog urednika za vjerska pitanja.

Da se razumijemo: kad je Benedict XVI najavio ostavku, bilo mi je žao, a žao mi je i dalje. On je bio kao slon u staklarskoj radnji, apsolutno nesposoban nabaciti simpatični PR svog prethodnika. Sama činjenica da je bio jedan od najbližih suradnika Ivana Pavla II. pokazuje da papa naci nije bio bitno drugačiji od svog predhodnika, u djelu i stavovima, nego samo u nesposobnosti da odglumi dobrotu. Utoliko je on bio iskreno lice katoličke crkve, što su zorno dokazali (i) njegovi potpisi na dokumentima koji propisuju zaštitu pedofila. Nešto slično je i Dawkins govorio prije 3 godine.

A novi papa izgleda kao čista suprotnost.

Novog papu karakteriziraju kao “kardinala siromašnih”. Blagog izraza lica, živi skromno, putuje autobusom, ne tovari se zlatom,… Ukratko, djeluje simpatično. Ima potencijalnu mrlju prešutne podrške vojnoj hunti, no to je — u danim okolnostima — gotovo nikakva optužba, slično Ratzingerovom članstvu u Hitlerjugendu. Postoje naznake da je radio malo više od prešutne podrške, no to tek treba dokazati.

U Vatikanu nije obavljao nikakvu dužnost, što znači da je osobno vrlo vjerojatno u dobroj mjeri “čist”.

Što očekivati od Crkve pod njegovom vladavinom? Već se saznalo da je novi papa ljuti protivnik homoseksualaca, kontracepcije i abortusa. Dakle, klasični (za današnje pojmove, čak ekstremni) konzervativizam. Ništa novog u katoličkoj crkvi, a i teško je očekivati moderne stavove od 76 godina starog svećenika. Dakle, u službenom djelovanju Crkve bilo bi naivno očekivati promjene. Utoliko se slažem s komentarom s gornjeg DW-linka da je riječ o “još jednom prijelaznom rješenju” koje odgađa (nužnu?) modernizaciju Crkve.

Što se tiče neslužbenog djelovanja Crkve (čit. zločina i kriminala), mislim da je vrlo malo izvjesno da će jedan outsider tu imati neki bitni utjecaj, bilo pozitivni, bilo negativni. Utoliko bih rekao da su se stvarni moćnici u Vatikanu (možebitno i frakcije) dogovorili izabrati lutkicu koja će na van izgledati dobro i polirati ugled Crkve, dok će oni nastaviti po starom. Njegova je uloga uvjeriti Svijet da se Crkva okrenula na bolje, a njihov je posao držati sve po starom, ako ne i gurnuti na gore. Jesam li i koliko u pravu, pokazat će vrijeme. Vjerojatno nećemo morati niti jako dugo čekati, s obzirom na težinu fokusa koji mediji drže na Crkvi, a teško je vjerovati da će ih umilno lice novog pape baš sve zbuniti.

Rado bih čuo komentare naših vjernih čitatelja. Tko zna, možda zaključimo nešto što će izmijeniti Svijet…

Debaptizacija Edwarda R. Daviesa

Mislite da djeca nemaju izbora, kad se rode u zadrtoj obitelji koja ih onako nejake odmah gurne u šake popovima na cjeloživotno ispiranje mozga (a ponekad i nešto gore)?

Obitelj vjerojatnog predsjedničkog kandidata Mitta Romneya posthumno je krstila Edwarda R. Daviesa, 14 mjeseci nakon njegove smrti! 😯 Davies je bio Romneyev tast i, da stvar bude apsurdnija, za života je bio ateist i isticao jake antireligijske stavove!

Inače, mormonima je pokrštavanje mrtvaca uobičajeni biznis koji je već digao dosta prašine, čak i u konkurentskim firmama, poput katoličke crkve. Bez brige, nije njih zasmetalo poštovanje pokojnika — kako i bi, kad ta ekipa vadi komadiće leševa iz grobova da bi im se klanjala? Ne, oni su se pobunili jer su mormoni i neke poznate katolike prekrstili na mormonsku vjeru. Samo Ivanu Pavlu II. su to uspjeli napraviti barem 6 puta (izvor).

Yup, gospon Romney će baš poštivati slobodnu volju ljudi kojima namjerava vladati. Nadam se da Ameri nisu baš toliko o’šli na kvasinu da ga uprisutne na mjestu predsjednika USA, kakav god Obama bio.

Za kraj, Bill Maher je obavio poprilično zabavnu debaptizaciju gospodina Daviesa:

Misao dana:

Ateizam je religija jednako kako je i apstinencija poza u seksu.

Vjernici za bolji svijet

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko :P)

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. 😛 Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Stockholm ima novog luteranskog biskupa

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Ubuntu CE

Ne, niste zalutali na neki tehnički site koji promovira “Linux svetinju” (iako ja odavna radim samo na Linuxu). Riječ je o spin-offu (distribucija nastala na temelju druge distribucije) Ubuntua, maštovitog naziva Ubuntu Christian Edition. Popis stvari koje su tu dobiju je solidno očekivan:

1. Xiphos — software za proučavanje Biblije,
2. Dansguardian — sustav za “roditeljski nadzor” pristupa webu,
3. GnuCash — sustav koji pomaže pri baratanju s novcem,
4. GnomeOffice — solidno kvalitetna zamjena za M$ Office,
5. OpenSong — sustav za note, textove pjesama i sl.,
6. Wine — emulator Windowsa za one koji žele pokretati i Windows aplikacije,
7. E-sword — još jedan biblijski software,
8. i još mnogo toga!

Eh, sad, zlobnici bi odavde mogli komentirati prioritete: prvo Biblija, a odmah zatim cenzura (smatram da bi na djecu trebali paziti roditelji i dobar odgoj, a ne cenzorski programi!); na trećem mjestu, očito ciljajući na svećeničku populaciju ove antimaterijalne religije, nalazi se baratanje novcem.

Bilo kako bilo, ako se već nalazite na religijskoj Mračnoj Strani, evo Vam prilike za iskupljenje, da barem kompjuterski dođete na Svjetlu Stranu.

P.S. Baš me zanima imaju li i Amish edition…

Bog je besplatan, znanost košta

Na službenim web stranicama Vatikana dostupan je tekst kojeg je sastavio Herr Ratzi povodom prve opće kongregacije 2. specijalnog Biskupskog sinoda za Afriku. Tekst je trenutno dostupan samo na talijanskom jeziku, no vrijedi izdvojiti sljedeću tvrdnju njemačkog ovčara:

Le cose della scienza, della tecnica comportano grandi investimenti: le avventure spirituali e materiali sono costose e difficili. Ma Dio si dona gratuitamente.

Prijevod: Stvari koje se odnose na znanost i tehniku zahtijevaju velike investicije. Duhovni i materijalni pothvati su skupi i naporni, ali se zato Bog daje besplatno.

Ako se Bog daje besplatno, a znanost je toliko teška, zahtjevna i skupa, onda:

a) Crkvi ne treba sva ta lova iz Državnog proračuna.

b) neka se Papa odrekne inovacija na području medicine i tehnologije, s obzirom da je…

c) …Božja pomoć dovoljna.

Neka Ratzi sad to pokuša objasniti pacijentima koji leže u odjelima onkologije.

No, serija komičnih izjava iz Vatikana se nastavlja izjavom nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Uredu UN-a. Charon je već pisao o njegovoj pajtonovskoj izjavi kako je pedofilija učestalija pojava u drugim vjerskim skupinama i ustanovama.

Tomasi sada pak tvrdi kako su katolički svećenici-zlostavljači prije svega homoseksualci sa sklonostima efebofilije (muški homoseksualizam prema dječacima od 16 do 18 godina), a ne pedofili.

Zaključak: pedofilije ima više među muslimanima i židovima, dok u Katoličkoj crkvi postoje saaaaaaaamo sporadični slučajevi istospolne ljubavi prema pubertetlijama. I time se, naravno, opet trpa homoseksualnost na crnu listu.

Zar se meni samo čini, ili Tomasi brka lagano pojmove? Jedna je stvar kada odrasla osoba spolno zlostavlja dijete; druga je stvar homoseksulanost, odnosno kada dvije osobe istoga spola svjesno prihvaćaju (i primjenjuju) vlastitu seksualnu orijentaciju.

Izvor:

UAAR- Il papa: “Dio è gratis, la scienza costa, le analisi empiriche prescindono da Dio”

UAAR- Onu, Vaticano: “Preti colpevoli di violenze non sono pedofili ma omosessuali”

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Zanimljiva je to poruka katoličkog sveca Don Bosca, prenesena na stranicama zagrebačke crkve “Sveta Mati Slobode” (u narodu, zbog svoje prekrasne arhitekture, poznata i kao BUC — Big Ugly Crkva).

E sad, to što je netko prije 150 godina kao kriterij svoje ljubavi postavljao mladost, a ne — recimo — dobrotu… ok, bilo, pa prošlo.

Ali što danas netko to ponavlja kao veliki citat, pogotovo ako se uzmu u obzir pedofilski skandali zadnjih 10ak godina…

P.S. Ako sami “skočite” do sitea da nađete poruku, one se mijenjaju. Tako umjesto navedene, možete još vidjeti i “Daj mi duše, drugo uzmi” (od kad duša spada u kvantificirajuću kategoriju?! ja mislio da svatko ima jednu, a ne — ne znam — na kile) i “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti” (griješiti je ljudski, čika Bosco!).

P.P.S. Da, u Zagrebu postoji i SUC (Small Ugly Crkva). Ostavljam čitateljima na mozganje koja je to. Znam da ima podosta kandidata, no SUC je — kao i BUC — samo jedna. 😈

Bi li Isus diskriminirao?

Počnimo s Wikipedijom:

The phrase “What would Jesus do?” (often abbreviated to WWJD) became popular in the United States in the 1890s and again in 1990s as a personal motto for thousands of Christians who used the phrase as a reminder of their belief that Jesus is the example to be followed in daily life, and to act in a manner of which Jesus would approve. The initialism WWJD is sometimes used by Christians to mean “Walk with Jesus daily”. Many Christians still use this phrase today, especially with young children.

Prvo bi pitanje koliko onih koji na usnama nose “WWJD?” stvarno i žive život u tom stilu…

“Would Jesus Discriminate (bi li Isus diskriminirao)?”, pitaju se organizatori akcije “Why Would We?” iz Metropolitan Community Church (MCC). Riječ je o crkvi koja ima župe u 20 država, te zagovara ljudska prava (pogotovo gay prava, uključivo i homoseksualne brakove), a inicijativa je — još čudnije od same akcije — krenula iz Texasa!

Iako je osnovna premisa jednostavna, ekipa ju je dodatno razvila i potrudila se citatima iz Biblije argumentirati stvari onima koji se kunu u ljubav živeći mržnji. Više možete naći na njihovom siteu.

💡 Kad netko zapili s religijskim homofobnim pričama, sada znate gdje ćete ga/ju poslati…

(Pronađeno na Pink News)