Reagirajmo

Da svaki ološ nedostojan naziva “čovjek” može biti roditelj dokazao je slučaj pedofilije unutar glorificirane zajednice obitelji koji korijene svoje sramote vuče još u 2006. godini. Uz to, dokazalo se i kako je naše pravosuđe ruglo i sramota ove zemlje te da sa pravdom nema nikakve veze.

“Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: ‘Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj.’ Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.”

Ove grozne rečenice ispisala je tada (2006. godine) šestogodišnja djevojčica Jagoda tijekom razgovora kod psihologinje.

Već su 2006. taj slučaj stručnjaci proglasili “vrištećim slučajem seksualnog zlostavljanja”.

Na suđenju je, u rujnu prošle godine, unatoč tome što je sudski vještak ustvrdio da je djevojčica nedvojbeno imala osobna seksualna sikustva, izmet sa titulom oca oslobođen od optužbi uz obrazloženje da je iskaz “nekonzistentan i nevjerodostojan”. Da. Šestogodišnjakinje bi trebale uvjerljivije i detaljnije opisivati sudu kako ih otac jebe. Voajerizam ili moronizam?

Po našem Zakonu, ne može mu se više suditi za to (ne)djelo. Ustvari, moglo bi se, uz uvjet da ga ponovo počini.

A za to će mu se i ukazati i prilika, budući da je sud odredio da se Jagoda mora vratiti svojoj obitelji nakon što je dodijeljena na skrb udomiteljima.

“Svi smo očajni. Jednostavno se ne možemo pomiriti s činjenicom da će djevojčica natrag k ocu i da njezino pismo, njezin život, ništa ne znači, da ćemo je mi, koji smo odgovorni za nju, poslati natrag.”,

kažu stručnjaci koji su proteklih godina radili s Jagodom.

Nakon što je ta zastrašujuća vijest stigla do medija pokrenuvši lavinu zgražanja, ministar Šimonović je izjavio kako neće dozvoliti da Jagodu vrate u ruke zlostavljača. Općinskom je sudu poslan hitan zahtjev za produljenje boravka u udomiteljsku obitelj te je sada prioritet nastojanje da se Jagodin brat Ivica izvuče iz kandži dna “ljudske” pohote.

Ovim vas putem pozivam da pružite svoju podršku Jagodi i svima onima koji nastoje spasiti nju i njenog brata od “ljubavi” njihove obitelji.

Svoju podršku možete iskazati putem peticije, facebooka ili mailom na adresu: ministar@pravosudje.hr

Tražimo svi zajedno detaljno, jasno i nedvosmisleno obrazloženje ove presude za širu javnost. Ovakve presude, bez odgovarajućeg obrazloženja i iznošenja svih argumenata koji im idu u prilog daju za pravo zlostavljačima da se osjećaju sigurnima od ruke zakona.

Tražimo svi zajedno da se ovoj nesretnoj djeci pruži šansa da budu voljena na neiskvaren način, da budu zaštićena i da prvenstveno budu djeca, kako bi jednoga dana mogli biti ljudi.

IZVOR: Jutarnji List

Na rubu znanosti

Jedna od uobičajenih metoda borbe protiv konkurencije (tržišne, političke, «ljubavne» …) je otkrivanje protivnikovih slabih strana i isticanje vlastitih prednosti.
Ali kada se kritiziranje tuđih slabosti svede na ono u čemu je i vlastita najveća slabost, e onda se dobije groteska!

Upravo je takav članak «Katolički pogled na ‘šenkovečki Hogwarts’».

Autor komentara je dr.sc.fra Josip Blažević, a objavljen je povodom …

… skandala koji je izazvala ravnateljica OŠ „Petar Zrinski“ u Šenkovcu Zvezdane Treska koja je u školi postavila uređaje „Atlanta“ tvrtke D & B d.o.o. hrvatskog radiesteziste i bioenergoterapeuta prof. Darka Maltara, dipl. ing. strojarstva, za čije usluge mu je isplatila oko 100.000 kuna …

Evo kako fra Blažević kirurški precizno i učinkovito secira cijeli slučaj:

… prije svega napominje da je udruga HUPED, čijim certifikatom Maltar želi dokazati “znanstveno utemeljenje” svog uređaja, krovna je organizacija koja nekritički okuplja sve moguće alternativce, čiji je član i Darko Maltar, ali koja nema nikakav akademski niti znanstveni kredibilitet.

Bez ikakve je znanstvene osnove Maltarova tvrdnja da je radiestezija „prva i najstarija čovjekova znanost,’znanost koju je Bog dao čovjeku’

Ovdje treba pribrojiti i Maltarovo opetovanje da njegovi uređaji liječe ne samo tijelo nego i duh.

… nakon čega fra Blažević efektno matira Maltara:

Bolest duha, prema kršćanstvu, svoj uzrok ima u grijehu, te ga ne može iscijeliti nikakav talisman, nego samo Isus Krist koji je naše grijehe na sebe uzeo…

… kršćanska demonologija uči da je sotona osobno i duhovno biće kojega je porazio Isus Krist. Zaštiti se od njega možemo opiranjem grijehu i sakramentalnim životom a ne talismanima protiv negativnih („G“) energija …

O ravnateljici škole:

«Ravnateljica, definitivno, ili nije ozbiljno upoznata s radom gosp. Maltara, ili je stvarno povjerovala njegovom iracionalnom svjetonazoru. …»

… a na kraju fra Blažević obzanjuje i svoje crne slutnje:

“Nakon „Joge u svakodnevnom životu“ koja se pokušala probiti u školske klupe, sada radiestezije i bioenergije, što je slijedeći korak?” Škola, koja bi po svojoj naravi trebala biti prva bojišnica protiv pseudoznanosti zloupotrebljava se u svrhu njezinog promicanja, zaključuje fra Josip Blažević i pritom koristi priliku za poantiranje:

„Izbacivanje“ križeva iz javnih ustanova (i škola) doista prijeti da od naših škola napravi Hogwarts!”

(Crkva inače u Harryu Potteru /Hogwarts/ prepoznaje jednog od svojih najvećih i najljućih neprijatelja … zaista presmiješno čime odrasli ljudi mogu biti opsjednuti.)

Da bi znanstvenocrkvena komedija bila potpunija, pobrinuo se poznati znanstvenik Davor Pavuna . Osim neospornih rezultata koje je postigao u okviru svoje znanstvene specijalnosti, on je poznat i kao katolik koji se ne ustručava javno artikulirati svoje vjerničke stavove.

Predrag Lucić osvrće se u Novom listu na detalj iz najnovijeg Večernjakovog feljtona o Zlatku Sudcu:

Davor Pavuna, hrvatski fizičar svjetskoga glasa i domaćega razglasa, udijelio je svoje milosrdne pljuske svim hrvatskim katolicima koji ne vjeruju da se estradni stigmatik može istodobno pojavljivati i u avionu i na sprovodu, da može lebdjeti kao pero i svijetliti poput neonke. »Nemojte se čuditi ako Sudac počne prolaziti kroz zidove kao Isus. To je u fizici moguće, ali konzumeristički kvazikatolicizam u to će sumnjati. Naš prosječan čovjek nije shvatio nauk Isusa Krista i zašto onda Sudac ne bi levitirao?!« – zaključuje Pavuna svoju vjeronaučnu lekciju onima »koji stalno obožavaju krive bogove i zato im je Sudac problem«.

Nije mi jasno zbog čega je Pavuni važno mišljenje konzumerističkih kvazikatolika ako svoje teze može znanstveno objasniti?! U tom će slučaju i iz mene istjerati crv sumnje iako nisam sumnjičav konzumeristički (kvazi)katolik.

Iako prevladavaju elementi komedije, cijela priča ipak je bliža tragikomediji. Naime, za tragičnost su se pobrinula tri lika:

1. ravnateljica javne odgojno obrazovne ustanove koja troši javni novac na besmislice;

2. fra Blažević kao predstavnik institucije koja ima neograničeno pravo u javnim odgojno obrazovnim ustanovama širiti svoj tzv. nauk koji se ničime ne razlikuje od praznovjerja koje osuđuje;

3. Davor Pavuna koji ne koristi svoj autoritet za promicanje znanstvenog pogleda na svijet već čini upravo suprotno.

Bitno je i mjesto zbivanja radnje: tzv Zemlja Znanja.

(naglasci tj. boldanja u citiranim tekstovima su moji)

Pokapanje živih kao dio “kulture”

Imala je 14 godina. I družila se s dečkima. Sreća je u nesreći da je njena okolina bila duboko moralna, pa se pobrinula da tu abominaciju riješi na “prikladan” način.

Medine Memi pronađena je u sjedećem položaju, sa svezanim rukama, dva metra pod zemljom ispod kokošinjca kraj njenog doma u Kahti, u jugoistočnoj turskoj pokrajini Adiyaman. Policija ju je pronašla prema dojavi doušnika, a za njeno ubojstvo optuženi su otac i djed (majka je također bila optužena, ali je oslobođena).

Autopsijom su otkrivene značajne količine zemlje u njenim plućima i trbuhu, što ukazuje na činjenicu da je živa pokopana. Na tijelu nije bilo ozljeda koje bi upućivale na onesvješćivanje žrtve (prije ukopa), a u tijelu nije bilo tragova narkotika i/ili otrova.

“Zločin” kojim je zaslužila takvu groznu sudbinu? Imala je muških prijatelja!

Doušnik tvrdi da je djevojčica ubijena nakon obiteljskog “vijećanja”. Prije toga, otac i djed su ju redovito premlaćivali zbog druženja s dječacima. Medina je tri puta tražila spas u lokalnoj policijskoj postaji i tri puta su ju vraćali kući. Četvrti put do njih nije stigla.

Turski javnost šokirala je okrutnost umorstva, no ne i sama činjenica da je ovo čedomorstvo bilo “ubojstvo iz časti”. Naime, “ubojstava iz časti” tamo ima 200tinjak godišnje, što čini 50% svih ubojstava u toj zemlji. Ništa čudno… ipak je to “dio njihove kulture” i to “trebamo poštovati”, ne? Ipak je riječ o “religiji mira”…

Izvor

P.S. Koliko su za “moral” i “ćudoređe” (a posebno za ženska prava) korisne drakonske kazne za obična druženja žena s muškarcima (obrat, naravno, nije zabranjen) jasno se vidi iz egipatskih statistika seksualnog maltretiranja i zlostavljanja žena.

Modernizacija

Ne, nije ono što mislite. Crkva nije prihvatila toleranciju i liberalnost modernog doba, već je spretno pokupila tehnološke pogodnosti kako bi bolje pratila svoje stado.

Nakon elektronske krunice, automatskih svijeća i audio Biblije na solarnu energiju, domišljati poljski svećenik Grzegorz Sowa uveo je uporabu elektroničkog čitača otisaka prstiju kako bi bolje mogao pratiti tko dolazi na misu. Ovom se metodom štedi vrijeme prozivanja djece koja imaju obavezu dolaziti na misu kako bi primili sakramente, a i sama djeca vele da im je bolje ovako nego čekati da svećenik svojim potpisom potvrdi dolazak na misu. Jedinstvenost otisaka spriječit će i lažiranjeg nečijeg dolaska.

Nestrpljivo iščekujem vijest o čipiranju ovac…pardon, vjernika.

IZVOR: Jutarnji List

Razvoj demokršćanske misli u Hrvata (Nešto drugačija slika “katoličke” Hrvatske – 2. dio)

Ovaj post se nastavlja na tekst Nešto drugačija slika «katoličke» Hrvatske, a cilj mu je ukazivanje na činjenicu kako je katolička crkva u Hrvatskoj neopravdano prigrabila enormne privilegije samo na temelju percepcije i podataka iz popisa stanovništva.

Notorna je činjenica da svaka skupina koja želi ostvariti određeni društveni utjecaj ili posisati malo proračunskog novca mora imati vrlo jasnu legitimaciju koga predstavlja: negdje se to očituje kroz broj članova, negdje kroz izborne rezultate, negdje kroz jasne projekte za koje se traže sredstva.

Jedino je Crkva pošteđena dokazivanja svog legitimiteta, jedino Crkva ne mora podnositi račune na što je potrošila proračunska sredstva, jedino se Crkva može pozivati samo na dojam, a da si pri tome prisvaja prava kao da joj je 87% stanovnika Hrvatske vlastoručno potpisalo punomoć za zastupanje!

Međutim, mnoštvo pokazatelja ruši iluziju o Hrvatskoj kao «katoličkoj državi».
Dakako, polazim od pretpostavke da nije dovoljno tek se osjećati ili izjašnjavati katolikom (ili nogometašem ili kardiokirurgom) da bi se to zaista i bilo.

Poraz favoriziranog kandidata na posljednjim predsjedničkim izborima bio je za Crkvu prilično velik udarac, ali cijela je povijest hrvatskog višestranačja od 1990. naovamo prožeta takvim manjim ili većim porazima.

Porazni su za Crkvu bili rezultati svih dosadašnjih parlamentarnih izbora kada je i socijaldemokratska opcija, iako stigmatizirana kao «komunjarska», dobivala prilično velik broj glasova onih koji se smatraju katolicima … to je naime matematička neminovnost u procentualnim odnosima kršćana i ateista na koje se Crkva stalno poziva.

No ovdje ću podsjetiti na jednu drugu zanimljivu i pomalo zaboravljenu činjenicu.

Prema političkoj teoriji, Crkva bi trebala biti prirodni i glavni saveznik demokršćanskim strankama jer su one utemeljene na kršćanskom nauku, a svoja programska načela postavljaju unutar poruka evanđelja.

Evo što kažu Hrvatski demokršćani

U tijeku 2004 godine izašlo je drugo izdanje hrvatskog prijevoda dokumenta vatikanske Kongregacije za nauk vjere pod nazivom “Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu”.Kongregacija u njemu objašnjava da Crkva preko biskupa ne želi niti može voditi politiku ili ukinuti slobodu mišljenja katolika o životnim pitanjima, ali da je zadaća Crkve “poučavati i rasvjetljivati savjest vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje bude uvijek u službi cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra”

Kongregacija tumači da socijalni nauk Crkve nije upletanje u vlast pojedinih zemalja, ali da “jamačno postavlja obvezu vjernika laika da bude moralno dosljedan u svojoj savjesti, koja je jedna i nepodijeljena”. Drugim riječima, vjernik ne bi smio imati dva usporedna života, jedan tzv. duhovni i drugi tzv. svjetovni u obitelji, na poslu, u političkom djelovanju… Vjernik ili jesi ili nisi.

(boldao ja)

Gdje su hrvatske demokršćanske stranke?

Već u siječnju 1990. pojavila se Hrvatska kršćansko demokratska stranka. Na parlamentarnim izborima koji su uslijedili nije imala osobitih uspjeha, , a nije imala niti značajniju potporu Crkve.

Ali s obzirom na povijesni trenutak, to i nije iznenađujuće – Crkva se tada više vezala uz HDZ koji je zajedno s Tuđmanom bio glavni mobilizator u pripremama i vođenju rata.
Moglo bi se reći da je Crkva tada prepoznala potrebe povijesnog trenutka, a oni zločestiji mogli bi reći da je po stoljećima razvijanom instinktu nepogrešivo prepoznala najjačeg, tj. onoga od kojeg u budućnosti može imati najviše koristi (ili onoga kojemu se ne smije zamjeriti).

Osim HKDS pojavljivale su se još neke nominalno demokršćanske stranke kao npr. HKDU koja je bila i parlamentarna od 1995. do 2003. s jednim zastupnikom.

Njezin jedini zastupnik Anto Kovačević ostao je ponajviše zapamćen po kršćanskim odnosom prema ženi inspiriranoj rečenici upućenoj Vesni Pusić: «… stvoreni ste za madraca, a ne za mudraca!» Osim ovoga, ne sjećam se nekih drugih doprinosa razvoju demokršćanske misli u Hrvata.

Na hrvatskom političkom nebu kratko je boravila i KSU koja također u društvenom životu nije ostavila značajnijeg traga.

Tu su i ovdje već citirani Hrvatski demokršćani koji se zalažu za ujedinjenje svih hrvatskih demokršćanskih stranaka … ili onoga što je preostalo od tih stranaka.
Na parlamentarnim izborima 2007. nisu ostvarili nikakav značajniji rezultat.

S obzirom na omiljene postotke te na sve veći utjecaj Crkve u javnom životu (osobito nakon potpisivanja poznatih ugovora koji su de facto u nekim aspektima društvenog života uveli protuustavni klerikalizam) bilo je logično očekivati jačanje društvenog utjecaja demokršćanskih stranaka.

A dogodilo se upravo suprotno: “političko tržište” pokazalo je da za takvom opcijom nema potražnje koja bi je mogla održati na životu!

Demokršćanska opcija koja bi programski trebala predstavljati političko oživotvorenje onoga za što se zalaže Crkva, nestala je iz hrvatskog političkog života! Nestala!!! Nema je!!!

Istina, ima stranaka, a među njima je i HDZ, koje vole spomenuti svoju demokršćansku tradiciju, ali se zapravo radi o konzervativnim strankama koje jesu bliske Crkvi, ali programski nisu utemeljene na kršćanskim načelima.

Evo što o tome misle Hrvatski demokršćani:

Sanader je … naveo da potječe iz “tradicionalne hrvatske radničke katoličke obitelji s petero djece”, da je praktični vjernik te da u njegovoj obitelji “vjera ima bitno mjesto”. …
U razgovoru je ishvalio Crkvu, ali na neka konkretna pitanja dao je neodređene odgovore.
Primjerice, na upit kakav je njegov stav o pobačaju, eutanaziji, genetičkom inženjeringu i institucionaliziranju istospolnih brakova, Sanader je odgovorio: “Što se tiče problema koje vi spominjete, u odnosu na njih orijentiram se prema svojoj kršćanskoj savjesti kao katolički vjernik. Što se pobačaja i eutanazije tiče, mi u HDZ-u držimo da život mora biti zaštićen od začeća pa do prirodne smrti”.
Sanader kao pragmatični političar drugačije nije ni mogao odgovoriti. Nije, recimo, mogao izravno reći da će HDZ zabraniti pobačaj. Iako on tvrdi da je praktični vjernik, jasno mu je da niz njegovih stranačkih kolega to nije, niti su to neki drugi političari iz drugih stranaka na koje će se morati osloniti ako želi zadržati vlast. Dakako, svjestan je on i činjenice da među biračima postoji i raskorak između deklarativne pripadnosti Katoličkoj crkvi i svakodnevnog života u kojem se baš i ne žive svi postulati vjere koje traži Crkva od svojih vjernika. Što mu onda preostaje? Očito, između dva zla birati manje zlo. Što je s ostalim političarima? Većina svoje katoličko opredjeljenje drži kod kuće, u sferi privatnog. Žive dva usporedna života. Za katolika je to nedopustivo. …
… A što je s drugim strankama? HSS je, primjerice, bila stranka koja je ovih godina najviše zastupala katoličke stavove. A kako je prošla? Doživjela je izborni fijasko. Zašto u nas nema prave demokršćanske stranke?

(boldao ja)

Dakle, u državi u kojoj (navodno) živi 87% katolika i koju kler tako silno voli svojatati, nema niti jedne relevantne istinske demokršćanske stranke!

Crkva je ovoga već odavno svjesna i zato ne voli davati tzv. službene potpore političkim opcijama ili kandidatima jer bi svaki politički poraz favorizirane opcije imao i legitimaciju «službenog poraza».
Lagodnije je skrivati se iza zamagljenih “promišljanja” što joj je dobro uhodana dvotisućljetna osnovna djelatnost, ali i iskorištavati ustrašenost političara koji se ne žele zamjeriti Crkvi računajući da bi to bilo i zamijeranje velikom biračkom tijelu.

Međutim, političari bi iz očiglednih činjenica konačno trebali izvesti dvije vrlo važne pouke:

1. Crkva ne može svojom potporom pomoći onoliko koliko se nadate!

2. Crkva ne može uskraćivanjem svoje potpore štetiti onoliko koliko strahujete!

Vive la France!

Najnovija lekcija o tome što znači biti sekularna država dolazi nam iz Francuske.

Francusko parlamentarno tijelo, odnosno 32 narodnih predstavnika, objavilo je stručnu preporuku za budući zakon o burki ili nikabu u Francuskoj. A ako zakon bude slijedio preporuku, uskoro će u Francuskoj biti zabranjeno nošenje burke na javnim mjestima kao što su škole, bolnice, javna transportna sredstva i uredi državne uprave. Žene koje se skroz pokrivene pojave u uredu državne uprave ne bi trebale dobiti radnu vizu, dozvolu za boravak i francusko državljanstvo. Parlamentarno tijelo koje obuhvaća ljevicu i desnicu jednostavno je došlo do zaključka da se nošenje burke protivi vrijednostima Republike.

Zakon se za sada neće odnositi na pješake na francuskim ulicama i posjetitelje trgovačkih centara, no vjerojatno će i ta opcija proći čim se u vezi iste izjasne  sudovi.

“Nošenje takvog vela je samo vrh ledene sante. Iza njega se skrivaju skandalozne prakse.”,

izjavio je komunistički zastupnik Andre Gerin, istaknuvši kako će se boriti protiv onih koji pokušavaju uvesti rasističku vrstu fundamentalizma i sektarijanizma u Francusku.

Što o tome misli narod pokazala je anketa u kojoj se 57% stanovništva izjasnilo protiv nošenja burke. Iako, po državnim podacima, burku u Francuskoj nosi 1900 žena, što je kap u moru države sa najbrojnijom muslimanskom manjinom u EU, ovim odlukama Francuzi daju do znanja da sekularnost i nepovredivost države vrijede za sve – u Francuskoj Predsjednik ne priseže na Bibliju, u školskim priredbama nema mjesta božićnim pjesmama ili predstavama o rođenju Isusa. Pa ako u državi u kojoj je većina stanovništva katoličke vjeroispovjesti nema mjesta za katoličku praksu, nema mjesta ni za običaje drugih religija.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ističe:

“Burka nije dobrodošla u Francuskoj. Burka se ne može tolerirati u zemlji koja sebe vidi kao predvodnika na polju ljudskih prava.”

“To je hodajući zatvor .”,

izjavio je, pak, Andre Gerin.

Sklona sam složiti se s njim.

Može bilo tko reći da mnoge žene nitko ne sili, a svejedno nose burku. Da, to čine jer smatraju da su jedino tako zašićene i da jedino tako čuvaju svoju čast (iako je ženska čast, odnosno netaknuti himen sinonim za mušku čast – koju veliku moć ima taj komadić kože!). Mnogim ženama koje svojevoljno biraju burku taj je izbor jedini način za opstanak unutar maskilistički ustrojene zajednice, jedini način da za sebe pronađu mizerno mjesto unutar te iste zajednice u kojoj glavnu riječ vode muškarci.

Alah nije rekao da žene moraju biti zamotane kao sarme, već skromno odjevene. To što se neki napaljeni mužjaci ne mogu suzdržavati zbog samog pogleda na ženu više govori o njihovoj pohoti nego o ženinoj časti.

Naravno, kao što je 2004. zabrana nošenja marame u francuskim školama uskovitlala prašinu ni ovaj prijedlog zakona neće proći bez oprečnih mišljenja i komentara.

Sve Francuze koji se protive zabrani nošenja burke trebalo bi podsjetiti na osnovne principe njihove Republike, “Liberte’, Egalite’, Fraternite”” (sloboda, jednakost, bratstvo) i da ih je tokom Francuske revolucije, koja je temelj moderne Europe, simbolizirala žena, baš kao što žena simbolizira njihovu domovinu.

I gle li slučaja, ona je bez burke.

IZVOR: Jutarnji List

(Šerijatska) kazna za silovanje

Što ekstremni dijelovi “religije mira” kažu o kažnjavanju silovanja? Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Šesnaestogodišnja djevojka iz Bangladeša kažnjena je 101 udarcem biča jer je nakon silovanja ostala trudna, a kažnjen je i njezin otac. Silovatelj je oslobođen.

Šesnaestogodišnjakinja koju je u selu u oblasti Brahmanbaria silovao 20-godišnjak ostala je u drugom stanju. Zbog toga ju je otac brzo udao, ali je taj brak razvrgnut nakon nekoliko tjedana kad je otkrivena trudnoća.

Djevojka se toliko sramila da svojeg napadača nije ni prijavila; njemu je oprošteno jer se po šerijatskom zakoniku silovanje može dokazati samo svjedočenjem četvorice odraslih muških muslimana koji su bili očevici i nikakvi drugi dokazi se ne priznaju. Zbog izvanbračnog seksa djevojka je osuđena na 101 udarac bičem, a i njezin otac je novčano kažnjen; zapriječeno im je da će biti izopćeni u selu ako kazna ne bude plaćena.

Za bangladeške novine Daily Star djevojka je izjavila da joj je silovatelj upropastio život i da želi pravdu. Koliko je pravda moguća u šerijatskom zakonu, naročito ako ste pogrešnog spola, jasno je iz prethodno navedenoga.

Nema šta: uzoran osjećaj pravde, miroljubivosti, čovjekoljublja i forenzičke analize…

Pomoć “siromašnima”

Situacija je dramatična. Stanje se toliko pogoršalo da je najnoviji apel za pomoć bio neizbježan.

Mislite da govorim o tragediji na Haitiju?

Ne.

Govorim o financijskoj tragediji Vatikana.

Dok se oko nas mnoge firme zatvaraju zbog stečaja i mnogi radnici ostaju bez posla, mudri vatikanski kardinali neće sigurno ostati bez posla niti će staviti ključ u bravu svoje firme. Za njih je izlaz iz financijske krize – žicanje.

Vatikanski dug za 2008. godinu je porastao na 15 milijuna eura, dok su novčani prilozi vjernika dosegnuli 75 milijuna dolara što je lagani pad u odnosu na 2007. (možda su neki dali novac organizacijama koje de facto nešto korisnog i rade).

Stanje nije samo alarmiralo kardinale, koji su istaknuli “pastoralnu potrebu da privuku veću pozornost vjernika prema crkvenim ustrojima koji pružaju opće usluge”, već se i papa potrudio da pošalje svoj apel vjernicima kako bi ovi dublje posegnuli u svoj džep.

Nije na odmet napomenuti kako Vatikan ima svoju financijsku ustanovu, raspolaže vrijednim nekretninama, sklapa ugovore s državama te siše iz njihovog proračuna i uz sve to, za svoje usluge ne plaća nikakav porez. Potrebu za novcem opravdavaju time da se taj novac ulaže u karitativne svrhe, što je čista laž jer se od tih silnih sredstava samo 20 do 30% koristi za opće dobro. A treba se i zapitati kakvo je to opće dobro koje obuhvaća širenje gluposti u vezi štetnosti kondoma po Africi te pokrštavanje siromaha za komad kruha. Najveći dio kolača ide na komotan i lagodan život klera.

Čudno. Zar se nisu oni zavjetovali na siromaštvo i služenje drugima? (TM by Jesus Christ) Očito jedino siromaštvo protiv kojeg se Crkva bori je njeno vlastito, dok joj se istovremeno ne gadi isto širiti i hvaliti (naravno, kod drugih).

Lako je propovjedati kako treba biti skroman. Ali je teško pasti s konja na magarca.

Ili sa Pradinih cipelica na šlape s placa.

IZVOR: business.hr

Bizarni oblici širenja Božje riječi

Crveni križ navodi u priopćenju da je u potresu koji je pogodio Haiti stradalo između 45 i 50 tisuća ljudi. Oni koji su preživjeli tu tragediju moraju se sukobiti s teškim posljedicama kao što su zaraze, kolaps zdravstvenih ustanova, pljačkaši koji danonoćno haraju, manjak adekvatnih oblika pomoći, lijekova i hrane.

Kako bi na odgovarajući načini pomogli napaćenom haićanskom narodu, američka kršćanska udruga Faith comes by hearing odlučila je dati svoj cijenjeni doprinos u obliku hrane, odjeće i audio Biblija na solarnu energiju:

Faith Comes By Hearing, the world’s foremost Audio Bible ministry, is responding to this crisis by providing faith, hope and love through God’s Word in audio (…) These portable, solar-powered Audio Bibles will be given to local pastors so people can hear God’s Word in their own language—Haitian Creole.

Svaki komentar je suvišan. Po toj logici, svaki donator može uz paket najosnovnijih potrepština priložiti odgovarajuću reklamu uz obrazloženje kako će upravo taj njegov proizvod najviše i najbolje pomoći svim preživjelima.

Na drugoj strani svijeta, preciznije u Iraku i Afganistanu, američki marinci koriste specijalne optičke nišane marke  Trijicom na kojima su ugravirani citati iz Novog Zavjeta:

Trijicon je potvrdio da na optičke nišane koje isporučuje američkoj vojsci stavlja biblijske citate. Istim fontom i veličinom slova kao i oznaka modela, na Trijiconovim nišanima ACOG (Advanced Combat Optical Guides, napredni borbeni optički ciljnici) piše recimo 2COR4:6, a to se odnosi na citat iz Novog Zavjeta, druge poslanice Korinćanima, šesti stih četvrtog ulomka (“Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu”) ili JN8:12 – dvanaesti stih osmog ulomka Evanđelja po Ivanu (“Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života”) [izvor]

Khm, možda bi afganistanskim i iračkim žrtvama čije su glave prosvirane američkim mecima trebalo objasniti kako mogu biti počašćeni činjenicom da ih je blagoslovila ni više ni manje nego Kristova “svjetlost života”.

Neki vjerski fanatici imaju zaista neuobičajen smisao za marketing.

Dodatni izvori:

UAAR-Terremoti e guerre non fermano il proselitismo evangelico

DAILY TELEGRAPH- US troops issued with gun sights carrying coded references to Bible passages

Nevjernici pomažu

Fondacija Richarda Dawkinsa za razum i znanost osnovala je zakladu Nevjernici pomažu pod geslom “pomoć za tragediju na Haitiju i nadalje“. Prijevod poziva donatorima donosimo u cijelosti:

15. siječnja 2010.

Potaknuti stravičnim patnjama na Haitiju, Fondacija Richarda Dawkinsa za razum i znanost (RDFS) otvorila je bankovni račun i omogućila plaćanje putem PayPala kako bi prikupili donacije za nereligijske humanitarne organizacije. Ovaj novi račun glasi na ime Non-Believers Giving Aid (Nevjernici pomažu), a sav prikupljeni novac bit će utrošen za pomoć unesrećenima.

Očita je hitna potreba za pomoć unesrećenima na Haitiju i sav novac prikupljen ovim pozivom poslužit će toj svrsi, ali ovaj novi račun bit će otvoren i dalje kako bi poslužio i za buduće hitne slučajeve. Jasno je da već postoje mnogi načini za doniranje humanitarnim organizacijama, no doniranje kroz Nevjernici pomažu nudi neke prednosti:

1. 100% Vaše donacije bit će upućeno humanitarnim organizacijama – čak ni PayPal naknade neće biti oduzete od donacija, jer će Richard (Dawkins op.p.) osobno donirati iznos za pokriće tih troškova (ograničen na 10000 USD). To znači da će više Vašeg novca stići ljudima u nevolji.

2. Donirajući putem Nevjernici pomažu, pomažete suprotstavljanju skandaloznom mitu o tome kako samo oni koji su religiozni brinu o drugim ljudima.

Ne treba posebno naglašavati da će Vaše donacije biti upućene isključivo organizacijama koje ne iskazuju vjersku pripadnost. U slučaju Haitija, dvije organzacije koje smo odabrali su:

• Liječnici bez granica
• Međunarodni crveni križ

Koristeći padajući izbornik možete odlučiti kojoj od ovih dviju organizacija želite uputiti Vašu donaciju, ili ćemo Vašu donaciju podijeliti podjednako između njih.

Popovjednici i teleevanđelisti, mule i imami, često gotovo da se naslađuju nad prirodnim katastrofama, prezentirajući ih kao kaznu za ljudske grijehe ili za ’sklapanje ugovora s vragom’. Potresi i cunamiji nisu uzrokovani grijehom, nego tektonikom ploča, a tektonske ploče, kao i sve ostalo u fizičkom svijetu, su potpuno ravnodušne prema ljudskim poslovima i nažalost ravnodušne prema ljudskim patnjama. One koji razumiju ovu stvarnost, ponekad se optužuje za ravnodušnost prema tim patnjama. Naravno, istina je potpuno suprotna: mi se ne skrivamo iza ideje da će zemaljska patnja biti nagrađenja nebeskim rajem, niti se nadamo nebeskoj nagradi za našu velikodušnost – spoznaja da je ovo jedini život koji imamo čini našu potrebu da olakšamo patnje još hitnijom.  Mit da je samo religiozne uistinu briga održava se ponajviše zbog činjenice da oni uglavnom ne doniraju kao individualci, nego kroz crkve. Nasuprot tome nevjernici doniraju kao osobe – mi nemamo crkve kroz koje možemo donirati kolektivno, nemamo crkve koje će nakupljati statistike kompetitivne velikodušnosti. Nevjernici pomažu (blago rečeno) nije crkva, ali daje lagan način nereligioznima da pomognu onima kojima je pomoć nužno potrebna, dok istovremeno prokazuju kao laž tvrdnju da trebate Boga da biste činili dobro.

Bilo da ćete to učiniti klikom na PayPal gumb,  čekom ili direktnim bankovnim prijenosom, molimo Vas pomozite nam pomoći ljudima koji pate na Haitiju.

Uputiti donaciju i dobiti dodatne informacije možete na stranici http://givingaid.richarddawkins.net/