Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

2013 in review

ostavi komentar »

Odkako nam je ajgor otišao, aktivnosti na ovom blogu su se poprilično smirile. Ipak, za one koji još prate, evo godišnjeg izvještaja…

Here’s an excerpt:

The concert hall at the Sydney Opera House holds 2,700 people. This blog was viewed about 9,500 times in 2013. If it were a concert at Sydney Opera House, it would take about 4 sold-out performances for that many people to see it.

Click here to see the complete report.

Written by Charon l'Cypher

31. 12. 2013. at 12:11

Postano u Uncategorized

Označeno sa ,

Pismo kršćanima

ostavi komentar »

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2013. at 3:03

Crkva prihvaća i homoseksualce

ostavi komentar »

Dugo nismo imali priloge u kategoriji “Nešto pozitivno”, no sada ćemo to ispraviti. Dakle, naslov nije sarkazam nego — na žalost solidno raritetni — primjer svećenika koji se drži nauka u koji se kune, a ne dogmi i mržnje prema drugačijima, kako je to uobičajeno.

Tekst je u cijelosti prenesen s hrvatskog izdanja “Deutsche Wellea”.

0,,15905853_403,00

Crkva prihvaća i homoseksualce

Katolička crkva nije poznata po tome da se bori za prava homoseksualaca. No, postoje iznimke. Katolički svećenik u južnoafričkom Johannesburgu osnovao je grupu za homoseksualce. Ona se sastaje jednom tjedno.

„Kada države poput SAD-a za davanje novčane donacije postave uvjet da se homoseksualci moraju izjednačiti pred zakonom, to je onda nova vrsta ropstva“,  kazao je Wilfrid Fox Napier, katolički nadbiskup Durbana u Južnoafričkoj Republici.

Demonstracije za prava homoseksualaca u Južnoafriökoj Republici

Demonstracije za prava homoseksualaca u Južnoafriökoj Republici

No, velečasni Russell Pollitt nije se složio s njegovom izjavom nego je otišao u svoju crkvu Presvetog Trojstva u centru Johannesburga i snimio video sa sljedećom porukom: „Ovdje u crkvi Presvetog Trojstva stvaramo prostor u koji su srdačno pozvani svi ljudi. Mi ovdje imamo grupu homoseksualaca, biseksualaca, transseksualaca i interseksualaca koja se redovito sastaje.“

Izjaviti ovo kao katolički svećenik u Južnoafričkoj Republici doista je hrabro. Iako po zakonu homoseksualci u Južnoafričkoj Republici imaju jednaka prava kao heteroseksualci, a od 2006. moguća je i registracija homoseksualnih parova, društvo još uvijek nije blagonaklono prema homoseksualcima. To zna i vlč. Russell Pollitt: „Mnogi maltretiraju homoseksulace, oni stoje na rubu društva. Žrtve su nasilja, kao što je na primjer slučaj s takozvanim ‘ozdravljenjem kroz silovanje’, kada grupa muškaraca siluje lezbijku. Teorija ovog pristupa je da će žene koje prožive takvo silovanje biti vraćene na navodno pravi put. Dakle, ne možemo govoriti o društvenoj prihvaćenosti.“

Homoseksualnost nije prepreka

„Mi pokušavamo pomoći ljudima tako što im kažemo da oni mogu biti dio katoličke zajednice. Homoseksualnost nije prepreka. Pokušavamo ljudima dati mjesto na kojem mogu živjeti kao homoseksualni katolici i na kojem mogu dijeliti svoja iskustva. Mnogi ljudi koji dolazi k nama doživjeli su strašne stvari i traumatizirani su. Odbačeni su od obitelji, protjerani iz svoje zemlje, samo zato što su rekli da su homoseksualci. Ovdje se sastaju da bi pričali o tome, da bi se podržavali i pomagali jedni drugima“, kaže Pollitt.

SVI su dobrodošli

SVI su dobrodošli

Vlč. Pollitt dobivao je uvredljiva pisma, članovi zajednice su napuštali njegovu crkvu. Čak i neki drugi svećenice s nelagodom promatraju za što se on zalaže: „Neki nas podržavaju, ali ima i svećenika kojima to ne odgovara i koji kažu: ‘Homoseksualci su u svakoj katoličkoj crkvi dobrodošli, zašto nam onda treba posebna ustanova?’. Ali mi svi znamo da to nije točno. Čuo sam i priče da se na nedjeljnim misama govori da je homoseksualnost loša stvar, a to baš i ne daje osjećaj dobrodošlice.“

Ne zanima ga karijera nego ljudi

U njegovoj zajednici svi su dobro došli, to je napisao i na svojoj Internet-stranici, na kojoj je riječ „SVI“ napisana velikim slovima. „To što ja pokušavam jest promijeniti stajališta ljudi. Mnogi, koji ne znaju nikoga tko je homoseksualne orijentacije ili HIV-pozitivan, imaju određene predrasude. Kod nas upoznaju homoseksualce, rade i pričaju s njima i onda primijete da razlike ne postoje, da su to također ljudi, koji su drugačije seksualne orijentacije, ali im mogu biti prijatelji“, kaže ovaj svećenik.

Na pitanje može li se s takvim stavom o homoseksualnosti napredovati u katoličkoj crkvi velečasni uz osmjeh vrti glavom: „Vjerojatno to nije baš najbolje za moju karijeru u crkvi, ali to me ne ljuti. Sretan sam ovdje gdje jesam. Sretan sam što mogu biti svećenik za ljude. Ne moram biti biskup ili slično.“ Ovo što on radi i nije tako neuobičajeno. U Londonu i San Franciscu postoje sliče grupe, zaključuje vlč. Russell Pollit.

Izvor: Beate Hinrichts/Svjetlana Rezo, “Crkva prihvaća i homoseksualce

Svaka čast vlč. Russellu Pollitu, iako je žalosno da takve ljude smatramo svijetlim primjer(c)ima među svećenicima, a ne normalnom pojavom. Nešto kao Ivan Grubišić u Hrvata: čovjek je samo razuman i human, što ga ističe kao “dobrog svećenika”… u nečemu što sebi tepa kao “religija ljubavi”?!?

Priča me podsjetila na staru sličicu:

jesus

Written by Charon l'Cypher

9. 6. 2013. at 14:54

Hoču da udže u Usta

ostavi komentar »

Svjedoci ste općoj akciji intelektualne kreme ‘rvacke, koji su šutjeli kroz ratne i poratne progone, ubojstva i silovanja nepodobnih, kroz 23 godine opće pljačke, grabeža i korupcije, kroz uništavanje časnih struka poput školskih nastavnika, kroz politizaciju policije, sudstva, “javne” “televizije”,…

Kroz sve to su oni šutjeli, no sada dižu glas, jer se u Hrvatskoj konačno pojavio problem vrijedan njihove pažnje, problem dostojan njihovog intelekta, tolerancije i općepoznate katolitalibanske ljubavi (službeni moto: “Ubij svakoga tko je drugačiji”).

Na budale neću trošiti više riječi, ovo sam se samo malo istresao. ;) Radije ću vas uputiti gdje možete i vi tražiti da vaša ideja uđe u Ustav. Oni su pokrenuli natjecanje u idiJotizmu… možete li ih pobijediti?

Posjetite grupu Hoću da to uđe u Ustav i saznajte!

Evo, samo jedan od zanimljivih prijedloga tamo:

Da se zabrani Tonćiju Huljiću da radi glazbu. Neka on to radi u svoja četiri zida, a ne da te gadarije meni nameće kao nešto normalno. Hoću da se to uvede u Ustav!

– Alen Lj.

Ne mogu se ne sjetiti jednog pradavnog citata:

Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost.

– J. B. Tito

Da, ona je svoju budućnost davno izgubila i sada ta “divna” omladina samo potvrđuje da bolje nije ni zaslužila.

Puno pozdrava iz zemlje koja je upravo u procesu legalizacije onoga čega se vrle ‘rvatine tako panično boje…

Written by Charon l'Cypher

23. 5. 2013. at 1:22

Masovna proizvodnja svetaca i inflacija čuda

ostavi komentar »

Papa Franjo danas je kanonizirao 800 otrantskih mučenika, što je do sada najveći primjer masovne proizvodnje svetaca. Istina, ekipa se solidno načekala: pobijeni su 14.8.1480. (neki izvori navode 12.8.), a beatificirani 1771.

U svojoj homiliji, papa Franjo je cimnuo Boga da proba malo smanjiti nasilje prema kršćanima (ostale nije spominjao) diljem Svijeta. I sve pet, dedek žica za malo mira za one koji pate, neku ekipu mrtvu više od pola tisuljeća proglašava svetima,… jedva da zavrjeđuje članak, pa makar to bilo i na nekom tamo grintavom blogu. Dakle, čemu ovaj tekst?

Ajmo prvo očito: brinemo se o nasilju prema kršćanima, uz poprilično nesuptilan signal da su Muslimani problem, pošto je homilija išla kao dio kanonizacije otomanskih žrtava koje su se odbile prešaltati s katoličanstva na islam, no i dalje se Crkva ne bavi sobom i svojim zločincima. Slažem se, treba to nasilje zaustaviti ili barem smanjiti, no ne vidim nikakve pomake u čišćenju vlastite kuće. Vožnja autobusom i pranje nevjerničkih nogu po zatvorima neće zaustaviti pedofile u Crkvi i suradnju vatikanske banke s mafijašima, niti će zločince dovesti pred lice pravde i, daleko važnije, zaštititi buduće žrtve. A to je nešto gdje Franjo ima sav potrebni autoritet i mogućnost djelovanja, no nekako… kao da se time ne stigne baviti.

Nadalje, postoje s navedenom kanonizacijom i proceduralni problemi. Da bi netko bio beatificiran (proglašen blaženim), treba obaviti čudo. Da bi neki blaženik bio proglašen svetim, treba odraditi dva čuda (dakle, jedno extra nakon beatifikacije). Prvo čudo je, vrlo vjerodostojno, opisao Saverio de Marco u djelu “Kratka povijest 800 otranskih mučenika”:

The old tailor gave one final exhortation to his fellow prisoners and knelt before the executioner. The blade fell and decapitated him, but then, as the chronicler Saverio de Marco claimed in the Compendiosa istoria degli ottocento martiri otrantini (“The Brief History of the 800 Martyrs of Otranto”), the headless corpse stood back upright. The body supposedly proved unmovable, so it remained standing for the entire duration of the gruesome executions. Stunned by this apparent miracle, one of the executioners converted on the spot and was immediately killed. The executioners then returned to their horrendous business. The bodies were placed into a mass grave, and the Turks prepared to begin their march up the peninsula toward Rome. Otranto was in ruins, its population gone, its men dead and thrown into a pit, seemingly to be forgotten.

Izvor: How the 800 Martyrs of Otranto Saved Rome

Naravno da je Bog omogućio bezglavom lešu da stoji. To je daleko logičnije čudo nego, ne znam, spasiti ljude od pomalo nezgodne sudbine koja ih je snašla.

No, problem je (i) u ovom drugom čudu. Otrantski mučenici su, navodno, 1981. izliječili rak jajnika časne sestre Francesce Levote. Zanimljiv je detalj koji je iznio njen liječnik: na njoj su primijenili tada novu i revolucionarnu metodu liječenja kombiniranom kemoterapijom i radioterapijom. Zašto je išla u bolnicu jednom liječniku kad se pouzdavala u pomoć 800 (doduše, niti priučenih) “liječnika”, nije razjašnjeno, ali upravo su se njima molile njene kolegice časne sestre. Dakle, opet klasično vatikansko “pljujemo znanost, a kad nam ona pomogne, hvalimo Boga i davno preminule ljude”.

Moj problem s pričom, osim što se pljuje po trudu liječnika i uspjesima medicine, je i to što pričamo o 800 novih svetaca. Zašto su njima 2 “čuda” dosta? Zašto 800 svetaca ne treba napraviti barem 1600 čuda? Čak bih bio dovoljno milostiv da dozvolim ukupno 1600 “čuda”, bez da inzistiram da je baš svaki pojedinac izveo barem 2 (ono, nek’ si ljudi pomažu), no dva za sve skupa je ipak “malo”… khm… nategnuto. Čak i za katoličku crkvu. Što ne bi, recimo, mene proglasili svetim tako da se našlepam na nečija tuđa “čuda”? Pa nisam ja kriv što ne volim malu djecu!

Da rezimiramo: divljaci turski su pobili zapravo nedužne ljude (jedini grijeh im je bio da se nisu htjeli odreći svog izmišljenog prijatelja i preuzeti tuđeg, ili barem slagati da su to napravili). I sada, 533 godine kasnije, dolazi civilizirana i uljuđena katolička crkva koja im odaje počast, pri tome malo zaboravljajući tu civiliziranost dok se klanja mučenicima u njihovoj katedrali. Naime, interijer rečene katedrale izgleda ovako:

Cathedral of Otranto

Yup, to su i dalje lubanje i ostale kosti rečenih mučenika. Nazovite me konzervativnim, no meni se ne čini da su baš dostojanstveno pokopani. Naravno, nitko ne spominje da ih se konačno pokopa kako spada ili, ako već konstrukcija katedrale to ne dozvoljava, barem da se taj dio (te zidove) pretvori u grobnicu. To bi, valjda, ipak bilo precivilizirano za Crkvu. Barem na idućih 500+ godina. Možda i koja nula više.

Na gornjem linku ima i simpatični zaključak:

The Ottoman Wars were motivated by territory gains and eradicating the Christian faith while spreading the Muslim one. Sound familiar? Just 200 hundred years earlier, the Christian Crusades (1095-1291) had led to an invasion of Northern Africa, with the crusaders’ goal to claim territory and eradicate the Muslim faith while spreading the Christian one. And the saga continues…

Show se nastavlja, raja se zabavlja, papa Franjo Superstar je omiljen u većini medija, ali suštinski se ništa ne mijenja. Vjerojatno zato što suštine niti nema. Postoji samo tanka, kičasta (i često morbidna) fasada preko sasvim ovozemaljskih interesa. I ovce koje biraju biti žrtve religijskih fanatika svih vrsta, podvrsta i nijansi.

Written by Charon l'Cypher

12. 5. 2013. at 20:27

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor

ostavi komentar »

Eto, gdje ćete bolji dokaz postojanja “više sile” nego činjenica da smo jučer dali upute mladim roditeljima, a već danas smo zamoljeni proslijediti objavu “Gradjanske hrabrosti” i “Protagore” za roditelje osnovnoškolaca? TO ne može biti slučajnost, zar ne? :P

Dakle, objava kaže:

Vrijeme je upisa prvašića!

Roditeljima prvašića, ali i starijih osnovnoškolaca, polazak u školu nameće i pitanje o upisu djeteta na vjeronauk.

Onim roditeljima koji žele znati sve bitne pojedinosti prije donošenja konačne odluke, nudimo sljedeće činjenice:

  1. Izbor upisa na nastavu vjeronauka ostaje za cijelu nastavnu godinu!
  2. Prema međudržavnom ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, nastava se vjeronauka održava za vrijeme satnice svih ostalih obveznih predmeta, a ne u obrnutom turnusu s izbornim predmetima.
  3. Vjeronauk ne nudi nepristrano upoznavanje s religijama i kulturama svijeta!
  4. Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisuo dredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje.
  5. Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi jasno ističe da školski vjeronauk ne pristupa kršćanstvu na razini informacije, nego u skladu s porukom koju naviješta. Katolički vjeronauk stoga ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u duhu Evanđelja u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.
  6. Primanje sakramenata prve pričesti i krizme povezano je s pohađanjem školskog, ali i (u trećem i osmom razredu) župnog vjeronauka. U pojedinim se crkvama tijekom tih školskih godina zahtijeva i nazočnost roditelja na nedjeljnim misama.
  7. Ne postoji alternativni predmet vjeronauku u osnovnoj školi!
    Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka – ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi – sjede u hodniku ili šetaju dvorištem. U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava samo naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“.

Ako se smatrate ireligioznom osobom i želite vaše dijete odgajati u duhu vlastitih moralnih načela ili ako smatrate da vaše dijete ima pravo samostalno, kad za to bude zrelo, odabrati svoj svjetonazor, ako ste pak vjernici a smatrate da je dovoljno da vaše dijete pohađa vjeronauk u vašoj vjerskoj organizaciji NEMOJTE upisati dijete na vjeronauk u školi – samo zato „jer to i drugi čine“!

Vaša su prava:

  1. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
    Vi i vaše dijete imate pravo na vaše (i)religiozne stavove!
  2. Imate pravo sadržaj i način poduke vjeronauka smatrati neprimjerenim za vaše dijete!
  3. Imate pravo do početka svake školske godine vaše dijete ispisati s vjeronauka!
  4. Imate pravo odbiti odlaske na mise ili bilo kakav po vašem mišljenju neprimjeren vjerski sadržaj unutar javnoškolskih ustanova!
  5. Imate pravo od škole tražiti da za vaše dijete organizira kvalitetnu aktivnost dok su druga djeca na vjeronauku jer je sve ostalo neprihvatljiva i protuzakonita diskriminacija.
    To pravo imate tim više jer se vjerski odgoj učenika dvostruko financira: iz državnog proračuna i donacijama vjerskim zajednicama za njihovo djelovanje, što uključuje i vjerski odgoj te ponovno plaćanje vjeronauka u državnim školama. Isto pravo na financiranje odgojno-obrazovnih sadržaja moraju imati i učenici koji ne pohađaju vjeronauk.
    I sam međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice govori da se vjeronauk u školi ne smije provoditi na način da uzrokuje diskriminaciju – pozivamo vas da vlastito dijete ne uključujete u nju!
    Budite uzor i potpora vašem djetetu – ne podupirite diskriminaciju!

Sekularno savjetovalište  naših udruga onim roditeljima koje je na tren savladala neodlučnost ili strah za vlastito dijete, a zahvalni su za tuđa roditeljska iskustva i promišljanja, pruža dodatne informacije i podršku! Slobodno nam se obratite!

Ako želite osnažiti vašu djecu, prijavite ih na humanističke radionice!

Protagora i Centar za građansku hrabrost

U prilogu su stigli i sličica i PDF prospektić s istim tekstom. Here, knock yourself out!

Vjeronauk - Pravo na informirani izbor

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor (PDF, 700kB)

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 22:02

Prinova u kući: mali Antikrist

ostavi komentar »

Na ovom blogu se često bavimo ljudima u haljama koji nerijetko imaju čudne poglede na “brigu” o djeci, no potpuno smo zanemarili savjete za mlade roditelje. Kako bismo ispravili tu višegodišnju nepravdu, sa stripa Bug prenosimo seriju savjeta za mlade roditelje pomalo specifične kategorije mladunčadi:

Beelzebaby

Beelzebaby

Mark of the Beast

Mark of the Beast

Hungry as Hell

Hungry as Hell

Shout at the Devil

Shout at the Devil

Anti-Antichrist

Anti-Antichrist

Eto, nadam se da smo ovim postom barem malo pomogli pobornicima raznih halucinacija (popularno zvani vjernici) da se nose sa sitnim radostima svog novootkrivenog roditeljstva. Znamo da nas pratite, ne morate se (jako) sramiti, mi vas sve volimo! :P

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 1:15

Postano u Djeca, Zabava

Označeno sa , , ,

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 31 drugih sljedbenika

%d bloggers like this: