Ne slažem se s Crkvom, ali što ja tu mogu? (2)

Prije cca 4 mjeseca pisali smo kako su homofobni komentari predstavnice demokršćanske stranke u Finskoj pokrenuli bijeg skoro 25.000 vjernika iz evangelističko-luteranske crkve (članak).

Danas ćemo se osvrnuti na katoličku Belgiju. Prema podacima CIA – The World Factbook: Field Listing :: Religions, oko 75% stanovnika Belgije su katolici. No, prema pisanju Jutarnjeg, taj se — ionako prenapuhani — broj rapidno smanjuje:

BRUXELLES – Katolička crkva u Belgiji se, nakon što je uzdrmana skandalom svećeničkog zlostavljanja djece, našla pred novim problemom: odljevom vjernika. – Kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je – izjavio je Damien Spleeters za AFP. On pripada skupini Belgijaca koji ne samo da okreću svoja leđa Crkvi nego traže da se njihovo krštenje opozove te da budu “ispisani” iz crkvenih knjiga krštenih. Taj pokret, na globalnoj razini poznat kao debaptizacija, hvata tako korijene i u ovoj većinski katoličkoj zemlji (jedan od problema vezanih uz to je i činjenica da se u političkoj krizi u kojoj Begija nema vladu već dulje od 200 dana upravo kralj i Crkva smatraju onim što zemlju još drži na okupu).

Spleeters navodi kako je od lokalne crkve u kojoj su ga roditelji krstili zatražio da oglasi kako više ne želi da Crkva “govori u njegovo ime” i da ga uklone s popisa krštenih.

Kao i u slučaju Finske, želim naglasiti ono što bi trebalo biti očito, ali mnogi u Hrvatskoj ne razumiju: “kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je“. Tako jednostavno, tako razumno,… i vjernicima tako teško za razumjeti. A da je riječ o političkoj stranci ili nevladinoj organizaciji, odmah bi to razumjeli!

Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o “bijegu od Boga” i sl. “strašnim” stvarima kojima biskupi pokušavaju popljuvati odbjegle i zaplašiti preostale ovčice:

Ovaj 24-godišnjak je rekao kako se ne smatra ateistom, ali da ga je rastuća ljutnja na katoličku hijerarhiju navela na taj korak. Na to su utjecali, s jedne strane, stavovi Crkve o AIDS-u, pobačaju i drugim temama, ali, jasno, i skandali sa zlostavljanjem djece: u travnju prošle godine objavljeno je da je biskup Brugesa punih 13 godina zlostavljao svog nećaka.

Daniel Leclerq iz skupine “Prijatelji sekularnog moraliteta” ističe kako na jačanje debaptizacije posebnu utječu stavovi pape Benedikta XVI. o kondomima, imenovanje konzervativnog Andre-Josepha Leonarda na čelo belgijske Crkve početkom prošle godine te otkrivanje seksualnih skandala. Prema podacima te skupine, prošle je godine debaptizaciju zatražilo 1700 ljudi, godinu prije 380, a 2008. samo 66.

Naravno, crkva su uhvatila u koštac sa samom srži problema točno onako kako to inače rade: omalovažavanjem primijećene pojave.

Crkva, pak, minorizira cijeli problem navodeći da je riječ o vrlo malom postotku u usporedbi s belgijskom katoličkom zajednicom.

No, posljednje istraživanje javnog mnijena ipak pokazuje značajne promjene: samo 8 posto Belgijaca ima povjerenje u instituciju Crkve, a 2009. godine u Crkvu je imalo povjerenja njih 28 posto.

Sad je možda dobro pitanje da se zapitamo: odakle CIA-i onih 75%? Uz razumnu pretpostavku da američki špijuni imaju pametnijeg posla nego da zaviruju Belgijancima kroz prozore kuća i popisuju koliko često ovi mole krunicu i kako revno izbjegavaju predbračni seks, bit ću slobodan zaključiti da je vjerojatno riječ o službenom popisu stanovništva. Dakle, 75% su katolici. U Crkvu povjerenje ima 8% stanovništva.

Što mislite, koju od te dvije brojke Crkva bira kad priča o svojim ovčicama?

Družite se s Bogom, nitko Vam ne brani niti Vas ne tjera od njega, ali kad se ne slažete s organizacijom koje ste član bez da ste to sami birali, nabolje je naprosto napustiti je.