Kako se susreću godišnja porezna prijava i povratak Filipa Latinovicza

Paar i Pavuna ponovo su u akciji. Povod za pisanje ovog teksta je jedna od tema okruglog stola koji će se zbiti na najavljenom Festivalu znanosti – «Kako se susreću vjera i znanost».

S obzirom na ono što su do sada zastupali Paar i Pavuna malo ću prejudicirati, tj. pretpostaviti kako će ovaj okrugli stol biti još jedna u nizu PR aktivnosti u korist katoličke crkve. Ako se ipak na tom okruglom stolu pojave i predstavnici drugih konfesija pa možda i Milan Polić, u tom ću se slučaju javno ispričati organizatorima te gospodi Paaru i Pavuni.

Kakav je moj stav o tome kako se susreću znanost i vjera jasno je iz naslova – kao knjigovodstvo i književnost.

Malo opširnije o odnosu znanosti i vjere piše na svome blogu Dario Hrupec – «knjigoljubac, skeptik i fizičar»:

«Nepremostiva razlika znanosti i vjere (u religioznom smislu) počinje od samih temelja. Vjernik najprije odabere što će vjerovati (ili mu vjerovanje nametne društvo), a onda se eventualno trudi dokazati da je upravo to u što vjeruje – istina. NIKAD ne dovodi u sumnju svoje vjerovanje. Znanstvenik najprije odabire hipotezu koju će testirati. Ako se pokazala ispravnom onda privremeno vjeruje u nju, dok se ne pokaže suprotno. UVIJEK dovodi u sumnju svoje vjerovanje.

Kad izgradite dva složena sustava na ovako dijametralno suprotnim temeljima onda je suludo očekivati da će se oni susresti (pod tim se vjerojatno misli: divno slagati i nadopunjavati). Moja je teza, dakle, da se vjera i znanost apsolutno isključuju, a ne savršeno nadopunjuju.»

Slažem se sa svime osim s posljednjom tvrdnjom, tj. da se vjera i znanost apsolutno isključuju. Moje je mišljenje da vjera i znanost nisu ni u kakvom odnosu – niti se nadopunjuju niti se isključuju. Može se govoriti samo o odnosu znanstvenika prema vjeri/religiji ili odnosu Crkve prema znanosti.

Pretpostavljam da će dr. Paar progovoriti i o Galileu i našoj mladeži objasniti kako se nije radilo o sukobu vjere i znanosti već o unutarvjerskom sukobu.
Pri tome se «zaboravlja» istaknuti da je bez obzira na narav sukoba bila riječ o kazni zbog «verbalnog delikta». Bi li se dr. Paar usudio doći među političke zatvorenike koji su odrobijali radi verbalnog delikta i objasniti im kako su si zapravo sami krivi jer su se upustili u «unutarvjerski» (unutarpolitički) sukob?
(Kada treba “tući mrtvog konja” Crkva se rado sjeti verbalnog delikta iz doba “komunizma” …)

Kad već vučem paralele sa socijalističkim režimom (a to nije besmisleno – totalitarizmi imaju jako puno zajedničkoga s religijom, razlike su samo u konkurentskim božanstvima i viziji i lokaciji raja i pakla), prisjećam se kako su se vodeći političari SSSR-a trudili uvjeriti svijet kako je socijalistička znanost bolja od kapitalističke. Radi se o istoj vrsti besmislice kao što je i povezivanje vjere/religije i znanosti.
Nema socijalističke i kapitalističke znanosti, a njezin uspjeh ovisi o materijalnim uvjetima i temeljima (tu prvenstveno mislim na sustav obrazovanja) na kojima djeluje.

A naše resorno ministarstvo koje se kiti parolom o «društvu znanja» stvara jako klimave temelje za razvoj znanosti, pored ostalog zahvaljujući i nepoštenom eksploatiranju imena uglednih znanstvenika u službi vjerske indoktrinacije.
Šuti dakako i HAZU, ali nedavni događaji vrlo jasno govore da ovoj instituciji više priliči epitet doma za stare i nemoćne nego centra intelektualne izvrsnosti i pokretača društvenog razvitka.

Dejan Vinković, jedan od žešćih Paarovih oponenata (ali ne u pitanjima vjere već znanstvene istine) opisao je na primjeru bioenergatora Atlanta u Šenkovcu kako ministarstvo znanosti blagonaklono gleda na uvođenje pseudoznanosti u škole.

Vinković je i sam bio aktivno uključen u ovaj cijeli slučaj:

Očitovanje završavam izjavom:
„Uzevši u obzir da se radi o slučaju korištenja pseudoznanstvenih “uređaja” u obrazovnoj ustanovi, moram naglasiti da postoji negativan utjecaj na obrazovni proces. Pseudoznanost je izuzetno opasna upravo u domeni ljudskog zdravlja, te je izuzetno važno da sustav obrazovanja ne samo upozori djecu na opasnosti pseudoznanosti, nego ih nauči kako je prepoznati i tako se preventivno zaštiti od prijevara.“
Nakon što se u sve uplela i Baptistička crkva svjom očitovanjem o Atlantama, pridodao sam i izjavu kako „ne postoji “dobra” i “loša” pseudoznanost, niti postoji “duhovno prihvatljiva” i “duhovno neprihvatljiva” pseudoznanost! Moj stav o štetnosti pseudoznanosti po obrazovni proces vrijedi za sve oblike pseudoznanosti, bez obzira po kojoj osnovi ono dolazi, uključujući i vjersku osnovu.“

Očito takvo mišljenje MZOŠ nije sposoban iznjedriti, nego su zadovoljni time što je prosvjetni inspektor napisao kako je škola zakonski napravila nabavku …
…
U svemu tome MZOŠ ne vidi kršenja Zakona o odgoju i obrazovanju, nego traži od županije da provjeri je li ugradnja biogeneratora namjenska!
…

Koliko je takav “nalaz” MZOŠ-a apsurdan Vinković pojašnjava citirajući u daljnjem tekstu zakonske odredbe.

Ravnateljica škole branila je svoj postupak između ostalog i ovako,

„Vaša pak teza o potrebi uklanjanja bioenergatora iz škole, jer da ono što nije znanstveno dokazano nema što raditi u školama, podsjetila me na nedavni jednako tako neutemeljeni zahtjev predsjednika Mesića da se uklone križevi iz javnih ustanova. Usput nije znanstveno dokazano niti postojanje Boga, pa se vjerovanje u Boga ne smatra štetnim za zdravlje ljudi.“

a Vinković zaključuje:

I možda upravo u tom prebacivanju loptice na teren religijske nastave u školama i korištenj vjerskih simbola u državnim institucijama leži odgovor zašto odgovornima pogled skrene u stranu na ova grozna zbivanja u školi. Jer, zamislite li presedana da MZOŠ smjeni ravnateljicu zato što ona vjeruje u nekakve pseudoznanosti! Pa gdje je onda kraj? Tko je slijedeći? Hoće li ih netko onda prozivati jer nisu reagirali kad je ravnateljica Vokić pozvala kardinala Bozanića da djeci priča o njihovom zdravlju iz perspektive vjere, a ne službene medicine? A što će se onda desiti i s politikom MZOŠ-a da po pitanju zdrastvenog odgoja dopušta pseudoznanstvena uplitanja vjerskih zajednica?

I zašto se vlast i Kaptol tako vole? Zato što vlast misli da će izgubiti glasače ako se na bilo koji način suprotstavi Crkvi.
U stvarnosti za takve strahove nema temelja jer i ankete i stvarnost pokazuju kako smo ipak više licemjerna nego zatucana nacija.
A ako ne vjeruju meni, to im je nedavno rekao i Zlatko Sudac.